DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1962 str. 70 <-- 70 --> PDF |
IV. KADROVI 1. Kao preduslov za izvršenje postavljenih zadataka u šumarstvu i drvarskoj industriji Like, nameće se pitanje povećanja broja visokokvalificiranih i srednjih tehničkih kadrova. Efikasno rješenje ovoga pitanja tijesno je povezano za izgradnju određenog broja stanova, radi obezbjeđenja potrebnog smještaja i odgovarajućeg životnog standarda ovih kadrova. 2. Također se kao preduslov nameće pitanje obezbeđenja kvalifikovane radne snage, što se može postići sistematskim obučavanjem i školovanjem, naročito putem tečajeva i instruktaža. Rješenje toga pitanja povezuje se sa sređenjem materijalnih problema šumskog radnika i radnika drvne industrije u odnosu na ostale privredne grane. V. INVESTICIJE 1. U politici investiranja orijentirati se na podizanje kultura ubrzanog rasta, podizanje plantaža i provođenje odgovarajućih mjera na rekonstrukciji šuma, zatim investirati izgradnju šumskih komunikacija, osiguranje mehanizacije i opreme u šumskoj proizvodnji. Na temelju perspektivnog razvoja i unapređenja ove grane, treba osigurati financijska sredstva od oko 400,000.000 dinara u prosjeku godišnje. Izvori sredstava predviđaju se iz vlastitih sredstava oko 320,000.000 dinara (Am I i Am II i drugi fondovi), a oko 80,000.000 dinara potrebno je osigurati u obliku zajma i dugoročnih kredita iz fondova društvene zajednice. 2. Investiranje u drvnoj industriji treba usmjeriti prvenstveno na rekonstrukcije perspektivnih kapaciteta. Sva daljnja investiranja u nove kapacitete, a na području prerade drveta treba orjentirati na kemijsku preradu. VI. NAUČNO ISTRAŽIVAČKI RAD Unapređenje i povećanje šumske proizvodnje kao i razvoj drvarske industrije, treba da se izvrši na bazi rezultata naučnih istraživanja, koja treba smjelije iskoristiti na širem proizvodnom području. U tu svrhu treba izraditi program naučno istraživačkih radova i postaviti zahtjeve naučno istraživačkoj službi u vezi sa neposrednim zadacima i problemima proizvodnje. Savjetovanje u Gospiću trebalo bi poslužiti kao dobar primjer drugim našim krajevima za upoznavanje i rješavanje problema šumarstva i industrijske prerade drveta. V. Cvitovac REFERATI održani na IV Jugoslavenskom šumarskom Kongresu u Zagrebu 17. VI 1962. g. (Nastavak na napis u 5. L. br. 7. str. 245.) B) DRVARSKA INDUSTRIJA Položaj i uvjeti napredovanja drvarske industrije. Ovaj je referat izradio ing. Bogomil Cop ( sa saradnicima: dr. Z. Potočićem, ing. B. Mačešićem, ing. M. Cirićem i ing. A. Rosićem). U uvodu se ističe napredak drv. ind. koji je ostvaren u razdoblju 1956—1960. g. i priznaje, da su uspjesi mogli biti´bolji, kad bismo ujedinili svoje napore u pronalaženju metoda rada i nastojali ostvariti napredak u skladu s općim tehničkim napretkom najrazvijenijih zemalja. Ukazuje se također i na značajnu ulogu drv. ind. u privredi naše zemlje; na slabo investiranje spram drugih prerađivačkih industrija, ali i na to, da nismo znali dokraja iskoristiti poboljšanja u tehničkom nivou da povećamo produktivnost rađa i rentabilnost poslovanja. U slijedeća tri poglavlja obrađen je postavljeni zadatak: I. Karakteristika sadašnjeg stanja drvarske industrije. Važno je naglasiti, da se napredak finalne i polufinalne proizvodnje platio sredstvima stvorenim u primarnoj preradi, koja je uslijed toga ostala, nažalost, na zatečenoj razini. Napredak finalne proizvodnje danas dominira, a nekad je piljena građa nadmašivala sve ostalo. Općenito uzevši, naša je drvarska industrija