DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1962 str. 30 <-- 30 --> PDF |
| neralno močvarnih. Razvijaju se na postidiluvi jalnim i diluvijalnim taložinama. Osnovna ekološka značajka njihove pedogeneze je izmjenjivanje vlažnih i suhih perioda. U periodu velike vlažnosti pretvara se površinski horizont u bestrukturnu žitku masu. Velika vlažnost uz prisustvo taninskih huminskih kiselina, prouzrokuje redukciju željeza, kao i u tipičnim horizontima gleja. Razlika je što se reducirane tvari ispiru nekoliko centimetara ili decimetara niže gdje u suhoj periodi bivaju ponovno oksidirane i istaložene u brojne konkrecije. Profil je izgrađen od tankog, površinskog Ai-horizonta sa 1—5% humusa terestričnog karaktera. Na njega se obično nadcvezuje Ai>g-horizont išaran bijelosivim pjegama i rđastim konkrecijama. Sličan izgled ima često i gornji dio (B)-horizonta. Fizikalna svojstva ovog 11a dosta su nepovoljna. Ai-horizont je kiseo, pH 5—6. Efektivna plodnost je mala. Na priloženom profilu vidimo reljefni raspored Jala Lonjskog i Mokrog polja po Kurtagiću. Na kraju treba istaćida bi buduća pedološka istraživanja trebalo najviše povezati sa proučavanjem tipova šuma jer bi samo tako povezani rad uspio rješiti niz pitanja koja su za šumarsku praksu i nauku od velikog interesa. IV. Osnovno raščlanjenje nizinskih šuma Posavine Šumska vegetacija Posavine izgrađena je od velikog broja tipova šuma. Pod tipom šume razumijevamo osnovnu zakonitu grupaciju šumskog drveća i ostalog šumskog raslinstva, koja se odlikuje svojim specifičnim sastavom, ekološkim uvjetima i šumsko-gospodarskim obilježjima. Tako shvaćen tip poklapa se sa osnovnim vegetacijskim jedinicama fitocenologije, tj. s asocijacijom, subasocijacijom, varijantom i subvarijantom. U Posavini tipove šuma predstavljaju najčešće varijante i subvarijante pojedinih šumskih zajednica, koje treba u budućnosti dobro istražiti. Zasada, na osnovu fitocenoloških istraživanja H o r v a t a (1938) i G 1 avač a (1960) provodimo raščlanjanjenje osnovnih jedinica vegetacije, asocijacija i subasocijacija. Ono se odnosi prije svega na područja nizvodno od Rugvica, gdje su smještene najveće i gospodarski najvrednije šumske površine. 1. Zajednica vrba i topola (Saliceto-Populetum 1931] (Meyer-Drees 1936) Uz gornji, a napose uz srednji tok Save razvijena je šumska zajednica vrba i topola nastavajući dosta širok pojas atipskih, aluvijalnih šljunkovitih i pjeskovitih tala. Nizvodno od Rugvica, gdje se nalaze najveće i gospodarski najvrednije površine šuma, pojas vrbe i topola sužen je u usku priobalnu zonu široku od nekoliko do oko stotinjak metara, te je najčešće samo fragmentarno razvijena. Tek kod ušća Save nalaze se opet veće površine. Životni su uvjeti dosta teški. Šuma vrba i topola obrašćuje šljunkovita i pjeskovita tla izvrgnuta visokim poplavnim i podzemnim vodama, te neprekidnom donošenju i odnošenju materijala. Zbog različnosti tih površina u hidrološkom pogledu i teksturnom sastavu tala, te njihovim neprekidnim promjenama u vremenu, nalazimo cijeli niz tipova šuma, koji najčešće imaju grmoliki oblik, a rjeđe predstavljaju lijepe sastojine bijele vrbe i domaćih topola. Uspijevanje i rast, odnosno produktivna sposobnost pojedinih tipova staništa, uvjetovani su prije svega teksturnim sastavom tla i stupnjem vlažnosti, te stabilizacijom ovih faktora u vremenu. 324 |