DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1962 str. 55     <-- 55 -->        PDF

Danas se vide plodovi njegova teškog truda


Gdje je prije voda derala i prolomi zieva.li, tu
sada nema opasnosti od poplava.


Nikolinim nastojanjem mnogi je naš težak
uvidio veliku korist od oplemenjivanja voćaka,
te se istom od Vežića naučio. Mnoge su hiljade
bajama i inog korisnog voća (krušaka, jabuka,
oraha, prasaka, trešanja itd.) zasađene marom
Vežića. U doba kada je Vežić nastupio službu
svega toga nije bilo i dodijeljeno mu je bilo
15 lugara, a danas ih ima 33.


Šumar Vežić u svakoj prigodi lijepim načinom
upućuje puk u svaku vrstu poljodjelstva,


te ga danas težaci ljube kao oca.


Općina Drniška sastoji se od 42 odlomka


(sela) na ukupnoi prostoriii od 65.898 ha sa pre


ko 10.000 ha općinskih šuma i preko 14.000 ha


niskih šuma. Preko 346 ha (dosada je) umjetno
zašumljeno.


To je sve plod neumornog rada i velikog
nastojanja drniškog šumara Nikole Vežića. Onu


okolicu iednom golu i pustu Vežić je obratio u


zelenu dubravu. Divota je sada pogledati šume


po drniškim selima. U njima ima svakojake


japije, gorivog drva i bogate paše blagu. Na


rod, koii se je u prvine protivio pošumljavanju


i šumskim zabranama, danas blaeosivlie šu


mara Nikolu, jer u odgoju gore vidi svoju vla


stitu korist i jedini spas.«
Za potkrepu značenja Vežića naves* ćemo


neke odlomke iz članka objavljenog u »Spome


nici-kalendaru« grkokat. biskupije križevačke
1932, g.
Poznavala ga ie čitava kršna gruda, koia ga


je rodila, a koju je on zelenim vjencem kitio —
Dalmacija njegova. Drniš njegov, u kome je
svjetlo dana ugledao i gdje ie službovao kao
općinski šumar Ok´aisko-Drn;ški preko četrdeset
punih godina. Poznavala ga je i uža Hrvatska,
koia ga ie odgojila, a koiu *e on tako žarko
ljubio. Poznavao ga je svaki naš pismeni
čovjek širom prostrane domaje, ier ie nn mnogim
časopisima i drugim listovima li ionom,
sočnom hrvastinom u svoioj struci poučavao
narod svoi i plemenio ga živom rječju. kno Sto
je mučnim djelom oplemenjivao: Pi´ominu,
Svilaiu. Oklaj. Moseć brdo i stjenovitu Zagoru.


U svakom plemenitom pothvatu u Dalmaciji
naći ćete i njega, gdje radi. ne časovito već


ustraino. intenzivno i zanosno. Bojao se samo


hoćeli ga nasljednik razumijeti i znati nasta


vit; t-rno.p´H:° će on prestati, a to ie n´eeovn


kolosalno poduzeće pošumljavanje dalmatinskog


krša.
On ga ie pošumljavao i ozelenio preko tri


deset tisuća hektara, a u tadašnje vrijeme vri


jednost novčana svega toga iznašala je preko


jednog i pol miliona ondašnjih kruna. To je
velika vrijednost, težak rad i silan uspieh.


Mladi studenti iz pripo.tjskih sela Drniške
Krajine onoga vremena (sela Ružica i Kričaka)


u svojim pjesmama preko javne štampe bodre


svoga naprednog i progresivnog šumara u što


temeljitijoj realizaciji njegovih pohvalnih ideja,


a u nastojanju za pomoći rodnom kraiu na


polju prosperiteta — ekonomskog i prosvjetno


-Vuiturnog preporoda zaostalog kraia. I oni


VEZICU već tada nagovještavaju, da će na nje


gova djela narodnih blagoslova dažditi kiša.«


Dosada izneseno dovoljno ilustrira svjetao
lik velikog majstora svoga zvanja —


N. Vežića.
I ovim skromnim prikazom 44 godine
poslije njegove smrti na jednoj strani i
44 godine njegovog teškog i mukotrpnog
rada na drugoj strani — želi se osvijetliti
uspomene i sjećanja i među nama danas
na velikog nadšumara.


Prema pouzdanim podacima Vežić je
samo na području Drniške Krajine za vrijeme
svoga službovanja obnovio na goletima
i degradiranim površinama šuma tamo
gdje su barem mjestimično postojali
živi izdanci, a putem uspostava šumskih
zabrana preko 30 tisuća hektara šuma panj
ača. On je ove šume redovito i stručno
njegovao i vremenom još za njegova rada
pretvorio u tip vrednijih šuma ovoga načina
uzgoja. Još za vrijeme života Vežića,
u ovim šumama uzgojena drvna masa
predstavljala je samo u materijalnoj vrijednosti,
u novčanom izrazu na današnjih
preko dvije milijarde dinara. Ova vrijednost
podrazumijeva se u šumi, jer je Vežić
stalno davao prednost pri uzgoju sortimentima
kolarske i selljaeke grade u šumama
ovoga tipa. Pored pomenutih šuma
na području Krajine Drniške na čistim
goletima i na najizrazitijim bujičnim i vjetrorazornim
područjima podigao je daljnjih
preko 1.500 ha borovih šuma.


Na pomenutom prostoru kroz razdoblje
svoga službovanja Vežić je mnogo doprinio
i podizanjem voćarstva. Njegovom zaslugom
podignuto je prema približno dobivenim
podacima preko 200 tisuća stabala
raznih voćaka. Među podignutim voćkama
bilo je i. najplemenitijih odlika svjetskog
glasa onoga vremena, a nanose krušaka
prema navodima ing. arh. Vilićića.


Prema navodima dr Bože Dulibića —
kustosa gradskog muzeja grada Šibenika,
Vežić je istovremeno, kao nadšumar drniški
ujedno bio i glavni revizor šumarstva
kotara Knina i Šibenika. Prema ovome Vežić
nije podizao šume samo -pomenute na
području Drniške Krajine, već i na čitavom
području kotareva Knin i Šibenik,
dakle od sranice Like i Bosne, pa sve do
Jadranskog mora i kotareva Zadar i Split.
Ako bi se uvažila i ova činjenica, za koju
još nema dokaza, onda bi zasluge Vezira
bile još veće. Vjeruje se da će i ove navode
vrijeme rasvijetliti, pa i o njima javnost
naknadno upoznati.


Sve one borove šume, koje stoje danas
kao zelene oaze u ogromnom području ponovnih
goleti na području Krajine Drniške,
a koje svakom prolazniku skreću pažnju
kada iz vlaka od Zagreba do Splita i obratno
putuje i na potezu od ispod Knina, pa
sve zaključno do Perkovića promatra pejsaž
kamenjara, pa ovdje-ondje ugleda po
koju zelenu šumsku oazu i to su još jedini
do danas sačuvani ostaci ostataka od ogromnih
šuma visokeg oblika, koje je podigao
drniški nadšumar N. Vežić.


Porazbacanost ovih šuma kao zelenih
oaza nije slučaj, već ostvarenja unaprijed
smišljenog plana rada iskusnog majstora.