DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1962 str. 3     <-- 3 -->        PDF

ŠUMARSKI LIST


GLASILO SAVEZA ŠUMARSKIH DRUŠTAVA HRVATSKE


GODIŠTE 86 NOVEMBAR — DECEMBAR GODINA 1962.


PROBLEMI NJEGE U PRIRODNIM EKONOMSKIM JEDNODOBNIM
I PREBORNIM VISOKIM ŠUMAMA LISTAC A I ČETINJAČA
NR, HRVATSKE*


Ing. PETAR DRAGIŠTČ


I


Šumsko-uzgojni problemi »njege šuma« s kojima smo danas suočeni
u našim visokim prirodnim šumama u NRH za koje moramo naći odgovarajuća
hitna rješenja, veoma su kompleksni i obimni. Oni ne proističu
samo iz našeg poslijeratnog rada u gospodarenju sa šumama općenarodne
imovine, nego su dobrim dijelom teško nasljeđe iz naše ne tako davne
prošlosti (državne, imovinske, crkvene šume i šume zemljišnih zajednica).
Iz tih razloga, potreban je samo kratki osvrt na prošlost, na protekle
periode.


Napominjemo, da se predmetna problematika odnosi na prirodno
osnovane visoke jednodobne i preborne šume i na prirodnu šumsku proizvodnju
drvne mase, a ne na plantaže i na plantažnu proizvodnju drva.


Period od 1931—1940. godine


U posljednjem deceniju prije početka drugog svjetskog rata (1931—
1940.) vršene su forsirane »divlje sječe«, naročito čiste sječe bukovine na
velikim površinama naših šuma na osnovu kratkoročnih i dugoročnih ugovora
u šumskim predjelima:


Psunja (Bukovik — Veliko Brdo, Ivanjski Krst, Javorovica, Perunika,
Brezovo polje, Petkovica — Guščara, Lađevačko brdo, Petkovac i Kričko
brdo).


Papuka (Sumeće brdo, sliv Papučke, Slana Voda, Brzaja, sliv Pakre,


Metla, Mali i Veliki Javornik, Mrežar, sliv Velike i Gradina-Torine itd.).


Babje Gore (Pravulje, Britnjevac, i ostali predjeli Južne Babje Gore).


Dilja (Rastovica — Stupničko brdo, Kasonja, Pribudovac itd.).


Garjevice — Moslavine, tzv. francuske šume.


Znatni dijelovi ovih šuma — sastojina danas su samo bijedni ostaci
ranijih autohtonih, kvalitetnih prirodnih, bukovih i hrastovih zajednica;
ostaci danas vrlo problematičnih, sumnjivih, velikim dijelom deklasiranih
sastojina (tzv. prelazne sastojine), uglavnom panjača bukovih i grabovih,
za koje do danas, ni uređaj ne osnovne, ni operativa, nije našla odgovara


* Referat iznesen na Savjetovanju Saveza Šumarskih Društava koje je održano
21. i 22. novembra 1962. u Velikoj kod SI. Požege.
369




ŠUMARSKI LIST 11-12/1962 str. 4     <-- 4 -->        PDF

juća šumsko-uzgojna rješenja. Održavanje ovih sastojina do sječne zrelosti,
ni sa šumsko-uzgojnog, ni ekonomskog gledišta, nije opravdano, a to


tim više, što se one velikim dijelom nalaze na dobrim staništima.


Smatramo da bi za ove sastojine, ocjenom njihove stvarne šumskouzgojne
vrijednosti, diagnostičkom konstatacijom, i na temelju toga, izradom
investicionog programa za rekonstrukciju, trebalo naći odgovarajuća
najpravilnija šumsko-uzgojna rješenja. Pošto se tu radi o 30—40 godišnjim,
u ono vrijeme, a i dosad, nenjegovanim, gusto sklopljenim, dobrim
dijelom pristupačnim bukovim i grabovim sastojinama iz panja, a manje
iz sjemena (zastarčene grupe mladika) sa uprskanim hrastom i grupama
unesenih četinjača na dobrim humozn m tlima (rezultat svakogodišnjeg
obilatog nastora listinca), smatramo, da su one vrlo prikladne za unošenje
četinjača i proširenje areala četinjača.


Sa gledišta intenzivnog, racionalnog šumskog gospodarenja, tj., intenzivne
i napredne njege šuma primjenom negativne i pozitivne selekcije
stabala po fazama razvoja sastojina od najranije mladosti (pomladak, mladik,
guštik, letvik), ovaj period nosi pečet »stihijske razvojne dinamike«
na koju napredan šumar-gospodar nije djelovao. Posljedice stihijskog razvoja
tih sastojina, danas su jasne i očite (gubitak kvalitete, izgubljeno
proizvodno vrijeme). Današnje i buduće šumarske generacije ne bi smjele
preći preko takva činjeničnog stanja; one moraju tražiti i naći odgovarajuća
rješenja za te sastojine; to od njih traži naša zajednica, a to tim više,
što se radi o velikim površinama takvih sastojina. Prema našem poznavanju,
površine tih »prelaznih sastojina« kreću se od oko 12.500 ha. Ovoj
površini treba još pribrojiti znatne manje rastresene površine tzv. »pribrežnih
šuma«.


Period od 1941—1945. godine


Ovaj ratni period možemo uvrstiti s jedne strane u negativnu bilansu
neizvršenih šumsko-uzgojnih radova, specijalno radova na njezi šuma i
smatrati ga kao gubitak kvalitetne proizvodnje, kao gubitak prirasta, koji
je trebao da se akumulira ne na stablima koja imaju vrijednost goriva, već
na kvalitetnim stablima. S druge strane, u ovom periodu, naše narodno
oslobodilačke snage onemogućile su okupatoru i njegovim saradnicima
svako jače korištenje sječivih drvnih masa i tim sačuvale te mase za obnovu
ratom opustošene zemlje i podizanje industrijskog potencijala.


Razumljivo je, da je radno 5-godišnje izgubljeno proizvodno vrijeme
povećalo površinski obim, ne samo zaostalih radova na njezi šuma iz toga
perioda, nego i zaostalih radova iz njege šuma iz perioda 1931—1940. Ovaj
gubitak je povećao ne samo obim dospjelih radova iz njege šuma, nego
još više, stavio je na stručno osoblje težak i odgovorni stručni zadatak,
kako, i na koji najefikasniji način sa što manje novčanih sredstava, izvršiti
zakašnjelo čišćenje i u vezi toga vrlo komplicirane šumsko-uzgojne zahvate,
ä da oni odista budu od koristi-pomoći koliko-toliko vrijednim preostalim
kvalitetnim stablima (spašavanje kvalitete i očuvanje omjera
smjese). Napominjemo, da se kod ove vrsti šumsko uzgojnih radovazahvata,
često nepotrebno troše velika novčana sredstva, i to uzalud, s namjerom,
da se tobože pomogne i onako već toliko f.ziološki oslabljenim
jedinkama-stablima, kojima se više nikakvim uzgojnim zahvatima ne može
pomoći (kombinacija zakašnjelog čišćenja i prvih proreda).


370




ŠUMARSKI LIST 11-12/1962 str. 5     <-- 5 -->        PDF

Period od 1945—1956. godine


Nažalost, moramo ovdje lojalno priznati usporedbom dosad izvršenih
radova u šumskoj proizvodnji prema obimu postavljenih zadataka »njega
šuma-žetva«, gledano cjelovito, da se je u ovom poslijeratnom vremenskom
periodu u kojem smo doživjeli mnoge korjenite organizacione promjene
(šumska gospodarstva kao privredna poduzeća) — uzevši pritom u obzir
neznatna periodička vremenska odstupanja, — glavno težište rada odvijalo
u znaku »žetve« — iskorištavanja sječivih drvnih masa, a ne njege
šuma. Iz ovog slijedi, da iskorištavanje šuma kod nas, još uvijek, pa i danas
predstavlja »glavninu« rada proizvodnje u šumarstvu, a što će se
vidjeti iz slijedećih izlaganja.


Učesnici savjetovanja na objektu u šumi Ratkovac na Papuku


Prije nego što analiziramo izvršenje radova u šumskoj proizvodnji,
tj. njege šuma i iskorištavanja šuma, potrebna su nam stanovita razjašnjenja.


Šta je šumska proizvodnja? Gledajući općenito, pod šumskom proizvodnjom
razumijevamo proizvodnju drvne mase prema namjeni, prema
zadatku i cilju šumskog gospodarenja. Pod naprednom i intenzivnom šumskom
proizvodnjom, prema našem zadatku i cilju, razumijevamo potrajnu
proizvodnju najvrednije (kvalitet) i najveće drvne mase (kvantitet) u najkraćem
mogućem vremenu i uz najmanje troškove podizanjem i održavanjem
trajne proizvodne snage zemljišta (plodnost). Za izvršenje ovog zadatka
služi nam »njega šuma« čiji je zadatak, da se sastojina dovede u




ŠUMARSKI LIST 11-12/1962 str. 6     <-- 6 -->        PDF

takvo stanje, da se postigne zadani cilj šumskog gospodarenja. Prema
tome, njega šuma — sastojina mora biti postavljena »planski« i na određeni
cilj.


