DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1962 str. 79     <-- 79 -->        PDF

Kao najefikasnija mjera za rješavanje
problema sirovine — barem za prvo 20-godište,
dok se ne popuni vakuum na ovoj
sirovini — bila bi: njegovo zasebno tretiranje
i zasebno uzgajanje prema zahtjevu:
čim prije, čim više i što jeftinije uzgojiti
drvnu masu za industriju celuloze
i papira. To znači, da bi u sadašnjim uslovima
prioritet trebao imati kvantitativni
ispred kvalitativnog prirasta drvne
mase.


Naša aktivnost na rješavanju ovog problema
nebi bila svestrana, kada se pri
proizvodnji drvne mase nebi mislilo i na
mogućnosti tzv. van šumskog uzgoja, u obliku
vjetrobranih pojaseva, drvoreda uz
vodotoke i saobraćajnice, pojedinačnih stabala,
gajeva i si. Upravo takav način proizvodnje
drvne mase, bolje bi odgovarao
za uzgajanje krupnih sortimenata za ostalu
drvo-prerađivačku industriju.


Isto tako u sklop tretirane aktivnosti
raljalo bi pod svaku cijenu uključiti šumske
i odgovarajuće vanšumske površine
seljačkog posjeda. U tu svrhu trebalo bi
aktivirati organ zadužen za sprovođenje
određene šumarske politike na selu.


Ing. Ivan Oštrić


KUNINGAMIJA KOD NAS


Kuningamija (Cunninghamia lanceolata
Hook, f., C. sinensis R. Br.) jest vazda
zeleno, do 30 metara visoko drvo iz por.
Pinaceae, podpor. Taxodineae. Raspostranjena
je kao šumsko drvo u gorskim predjelima
centralne i južne Kine. Otkrio ju
je botaničar J. Cunningham 1702. na
otoku Chusan. U domovini tvori prostrane
sastojine u visini od 750—1200 m. Deblo
joj je ravno i jedro, a kora tanka, smeđasta,
u kasnijoj dobi usko ispucala, s pukotinama
crvenkaste boje. Drvo joj se
mnogo upotrebljava za gradnje. Ono je
lagano, mekano, mirisavo, svijetložuto, dosta
trajno i lako se obrađuje. Zakopano u
zemlju dobro se konzervira. U Engleskoj
se kultivira od 1804. U zapadnoj Evropi
inače se uzgaja preko sto godina kao drvo
parkovnih nasada, jer je vrlo dekorativno.
Međutim, uzgaja se uz dosta teškoća, jer
ne podnosi niske temperature. Stabalca joj
lako smrznu, ali se obnavljaju iz panja,
te u tom slučaju obično tjera po više izbojaka
iz istog panja. Niske temperature
izazivaju posmeđenje listova.


Razgranjuje se pršljenasto. Vršni su izbojci
gusto unaokolo pokriti listovima, a
na postranim izbojcima listovi su dvoredni.


Listovi su usko lancetasti, tvrdi, kožasti,
u donjoj trećini najširi, do 7 cm dugi i
do 6 mm široki, fino nazubljena ruba,
srpasto zavinuti i veoma utanjena vrha
odozdo sa 2 bjelkaste pruge puci, traju
4—6 godina.


Cvjetovi su jednospolni. Muški su u
subterminalnim resastim cvatovima. I ženski
se formiraju u blizini vrha izbojaka.
Otvaraju se u aprilu. Češera su ovoidni,
3—4 cm dugi i toliko široki, smeđastih.
tankih i trajnih ljusaka koje su nazubljena
i nepotpuno prilegla ruba. Na ljusci su po
3 sjemenke, koje su 6—7 mm duge, 5—6
mm široke i okriljene tankim krilcem slično
kao kod sekvoje.


Razmnaža se sjemenom i reznicama.
Razmnažanje reznicama teže uspijeva i
vrši se u stakleniku. Reznice se uzimlju
samo s vršnih izbojaka. Potrebno joj je
lagano, pjeskovito-ilovasto, svježe i ocjedno
tlo, te topao, sunčan ili djelomično lako
zasjenjen i zaštićen položaj.


Mnogi pokušaji uzgoja ovog rijetkog
drveta nisu ni u Evropi ni kod nas uspjeli.
Kod nas su poznata samo dva odrasla
primjerka. Jedan se nalazi u parku Prvi
maj u Opatiji, a drugi u parku Niže šumarske
škole u Radij ama u Gornjoj Dravskoj
dolini u Sloveniji. Primjerak u Opatiji
sastoji se od nekoliko stabala, čija su debla
potpuno ravna i do 25 cm debela. Veći
broj stabala znači da je i ondje u mladosti
biljka stradavala od niskih temperatura.
Primierak je dobro zaštićen drugim
drvećem. Nalazi se u blizini patise i sekvoja.


Primjerak u Radljama zasađen je prije
60 godina na bivšem posjedu Župane. I
on se sastoji od nekoliko, zapravo 4_ stabla,
koja su debela 17—25 cm i visoka
8—10 m. Debla su im također potpuno
ravna. Od interesa su uslovi pod kojima
se kuningamija održala, kada znamo da
ondje dolaze do izražaja niske temperature.
U Radljama srednja godišnja temperatura
iznosi oko 9*C, a godišnja količina sunčanih
sati do 1700. Kuningamija je ondje
zaštićena primjerkom Chamaecyparis pisifera,
koji čini 5 stabala debelih 15—40 cm
i visokih 12—15 m, kao i primjerkom
Tsuga canadensis od nekoliko stabala debelih
30—35 cm. U blizini se nalazi stablo
borovca i stablo duglazne debeli oko 80
cm, kao i 2 ariša debela oko 40 cm i
visoka do 30 m. Lokalitet je i inače dobro
zaštićen. Sjeverno od kuningamije u udaljenosti
od kojih 30 m nalazi se vertikalna
vapnenasta stijena kao podnožje strmog
brežuljka. Stijena štiti kuningamiju od
hladnih vjetrova, a ujedno se od nje re


445