DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1962 str. 71     <-- 71 -->        PDF

nirane količine šperploča za 1965-tu godinu,
bit će potrebno oko 200 tisuća m*
bukovih trupaca prve i druge klase. Budući
da naš izvoz bukove piljene građe
iznosi oko 4,5 milijarde deviznih dinara,
pitanje je, da li će to preklasiranje izazvati
poremećaj na tržištu bukove piljene
građe i prouzrokovati veće gubitke od koristi.
Uslijed toga bit će važno da se
utvrdi kriterij za razdiobu bukove oblovine
između pilana i tvornica šperploča.


Ekonomski položaj glavnih djelatnosti
drvarske industrije. Dok su nam sredstva
za investiranje ograničena, rješenje za postizavanje
boljih rezultata treba tražiti u
tehnološkoj i ekonomskoj racionalizaciji.
Ali i ta racionalizacija na bazi postojeće
tehničke opremljenosti nije dovoljna. To
se očito vidi kad se uporede godišnji učinci
po jednom zaposlenom radniku na našim
starim i polumehaniziranim pilanama
ili tvornicama sa onima u inostranstvu
koje rade punom mehanizacijom. Da bismo
1 mi postigli rezultate industrijski
razvijenih zemalja, morat ćemo unositi
najsavremeniju opremu prilagođenu našim
uslovima.


Sirovine i kapaciteti. Sirovine opravdavaju
podizanje prerađivačkih postrojenja,
ali pored niih važna je i udaljenost
njihova od mjesta prerade, a i udaljenost
od proizvodnog objekta do mjesta potrošnje.
U slučajevima kad se ne vodi o tom
računa, dolazi do štetnih posljedica.


Pored toga zanemarujemo činjenicu da
povećanjem kapaciteta znatno raste produktivnost
rada i snizuju se troškovi proizvodnje.
Ipak, mi smo podigli nenotreban
broj pilana i tvornica šperploča bez
osigurane kvalitetne sirovinske baze. I obratno,
nismo podigli ni jedne tvornive
lesonitploča u području mekih lišćara, a
oni su prvorazredna sirovina za te ploče.
Zato niska proizvodnost i skupa proizvodnja
malih kapaciteta koie mi podižemo,
može potpuno onemogućiti proizvodnju
lesonitploča i iverica.


Sa stanovišta produktivnosti rada za
tvornice iverice u Njemačkoj (podaci FAO)
značajno je ovo: kod kapaciteta od 3.360 t
i tehničke opremljenosti bez mehanizacije
utrošak je vremena po toni 32 sata, a kod
kapaciteta od 10.000 t uz potpunu mehanizaciju
utroši se po toni samo 6,7 sati! Ovoj
se činjenici mora pokloniti naročita pažnja
u našoj budućoj politici investiranja.


Nivo tehni´čke opremljenosti. Stanje istrošenosti
osnovnih sredstava u drvarskoj
industriji relativno je veliko i to u onremi
48,6%, a kod građevnih objekata 35,Wo.
Pored toga ta su sredstva još i zastarjela,
tako u pilanskoj je preradi 75% osnovnih


strojeva staro preko 20 godina. Za namještaj
nemamo specijaliziranih strojeva
ni mehanizaciju u unutrašnjem transportu.
Općenito, u čitavoj nam drvarskoj industriji
fale mjerni i regulacijski uređaji,
a gdje i postoje, ne rabe se.


Problemi uklapanja u novi privredni
sistem. Svrha je tog sistema moderna industrijalizacija,
a to opet znači uklapanje
u svjetski sistem razmjene. Da se to postigne
bila je potrebna brza i energična
intervencija društva pojačanim investicijskim
ulaganjem. Ali do tog nije došlo.
Međutim, važno je naglasiti, da i ona,
ma da i nedovoljno uložena sredstva mogu
dati maksimalan rezultat, kraj valjanih
kadrova i organizacije poslovanja i rada
na naučnom nivou.


Općenito uzevši tešku situaciju drvarske
industrije, još više terete porez na
promet proizvoda (piljene građe hrasta, ostalih
lišćara i jele. a tako i na artiklekoji
se izvoze prerađeni: namještaj, panelploče
itd.). Pored toga niska se rentabilnost
drvarske industrije smanjuje još i
time, što ona mora kupovati proizvode
visokoakumulativnih grana (dijelom i na
svoj račun) i to po neopravdano visokim
cijenama. Radi svega toga trebalo bi da
se donese zaključak o količini potreba investicija
u drvarskoj industriji, da što prije
prestane njezina ovisnost o olakšicama,,
a ona opet sa svoje strane treba da društvu
olakša, da ono može pomoći svojom
intervencijom (dizanjem produktivnosti
rada. boljom organizacijom poslovanja i
si.).


II.
Osnovni ciljevi u razvoju drvarske
industrije
Opća orijentacija razvoja. Naša je zemlja
upućena da trajno podržava šume, a
izvoz drva sa svoje strane i dalje će pokrivati
dio potreba zemlje na devizama.
Sigurno je, uostalom, da će potrebe na
drvu u našoj zemlji rasti i da će morati
izvoziti što veće vrijednosti.


Plan razvoja do 1980. godine predviđa
i dalje orijentaciju na industriju ploča
sviju vrsta, a također i industriju namještaja.
Ali za opseg i tempo tog razvoja
valja studiozno preispitati buduće tržište
i kretanje sirovinske baze.


Naš se porast proizvodnje uglavnom
bazira na topolovim plantažama (piljena
građa, šperploče, a velikim dijelom i iverice).
Nije vjerojatno da bi se visoko planirana
piljena građa topolovine sa 1,5 mil.
kub. mogla plasirati na unutrašnjem i
vanjskom tržištu, čak i uz snižene cijene
do minimuma rentabilnosti. Zato će trebat


437