DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1962 str. 35     <-- 35 -->        PDF

10.
Kurtagić M.: Osobine močvarnih tala Lonjskog i Mokrog polja i njihovih melioracija,
Disertacija, Zagreb, 1959
11.
Moor M.: Pflanzengesellschaften schweizerischer Flussauen, Mitteilungen Schweiz.
Anstalt f. f. Versuchswesen, 1958
12.
Sumakov V.: Zemljišni uslovi u kulturama topola na rečnom polju, Jug. sav.
centar za polj. i šumarstvo, Beograd, 1960.
GRUNDLEGENDE PHYTOZÖNOLOGISCHE GLIEDERUNG
DER WÄLDER IM SAVA-GEBIET


ZUSAMMENFASSUNG


In dieser Arbeit führt der Verfasser eine grundlegende Aufgliederung der
Auenwälder im Sava-Gebiet (Kroatien) aus. Die hydrologischen Charakteristiken
Sava-Flusses wurden kruz geschildert. In der beiliegenden Tabelle sind die
Angaben über annähernde Anhaltsdauer und Verteilung des Flutwassers in den
Niederungswäldern bei Lipovljani wiedergegeben. Die Reliefmerkmale der Niederungen
im Sava-Gebiet wurden kurz besprochen und die Gesetzmässigkeiten bei
Abwechslung der Reliefformen — die für alle grosse europäische Flüsse kennzeichnend
sind — hervorgehoben. Es wurden ferner die edaphischen Merkmale beschrieben
und eine kurze Darstellung der Bodentypen gegeben. Auf dem beiliegenden
Profil wird eine reliefbedingte Verteilung der Böden nach Kurtagić wiedergegeben.
Anschliessend wird eine grundlegende Aufgliederung der Wälder, vom phytozönologischen
Standpunkt aus, durchgeführt. Auf dem beilliegenden Profil wurde
auch die Verteilung der Wälder in bezug auf die wichtigsten Umweltsfaktoren, d. h.
das Relief, Flut- und Grundwasser dargestellt. Schliesslich weist der Verfasser auf
die praktische Bedeutung der pflanzensoziologischen Gliederung hin.




ŠUMARSKI LIST 9-10/1962 str. 34     <-- 34 -->        PDF

Provedeno raščlanjenje od velikog je značenja za nauku i praksu. Time je
stvorena mogućnost za terensko, odnosno kartografsko kategoriziranje osnovnih
šumsko-vegetacijskih jedinica i šumskih staništa Posavine u razne naučne i praktične
svrhe (kultivacija brzorastućih vrsta itd.).


SI. 2. Tipična poplavna šuma hrasta lužnjaka u Lipovljanima. (Foto: Glavač)


LITERATURA


1.
Dekanić I.: Utjecaj podzemne vode na pridolazak i uspijevanje šumskog drveća
u posavskim šumama kod Lipovljana, Disertacija, Zagreb, 1959
2.
Glavač V.: O šumi poljskog jasena sa kasnim drijemovcem (Leucoieto-Fraxinetum
angustifoliae ass. nov.), Šumarski list 1—3, Zagreb. 1959
3.
Glavač V.: Crna joha u Posavskoj i Podravskoj Hrvatskoj s ekološkog, biološkog
i šumsko-uzgojnog gledišta, Disertacija, Zagreb, 1960
4.
Glavač V.: O vlažnm tipu šume hrasta lužnjaka i običnog graba (Querceto-Genistetum
elatae Lorv. carpinetosum betuli subass. nov.) Šumarski list 9/10, Zagreb,
1961


5.
Gračanin M.: Pedologija III, Zagreb. 1951
6.
Horvat I.: Biljnosociološka istraživanja šuma u Hrvatskoj, Glasnik za šum. pokuse
br. 6, Zagreb, 1938
7.
Horvat I.: Šumske zajednice Jugoslavije, Zagreb, 1950
8.
Kalinić M.: Prilog poznavanju šumskih tala bosutskog područja, Šumarski list
9/145, Zagreb, 1960
9.
Kozarac J.: K pitanju pomlađivanja posavskih hrastika, Šumarski list, Zagreb,
1886


ŠUMARSKI LIST 9-10/1962 str. 33     <-- 33 -->        PDF

327




ŠUMARSKI LIST 9-10/1962 str. 32     <-- 32 -->        PDF

povoljniji nego kod tipične subasocijacije, pa je uzrast i oblik stabala mnogo
bolji. Sastojine su katkad isprekidane močvarnim livadama ili šikarom sive ive.