orijentirana na kompleksno iskorištavanje. Osim toga, za 1980-tu godinu predviđa se udvostručenje šumske proizvodnje uslijed opsežnog plantažiranja i zbog toga očekuje se modernizacija drvarske industrije, da bi mogla preraditi tu povećanu količinu sirovina. Međutim, povećana finalna proizvodnja uzrok je smanjenju pilanske prerade, naročito bukovine iz koje su gotovo u cijelosti izgrađene šperploče. Pilanski se trupci ljušte, pa je to opet pogoršalo kvalitet šperploča. Osim toga, nastojanje za što boljim iskorišćavanjem tehničkog drva, dovelo je do maksimalnog snižavanja kvaliteta pilanske oblovine, a istovremeno i dizanja cijena sirovini. Snižavanje kvaliteta za standard oblovine, radi fiktivnog financijskog uspjeha, isto se tako negativno odrazilo, jer tržište traži kvalitetnu piljenu građu. Isto se tako ne može zanemariti utjecaj mjera koje se poduzimaju u jednoj privrednoj grani na drugu granu njezinu. Tako napr. da bi se podmirila potreba pla |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1962 str. 71 <-- 71 --> PDF |
nirane količine šperploča za 1965-tu godinu, bit će potrebno oko 200 tisuća m* bukovih trupaca prve i druge klase. Budući da naš izvoz bukove piljene građe iznosi oko 4,5 milijarde deviznih dinara, pitanje je, da li će to preklasiranje izazvati poremećaj na tržištu bukove piljene građe i prouzrokovati veće gubitke od koristi. Uslijed toga bit će važno da se utvrdi kriterij za razdiobu bukove oblovine između pilana i tvornica šperploča. Ekonomski položaj glavnih djelatnosti drvarske industrije. Dok su nam sredstva za investiranje ograničena, rješenje za postizavanje boljih rezultata treba tražiti u tehnološkoj i ekonomskoj racionalizaciji. Ali i ta racionalizacija na bazi postojeće tehničke opremljenosti nije dovoljna. To se očito vidi kad se uporede godišnji učinci po jednom zaposlenom radniku na našim starim i polumehaniziranim pilanama ili tvornicama sa onima u inostranstvu koje rade punom mehanizacijom. Da bismo 1 mi postigli rezultate industrijski razvijenih zemalja, morat ćemo unositi najsavremeniju opremu prilagođenu našim uslovima. Sirovine i kapaciteti. Sirovine opravdavaju podizanje prerađivačkih postrojenja, ali pored niih važna je i udaljenost njihova od mjesta prerade, a i udaljenost od proizvodnog objekta do mjesta potrošnje. U slučajevima kad se ne vodi o tom računa, dolazi do štetnih posljedica. Pored toga zanemarujemo činjenicu da povećanjem kapaciteta znatno raste produktivnost rada i snizuju se troškovi proizvodnje. Ipak, mi smo podigli nenotreban broj pilana i tvornica šperploča bez osigurane kvalitetne sirovinske baze. I obratno, nismo podigli ni jedne tvornive lesonitploča u području mekih lišćara, a oni su prvorazredna sirovina za te ploče. Zato niska proizvodnost i skupa proizvodnja malih kapaciteta koie mi podižemo, može potpuno onemogućiti proizvodnju lesonitploča i iverica. Sa stanovišta produktivnosti rada za tvornice iverice u Njemačkoj (podaci FAO) značajno je ovo: kod kapaciteta od 3.360 t i tehničke opremljenosti bez mehanizacije utrošak je vremena po toni 32 sata, a kod kapaciteta od 10.000 t uz potpunu mehanizaciju utroši se po toni samo 6,7 sati! Ovoj se činjenici mora pokloniti naročita pažnja u našoj budućoj politici investiranja. Nivo tehni´čke opremljenosti. Stanje istrošenosti osnovnih sredstava u drvarskoj industriji relativno je veliko i to u onremi 48,6%, a kod građevnih objekata 35,Wo. Pored toga ta su sredstva još i zastarjela, tako u pilanskoj je preradi 75% osnovnih strojeva staro preko 20 godina. Za