Iskorištavanje šuma (sječa, izrada, izvoz) u šumskoj proizvodnji predstavlja
u stvari »žetvu«, tj. konačnu fazu u šumskoj proizvodnji; to je
pobiranje plodova tj. »drvne mase«. Ona se u naprednom i intenzivnom
šumskom gospodarenju javlja kao produkt zajedničkog djelovanja prirodnih
snaga i usmjerenog rada šumara gospodara; ona nije »stihijski« proizvod
prirode. Prema tome, u naprednom i intenzivnom šumskom gospodarenju,
šuma ne može da raste prepuštena sama sebi. Danas, u naprednoj
šumskoj proizvodnji, »njega šuma« dolazi sve više do izražaja i zauzima
najvidnije mjesto. Ona ne smije i ne može da ima podređenu ulogu, nego
dapače primarnu. To smo konačno i mi uvidjeli i uveli na Šumarskom
fakultetu u nastavnom programu uzgoja šuma kao posebnu disciplinu
»tehnika uzgajanja šuma«.


Usporedbom uloge i značenja »njege šuma i žetve« u naprednom i
intenzivnom šumskom gospodarenju, nikako nismo imali namjeru, da iskorištavanju
šuma damo podređenu ulogu. Smatramo ipak, da je rad u iskorištavanju
šuma savremenim napretkom tehnike, upotrebom mehanizacije,
daleko jednostavniji; on je više mehanički, dok je njega šuma u dugačkom
proizvodnom procesu, za nas uzgajivače stručnjake, još uvijek, i
pored primjene svih pomoćnih disciplina uzgoja šuma (genetike, fitocenologije,
ekologije, pedologije), cbavijena »velom tajnosti«.


U našoj poslijeratnoj šumskoj proizvodnji, u prvim poslijeratnim godinama
1945—1946., iz objektivnih i opravdanih razloga, radi obnove ratom
opustošene zemlje i potrebe na izvozu drva, devizama, zapošljavali
smo gotovo sve raspoloživo stručno šumarsko-manipulativno osoblje u
eksploataciji šuma. Razumljivo je, da nismo mogli odmah, za to vrijeme,
planski pristupiti radovima na njezi šuma, i da je zato, glavno težište rada
bilo usmjereno na iskorištavanje, a ne na njegu šuma.


Dapače u tu svrhu je osnovano zemaljsko šumsko poduzeće
»ZEŠUMPOH« (10. XI 1945.). Ono je vršilo samo iskorištavanje šuma i
šumskih proizvoda, dok je rukovodstvena i nadzorna služba pripadala narodnoj
vlasti. Tačne površine, u to vrijeme, za njegu dospjelog najmlađeg
dobnog razreda, nisu nam poznate. No, prema podacima, dugoročne osnove
sječa i obnove šuma koja je dovršena koncem 1951. god. i sastavljena na
temelju podataka inventarizacijskog elaborata iz 1948. god., od ukupne
površine jednodobnih visokih, obraslih šuma društvenog sektora od


650.000 ha, otpada na dobni razred od 1—40 godina 46% ili 299.000 ha.
Prema statističkim podacima izvršena je njega šuma u 1945. i 1946. god. u
šumama NRH samo na površini od 983 ha ili 0,33%.
U periodu 1947—1951. god. izvršena je prema statističkim podacima
njega mladika i guštika na površini od 5.337 ha ili 1,78% od površine najmlađeg
dobnog razreda.


U ovom periodu došlo je do reorganizacije šumarstva osnivanjem 8
površinski velikih šumskih gospodarstava (1947.) kao privrednih poduzeća:
sa planskom grupom, grupom za proizvodnju drva i grupom za uređivanje
šuma.


372




ŠUMARSKI LIST 11-12/1962 str. 7     <-- 7 -->        PDF

Gledano planski, u ovom periodu, još uvijek nemamo izrađenog cjelovitog
,dugoročnog plana za njegu prirodnih, jednodobnih, visokih šuma
u NRH. Godišnji zadaci njege šuma sastavljaju se prema nahođenjumogućnostima šumskih gospodarstava. Težište rada u šumskoj proizvodnji
još je uvijek u velikom dijelu na iskorištavanju šuma, a ne na njezi,
šuma.


Iskorištavanje šuma (žetva), opseg sječa za taj period vidljiv je iz
slijedeće tabele:


Opseg sječa u godinama 1947—1954.


Godina 1947. 1948. 1949. 1950. 1951. 1952. 1953. 1954..
u 000
Društvene šume 4806 6528 6428 5966 3958 4376 3535 3329*
Privatne šume 797 706 770 753 547 545 603 562
Ukupn o 5603 7234 7198 6719 4505 4921 4138 3891


Početkom proljeća 1949. god., reorganizacijom narodne vlasti radi decentralizacije,
osnovani su oblasni narodni odbori na koje je prenesen
veliki dio nadležnosti sa ministarstva. Povodom toga, povećan je i broj
šumskih gospodarstava. Od 8 velikih šum. gospodarstava osnovano je 14
novih, površinski manjih gospodarstava. Ostalo je nepromijenjeno samo
Šumsko gospodarstvo u Osijeku i Vinkovcima. Umjesto šumarija osnovani
su rejoni na čelu sa revirnicima. Stručne poslove u šumama vode neposredno
iz, površinski manjih šumskih gospodarstava, šumarski inženjeri, sa
zadatkom jačeg utjecaja na gospodarenje u šumama, tj. nesmetani stručni
rad uz pomoć revirnika. Kratko vrijeme iza toga, već polovicom 1950.
god., izvršenjem daljnje reorganizacije narodne vlasti radi veće samostalnosti
Narodnih odbora kotara, pristupa se ukidanju oblasnih Narodnih odbora
i Ministarstava; ukida se i Ministarstvo šumarstva; osniva se Glavna
Uprava za šumarstvo; mala šumska gospodarstva ponovno se ujedinjuju
u 9 velikih S. G. kao privrednih poduzeća sa zadatkom uzgajanja i zaštite
šuma. Ukidaju se šumski rejoni i ponovno se osnivaju šumarije kao pogoni
za neposredno upravljanje šumom. Međutim, radi potrebe zajednice,
eksploatacija šuma u režiji šumskih gospodarstava, predstavlja i dalje
glavninu rada u šumskoj proizvodnji, a ne njega šuma.


Iz prednje analize izvršenja radova u šumskoj proizvodnji u periodu
1945—1951. god., na njezi i skorištavanju šuma nepobitno stoji, da njega
šuma, koja bi trebala da igra primarnu ulogu u intenzivnom gospodarenju
sa šumama, gotovo i da nije došla do izražaja. Od 299.000 ha izvršena je
njega mladika i guštika samo na površini od 6.320 ha ili 2,11%. Iskorištavanje
šuma prema tome predstavljalo je i u tome periodu »glavninu proizvodnje
« a ne njega šuma.


Da li za ovaj period rada u šumskoj proizvodnji, kao razlog za nevršenje
radova na njezi šuma, treba tražiti samo u potrebama na drvu i uslijed
toga na forsiranoj žetvi šuma, ili učestaim reorganizacijama šumar




ŠUMARSKI LIST 11-12/1962 str. 8     <-- 8 -->        PDF

stva, ili možda našem neshvaćanju značenja njege šuma u intenzivnom
gospodarenju, pokazati će kasnije analize. To treba da rasvijetle i diskusije
na ovom Plenumu.


U periodu od 1952—1956. god. izvršenje radova na njezi šuma, na
njezi mladika i guštika, vidljivo je iz slijedeće tabele:


üoüma 19S2. 1953. 1954. 1955 1956.




a R a


društvene ,L & ,J
sume as > as > CÜ >


a


ha


Mladika — 6000 — 7000 — 6500 — 32308 20798 22062
i


LfVlSblJL&
Prorede ~ 10569 — 68173 — 56724 — 46848 — 64012


OPASKA: Podaci za 195?—1954. god. uzeti su iz statistike, a za 1955—1956. god.
iz Izvještaja o radu za 1957. god. Stručnog udruženja šumsko-privrednih organizacija
NR Hrvatske.


Kod razmatranja podataka prema vrsti izvršenih radova, njege mladika
i guštika te proreda, treba imati u vidu, da se je iskazanp izvršenje
radova u 1952—1954. god. odnosilo zajednički na njegu mladika i guštika
i na prorede. Na osnovu ličnog poznavanja ob´ma površinski izvršenih
radova iz njege šuma ing. Dragišića, ovi podaci su razvrstani kako je navedeno
u tabeli.


U ovom periodu, nemamo još uvijek dugoročnog »plana njege« za
visoke jednodobne šume NRH čije površine iznose 685.827 ha, od čega
otpada na najmlađe sastojine od 1 — 40 god., 48%, ili 329.197 ha.


