DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1962 str. 56     <-- 56 -->        PDF

One su pored ostalih razloga imale i svrhu
ogledno-poučnog i uzorno-propagandnog
karaktera radi što zornijih uvjeravanja
šumara praktičara i šumara-učitelja kako
se i na koji način i na Kršu može podizati
šuma i tamo gdje je nema, pa čak i tamo
gdje se ni površinske zemlje ne vidi.


Sva nas ova djela vrijedna čovjeka još
i danas na njega podsjećaju i impresioniraju,
jer dosada ni prije ni poslije njega
nitko nije uspio podići šume tolikih razmjera.
Djela nas Vežića primoravaju da
mu odamo zasluženo poštovanje. A da su
se sve njegove šume koje nam je ostavio
očuvale do danas, onda bismo još više cijenili
njegove uložene napore.


Mate Rajčić


ŠUMARSKA EKONOMIKA U SVJETLU
AMERIČKE NAUKE


U nakladi je poznatog izdavačkog poduzeća
McGraw-Hill Book Company Inc.
(New York, Toronto. London) izdao William


A. D u e r r, profesor univerziteta u New
Yorku opsežno djelo pod naslovom: »Osnovi
šumarske ekonomike« (Fundamentals
of Forestry Ekonomics, 1960) s 579 strana
teksta te brojnim tabelarnim i slikovnim
prilozima. Prema recenzijama, objavljenim
u poznatim zapadno-evroipskim stručnim
glasilima (»Forestry« London;, br. 1 ex
1961. i »Holzzentralblatt« Stuttgart, br. 99
ex 1961) ovaj rad spada među najbolja
djela iz oblasti šumarske ekonomike u engleskom
a vjerojatno i u drugim jezicima.
Na temelju ovako (povoljnog suda mi ovu
ediciju moramo u najmanju ruku tretirati
kao standardno djelo američkoga shvaćanja
ekonomske funkcije šume i šumarstva.
Duerrova je knjiga podijeljena u pet
dijelova (uvod, ponuda i plasman šumskih
produkata, uredbe i zakoni te osnove planiranja)
s ukupno 33 poglavlja, od kojih
svako završava s kratkim sadržajem. Važna
je prednost čitave obrade u jasnoći
stilizacije i instruktivnosti uzetih primjera.


U uvodno m dijelu (poglavlje 1-4)
izneseni su zadaci opće narodne privrede
u Americi a posebno šumskog gospodarstva
kao jedne od njezinih komponenata.
Sredstva i pomoćni izvori šumskog gospodarstva
za podmirenje društvenih potreba
nisu samo materijalni nego i imaterijalni
elementi. Posebna je pažnja posvećena
analizi raznih načina promatranja ekonomskih
zavisnosti i to koliko sa stanovišta
čitavog društva toliko i sa stanovišta
pojedinca.


U drugom je dijelu pod naslovom »P o-
nuda šumarskih produkata«


(poglavlje 5-16) postavljeno težište na promatranje
poduzeća bilo kao šum.-gospodarske,
bilo kao drv.-industrijske privredne
organizacije. Za američke prilike autor
pomoću brojnih primjera objašnjava zakon
recesije prihoda pa s tim u vezi postavlja
pravila, kako jedno poduzeće treba
da planira troškove u svrhu postizavanja
ne najvećeg nego optimalnog prihoda.
Pod ovim terminom razumijeva onu veličinu
prihoda, kod koje svaki više izdani
dolar donosi najmanje jednako visoki naknadni
prihod. Ovo drugim riječima znači:
ne treba težiti za najvećim mogućim prihodom
niti za najintenzivnijim gospodarenjem.
Naprotiv treba nastojati, da se
postigne samo onaj stepen intenziteta, kod
kojeg svakom još dodanom dijelu troškova
stoji nasuprot adekvatni dio prihoda.


Kod analize se visine troškova autor
naročito zadržava na utjecaju odabrane
kamatn e stope. Taj se utjecaj jasno
pokazuje kod upotrebe poznatih formula
iz kamato-kamatnog računa. Osobito je
karakteristično autorovo stanovište, prema
kojem se kamatna stopa u šumskom gospodarstvu
ne smije odabirati niže od one,
koja bi se mogla postići, kad bi se kapital
uložio u druge produktivne svrhe. Na tom
je principu obračunao i ekonomsku zalihu
za jednodobnu i prebirnu šumu. Šumu autor
shvaća kao kapital, koji kao i svaki
drugi u kapitalističkom privrednom sistemu
mora donositi što moguće veći interes.
Kod toga je mjerodavno načelo jednakih
profita kod jednakih kapitala bez obzira,
u koju su privrednu granu ti kapitali
uloženi. Autor potpuno pušta s vida činjenicu,
da je kapitalizam gotovo svagdje,
gdje je osvojio šume, donio njihovu propast.
Razlog leži u biti samog sistema, jer
se racionalno šumsko gospodarstvo ne slaže
s potrebama oplodnje kapitala. Oplodnja
kapitala traži što brži njegov obrt, a taj
je obrt u šumskom gospodarstvu vrlo spor.
Nije stoga čudo, da pretvaranjem šume u
kapital njezini vlasnici nastoje izvući najvišu
rentu a industrijalci u potjeri za što
većim ekstra profitima »ulaze u šume kao
nekad barbari u centre starih kultura« (R.
Pipan. Kapitalizam u.šumarstvu, S. L. Zagreb,
1938). U našim krajevima imamo u
tom pogledu vrlo teška iskustva naročito
od 1860. godine naovamo.