namještaj nemamo specijaliziranih strojeva ni mehanizaciju u unutrašnjem transportu. Općenito, u čitavoj nam drvarskoj industriji fale mjerni i regulacijski uređaji, a gdje i postoje, ne rabe se. Problemi uklapanja u novi privredni sistem. Svrha je tog sistema moderna industrijalizacija, a to opet znači uklapanje u svjetski sistem razmjene. Da se to postigne bila je potrebna brza i energična intervencija društva pojačanim investicijskim ulaganjem. Ali do tog nije došlo. Međutim, važno je naglasiti, da i ona, ma da i nedovoljno uložena sredstva mogu dati maksimalan rezultat, kraj valjanih kadrova i organizacije poslovanja i rada na naučnom nivou. Općenito uzevši tešku situaciju drvarske industrije, još više terete porez na promet proizvoda (piljene građe hrasta, ostalih lišćara i jele. a tako i na artiklekoji se izvoze prerađeni: namještaj, panelploče itd.). Pored toga niska se rentabilnost drvarske industrije smanjuje još i time, što ona mora kupovati proizvode visokoakumulativnih grana (dijelom i na svoj račun) i to po neopravdano visokim cijenama. Radi svega toga trebalo bi da se donese zaključak o količini potreba investicija u drvarskoj industriji, da što prije prestane njezina ovisnost o olakšicama,, a ona opet sa svoje strane treba da društvu olakša, da ono može pomoći svojom intervencijom (dizanjem produktivnosti rada. boljom organizacijom poslovanja i si.). II. Osnovni ciljevi u razvoju drvarske industrije Opća orijentacija razvoja. Naša je zemlja upućena da trajno podržava šume, a izvoz drva sa svoje strane i dalje će pokrivati dio potreba zemlje na devizama. Sigurno je, uostalom, da će potrebe na drvu u našoj zemlji rasti i da će morati izvoziti što veće vrijednosti. Plan razvoja do 1980. godine predviđa i dalje orijentaciju na industriju ploča sviju vrsta, a također i industriju namještaja. Ali za opseg i tempo tog razvoja valja studiozno preispitati buduće tržište i kretanje sirovinske baze. Naš se porast proizvodnje uglavnom bazira na topolovim plantažama (piljena građa, šperploče, a velikim dijelom i iverice). Nije vjerojatno da bi se visoko planirana piljena građa topolovine sa 1,5 mil. kub. mogla plasirati na unutrašnjem i vanjskom tržištu, čak i uz snižene cijene do minimuma rentabilnosti. Zato će trebat 437 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1962 str. 72 <-- 72 --> PDF |
topolovinu iskoristiti u vrednije prerađevine (šperploče, kemijsku preradu). Uglavnom, sve ovisi o porastu sirovinske baze, a onda prema tome valja izgrađivati industriju uzevši u račun mogućnost plasmana (o ovom se posljednjem dosada nije vodilo računa). Podizanje tehničkog nivoa proizvodnje. Neophodno su nam potrebne najmodernije radne mašine i transportna sredstva. Pored toga, moramo izgrađivati samo krupne i perspektivne objekte sa osiguranom sirovinskom bazom i plasmanom (što smo često zanemarili) i rentabilnošću na bazi svjetskih cijena. Razvijanje prateće industrije. Kod nas je, za razliku od inostrane proizvodnje, prateća industrija problem. Nama ponekad znaju uzmanjkati alati, lakovi. ljepila, okovi itd, Domaća je proizvodnja tih artikala preskupa i loša. Tako na pr. u cijeni naših ploča iverica ulazi ljenilo sa 4CP/o. a "U inostranoj proizvodnji sa 20°/D. Osim toga naši proizvodi ne zadovoljavaju svjetsko tržište (loši lakovi, loši okovi). Za popravak tog stanja postoje kod nas svi objektivni uslovi. III. Sredstva i mjere za unapređenje drvarske industrije Pripremanje uslova za uvođenje mehanizacije. Za to nisu dovoljna samo osigurana financijska