Iz prednje tabele je vidljiv znatan »skok« kod izvršenja radova na
njezi šuma, njezi mladika i guštika od 1955. god. pa dalje, u odnosu na
razdoblje 1945—1954. god. Ovaj´ napredak rezultira iz jedne akcije koja
je zasnovana na širokom frontu, akcije koja je imala »pionirsko« značenje,
a koju je poveo počam od 1953. godine Institut za šumarska i lovna istraživanja
NRH u Zagrebu. Ovom pionirskom akcijom trebalo je probiti »led
nepoznavanja i strahovanja« naše operative u odnosu na uzgojne, dotle
našoj operativi — nižem terenskom osoblju, i to njegovom većem broju, —
nepoznate radove, koji su već bili primijenjeni u inostranstvu u sistematskoj
i naprednoj njezi sastojina od najranije mladosti prema fazama razvoja
sastojina: pomladak, mladik, guštik. I ovaj period nije mogao proći
bez organizacionih promjena u šumarstvu. U drugoj polovini 1951. god.
ukinuta je Glavna uprava za šumarstvo, koja je bila dotle u sastavu Savjeta
za poljoprivredu i šumarstvo. Šumska gospodarstva posluju tada
samostalno kao samostalne republičke ustanove sa samostalnim financiranjem
bez ikakvog administrativno-operativnog rukovodstva, a kao takva
raspolagala su velikim novčanim sredstvima za obnovu šuma a prema tome
i njegu šuma. Ova sredstva šumarstvo je koristilo u veoma skromnom,
gotovo beznačajnom iznosu za njegu šuma.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1962 str. 9     <-- 9 -->        PDF

U god. 1953. ukidanjem Savjeta za poljoprivredu i šumarstvo, osnutkom
Sekretarijata za poslove Narodne privrede, osnovana je u tom Sekretarijatu
Uprava za šumarstvo i lovstvo.


Već u 1954. god. dolazi do ponovne reorganizacije šumarske službe.
Ukinuta su šum. gospodarstva kao republičke ustanove sa samostalnim
financiranjem, osnivaju se ponovno šumarije kao ustanove sa samostalnim
financiranjem.


Iz prednjeg izlaganja za protekle periode od 1945—1956. god. nameću
se nepobitno slijedeće konstatacije:


— nepostojanjem dugoročnog, čvrstog plana za njegu šuma NRH,
specijalno plana za njegu mladika, guštika i letvika (prve prorede), šumsko
uzgojni radovi nisu bili cjelovito obuhvaćeni, ni površinski, ni po prioritetima
njege, ni po redoslijedu vraćanja na iste površine. Iz tih razloga,
od 329.197 ha šuma u starosti od 1—40 godina, izvršena je samo jedaokratna
njega šuma i to: njega mladika i guštika na površini od 80.196 ha
ili 24,36%, dok su proredama obuhvaćene površine od 231.786 ha i to, manjim
dijelom u mlađim (prve tzv. sitne prorede), a većim dijelom u srednjedobnim
sastojinama. Iz tih razloga, možemo smatrati protekle periode
kao neplanske u odnosu na njegu šuma;
— stalne reorganizacije šumarstva u proteklim reorganizacijama, gotovo
su i onemogućile svaki planski, smišljeni, kontinuirani rad na njezi
šuma;
— izvršeni radovi na njezi šuma, specijalno njezi mladika i guštika,
nose pečat »pionirskih« radova;
— glavno težište rada u šumskoj proizvodnji i u ovom periodu nije
na njezi šuma, već na iskorištavanju šuma. Ono je u tom periodu izvršeno
dapače znatno više, nego što je bilo planirano.
Period od 1957—1960. godine


Proteklo je punih 12 godina od Oslobođenja pa do donošenja, čvrstog,
dugoročnog 5-godišnjeg plana za njegu šuma za vrijeme od 1957—1961.
god. sa svim potrebnim pokazateljima: brutto proizvodom, amortizacijom
za regeneraciju šuma i potrebnim troškovima.


Ovim planom predviđena je u globalu njega mladika i guštika na po


vršini od 125.000 ha, a što iznaša 37,97% od dospjelih površina za njegu


(329.197 ha — 125.000 ha). U proteklim periodima, izvršenu jednokratnu
njegu mladika i guštika na površini od 80.196 ha, u usporedbi sa intenzivnim
šumskim gospodarenjem, prema tome i intenzivnim uzgojnim radom,
ne možemo smatrati dovršenom; to je samo prvi uzgojni zahvat, koji se
ponavlja po nekoliko puta, i onoga časa, kada je prethodni zahvat pozitivno
djelovao, nastaje potreba ponovne intervencije uzgajivača. Prema našim
iskustvima, na dobrim staništima i uz povoljne ekološke utjecaje, ponovna
intervencija uzgajivača javlja se već nakon 2—3 vegetacije; ona zavisi u
velikoj mjeri od intenziteta i vrste uzgojnih zahvata i proizvodnosti tla.
Planskim globalom određena je samo površina na kojoj se ima izvršiti
njega. Daljnja razrada je u rukama operative, tj. u razradi zadatih globala,
u okviru dugoročnog plana, koji je trebao obuhvatiti; vrst i način




ŠUMARSKI LIST 11-12/1962 str. 10     <-- 10 -->        PDF

njege, izbor površina za njegu prema prioritetima, predviđeni broj uzgojnih
zahvata na izabranim površinama, utrošak radnog vremena i novčanih
sredstava, organizaciju rada itd.


Samo iz prikupljenih nepotpunih podataka koje je sakupio naš Institut
1953/1954. god. za područje jednodobnih, visokih šuma između rijeka:
Save, Drave, Kupe i Une, prema uzrastu sastojina i vrsti uzgojnih radova,
od ukupne površine od 230.000 ha najmlađih šuma u starosti od 1—20 godina
otpada:


— na njegu pomlatka i mlad ka od 10 godina starosti 105.000 ha
— na guštike bez prvih proreda, u starosti od 10—20 godina 125.000 ha
Sve ovo o čemu je prethodno govoreno iznosimo zato, da se kolikotoliko,
vidi naše stvarno stanje, veličina zadataka postavljenih 5-godišnjim
planom, kao i zbog toga, da analizom izvršenih radova pripomognemo boljem
izvršenju radova drugog 5-god:šnjeg plana njege za 1961—1965.
godinu.
Prema podacima iz izvještaja o radu za poslovne godine 1957—1960.
Stručnog udruženja Šumsko privrednih organizacija Hrvatske, radovi na
njezi šuma; njezi mladika i guštika i proredama izvršeni su kako slijedi:


Godina
Njega
plan.
u ha
Izvršenje
Nji
»/o
aga mladika
T
Planirano
i čišćenje
r o š a k
Utrošeno
u 000 dinara
guštika
%>
Prosječan
trošak
po ha
1957. 18.500 19.883 107 95.988 83.800 87 4.215
1958. 25.750 29.951 116 85.700 131.417 153 4.388
1959. 27.300 33.154 121 191.20« 112.560 59 3.399
1960. 24.170 25.761 107 188.237 175.201 93 6.801
95.720 108.749 561.131 502.978
1961. 41.181 36.018 87 279.872 175.770 63. 4.880


OPASKA: 5-godišnji plan za njegu šuma obuhvatio je godine 1957—1960. Godina
1961. uvrštena je u drugi 5-godišnj´i plan za njegu šuma, tj. u 1961—1965. godinu.


Prorede


D´ . . „, . Plan Izvršenje
Ked. br. Godina . i u ™»
ha m3 ha m1


1 1957. 65.105 741.084 50.877 121.261
2 1958. — — — —
3 1959. — — 25.760 —
4 1960. 47.437 383.473 46.756 411.772
5 1961. 30.589 411.330 30.228 433.591


OPASKA: Podaci su nepotpuni. S njima ne raspolaže ni Komora ni Plan ni
Statistika.


No, prema podacima Zavoda za plan, 5-godišnji planski zadatak na
njezi šuma, njezi mladika i guštika od 125.000 ha, realiziran je na površini
od 114.000 ha ili 91%.


Planirani troškovi za njegu mladika i guštika za 5-godišnji plan iznosili
su 561,131.000 Din, troškovi izvršenja 502,978.000 Din, prosječni trošak
njege po 1 ha iznosi 4.700 Din.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1962 str. 11     <-- 11 -->        PDF

Sumiramo li izvršenu njegu šuma specijalno njegu mladika i guštika
najmlađeg dobnog razreda od 1—40 godina od 299.000 ha od Oslobođenja
do danas prema periodima kako je naprijed izvršeno:


— u 1945. — 1946. na površini od 983 ha
— u 1947. — 1951. na površini od 5.337 ha
— u 1952. — 1956. na površini od 73.876 ha
— u 1957. — 1960. na površini od 114.000 ha
Ukupno 194.196 ha


to vidimo da je od najmlađeg dobnog razreda od 1—40 g. od 299.000 ha
izvršena njega mladika i guštika od 1945.—1960. god. na 194.196 ha.


