DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1962 str. 49 <-- 49 --> PDF |
ofitnije vrste drveća i listače (o tomu bila je riječ u Šumarskom listu god. 1962. broj VIII). Dakle, u grubom prosjeku: pojam oplodne sječe ne može se suprotstaviti pojmu prebornog načina gospodarenja. Ako se umjesto prebornog načina gospodarenja uvodi oplodna sječa, ispušta se veoma važna skupina uzgojnih zadataka: njegovanje stabala i sastojine. Oplodna sječa u prebornoj i gospodarski nedozreloj raznodobnoj ili jednodobnoj sastojini može se preporučiti npr. kad je pod utjecajem prijašnjeg veoma lošeg gospodarenja velik broj stabala kvalitativno vrlo loš, tj. kad se zbog malene proizvodnosti sastojine stabla moraju ubrzano posjeći i treba osnovati novu, bolju sastojinu. Pojmu prebornog načina gospodalenja može se suprotstaviti, na primjer, pojam skupinastog gospodarenja, koji sadrži sve zadatke uzgajanja koji se izvršavaju i u prebornoj šumi i u jednodobnim sastojinama. U bukovim šumama na većini staništa naših Dinarida skupinasto se gospodarenje može posve dobro uvesti te će i povećati proizvodni kapacitet sastojina. 2. »Kvalitetna doznaka« stabala za sječu Nije jasno kako je i odakle potekla ideja da se za područje čistih bukovih šuma zaoštri problem prirodne obnove. Poznato je: a) da je bukva naša najagresivnija vrsta drveća, b) da je previše zavladala u mnogim mješovitim sastojinama jele-bukve i hrasta kitnjaka-bukve, c) da bukva u drvnoj masi šuma Jugoslavije prelazi postotak 50. Rijetko se gdje u našoj zemlji, kao npr. na degradiranim staništima i u veoma loše gospodarenim sastojinama, pojavio problem podmlađivanja bukve. Pod utjecajem rješavanja »problema podmlađivanja« i ponegdje pod utjecajem nametnutog suprotstavljanja pojmova o prebornom načinu gospodarenja i oplodnoj sječi događa se da se samo radi obnove i radi ubrzanja razvitka postojećeg mladog naraštaja u pojedinim sastojinama previše doznačuju i stabla koja razvijaju dobar kvantitativan i kvalitativan prirast; (mjestimice se takav zahvat može i tolerirati; ali nije jasno zašto je čitav postupak veoma ubrzan, kao da postoji strah što nema podmlatka ili da se na vrijeme ne će pojaviti, proširiti ili osloboditi od lošeg utjecaja nadstojnog drveća). Kao da je cilj gospodarenja podmlađivanje sastojine! (Ili su razlozi takovom postupku, možda, izvan okvira nauke o uzgajanju šuma i načela o racionalnom iskorišćavanju proizvodnog kapaciteta staništa i sastojine?) Prirodno podmladivanje nije cilj gospodarenja; nije i ponajviše ne može biti ni osnovni zadatak gospodarenja u bukovim šumama. Bitno je: unapređivanje i povećavanje proizvodnosti sastojina. Temeljno je načelo da se maksimalno iskorišćuju potencijalne mogućnosti produkcije: da se što više iskoristi proizvodna snaga staništa, sastojine i drveća. Suvišnom sječom bolje oblikovanih stabala, koja su u naponu prirašćivanja, smanjuje se proizvodnost. U racionalnom intenzivnom gospodarenju nijedno se stablo ne smije oboriti samo radi podmlađivanja nego, prije svega, radi unapređivanja produktivnosti i boljeg međusobnog rasporeda drveća u sastojini. Nije poznato da li je ovakav i sličan način gospodarenja usklađen s planskim tzv. vakuumom proizvodnje koji treba da ispune proizvodi iz osnovanih i budućih plantaža i intenzivnih kultura topola, vrba i četinjača (u okviru republike i države, dakako). Ili se, možda, takav postupak osniva na lokalnim zahtjevima da sječine budu usredotočene na manje površine (tj. skoncentriranije), pa |