sredstva, nego i koncentracija sirovina i veličina kapaciteta proizvodnje. Moderna je mehanizacija skupa, jer je sračunata na velike količine sirovina i tek tada je rentabilna. A transportna su sredstva racionalno i iskorištavana samo u kombinatskoj proizvodnji. Veliko je značenje i specijalizirane pro izvodnje (napr. kod namještaja), a također i problem unutrašnjeg transporta. Proučavanje potrošnje tržišta. Kod nas nisu dovoljno razvijene tržišne organiza cije, što se naročito manifestira u indu striji namještaja, pa to daje tržištu karak ter dekoncentracije, nepreglednosti, polu zanatski i svaštarski. Poslijedica je slaba produktivnost rada, skupa proizvodnja i konkurentska nesposobnost na svjetskom tržištu. Zato je potrebna kod nas reorga nizacija u trgovini. Specijalizirana proiz vodnja zahtijeva i specijalizaciju u trgo vini (robne kuće za piljenu građu, furnire, ploče, kućni namještaj, savijeni namještaj i si.). Naša zemlja ima uslove da još i pojača opskrbljivanje tržišta Evrope i ostalih zemalja, svojim drvnim proizvodima, a ne da dolazi i do smanjenja izvoza nekih naših tradicionalnih izvoznih artikala. Zato je pitanje organizacije tržišta krupan savremeni problem. Slabo nam je bila organizirana i propaganda za plasiranje pojedinih proizvoda. U tom ne bismo smjeli prezati pred izdacima. Istraživački rad u drvarskoj industriji. Pomanjakanja novca kočilo je taj posao. Isključivo samofinanciranje, ne može dati zadovoljavajuće rezultate. Za taj bi rad privredne organizacije trebale odvajati odgovarajući doprinos, koji bi morao biti stalan. Problem stručnih kadrova. Poznato je. da u drvarsko-industrijskim poduzećima nedostaju stručni kadrovi. Međutim, potrebni pređradnici i poslovođe ne polaze sistematski, tečajeve i seminare; inženjeri i tehničari u đrv. ihd. slabo su plaćeni, a neuhodana poduzeća u zabačenim krajevima ne mogu da plate svoje stručnjake kao starija poduzeća. Radi toga bi valjalo dati investicijske kredite nerazvijenim područjima uz povoljnije uslove (niži kamatnjak, dulji rok otplate). Nerijetko se događa da se funkcije za koje je neophodna stručna sprema (inženjera i tehničara) nalaze u rukama ljudi bez te spreme, a to ima ponekad i kobne posljedice. Instruktivan je zavedeni red i disciplina u proizvodni proces drvnoindustrijskih poduzeća Slovenije, gdje se sa manje stručnjaka postižu bolji rezultati nego drugdje s vi?e. U poduzećima dolazi i do isDreplitanja i miješanja komoetencija u rukovođenju, a to sve ide na štetu uspješnog poslovanja. Radi toga trebalo bi razgraničiti rukovođenje od upravljanja poduzećem. —o— Rezimirajući cio referat, autor sa su radnicima zaključuje napomenom, kako je izuzetno važan problem investiranja i u loga Saveza inženjera i tehničara u tom pitanju. Zato u svakoj odluci u investira niu u nove obiekte. treba da prethodi o bjektivna stručno-tehnička i ekonomika dokumentacija bez lokalističkih tendencija. Organizacije ing. i tehn. trebale bi za jedno s ekonomistima da dadu investitoru ocjenu opravdanosti investiranja. Tako bi se izbjegla mnoga nevolja sa teškim po sljedicama koje terete čitavu zajednicu. Uz ovaj referat bila su još tri koreferata. Prvi ing. Mačešića: Stanje i razvojne mogućnosti industrije namještaja u Jugoslaviji; drugi dr ing. D. Orešća nina : Izvoz drveta iz FNRJ; treći ing. F. Štajduhara: Položaj i uvjeti unapređenja industrije drvnih ploča. Sav izneseni materijal dao je dovoljan uvid u stanje i probleme drvarske industrije naše zemlje. Time je bilo i opravdano održavanje IV Kongresa ITSIDI.I. Đ. K. |