Prema ovim pokazateljima nepobitno stoji, da mi od Oslobođenja, od
1945—1960. god., nismo uspjeli provesti, ne samo sistematsku njegu šuma
na površinama najmlađeg dobnog razreda, nego ni jednokratnu njegu na
čitavoj površini tog dobnog razreda. Preosteje dakle još jednokratna njega
šuma na površini od 104.804 ha (299.000 — 194.196).


Ovdje je potrebno jedno razjašnjenje. U naprednoj šumskoj proizvodnji
vrši se na osnovu primjene Darvinove teorije o nasljeđu, primjenom
genetike, permanentno pozitivna i negativna selekcija stabala počam
od najranije mladosti u svim fazama razvoja sastojina tj. od ponika (prethodnim
izborom sjemenjaka), pomlatka, mladika, letvika pa dalje sve do
sječne zrelosti stabala. Primjena najstrožije selekcije stabala vrši se, ne
samo kod plantaža i šumskih kultura, nego i u prirodnim visokim sastojinama
sistematskom njegom, planski, s određenim ciljem i zadatkom.


Sistematska intenzivna i napredna njega šuma, za razliku od ranijih
načina njege šuma, koji su bili necjeloviti, nepovezani i koji nisu pratili
permanetno dinamiku razvoja sastojina prema fazama razvoja sve do prelaza
sastojinskog razvitka iz jednog stadija u slijedeći drugi stadij, uzgojnim
selektivnim zahvatima, primjenom negativne i pozitivne selekcije
stabala, na osnovu dosadašnjeg razvitka, strukture sastojine i stanja tla,
sigurno i na najbolji način vodi do uzgojia najkvalitetnijih sastojina. To je
intenzivno šumsko gospodarenje, intenzivna njega šuma. To je put ka
stablimičnom gospodarenju.


Prema tome, a na osnovu svega dosad izloženog prema činjeničkonl
stanju, nepobitno stoji, gledano sa stanovišta naprednog i intenzivnog uzgoja
naših visokih šuma uopće, a specijalno uzgoja jednodobnih i prebornih
šuma, da mi moramo tražiti nove puteve i načine u uzgoju šuma, puteve
koji nama najbolje odgovaraju prema našim mogućnostima i stvarnom
stanju naših šuma ako želimo da vodimo napredno gospodarenje u našim
šumama. Taj put može biti samo put, ne, u ekstenzivno, već u intenzivno)
gospodarenje — u intenzivnu njegu šuma.


Već same činjenice:


— da smo od 1945—1960. god. jedva uspjeli da izvršimo jednokratan
samo »pionirski« uzgojni zahvat na površini od 194.196 ha najmlađeg dobnog
razreda, kao i to, da smo te površine dalje prepustili »stihijskom« prirodnom
razvoju u zajednici stabala;


ŠUMARSKI LIST 11-12/1962 str. 12     <-- 12 -->        PDF

— da smo novim 5-godišnjim planom obuhvatili njegu mladika i guštika
na preostalim, dosad nenjegovanim površinama, kao i to, da pritom
nismo planski obuhvatili daljnje uzgojne radove na dosad jednokratno
pređenim površinama . . .
GOVORE DOVOLJNO UBJEDLJIVO I JASNO, DA SE MI DANAS
PONOVNO NALAZIMO U POČETNOM STANJU UZGOJNIH ZADATAKA
I DA STOJIMO:


— prvo, pred vrlo složenim uzgojnim problemima njege, za nas, najtežeg,
s obzirom na kvalitetu budućih sastojina, najvažnijeg, najmlađeg
dobnog razreda;
— drugo, pred problemima koji su u vezi sa provađanjem selektivnih
proreda, naročito intenzivnih proreda, kao i iskorištavanjem prorednih
masa u odraslijim sastojinama od 60 godina starosti pa dalje (svjetlosne
prorede);
— treće, da mi dosad nismo pristupili njezi naših sačuvanih prebornih
šuma na površini od 436.756 ha iako se uređajnim elaboratima određuju
čišćenja i prorede (na njezi prebornih šuma nešto je počelo raditi Šumsko
gospodarstvo Delnice). Podataka o izvršenoj njezi prebornih šuma, prema
odredbama uređajnih osnova, nemamo. Jedino, nalazimo u izvještaju o
radu za 1957. god. stručnog udruženja Sumarskc-privrednih organizacija
Hrvatske, da se u prebornim šumama pristupilo njezi ,oslobađan]u jelovog
pomladka i to, radi iskustva, oprezno.
Za nas je vrlo važno pitanje njege prebornih šuma; to pitanje ne smije
ostati neobuhvaćeno. O tom treba govoriti na ovom skupu.


Mi ćemo u našem daljnjem razmatranju obuhvatiti slijedeće najvažnije
probleme:


1. Planiranje šumsko-uzgojnih radova
Ovo planiranje treba da obuhvati prostorno i vremensko izvršenje svih
radova na njezi sastojina. S obzirom na dugoročni karakter šumske proizvodnje,
ono mora biti dugoročno, a kao takvo, treba da obuhvati: cjelokupnu
površinu njege sastojina za tačno određeni vremenski period; vrst
i način njege s obzirom na: vrst drva, biljno-sociološki sastav, omjer smjese,
starost, postanak sastojine i tok razvitka; predvidivi utvrđeni broj uzgojnih
zahvata prema prioritetima sastojinskim za taj period; otpadajući dio površine
na jednu godinu i kontrolu izvršenja uzgojnih radova; utrošak
radnog vremena i novčanih sredstava prema broju posječenih stabalaca
i njihovoj visini; potrebu radne snage i oruđa za njegu.


Valjano planiranje šumsko-uzgojnih radova traži detaljno poznavanje
stvarnog stanja. Ono mora da potekne odozdo, sa terena, i od stručnih
rukovodilaca, koji najbolje poznaju: strukturu sastojina, biljno-sociološki
sastav sastojina, naročito omjer smjese, način postanka sastojina i dinamiku
dosadašnjeg toka razvoja sastojina. Na temelju poznavanja svih tih
potrebnih elemenata, može operativa sastaviti dobar plan šumsko-uzgojnih
radova, koga u daljnjoj razradi prihvaćaju i odobravaju nadležni forumi za
plan. Da li smo mi tako postupili kod sastava prvog 5-godišnjeg plana, to
treba da pokaže diskusija na ovom Plenumu.


Za nas je danas vrlo važno, da se osvrnemo na sva stručna pitanja koja
su u vezi sa planskim postavkama i njihovim izvršenjem.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1962 str. 13     <-- 13 -->        PDF

U čemu smo najviše griješili do danas kod izvršenja radova postavljenih
prvim 5-godišnjim planom?


1. Planske postavke drugog 5-godišnjeg plana za njegu šuma su globalne;
one su istodobno posve minimalne s obzirom na »vapijuće« radove
iz njege šuma na ogromnoj površini najmlađeg dobnog razreda od cea
300.000 ha. Međutim, ništa ne stoji na putu šumskim gospodarstvima kao
privrednim poduzećima, da iz akumuliranih novčanih sredstava, iz amortizacije
II. (u kasnijem razmatranju A II.), s kojom slobodno raspolažu u
okviru namjene, osiguraju daleko veća novčana sredstva za njegu šuma,
nego što su određena republičkim planskim globalima. Ona su to dužna
učiniti tim više, što su dobila daleko manja zaduženja prvim 5-godišnjim
planom za njegu šuma s obzirom na stvarno stanje i potrebe njege, i što
je procenat udjela njege šuma u A II. neobično nizak. O tom govorimo pod
tačkom 2 »Financiranje šumsko-uzgojnih radova«.
2. Davanje prioriteta kod izbora sastojina za njegu šuma. Prioritet smo
trebali dati onim sastojinama, kod kojih pravovremenim uzgojnim zahvatima,
pravovremenim ulaganjem najpotrebnijih i najekonomičnijih novčanih
sredstava, postizavamo najbolji i najveći uspjeh, a ne onim sastojinama,
kojima uzgojni zahvati dolaze prekasno i redovno ostaju bez rezultata,
a štaviše, ponekad su i štetni. Pravovremene uzgojne radnje su u
pravilu i najjeftinije. Cesto i s malim novčanim sredstvima, ako su pravovremeno
uložena, u velikoj mjeri, rješavamo srž uzgoja (kvalitet i omjer
smjese). Još uvijek imamo vremena da ispravimo pogrešna planiranja. To
je u okviru vlastite razrade plana, odnosno planskih globala svakog pojedinog
šumskog gospodarstva.
3. Nepoznavanje osnovnih faza razvoja drveća i sastojina vodi do posve
pogrešne primjene načina njege, a tim i rasipanja i nepotrebnog trošenja
novčanih sredstava.
— Najčešći je slučaj posve krive primjene uzgojnih zahvata, u nenjegovanim
odraslim gušticima, koji su prešli u stadij tankih letvika^ to
je slučaj kod tzv. »zakašnjelog čišćenja«, gdje se umjesto tzv. »prvih sitnih
proreda« u letvicima, provodi tobožnje spašavanje, već u velikom dijelu
umirućih stabala; žrtve su pritom stabilna stabla gornje etaže.
— U odraslim, nenjegovanim gušticima sijeku se najjača a ujedno za
uzgoj najbolja proizvodna stabla, koja su se već afirmirala kao najbolji
tzv. »nosioci grupa«, samo zato, što su jaka, i što svojim uzrastom tobože
štete okolini. Kakva je to okolina? To su nestabilna stabla čija je uzgojna
vrijednost vrlo problematična.
— U dobro obraštenim mladićima gdje je broj stabalaca na 1 m2 prevelik
(40—70), ne vrši se izbor, tj. selekcija stabala, a još manje »regulisa^
nje« omjera smjese. U ovom stadiju razvitka, primjenom pozitivne i negativne
selekcije stabala, rješava se najbolje pitanje uzgoja budućih kvalitetnih
sastojina, a naročito pitanje željenog omjera smjese stabala. U tu
svrhu dovoljna su dva do četiri pravovremena uzgojna zahvata. Ovo govori
zato, da nas više nemagu kod njege mladika zadovoljiti tzv. »grubi uzgojni
zahvati« već »detaljni«. O tom treba da se izjasne na ovom Plenumu, u
diskusiji, naši stručnjaci — praktičari sa terena.


