DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1962 str. 26 <-- 26 --> PDF |
kašnjenjem. U depresijama plavi ili samu površinu, ili se pak nalazi vrlo blizu nje. Na reljefnim uzvisinama nalazi se nešto dublje. Pa ipak razina podzemne vode ne tvori posve horizontalnu ravninu. Na njenu visinu utječe relativna visina reljefnih oblika, mehanički sastav tla i udaljenost od vodotoka. II Nekoliko riječi o geomorfološkim obilježjima posavske šume U taloženju sedimenata postoji pravilnost. Najbliže obali sedimentacija je najveća, i tu se talože relativno krupnije čestice. Dalje od obale sedimentacija je sve manja i manja, a talože se čestice sve manjih i manjih dimenzija. Osim razlika u teksturi postoje razlike i u kemijskom sastavu sedimenata. Bliže vodotocima obično se nalaze korbonantna tla, jer se ulomci vapnenih stijena najviše talože u neposrednoj blizini obala (10). Pravilnost u taloženju uvjetuje specifični oblik reljefa. Posavska ravnica je blago, gotovo neprimjetno valovita sa uzvisinama (gredama) i depresijama (nizinama), čija visina iznosi od nekoliko decimetara do nekoliko metara, a dužina od nekoliko desetaka metara do nekoliko kilometara. Na prvi pogled nema u izraženosti i izmjenjivanju ovih reljefnih oblika nikakvih zakonitosti. No još su ruski učenjaci Šeniko v (1913) i Viljam s (1919) razlikovali na svakoj strani velikih i mirnih ruskih rijeka tri genetski različite zone. Na ispravnost te podjele u Posavini upozorio je ekspert FAO-a V. Sumako v (1960.) i ona nalazi na opravdanje s obzirom na dosadašnja mjerenja hidrotehničara i šumara u vezi s raznim radovima. Tim smo zonama dodali još jedno, a to je priterasno područje izvan poplavne zone ili nizinsko terasno područje. 1. Priobalno područje. Sa lijeve i desne strane korita Save nalaze se mjestimice dalje, mjestimice bliže, uzdignute visoke aluvijalne priobalne grede, koje se pružaju uporedno sa osnovnim smjerom proticanja. Njihovi hrptovi uzdignuti su 3—5 m od terena u zaleđu, i najčešće nisu izvrgnuti poplavnim vodama. Isto tako nalaze se i izvan domašaja podzemnih voda. Njihov relativno i apsolutno povišeni položaj, rezultat nekadašnje dugotrajne sedimentacije pretežno krupnijih čestica, omogućuje izgradnju i opstanak ljudskih naselja, koja se u jednoj uskoj, isprekidanoj liniji steru od Siska do Beograda. Lijeve priobalne grede povišene su nasipima od Zagreba do nešto ispod Jasenovca, te od Stare Gradiške do Beograda. Korito Save mjestimice se približava priobalnim gredama te ih potkopava, a mjestimice se opet od njih udaljuje, pa se njihove padine pružaju prema koritu normalnog vodostaja. Ove padine izvrgnute su stalnim oscilacijama riječnog korita i nanosima šljunka i pijeska, pa vegetacija zadržava uvijek pionirski karakter. Priobalne su grede izgrađene u Srijemu (po Šumakovu) pretežno od čestica pijeska, čije procentualno učešće u sastavu iznosi pretežno više od 50%. 2. Centralno područje. U zaleđu priobalnih greda nalazi se centralno područje blago valovitog reljefa s jednom glavnom i nizom sporednih depresija. Područje se natapa prirodnim ili umjetnim vodotocima. Poplavne vode teku sporo ili stoje. U najdubljem dijelu područja obično prolazi kakav vodotok. Utjecaj podzemnih voda je privremen. Sedimentiraju čestice ilovina i glina. U Srijemu, prema Šumakov u iznosi sadržaj glina na tom području više od 70´%. Tla centralnog područja sastoje se od bliže koritu smještenih karbonantnih i nešto od korita udaljenijih bezkarbonantnih močvarnih tala. Matični supstrat predstavljaju obično postdiluvijalni sedimenti. 320 |