4.
Tipična poplavna šuma hrasta lužnjaka sa šašem (Querceto-Genistetum elatae
Horv. 1938 subas. caricetosum remotae)
Tipična slavonska šuma hrasta lužnjaka zaprema ogromne površine mineralno-
močvarnih tala u priobalnom, centralnom i priterasnom području, te
izvan poplavne zone na raznim oblicima mikroreljefa. Tipične plohe periodično
su poplavljivane jednom ili nekoliko puta godišnje. Nivo je podzemne vode u
proljeće i kasnu jesen visok i dopire do površine tla. Usprkos osnovnim i bitnim
zajedničkim značajkama, postoje unutar zajednice manje ili veće razlike u geološkom,
pedološkom, klimatskom i hidrološkom pogledu, što uvjetuje pojavu
cijelog niza gospodarski neobično važnih tipova šuma. Omjer smjese hrasta lužnjaka,
poljskog jasena, nizinskog brijesta, crne johe itd. veoma je različit. Zajednica
se nadovezuje sa smanjenjem stupnja vlažnosti na prethodno opisanu
šumsku zajednicu poljskog jasena.


5.
Suma hrasta lužnjaka sa brizoidnim šašem (Querceto-Genistetum elatae Horv.
1938, subas. caricetosum brizoides
Izvan poplavne zone, rjeđe unutar nje, razvijena je na nešto sušim i kiselim
mineralno-močvarnim zbitim glinenim i ilovastim tlima zajednica hrasta
lužnjaka sa uskolisnim šašem. Staništa još stoje pod jakim utjecajem podzemne
vode. U sloju drveća često je jače primiješana crna joha, čiji je postotak u smjesi
naročito velik na sječinama i mladim sastojinama.


6.
Vlažni tipovi šume hrasta lužnjaka sa običnim grabom (Querceto-Genistetum
elatae Horv. 1938, subas. carpinetosum betuli Glav. 1961.)
Na prethodne zajednice nadovezuju se sa postepenim smanjenjem vlažnosti
vlažni tipovi šume hrasta lužnjaka sa običnim grabom. Nastanjeni su rjeđe unutar,
a češće izvan poplavne zone, na staništima na koja utječu podzemne vode,
na tzv. vlažnim gredama. Tip tla predstavljen je najčešće prijelazima semiterestričnih
mineralno močvarnih i terestričnih, pseudoglejnih, parapodzolastih tala.
Pored velikog broja higrofilnih vrsta pojavljuje se ovdje i niz mezofita koji upućuju
na smanjenu vlažnost. Uzrast stabala hrasta lužnjaka vrlo je dobar. Vitalnost
običnog graba smanjena je relativno velikom vlagom.


7.
Suma hrasta lužnjaka i običnog graba sa bodljikavom veprinom (Querceto-
Carpinetum croaticum Horv. 1938, subas. ruscetosum acuti)
Visoke nepoplavne grede u priobalnom, centralnom i priterasnom području,
a naročito izvan zone poplave, koje stoje pod relativno manjim utjecajem podzemne
vode, razvijeni su suhi tipovi šume hrasta lužnjaka i običnog graba. Tip
tla predstavlja slabo podzolirano, parapodzolirano (pseudoglejno) tlo. Tu je broj
higrofilnog bilja manji, a broj se mezofitnih vrsta jako povećao.


Na priloženom profilu prikazan je raspored ovih fitocenoza, osnovnih skupina
tipova šuma u Posavini, u odnosu na mikroreljef, poplavnu i podzemnu
vodu.




ŠUMARSKI LIST 9-10/1962 str. 29     <-- 29 -->        PDF

323




ŠUMARSKI LIST 9-10/1962 str. 28     <-- 28 -->        PDF

a) Genetski nerazvijena tla


Genetski nerazvijena atipska tla nalazimo duž obala gornjeg toka Save
(iznad Rugvica) i duž cijelog njenog korita u najužem pojasu. Izgrađena su
najčešće od šljunka i pijeska. Tip je profila (A)-C. Tanki humusni (A)-horizont
najčešće je erodiran ili zatrpavan novim taložinama. Kemijsko je trošenje
slabo. U sušnim periodima podzemna voda padne duboko. Šumska vegetacija
obično ima samo pionirski karakter, a izgrađena je pretežno od vrba i domaćih
topola. Slična tla nalaze se duž Posavine uz vodotoke na glinenim i muljevitim
sedimentima. Ukoliko podzemna voda stagnira najvećim dijelom godine
blizu površine, razvijaju se tla profila (A)-G tipa. U protivnom nalazimo tla
(A)-C tipa. Produktivna sposobnost ovih posljednjih naročito je velika.


b) Genetski razvijena tla


Genetski razvijena tla dijele se na tla sa velikim i tla sa malim oscilacijama
podzemne vode, kod kojih se njena razina nalazi najveći dio godine
iznad 80 cm.


