DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1962 str. 78 <-- 78 --> PDF |
oslove, barem za period od 10—15 godina, a ne životariti bez pespektive od godine do godine. Za sprovođenje navedene politike potrebna su pored zemljišta svakako i novčana, odnosno investicijska sredstva. Za društvo bi moglo biti svejedno, tko će biti nosilac ovih ulaganja, da li proizvađač ili potrošač, odnosno šumarstvo ili industrija. Najnovije mjere u privrednim zbivanjima omogućuju najtješnju suradnju na tom planu, bilo u obliku kooperacije, bilo u obliku udruživanja. Sigurno je jedno, da se od Zagrebačke tvornice papira može vrlo malo ili gotovo ništa očekivati, barem za vrijeme dok je zauzeta vlastitom izgradnjom i modernizacijom. Modernizaciji bi se trebao dati prioritet, jer se radi o racionalnijem iskorišćenju već postojeće drvne mase, a da se o drugim prednostima ne govori. No, i pored toga, smatra se da bi tvornica trebala učestvovati u sprovođenju navedne politike. Problem se sirovine za ovu industriju može sa stanovišta uzgajivača tretirati na dva načina: uzgajanje celuloznog drva kao nusproizvoda pored sirovine za ostalu drvo- prerađivačku industriju i uzgajanje celuloznog drva kao glavnog proizvoda. Pri tome se nebi moglo usvojiti stanovište, da se na količinu proizvodnje celuloznog drveta pri sječi intervenira cijenom, tj. da će se u datom momentu i vredniji sortimenti prerađivati u celulozno drvo ukoliko se plati njihova vrijednost, ili da se pri uzgajanju samo celuloznog drva, kac glavnog proizvoda, uzgajaču nadoknadi i izmakla dobit za krupnije i vrednije Sortimente. U oba slučaja došlo bi praktički do osjetljivog povećanja cijene ovoj sirovini, što prerađivačka industrija nebi mogla podnijeti. Ako se želi, da njezini proizvodi budu pristupačni širokim narodnim slojevima, i da nađu primjenu u ostaloj prerađivačkoj industriji, poželjno je pomišljati prije na snižavanje, nego li na povećavanje cijena. Osim navedenog valja još navesti, ds uzgajanjem celuloznog drva kao sporednog sortimenta uz krupnije i vrednije Sortimente za ostalu drvo-prerađivačku industriju, tj. na sadašnji način, prevladava bojazan, da se drvno-kemijska industrija neće moći snabdijevati sa sirovinom, kako po vremenu i količmi, tako po kvaliteti i odgovarajućoj cijeni. Po vremenu zato, jer se sa celuloznim drvom, uzgajanjem u plantažama sa širokim razmacima odnosno u krošnji stabala, ne može računati prije sazrijevanja krupnijih sortimenata. Taj je rok u svakom slučaju dva puta dulji od roka sazrijeva nja sitnijih sortimenata, među koje spada i celulozno drvo. Eventualno ranije plani rani i ostvareni rokovi bit će samo poje dinačni, a ne redovni ili prosječni. Radi toga se veće i potrebne količine celuloznog drva mogu očekivati tek poslije 1980. go dine, a to je suviše kasno u odnosu na dinamiku razvoja ove industrijske grane. Po količini zato, jer je u današnjim plantažama cilj proizvodnje — uzgajanje krupnih, kvalitenih i skupih sortimenata, gdje je celulozno drvo samo napadajući ili sporedni Sortiment. Uslijed povoljnijeg plasmana krupne oblovme trebat će dugo čekati, da ona bude u tolikom višku, pa da se cijepa u celulozno drvo. Uslijed rijetke sadnje, ne isplati se opet ranija sječa, sve dok se potpuno ne iskoristi zasađeni prostor. Radi toga, celulozno drvo u takvim plantažama ne može napadati sa planiranih 43°/o, nego tek sa 15—20%> od ukupne sječive mase, a to je premalo za planirane potrebe. Po kvaliteti zato, jer se u današnjim plantažama celulozno drvo uzgaja samo u krošnjama rijetko sađenih stabala. Takvo drvo je za 20—30°/o manje vrijedno od drva uzgojenog u deblovini i gušćem sklopu. Ovo posljednje ima manje kvrga. daje više celuloze; ova celuloza je opet duljih vlakanaca itd. Što se tiče cijene, istina je, da bi trebalo biti naieftinije ono celulozno drvo, koje se uzgaja kao nusproizvod kvalitetne i krupne oblovine. Međutim uz današnje cijene i namjensko uzgajanje đrveta za drvno-kemijsku industriju, moglo bi biti ekonomično. U tom slučaju prvenstveno bi se trebalo pristupiti uzgajanju drveta na nepoljoprivrednim ili slabijim poljoprivrednim zemljištima i sa nižim početnim troškovima uzgajanja, u prvom redu sa jeftinijim rasadnim materijalom. U protivnom, teško se može očekivati, da će si ova industrija moći osigurati dovoljne količine sirovine uz cijenu kojom bi konkurirala ostaloj drvo-prerađivačkoj industriji, čiji glad za drvetom će po svoj prilici još dugo potrajati. Imajući u vidu i svjetsku konkurenciju na proizvodima industrije papira, pitanje je, da li će naša industrija papira, a i naše društvo ,biti u mogućnosti da povećava cijene ovoj sirovini. Ne uvažujući prednje navode, moglo bi u najskorije vrijeme, uslijed pomanjkanja odgovarajuće sirovine doći do nepoželjnih posljedica, kao i do zastoja u razvoju ili odlaganju proširenja ove veoma akumulativne privredne grane. Podbacivanje bi se odrazilo kako u republičkim, tako i u saveznim razmjerima. |