4. Primjena genetike u uzgoju šuma uopće, specijalno u njezi ekonomsko
vrijednih visokih šuma, došla je već do izražaja, u velikoj mjeri,


ŠUMARSKI LIST 11-12/1962 str. 14     <-- 14 -->        PDF

u svim zemljama koja vode napredno šumsko gospodarenje. Bez poznavanja
pr´mijenjene genet.ke u uzgoju šuma, najboljih geno-ieno-ekotipa, nema
uzgoja visokovrijednih, kvalitetnih sastojina. Kod praktične primjene
genetike, kod selektivnih uzgojnih zahvata, stručnu odgovornost moraju
da preuzmu naši šumari biolozi. Oni su zato i kvalifikovani. Koliki je njihov
udio rada, danas, u našoj šumskoj proizvodnji kod selektivnih uzgojnih
zahvata, kao i radova uopće na njezi šuma, to treba da dođe do izražaja u
ovoj diskusiji. O tome će biti govora pod tačkom 3 stručni kadrovi.


5. Osnovne postavke za njegu šuma, za provedbu uzgojnih zahvata u
svakoj konkretnoj sastojini prije početka izvedbe radova koje vrše, bilo
stalni, bilo priučeni šumski radnici, moraju dati stručno najkvalifikovaniji
šumarski stručnjaci, to su šumari biolozi. Takve postavke mogu se dati samo
na osnovu najdetaljnijeg poznavanja sastojinske strukture, o čemu smo
u uvodu govorili. Takav rad zavisi od stručne odgovornosti i savjesti šumarskog
stručnjaka, koji daje principijelne šumsko-uzgojne postavke za
svaki konkretni šumsko-uzgojni zahvat od koga zavisi uzgojna budućnost
sastojine. To se nesmije ni u kom slučaju prepustiti šumskim radnicima. Za
takav način rada, napredna intenzivna šumska proizvodnja, treba elastične
šumare gospodare-ekonome, a ne šumare koji su opterećeni odministrativnim
načinom rada u šumskoj proizvodnji. O tom, koliki je udio naprednog
šumara-gospodara kod takvog načina rada u našim šumama, treba da pokaže
diskusija.
6. Laičko prilaženje izvršenju-provedbi radova na njezi šuma. Cesta
je pojava na terenu, da danima i danima i najkompliciranije uzgojne radove
na njezi mladika i guštika koji zavise od: sastojinske strukture, vrste
drveća, omjera smjese, načina postanka, vrlo izdiferenciranih i nepovoljnih
etaža, različite kvalitete, vrše posve nestručni šumski radnici kroz čitavo
vrijeme, skoro, bez stručnog osoblja. Razumljivo je, da su i rezultati takvih
radova vrlo porazni, kao i to, da šumarski inženjeri nemogu biti prisutni
svuda i na svakom mjestu gdje se takvi radovi vrše, ali nikako se nemogu
i nesmiju odreći primarne rukovodstvene uloge i stručne odgovornosti"
postavlja se i pitanje, zašto postoje još i šumarski tehničari kao i ostalo
kvalifikovano terensko osoblje. Čak i tamo, gdje ima dovoljan broj šumarskih
inženjera i tehničara, mi ih vrlo rijetko ili nikako ne nalazimo kod
izvršenja najodgovornijih radova kao što su: radovi u njezi šuma. Šta je
tome razlog? Nažalost ima u našim redovima šumarskih stručnjaka, koji
stoje na stanovištu, da šumari sa fakultetskom spremom ne treba da rukovode
s tim radovima, kao i to, da oni nisu zato svršili Šumarski fakultet
i da ti radovi spadaju u kompetenciju nižeg terenskog osoblja (lugarski poslovi).
O tome treba da se čuje riječ i na ovom Plenumu.
7. Primjena naučnih dostignuća u praksi. Takozvana klasična šumska
proizvodnja, koja je karakteristična po vrlo dugom proizvodnom vremenskom
razdoblju, ne nalazi u današnjem tempu proizvodnje, koji traži kraće
proizvodno vrijeme, svoje opravdanje. Iz tih razloga, sadašnja proizvodnja
mora iskoristiti kako sva strana, tako i domaća naučna dostignuća za postizivanje
toga cilja. Nažalost, još uvijek, i nakon izvjesnog napretka koga
smo postigli u njezi naših prirodnih šuma u posljednjem deceniju, mi u
našoj šumskoj proizvodnji još uvijek koračamo pionirskim korakom. Brži
tempo proizvodnje traži: skraćenu ophodnju, bržu i jaču akumulaciju svje


ŠUMARSKI LIST 11-12/1962 str. 15     <-- 15 -->        PDF

tlonosnog prirasta na izabranim stablima i uz to još posve kvalitetnu malu.
Odgovor možemo naći, gledajući realno na današnje stanje naših postojećih
ekonomskih šuma, u forsiranoj i najintenzivnijoj i vrlo elastičnoj
njezi šuma primjenom savremenih dostignuća nauke i prakse, razumljivo
uz odgovarajuću organizaciju rada; ona nesmije biti administrativna i troma,
nego vrlo dinamična, napredna, elastična i ekonomična; i ovim pitanjem
treba da se pozabavi diskusija.


8. Ekonomika treba da nađe sve veću primjenu u šumskoj proizvodnji;
ona tu nalazi naročito plodno polje rada; ona treba da dođe do izražaja
prvenstveno kod izbora drveća s obzirom na njihove upotrebne vrijednosti,
kao i kod tzv. »prelaznih« sastojina u pogledu njihova daljnjeg podržavanja
do sječne zrelosti; o čemu smo već naprijed govorili; nadalje kod
pretvorbe čistih sastojina u mješovite sastojine, kombinacijom heliofilnih
i skiofilnih vrsta, radi iskorištenja proizvodne snage tla i akumulacije
svjetlosnog prirasta.
2. Financiranje šumsko-uzgojnih radova
Usporedimo li površine šuma na kojima dosad nisu izvršeni nikakvi
uzgojni radovi (104.804 ha) sa ukupnom površinom očuvanih jednodobnih
šuma na području NRH, izlazi, da sastojine u kojima do danas nisu izvršeni
nikakvi uzgojni zahvati učestvuju u ukupnoj površini očuvanih šuma sa
10%. Stojimo na stanovištu, da je i na dijelu površine od 194.196 ha na
kojoj su prošli tek prvi uzgojni zahvati, sigurno potrebno ponoviti te zahvate;
možemo slobodno zaključiti, da površine sastojina na kojima je
hitno potrebno izvršiti uzgojne radove, iznašaju najmanje 15% od očuvanih
šuma.


Kako stojimo sa financiranjem uzgojnih radova? Kod ovog razmatranja
poslužit ćemo se analizom »odnosa brutto proizvodnje«, amortizacije
za regeneraciju šuma, troškova, te uzgojnih radova na njezi mladika i guštika
za 1961. god., prema planu proizvodnje koja je ostvarena kod naših
privrednih poduzeća, tj. šumskim gospodarstvima u 1961. god.


Prema planu ostvarenja brutto proizvodnje za 1961. god., predviđeno
je ostvarenje brutto pro´zvoda od 23,,677,542.000 din od čega je na amortizaciju
II. otpalo 2,,007,014.000 din ili 8,5%.


