DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1962 str. 47 <-- 47 --> PDF |
dogodio se i takav slučaj da je u jednoj sastojini doznačena drvna masa bila veća od inventarizirane! Čini se da je, možda, težište problema najviše u tome što se ponekad previše nameće pitanje prirodnog podmladivanja te se rješavanju tog pitanja podređuju mnoga druga, pa tako ispušta iz vida i, prema tomu, omalovažuje mnogo važniji gospodarski proces: unapređivanje proizvodnosti, racionalno iskorišćivanje proizvodnog kapaciteta staništa i ekonomično povećanje prirodnog i gospodarskog kapaciteta sastojine. Na sreću, takvih je primjera danas veoma main. Ipak, ova je pojav a simptomatična i zabrinjava, pa se u kompleksnom sagledavanju problema gospodarenja bukovim šumama ne smije mimoići i mora se na nju upozoriti: da se ne bi proširila u smjeru koji bi, možda, nepovoljno djelovao na tok razvitka ideje gospodarenja i njene primjene. Nesretna je okolnost, po našem mišljenju, da se dosad nije razvilo jedinstveno gledište bar o osnovnim načelima gospodarenja navedenim šumama. Jer: načelne se postavke moraju izgraditi, makar u primjeni na pojedine stvarne okolnosti, kao npr. o potrebi sječe ovog ili onog stabla u nekoj biötskoj grupi drveća, mogu i smiju biti različita mišljenja i tumačenja. Polazeći iz, inače u prosjeku pravilnog, gledišta ili pretpostavke da je proizvodnost bukovih sastojina s obzirom na kakvoću stabala u prebornoj šumi u odnosu na jednodobne sastojine problematična, na području jedne manje šumsko- gospodarske cjeline pojavilase i suzdržljiva postavka da u bukovim šumama treba napustiti preboran način gospodarenja i da, prema tomu, treba obavljati oplodne sječe (nije nam poznato da li je pri tom razmotreno i pitanje trajnosti gospodarenja). Ova druga, recimo, krajnost gledišta utjecala je da su se samo zbog oslobađanja podmatka od konkurencije matičnog drveća ili, općenito, zbog unapređenja ili ubrzanja podmladivanja doznačila za sječu i ona stabla koja razvijaju razmjerno dobar kvantitativan i kvalitativan prirast, čak i tamo gdje bi postojeći nov naraštaj, u umjerenijoj sječi, još oko 5—10 godina i više mogao iz biološko-ekonomskog gledišta dobro izdržati pomanjkanje prostora nad tlom i u tlu. I ne samo to. Oplodna sječa, tačnije rečeno, prvi sijek oplodne sječe (progalni sijek) obavio se i u prosječno srednjodobnoj sastojini koja, uzgredice spomenuto, ima dovoljno dobro oblikovanih stabala i nije potrebno da se stvara nov naraštaj još oko 30—50 godina. Kako će se ovakvi postupci, ako se prošire, odraziti na trajnost gospodarenja, na tok razvitka kakvoće stabala i sastojine! (ili je, možda, već danas uglavnom važniji kvantitativan prirast sastojine a ne i kvalitativan prirast stabala . . .?). Pretpostavljamo da su do sada slični postupci učinjeni više nesvjesno nego svjesno, jer se nije dovoljno duboko uronilo u razmišljanja o posljedicama koje može izazvati mnogo "izmijenjen kompleks ekoloških faktora i o promjenama razvojnih tokova sastojine. Sve te i druge mjestimične pojave nužno izazivaju potrebu da se već danas postave ova pitanja: 1. koji su uzroci razvitku takvih pojava; 2. šta je utjecalo da se ponegdje za sječu doznačuju i dobro oblikovana stabla koja bi u urednom i naprednom prebornom ili skupinastom načinu gospodarenja, s obzirom na međusoban raspored drveća, morala ostati u sastojini bar 1—2 desetljeća i više ili do časa kad, prema ispitivanjima |