DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1962 str. 60     <-- 60 -->        PDF

Iako Bijela rijeka protječe kroz krški teren, njezin izvor nije krškog karaktera.
Voda na izvoru izbija na više mjesta iz pjeskovito-šljunkcvitog dna pokrivenog
kamenjem. U" davnoj prošlosti morfologija ove rijeke bila, je drugačija
nego danas. Naime, u tome području se ranije nalazilo desetak i više jezera
koja su bila međusobno povezana. Vremenom, a najviše utjecajem čovjeka,
došlo je do bitnih promjena u samome toku. Podizanjem brana u svrhu iskorištavanja
vode za pogon mlinica i pilana, zagađivanjem vode raznim otpacima od
ljudi i gospodarstava, sječom šume i si. voda je potpuno izgubila svoj prvobitni
prirodni tijek. Ovi faktori imali su djelovanja i na povećavanje eiozivne moći
rijeke što je imalo za posljedicu sve veće zatrpavanje Prošćanskog jezera. Bijela
rijeka prima dva pritoka, od kojih je nešto veći potok Ljeskovac s desne strane.


Crna rijeka je potpuno drugog karaktera. Njen izvor je vokliškog tipa i u
njemu nalazimo mnogo alogenog kamenja. U samome tijeku nalazimo nekoliko
kaskadica prirodnog i umjetnog porijekla. Nakon što voda napušta sistem kaskadica
rijeka poprima ravničarski karakter sve do spajanja sa Crnom rijekom,
kada čini zajednički tijek pod nazivom Matica.


Crna rijeka prima nekoliko pritoka s desne strane. Jedan krak Crne rijeke
se odvaja prije spajanja sa.Bijelom rijekom u obliku velike okuke i ulazi u Maticu
oko 100 m ispod prvobitnog spajanja.


Rječica ulazi u južni dio jezera Kozjak. Ona predstavlja čitav sistem gor-.
skih potoka i vrela koji se nakon 8—10 km slijevaju u zajednički tijek. Čitavom
dužinom Rječice nema ljudskih naselja što ima za posljedicu da u njezinoni
tijeku ne nalazimo zagađenu vodu, a niti nanosnog materijala u Kozjaku.


Rječica je karakterizirana postojanjem sedrenih tvorevina visokih i do 5
metara, što je slabo poznato zbog teže pristupačnosti ovome području.


Tokom naših istraživanja obradili smo područje potoka Plitvice koji daje
-svoju vodu tek najdonjem dijelu Plitvičkih jezera, Sastavcima. Tijek ovog potoka
iznosi oko 4 km, a negdje u sredini stvara slapić koji je tektonski uvjetovan
i na njemu se tek naknadno istaložilo nešto sedre.


Suma kao faktor razvoja biocenoza. u vodama tekućicama


Prije nego pređemo na sam predmet naše rasprave, tj. utjecaja šume na
biocenoze u opskrbnim vodama Plitvičkih jezera, potrebno je najprije osvrnuti
se općenito na vode tekućice koje protječu šumskim područjem i na život u
njima.


U hidrobiološkom smislu biotop tekućih voda je poseban i specifičan. On
jo u mnogome ovisan od svoje okoline ne samo u klimatološkom, nego i u geomorfološkom
i orografskom pogledu. Većina voda tekućica. a pri teme se misle
one najbržega toka, a ne toliko već razvijene rijeke, protječe kroz brdoviti predjel
sa nagnutim terenom, koji je vrlo često obrastao šumom. To su prvenstveno
gorski potoci koji predstavljaju vode tekućice kratkoga toka koje se ulijevaju u
gorska jezera, ili su to pak izvorišna područja većih ili manjih jezera.


Kao najvažniji faktori koji utječu na život u ovim vodama su pored temperature
i kemijskog sastava koji je ovisan pretežno o podlozi samog tijeka i izvorišta,
i vanjski utjecaji koje pruža sam teren, kao što su nadmorska visina,
oblik protočne doline i posebno vrsta vegetacije koja se tu razvija. Ova je
vegetacija vrlo velikog značenja, jer ona s jedne strane može znatno utjecati na
režim vode u potoku, a s druge strane ona regulira jedan od vrlo važnih eko