Predviđeno je, da radovi na njezi i čišćenju šuma sudjeluju novčano
u amortizaciji II. sa 297,872.000 din ili 14%. Usporedi li se vrijednost predviđena
za radove njege i čišćenja šuma sa ukupnim predviđenim brutto
proizvodom to proizlazi, da na radove i čišćenja od ukupnog brutto proizvoda
otpada svega 1,2.%.


Mnogo veći nesrazmjer nastaje, ako se usporede podaci realizacije. Dok
je brutto proizvod ostvaren sa 27,,330,700.000 din, te prebačen sa 15%,
amortizacija A II ostvarena je sa svega 1,,916,200.000 din; ona je manja
za 5% od planirane. U tako smanjenoj amortizaciji, radovi na njezi i čišćenju
mladika i guštika učestvuju sa 175,770.000 din ili svega 9,2% prema
predviđenih 14%. Usporedimo li ostvarene troškove njege i čišćenja sa
ostvarenom brutto proizvodnjom izlazi, da radovi na njezi i čišćenju učestvuju
u ukupnoj brutto proizvodnji sa svega 0,64%.


Učešće površine sastojina u kojima je potrebno izvršiti radove na
njezi i čišćenju u odnosu na ukupnu površinu očuvanih prirodnih šuma —




ŠUMARSKI LIST 11-12/1962 str. 16     <-- 16 -->        PDF

jednodobnih, iznosi 15%. Istovremeno učešće radova na njezi i čišćenju u
ostvarenom brutto proizvodu u 1961. god. iznosi svega 0,64%. Ako uzmemo
u obzir koliki su brutto proizvod ostvarile šume, te od kolikog su značenja
radovi na njezi i čišćenju šuma za povećanje tog istog brutto proizvoda,
sam se po sebi nameće zaključak, da je učešće radova na njezi i čišćenju
premaleno u amortizaciji A II, te da bi se to trebalo povećati.


Želimo li »našoj šumi« vratiti samo dio onoga što smo od nje uzeli,
trebalo bi pojačati uzgojne radove. Veličinu učešća radova na njezi i čišćenju
u amortizaciji II mogli bismo pokušati odrediti na slijedeći način:


Ako površina šuma u kojoj do danas nisu izvršeni nikakvi uzgojni
radovi — a hitna je potreba njihovog izvršenja — učestvuje u ukupnoj
površini šuma sa 10%, to bi i financijski trebali ti isti radovi, da učestvuju
u brutto proizvodu sa približno istim postotnim iznosom, odnosno novčano
sa oko 2,,000,000.000 din god. To je uglavnom cjelokupna jednogodišnja
amortizacija II. iz čega se vidi zašto je ona uglavnom i osnovana.


No, međutim, pošto iz organizacijskih i drugih objektivnih razloga
nije moguće cjelokupnu amortizaciju II. iskoristiti u toku jedne godine
samo za njegu i čišćenje, i pošto ona namjenski služi i za ostale troškove u
šumskoj proizvodnji, mogli bi se ti radovi podijeliti na 3—4 godine, tako,
da bi svake godine radovi na njezi i čišćenju učestvovali u brutto proizvodu
sa 3% ili u novčanom iznosu oko 700,000.000 din od planiranog brutto proizvoda,
a što iznosi 35% od planirane amortizacije II.


Samo uz te uvjete bilo bi moguće u radu od 3—4 godine obaviti najnužnije
radove na njezi i čišćenju šuma i time bar djelomice vratiti šumi
ono što smo od nje uzeli. Na taj bismo način utjecali posredno i na povećanje
brutto proizvodnje.


Šumsko-uzgojnim ekonomskim računom može se vrlo lako objasniti od
kolikog su značaja uzgojni radovi za povećanje vrijednosti sastojina, a samim
tim i veličine brutto proizvoda. Prema prirasno-prihodnim tabelama
u starosti od 100 godina drvna masa glavne sastojine po ha kreće se od oko
približno 500 m:i. Istovremeno, u periodu od 100 godina, dobiva se prosječna
masa proreda od oko 300 m3. Pretpostavimo li, da danas m3 glavnog
sječivog prihoda postizava približnu prosječnu vrijednost drvne mase od


2.000 din, na m3 proreda za sastojine u starosti od 40 godina pa dalje od
1.000 din; dakle, 1 ha sastojine kod normalnog gospodarenja prema tome
postiže slijedeću vrijednost
500 m:) ä 2.000,— din300 m3 ä 1.000.— din
Din

1,000.000.—
300.000.—
Ukupno Din 1,300.000.—


Računamo li sa 8 radnika po ha za uzgojne radove, koji su potrebni u
jednom naprednijem i intenzivnijem šumskom gospodarenju, te ako uzmemo
da se radovi na njezi vrše kroz najmanje 20 godina u najmlađem dobnom
razredu a da pritom od tih radova ne možemo očekivati veće prihode,
a vrijednost radnika obračunamo sa 1.000 din brutto, to izlazi, da je vrijednost
uzgojnih radova po 1 ha približno 160.000 din ili 12% od proizvedene
vrijednosti drvne mase. Dakle, da bi se proizvela normalna drvna masa sa
prosječnom vrijednosti od 1,300.000 din po ha, potrebno je uložiti samo




ŠUMARSKI LIST 11-12/1962 str. 17     <-- 17 -->        PDF

12% od vrijednosti te mase (prirodno pomlađenje). Sigurno je, kada se ne
bi uložilo tih minimalnih 12%, da je mala vjerojatnost, da će vrijednost
1 ha u 100 godina biti 1,300.000 dinara. Isto tako je sigurno, da će ta vrijednost
biti tim veća, što su veća ulaganja u uzgoj. Uzmimo da uzgojni
zahvat ne će imati nikakvog utjecaja na povećanje drvnih masa proreda
(a što su dosadašnja istraživanja dokazala posve suprotno), nego da će samo
povećati kvalitetnu vrijednost 1 m3 drvne mase za 10%, to će i vrijednost
1 ha u 100 godina iznositi


500 m3 ä 2.000,— din Din 1,100.000.—
300 m3 ä 1.100.— din „ 330.000.—


Ukupno Din 1,430.000.—


Na taj način postizavamo veći prihod po 1 ha od 100.000 din, čime su
gotovo pokriveni troškovi uzgoja. Već naša dosadašnja istraživanja (istraživanja
koja vrši naš Institut, a daljnja će to još bolje učvrstiti), pokazuju,
da je utjecaj uzgojnog zahvata na vrijednost sastojine od neprocjenjive
važnosti.


3. Stručni kadrovi u njezi šuma
U naprednom i intenzivnom šumskom gospodarenju, stručnost se ne
može zahtijevati samo od rukovodećih službenika, već i od nižih službenika
i šumskih radnika, koji u praksi uglavnom i obavljaju obimne zadatke iz
njege šuma. Kvalitetne radove mogu dati samo stručno dobro obrazovani
kadrovi u svim tehničkim radnjama na´njezi šuma, ili, jednostavnije rečeno,
to mogu dati samo specijalisti.


No, međutim, analize dosad izvršenih radova na njezi šuma s obzirom
na kvalitet tih radova, ne bi nas mogle ni djelomično zadovoljiti iz razloga,
što kadrovi koji neposredno rukovode nisu dovoljno sagledali delikatnost
i veličinu zadataka koji pred nama stoje u uzgoju šuma. Poseban problem
čini nedovoljna stručnost šumskih radnika.


Rukovodeći stručni kadrovi — šumarski inženjeri — iz niza razloga,
nisu jednako obuhvatili sva teoretska i praktična znanja koja su potrebna
u tehnici njege šuma. Otuda i dolazi do raznoraznih gledišta koja negiraju
ne samo intenzitet, nego i samu postavku potrebe ovih osnovnih radnja u
naprednom gospodarenju šumama. Upravo kod rukovodećih stručnih službenika
treba da postoji sigurnost u radu i duboko stručno uvjerenje za
potrebu tih radova. Rukovođenje njegom šuma može se povjeriti samo specijalistima,
šumarima-biolozima sa provjerenim i priznatim kvalitetima.
Specijalnost bi se postigla seminarima ili eventualno postdiplomskim studijem.
Stečena specijalnost bi trebala biti naglašena, kako u javnom priznanju
— analogno drugim strukama — tako i materijalno.


Rad šumarskih inženjera na njezi šuma zbog obilnosti zadatka, svodi
se zasada na planiranje, instruktažu i kontrolu. Ovakvom praksom, nažalost,
promašeno je školovanje najstručnijih šumarskih kadrova.


Šumarske inženjere, biologe, potrebno je osloboditi administrativnih
obaveza, kako bi njihova specijalnost došla do punog izražaja. Oni trebaju
preći na direktno operativno rukovođenje i svakodnevnim stalnim kontak




ŠUMARSKI LIST 11-12/1962 str. 18     <-- 18 -->        PDF

tom pomoći radnim ekipama na njezi šuma. Stručna kvalifikacija ovim
načinom rada itekako bi došla do izražaja i blagotvorno bi se odrazila na
unapređenje gospodarenja šumama.