U trećem se dijelu »Plasman š u mskih
produkata« (poglavlje 17-23)
autor dosljedno prednjim izvodima obara
na princip potrajnosti, koji su Amerikanci
preuzeli iz Evrope, a napose na strogost
njegovog izvođenja. On to kazuje riječima,
koje je važno iznijeti u originalu:




ŠUMARSKI LIST 9-10/1962 str. 57     <-- 57 -->        PDF

»The concept of sustained yield, which
has come to us from Europe in pure and
simple form, needs drastic revising to be
useful in the United States. It can be interpreted
meaningfully only for the longer
stretch, and even the not statically, as we
can infer when we study the economic
trend« (str. 310).


Ovakav zahtjev autora rezultira i iz
shvaćanja o neminovnosti konjunkturskih
cikličnih kriza, kod čega se šumsko gospodarstvo
jednako kao i ostale privredne
grane mora prilagodavati nestabilnosti privrednog
života. To dosljedno dovodi do
povećanja etata u periodu konjunkture a
smanjivanje u periodi depresije. Naravno,
sa stanovišta planske privrede, koja eliminira
cikličnost privrednih kriza, ovaj
zahtjev nema opravdanja.


U svojoj aluziji na tekovine evropskog
šumarstva kao i na njegov budući razvoj
autor iznosi slijedeće konstatacije i -preporuke:


Kad su objavljeni klasični udžbenici
za uzgajanje šuma, Evropa je još imala
velike rezerve radne snage, koja je bila
toliko jeftina, da se s njom moglo ne samo
gospodariti sa šumama nego i voditi ratove.
Ta su vremena prošla. Opstanak
šumakog gospodarstva kao privredne grane
zavisi velikim dijelom od toga, da li će se
pronaći metode, pomoću kojih bi se proizvodila
dobra bez potrebe da u toku procesa
prelaze iz ruke u ruku i stalno prenose
ovamo i onamo. Drugim riječima, budućnost
šumarstva s gledišta ekonomike
leži u uvjetima hitnog i potpunog mehanizovanja
produkcije. Ako to ne uspije, onda
šumama preostaje samo funkcija zaštite
prirode, ekonomije vodom i rekreacije,
(str. 321).


Današnje je stanje takvo, da ne samo
primarna industrijska prerada nego i čitava
šumska privreda s izuzetkom fabrikacije
celuloze i vještaekih ploča boluje
od akutnog oboljenja, koje se ukratko
može definirati: niska produktivnost
rada. Ona se je u šumskoj privredi
Amerike za prva četiri decenija ovog
stoljeća (1899—1939) povećala tek za nekih
2%, što praktički znači, da je ostala na
jednakoj razini. Međutim druge privredne
grane u tom istom vremenskom intervalu
ukazuju upadljiv progres, koji se kreće u
prosjeku od 113"/o. U djelu se iznose podaci
za neke privredne djelatnosti:


šumska privreda -2a/o


proizvodnja kože 32,:´/o


„ živežnih namir


nica 52%>


„ željeza ... . 100´Vn


tekstila . . . 118,;´/o


„ papira ... . I33*/o


kemijska industrija ... . 17(F/o


tiskarstvo 244,;i/o


saobraćajne instalacije . . . 285´;7o


proizvodnja ulja i ugljena . 335,;Vo


duhanske prerađevine . . . 488´Vo


Kad se ovakva konstaticija može postaviti
u Americi, gdje je u šumskoj privredi
angažovano razmjerno malo radne snage
(prema računu prof. Duerra izuzev radova
oko sječe i izrade otpada tamo na jednog
inženjera 6.000 a na jednog radnika 2.400
ha), onda je ona kudikamo akutnija u zemljama
Zapadne Evrope, gdje šumska privreda
zaposluje daleko veći broj radne
snage.


U četvrtom se dijelu: »Zakoni i
uredbe « (poglavlje 24-28) obrada odnosi
na pravno stanje u Sjedinjenim Američkim
Državama s naročitim osvrtom, koliko
današnje državne pravne norme djeluju
na šumsko gospodarstvo. Za našu je
stručnu javnost ovaj dio od manjeg interesa,
pa ga stoga u ovom razmatranju ispuštamo.


U petom dijelu »Planiranje u šumarstvu
« (poglavlje 29-33) iznosi autor
podatke o svjetskom šumskom gospodarstvu
tj. statističke materijale o raspodjeli
šumskih areala, drvnih zaliha i intenzitetu
proizvodnje. Tu su uz analizu ^specifičnosti
tropskih i umjerenih geografskih pojaseva
dodani i najvažniji podaci iz međunarodne
trgovine. Autor razmatra i obzire prema
općim društvenim interesima, koji se kod
postavljanja planova moraju uvažavati, a
to u daljnjoj konzekvenciji znači uvažavanje
potreba korisnika na materijalnim i
imaterijalnim vrijednostima šume. U zaključnom
(33) poglavlju autor analizira
privredne planove i programe u SAD od
1876. naovamo te iz njih izvodi najvažnije
kompleksne ekonomsko-tehničke probleme
današnjice. Kod toga mu je osnovno pravilo:


Treba stalno imati pred očima, da ekonomski
problemi šumskog gospodarstva
nisu samo problemi jedne privredne djelatnosti
nego čitavog naroda (a). Mi premalo
poznajemo fizikalne i psihološke osnove
šumarske ekonomike te ne znamo,
koje su nam sve mogućnosti dane za poboljšanje
biološke i tehničke proizvodnje
(b). Premalo poznajemo i svojstva drveta
kao i načine, pomoću kojih se ta svojstva
mogu određivati i mjeriti (c). Šumsko je
gospodarstvo u svojoj suštini premalo poznato
široj javnosti ,a tome je glavni razlog
u okolnosti, što se važnost šume ne
može izraziti unovcu (d). Postoji krivo mišljenje,
da šume imaju važnost samo kao
rezervoari drveta (e). Mnoge su šume još
uvijek nepristupne, pa se na otvorene


351