1) Tla sa velikim oscilacijama podzemne vode. Na ogromnim površinama
Posavine razvijena su na glinenim i ilovastim postidiluvijalnim i diluvijalnim
sedimentima centralnog i priterasnog područja močvarna tla, koje Gračani n
označuje kao mineralno močvarna i mineralno-organogena močvarna tla. Na
području Lonjskog i Mokrog polja opisao ih je Kurtagi ć (10) kao hidromorfna
bazenska glejna tla, te ih dijeli na karbonatna i nekarbonatna. Š u-
mako v (12) ih opisuje kao livadno-šumska aluvijalna tla. Najveću ulogu u
genezi i dinamici ovih tala ima podzemna voda. Profil izgrađuje A-horizont sa
4—8% humusa. Na njega se nadovezuje glineni ili ilovasti mineralni horizont
prošaran sivoplavim redukcijskim i žutosmeđim, oksidacijskim pjegama. Procentni
odnos ovih morfoloških znakova ovisi o stupnju hidrogenizacije. Obično
sa porastom dubljine raste stupanj vlažnosti, pa redukcijski procesi preotimaju
sve veći mah. Slijed ovih horizonata, koji postepeno prelaze jedan u drugi,
može se označiti kao Goxi, Gox2 itd. Najčešće se tek na većim dubinama javlja
redukcijski horizont gleja (Gr.). Ukoliko u prvom, površinskom Goxi-
horizontu procesi oksidacije posve dominiraju, označuje se kao (B)-horizont.
Fizikalna, kemijska i biološka svojstva ovih tala najčešće su zbog glinene teksture
i prekomjernog stupnja vlažnosti nepovoljna. Fiziološki profil je plitak.
Bolja svojstva imaju podtipovi koji sadrže vapno.


2) Tla sa malim oscilacijama podzemne vode. U najdubljim depresijama
centralnog i priterasnog područja, gdje se podzemna voda najvećim dijelom
godine nalazi iznad 80 cm, razvijena su mineralno močvarna -glejna tla kod
kojih je redukcijski horizont gleja iznad 80 cm, te omeđuje fiziološki profil.
Sadržaj humusa u A-horizontu prelazi 10%. Humusno glejna tla tresetnog
karaktera, razvijena u Podravini, nisu zastupana u Posavini (izuzev malih
površina u Zibu kod Vrbanje). Tip profila je Ai-Goxt-Gr. U kemijskom pogledu
dijele se na karbonatna i beskarbonatna.


B. Terestrična tla
Na povišenim terenima, gredama, koji su izvan domašaja poplave, a nisu
ili su slabo utjecana podzemnom vodom, razvijena su u posavskoj ravnici parapodzoli
(pseudoglejna) tla, koja se po svom prostranstvu nalaze odmah iza mi




ŠUMARSKI LIST 9-10/1962 str. 27     <-- 27 -->        PDF

3. Priterasno područje. Ovo područje nadovezuje se na centralno, a obuhvaća
najniže terene. Poplavljivanje povratnim vodama (iz kanala i vodotoka)
ovdje je najdulje, te voda ovdje često dugo miruje. Vegetacija je zastupana
vrlo često močvarnim livadama, a rjeđe šumama. Utjecaj podzemnih voda neobično
je snažan, pa jednim dijelom godine stagniraju na površini. U teksturnom
sastavu tla potpuno prevladava glina jer dugotrajna stagnacija poplava omogućuje
taloženje najfinijih čestica. Tip tla najčešće je zastupan mineralnomočvarnim
glejnim tlom (hidromorfnim bazenskim glejnim tlom, livadnomočvarnim
aluvijalnim tlom).
4. Priterasno područje izvan domašaja poplava (nizinsko terasno područje).
Izvan poplavne zone nalazimo još velika prostranstva nizinskih šuma na valovitom
mikroreljefu sa blagim reljefnim uzvisinama i depresijama. Na čitavo
područje snažno utječu podzemne vode, naročito u depresijama, gdje stagnira
često na samoj površini tla. Taloženja nema. Geološku podlogu tvore glacijalne
ilovine, prapor (u istočnim dijelovima Posavine), ili postdiluvijalni sedimenti.
Tip tla predstavljen je sa vlažnim varijetetima pseudogleja, mineralno močvarnim
i minero-organogeno močvarnim tlima. Na ovo područje nadovezuju se povišeni
obronci brežuljaka i brda.
III Nekoliko riječi o edafskim značajkama Posavine


Usprkos relativno brojnim pedološkim istraživanjima u Posavini, nemamo


o tipovima tala, njihovoj genezi, dinamici, klasifikaciji itd. jedinstvenu i jasnu
sliku. Uzrok su tome s jedne strane još nedovoljna proučavanja, a s druge,
što dosadašnja istraživanja nisu provedena po jedinstvenim principima i shvaćanjima,
nego slijede pojedine pedološke škole, koje se razilaze ne samo u terminologiji
nego i u pojedinim suštinskim pitanjima.
Rastresiti geološki supstrat posavske ravnice tvore mlade aluvijalne, postdiluvijalne
i diluvijalne (ilovine, a u istočnim dijelovima prapor) taložine, dosta
raznovrsnog mehaničkog i kemijskog sastava. Zbog njegove različite starosti
ubilježili su pedogenetski procesi na profilima i svojstvima tala svoje djelovanje
s različitim intenzitetom. S druge strane, zbog različitih uvjeta hidrosfere,
biosfere i klime, tok i karakter tipskih procesa veoma je različit, pa u Posavini
nalazimo niz tipova tala koja su po svojim pedomorfološkim, fizikalnim, kemijskim
i biološkim svojstvima vrlo raznolična.