Operativne radove na njezi šuma prema striktnim uputama šumara-
biologa i pod njegovom punom stručnom odgovornošću, treba da vrše poslovođe
uzgojnih radilišta sa kvalifikacijama šumarskih tehničara. Praktično
uzevši, detaljna izvedba ovih radova ovisi o šumarskim tehničarima,
a u detaljima je veličina, odgovornost i značaj tih radova. Ovi kadrovi ne
smiju za praktične radove iz njege šuma biti slabije osposobljeni od šumarskih
inženjera. Sigurno je, a što je u ranijem izlaganju istaknuto, da
specijaliziranog operativnog kadra nemamo dovoljno. I ovdje se nameće
hitna potreba teoretske i praktične obuke. Konkretnim stručnim radom,
oslobođen administrativn h i drugih sekundarnih obaveza, šumarski tehničar
bi zauzeo mjesto u struci za koje je i školovan.


U šumarstvu, a posebno kod njege šuma, moglo bi se uzeti kao uvriježeno
pravilo, obratno drugim strukama, da nekvalificirani radnici izvode
složene praktične zadatke i to velikim dijelom bez dnevnog nadzora. Ovakav
rad nije se odmaknuo od empirije; on je štetan za napredno gospodarenje
i ne može se više tolerirati u našoj praksi.


Riješiti problem kvalifikovane radne snage ne možemo, a da ne potražimo
glavne uzroke toga stanja.


Manuelni rad u šumarstvu karakterizira periodičnost, teški uslovi rada
(atmosferilije) i nestalnost mjesta rada, česta nebriga o osnovnim radnim
i životnim prilikama šumskih radnika. Stalnim šumskim radnicima je
prvenstveno potrebno osigurati konstantan posao uz zasnivanje stalnog
radnog odnosa. Stručnom šumskom radmku, kroz posebne tečajeve i ispite,
specijalno o njezi šuma, treba omogućiti sticanje potrebnih kvalifikacija.
Stručan školovan radnik umij et će, da uz usku saradnju sa neposrednim
rukovodiocem, izvrši kvalitetne zadatke njege, čišćenja i proreda. Veća
kvalifikacija treba da se prvenstveno odrazi i na prihodu radnika.


I o ovom problemu treba da se povede diskusija na ovom Plenumu.


4. Radna snaga
Pretpostavimo li, da će se za radove na njezi i čišćenju prosječno utrošiti
po hektaru 8 radnika-dana, to za 299.000 ha treba 2,392.000 radnika
dana. Računamo li vrijednost jednog radnika sa 1.000 din bruto, to za
2,392.000 radnika dana trebamo 2,,392,000.000 din što približno odgovara
planiranoj brojki utroška za njegu i čišćenje u brutto proizvodu. Razdijelimo
li planiranu brojku na tri dijela, izlazi da nam je godišnje potrebno


764.000 radnika dana sa 764,000.000 dinara. Želimo li predviđene radove na
njezi i čišćenju obuhvatiti petogodišnjim planom, moramo pretpostaviti,
da će se nakon određenog vremena, radovi na njezi i čišćenju morati povratiti
u pojedine sastojine. Zbog toga bi predviđeni petogodišnji plan
njege i čišćenja sastojina morao izgledati kako slijedi:
Potrebna radna snaga
(radnika-dana)
Potrebna novčana(u 000 din)
sredstva
I
478.000
478.000
II
526.000
526.000
III
574.000
574.000
IV
622.000
622.000
V
670.000
670.000
384




ŠUMARSKI LIST 11-12/1962 str. 19     <-- 19 -->        PDF

Stojimo na stanovištu, da je intenzivne radove na njezi šuma, specijalno
njezi mladika i guštika, onako, kako to racionalno i napredno šumsko-
gospodarenje zahtijeva, nemoguće izvršiti bez stalnih šumskih radnika
specijalista za njegu šuma. Polazeći s toga stanovišta, s obzirom na neodgodive
zadatke i radove pred kojima stoji naše šumarstvo, a koji su određeni
drugim 5-godišnjim planom za njegu šuma, iznosimo ovo kao vrlo
težak problem »potrebu radne snage«.


No, prednji račun ne treba da nas obeshrabri. On treba da bude samo
svjesna spoznaja i opomena, da bez 100% angažovanja svih za taj rad raspoloživih
stručnih radnih snaga, nema ni približnog izvršenja postavljenih
zadataka.


5.
Napad drvne mase iz uzgojnih zahvata u odnosu na šumsko-uredajne
elaborate — gospodarske osnove
Operativa često ističe kao kočnicu u radu na njezi šuma kod provođenja
proreda, nerazmjer koji nastaje između godišnjih planom određenih
prorednih drvnih masa prema uređajnim osnovama i stvarno postignute
drvne mase. Podaci proreda u uređajnim osnovama sastavljeni su na temelju
prirasno prihodnih tabela. Pošto prirasno prihodne tabele ne iskazuju
drvnu masu prorede u sastojinama mlađim od 30 godina, to i uređajne
osnove ne iskazuju tu masu, ili je iskazuju u vrlo malom iznosu, i redovno
ne većem od 10—15 irr´Vha. Istraživanja Instituta, a i praksa su dokazali,
da se drvna masa prvih proreda u dosad nenjegovanim sastojinama mlađim
od 30 godina kreće u razmjeru od 20—430 mVha, rijetko manjom, a često
većom od iskazane. Uslijed takvih razlika dolazi kod izvršenja proreda do
problematičnih nerazmjera između stvarnog stanja u sastojini i plana proreda.
Drugim riječima ,to izgleda ovako: neka šumarija ima plan sječe od


20.000 m3 godišnje, od čega 14.000 m:l glavnog sječnog prihoda i 6.000 m3
drvne mase proreda. Pretpostavimo, da je uređajnom osnovom predviđeno,
da se drvna masa od 6.000 m3 proreda postigne na površini od 400 ha, sa
intenzitetom od 15 nr´/ha i da je baš tu čitavu površinu bezuvjetno potrebno
prorijediti. No, međutim, stvarna potreba sastojine traži jače razmicanje
krošanja, tj. da se posiječe najmanje 30 nvVha (a to je gotovo donja
granica onog što se stvarno postiže proredama u praksi), to u tom slučaju
šumariji preostaju sada tri mogućnosti:
— da izvrši proredu na cijeloj površini u količini kako joj nalaže
stvarno stanje i postigne drvnu masu proreda od 12.000 m3, te time znatno
premaši predviđeni plan proreda, što se u praksi ne dozvoljava (inspekcija),
— da proredu izvrši na polovici predviđene površine prema stvarnom
stanju, te posiječe drvnu masu proreda od 6.000 m3, čime nije premašen
plan proreda, ali je polovica površine ostala uzgojno neobrađena,
— da proredu izvrši na cijeloj površini sa intenzitetom kojeg predviđa
uređajna osnova te postigne drvnu masu proreda od 6.000 m3, ali uzgojno
ne učini ništa ili vrlo malo.


Zbog toga se postavlja pitanje za diskusiju, da li je primarnije, da šumarije
premaše plan proreda, i uzgojno pravilno obrade čitavu prorednu
površinu, ili da se drže plana proreda i uređajne osnove, ali uzgojne radove
u tom slučaju izvrše samo djelomice ili nedovoljno, kao i to, da li postavke


385




ŠUMARSKI LIST 11-12/1962 str. 20     <-- 20 -->        PDF

uređajne osnove mogu biti kočnica uzgojnim radovima ili bi te postavke
trebalo ispraviti.


6. Korištenje drvne mase koja napada iz šumsko-uzgojnih radova
Kao izuzetno težak problem kod uzgoja šuma, kod provođenja´uzgojnih
radova, jeste problem unovčenja drvne mase koja se dobije sječom
stabala. Ovaj problem moramo istodobno promatrati sa gledišta šumsko-
uzgojnog i ekonomskog.


Neosporno je, da je operativi vrlo teško kod realizacije godišnjih drvosječnih
prijedloga sječa naći povoljna i obostrana rješenja s obzirom na:
izbor lokacija sastojina za njegu šuma, otvorenost šumskih predjela i mogućnost
unovčenja posječene drvne mase.


Najpovoljnija obostrana rješenja nalazimo sigurno kod provođenja
sječe stabalaca u fazi: pomladka, mladika i guštika do prvih tzv. sitnih
proreda u starosti sastojina od 1—20 godina pa do tankih letvika, gdje
posječena posve tanka stabalca dimenzija tankih šiba do tankog pruća,
s obzirom na lokacije izabranih površina za uzgojni »tretman« i novčanu
vrijednost, ne predstavlja nikakav problem. Ta posječena stabalca ostaju
ležati, i nakon rastvorbe, služe za popravak proizvodne snage tla. Prema
tome, nesmije i ne može operativi služiti kao izgovor za neprovođenje uzgojnih
radova za tu fazu razvoja sastojina ,ekonomski momenat«. Dapače
uzgojne radove za tu fazu razvoja moramo uzeti kao uzgojni »imperativ«
i to naročito u neotvorenim šumskim predjelima, pošto provođenjem uzgojnih
radova za tu fazu razvoja, u neotvorenim šumskim predjelima, dovodimo
sastojine u takvo stanje, da one do otvaranja šumskih predjela izgradnjom
šumskih komunikacija i do prvih proreda, daju ne samo vrednije
i deblje Sortimente ,nego postaju uzgojno vrijedne (kvalitet).


Naprotiv, najnepovoljnija rješenja nalazimo kod nenjegovanih i neotvorenih
prirodno osnovanih sastojina u starosti od 21—40 godina, a kako
se to najbolje vidi prema debljinskoj strukturi stabala iz slijedeće tabele:


Srednji promjer {1,30-u cm)
Godina hrast bukva


21—30 7,6 7,2
31—40 11,4 10,2
41—50 15,8 13,9
51—60 20,6 17,8
61—70 25,4 22,3
71—80 31,1 27,6
81—90 34,3 30,1


Opaska : Ovakvu debljinsku strukturu dobili smo na temelju podataka sa
pokusnih ploha našeg Instituta. U takvim sastojinama je i redovno velik napad drvne
mase (najmanje od 20—60 nvVha (veliki broj predrasta); promjeri od 1—16 cm.


S ekonomske tačke gledišta teško je naći odgovarajuća rješenja za
takve sastojine; tj. unovčenje drvne mase. Tu dolazi jedino u obzir paljenje
uglja koji je, ako se radi o bukvi i grabu, obično prvorazredan (kanella).
Ako ne bi mogli u konkretnim sastojinama vršiti detaljnu njegu,




ŠUMARSKI LIST 11-12/1962 str. 21     <-- 21 -->        PDF

mogu se svakako vršiti tzv. grubi zahvati prevršivanjem krošanja i upotrebom
herbicida, čime samo donekle pomažemo uzgojno vrijednim stabalcima
u neravnoj borbi za samoodržanje.


I za otvorene sastojine, u prošlim godinama, u toj starosti, radi nekonjukturnog
ogrjeva, bilo je teško naći ekonomsko opravdanje za provođenje
uzgojnih radova; no danas se je popravilo stanje u tom pogledu
(potražnja ogrjeva).


Kao poseban šumsko-uzgojni i ujedno ekonomski problem, javlja se,
problem iskorištavanja velikih sječivih drvnih prorednih masa u odraslijim
jednodobnim sastojinama u starosti od 41 godinu pa dalje, kao i u
prebornim sastojinama.


Za jednodobne visoke sastojine površine dobnih razreda prema posljednjim
podacima ,iznašaju ha: 1—40 god., 281.703 sa 13,364.000 m3;
41—80: 237.692 ha sa 47.115.000 m3; 81—100: 55.575 ha sa 13,584.000 m*
101—120: 27.374 ha sa 6,179.000 m:i; 121 i više: 27.454 ha sa 6,327.000 m3.


Opaska: vidi prilog — tabela 1 a i tabela 2.
Sa uzgojne tačke gledišta mi moramo tražiti odgovarajuća šumskouzgojna
rješenja — za nas, danas i u budućnosti — u našim najvažnijim
čistim i mješovitim sastojinama II. dobnog razreda u površini od 237.692 ha.
Zašto. To su, u prosjeku, srednjodobne, s obzirom na debljinsku strukturu,
za nas i za naše prirodne uslove — uslijed prevelikog broja stabala
u gornjim etažama — pretanke sastojine; one su dosada slabo ili nikako
njegovane. Do ove konstatacije, došli smo na osnovu velikog broja istraživačkih
ploha našeg Instituta; ove podatke smo dostavili operativi. To
potvrđujemo i usporedbom sa prirasno prihodnim tablicama. Za te sastojine
neophodno je potrebno primjeniti selektivne prorede svuda gdje
za to postoje uslovi (donja etaža).


Primjenom selektivnih proreda, postepenim uklanjanjem nekvalitetnih
stabala, istina, napada veća količina gorive drvne mase; tu se javlja odmah
i ekonomsko pitanje tj. unovčenje. Danas je to riješeno. Potražnja
goriva raste; kod bukve, celuloza izvlači gorivo; kod hrasta, gorivo i tanin,
izvlači tanka tehnička oblovina i rudno drvo.


Kod primjene selektivnih proreda jačim razmicanjem krošanja, aku


mulira se svjetlonosni prirast na kvalitetnim — tehničkim stablima gor


njih etaža; povećava se debljinski prirast; dolazimo mnogo ranije do


debljih, kvalitetnih sortimenata — trupaca, što je od velike važnosti za


ugroženu alimentaciju drvarske industrije, koja više ne može očekivati,


a ni računati, na jake trupce kao nekad, nego na trupce tanjih dimenzija


iz prvih jačih proreda dosada slabo njegovanih sastojina (između 20—25


cm). Ovo povlači neizbježnu preorijentaciju u pogledu proreza i iskorište


nja. To je pitanje, koje treba da obuhvate naši drugovi iz prerađivačke


industrije. Mi možemo o tom dati pouzdane podatke, koje ovdje ne izno


simo radi pomanjkanja prostora.


Za sastojine od 71—-100 godina na površini od 55.575 ha, prema našem


poznavanju, smatram, da su one danas u takvom stanju, da ih moramo


poštediti; one su velikim dijelom uzgojno jako tretirane zbog potrebe na


trupcima. To vrijedi naročito za hrastove sastojine, gdje su jača proga


ljivanja nepovoljno djelovala na tlo (zakorovljenje) i stvorila nepovoljne


uslove za pretpomlađivanje.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1962 str. 22     <-- 22 -->        PDF

Za preborne šume mišljenja smo, da danas, zbog velike potražnje
posve sitnih sortimenata četinjača koji imaju i dobru cijenu (motke, hmelj
ovke itd.) kao i potražnje celuloze, pitanje unovčenja materijala koga
ćemo dobiti intenzivnom njegom u otvorenim prebornim društvenim šumama,
ne predstavlja nikakav problem. Kolike su, mogućnosti napada
takvog drvnog materijala kod uzgojnih radova u prebornim šumama možemo
vidjeti iz strukture debljinskih razreda prebornih društvenih šuma.
Na površini od 318.815 ha prebornih šuma ukupna drvna masa po debljinskim
razredima zastupana je ovako: od 10—20 cm: 6,058.546 m3 od 21—30
cm 10,740.533 m3; od 31—40 cm 15,277.954 m3 od 41—50 cm, 16,876.517 m3;
od 51—60, 13,646.292 m3; od 61—70 cm 7,802.740 mP od 70 i više cm
6,448.986 m3; svega 76,851.568. O tom treba da se povede diskusija na
ovom Plenumu.


Opaska: Vidi prilog — tabela 1-b.


7. Politika uzgoja šuma
Politika njege šuma zacrtana je Saveznim društvenim planom, Republičkim
i Kotarskim planom. Ovim planovima vodi se opća politika
šuma. Ti planovi su dugoročni.


Šumska gospodarstva kao privredna poduzeća sa organima društvenog
upravljanja razrađuju nakon primljenih globala svoje planove. No,
smatramo, da šumska gospodarstva ne mogu ostati samo kod tih planova,
nego da su dapače dužna s obzirom na općenito značenje šuma, da prema
stvarnom stanju šuma koje im je povjerila društvena zajednica na upravljanje,
ulože pored sredstava koja dobivaju iz Saveznog društvenog plana
za investicije, još i vlastita sredstva kako bi osigurala na svojim područjima
bolju proizvodnju.


Pored naprijed istaknutog, ipak smatramo, da mora postojati najuža
saradnja između šumskih gospodarstava, Sekretarijata za šumarstvo i
Komore u pogledu: izbora vrste drveća, ophodnje, ubrzanja proizvodnje i
potrošnje.


Tabela 2.
Prema osnovi sječa za 1961-65 za društvene šume prosječni godišnji prethodni prihod
za jeđnodobne šume (prorede) iznosi za:


L i s t a č e


Hrast Bukva tvrde meke Četinjače Ukupno


Ukupno : 184.600 213.070 359.900 86.130 4.790 858.498


Prema predviđanjima kod provađanja selektivnih proreda za 5-godišnji turnus,
dobije se proredna masa od 7,556.000 m3 ili godišnje 1,500.120 ms. (Vidi tabelu 1.).


Usporedimo li ovo sa prethodnim prihodom koga predviđa osnova sječa godišnje
od 858.498 m3, to se ukazuje razlika između predviđenog selektivnog prorednog odabiranja
i godišnjeg prijedloga 1,500.120 ms


858.498 m3
žto godišnje predstavlja manjak od 641.622 m-1
il i ~ 42,4l0/o




ŠUMARSKI LIST 11-12/1962 str. 23     <-- 23 -->        PDF

38»




ŠUMARSKI LIST 11-12/1962 str. 24     <-- 24 -->        PDF

390