Prema Kubien i dijele se tla na tri razreda:


(A) subhidrična (podvodna), (B) semitetrestrična (močvarna) i (C) terestrična
(kopnena).
Šumska tla Posavine pripadaju razredu semiterestričnih i terestričnih
tala.


A. Semiterestrična tla
Osnovna je značajka ovih tala da su pod jakim utjecajem poplavnih i
podzemnih voda. Oscilacije podzemne vode smanjuju descendentno premještanje
perkolata, donose obnovu baza i dovode do promjena sadržaja uzduha
u tlu, što uvjetuje periodičnu izmjenu oksidacijskih i redukcijskih procesa.
Prema stupnju genetskog- razvoja dijelimo ih na nerazvijena i razvijena tla.


321




ŠUMARSKI LIST 9-10/1962 str. 26     <-- 26 -->        PDF

kašnjenjem. U depresijama plavi ili samu površinu, ili se pak nalazi vrlo blizu
nje. Na reljefnim uzvisinama nalazi se nešto dublje. Pa ipak razina podzemne
vode ne tvori posve horizontalnu ravninu. Na njenu visinu utječe relativna
visina reljefnih oblika, mehanički sastav tla i udaljenost od vodotoka.


II Nekoliko riječi o geomorfološkim obilježjima posavske šume


U taloženju sedimenata postoji pravilnost. Najbliže obali sedimentacija je
najveća, i tu se talože relativno krupnije čestice. Dalje od obale sedimentacija
je sve manja i manja, a talože se čestice sve manjih i manjih dimenzija. Osim
razlika u teksturi postoje razlike i u kemijskom sastavu sedimenata. Bliže vodotocima
obično se nalaze korbonantna tla, jer se ulomci vapnenih stijena najviše
talože u neposrednoj blizini obala (10). Pravilnost u taloženju uvjetuje specifični
oblik reljefa. Posavska ravnica je blago, gotovo neprimjetno valovita sa
uzvisinama (gredama) i depresijama (nizinama), čija visina iznosi od nekoliko
decimetara do nekoliko metara, a dužina od nekoliko desetaka metara do nekoliko
kilometara. Na prvi pogled nema u izraženosti i izmjenjivanju ovih reljefnih
oblika nikakvih zakonitosti. No još su ruski učenjaci Šeniko v (1913)
i Viljam s (1919) razlikovali na svakoj strani velikih i mirnih ruskih rijeka
tri genetski različite zone. Na ispravnost te podjele u Posavini upozorio je ekspert
FAO-a V. Sumako v (1960.) i ona nalazi na opravdanje s obzirom na
dosadašnja mjerenja hidrotehničara i šumara u vezi s raznim radovima. Tim
smo zonama dodali još jedno, a to je priterasno područje izvan poplavne zone
ili nizinsko terasno područje.


1. Priobalno područje. Sa lijeve i desne strane korita Save nalaze se mjestimice
dalje, mjestimice bliže, uzdignute visoke aluvijalne priobalne grede, koje
se pružaju uporedno sa osnovnim smjerom proticanja. Njihovi hrptovi uzdignuti
su 3—5 m od terena u zaleđu, i najčešće nisu izvrgnuti poplavnim vodama. Isto
tako nalaze se i izvan domašaja podzemnih voda. Njihov relativno i apsolutno
povišeni položaj, rezultat nekadašnje dugotrajne sedimentacije pretežno krupnijih
čestica, omogućuje izgradnju i opstanak ljudskih naselja, koja se u jednoj
uskoj, isprekidanoj liniji steru od Siska do Beograda. Lijeve priobalne grede
povišene su nasipima od Zagreba do nešto ispod Jasenovca, te od Stare Gradiške
do Beograda. Korito Save mjestimice se približava priobalnim gredama te ih potkopava,
a mjestimice se opet od njih udaljuje, pa se njihove padine pružaju
prema koritu normalnog vodostaja. Ove padine izvrgnute su stalnim oscilacijama
riječnog korita i nanosima šljunka i pijeska, pa vegetacija zadržava uvijek
pionirski karakter. Priobalne su grede izgrađene u Srijemu (po Šumakovu)
pretežno od čestica pijeska, čije procentualno učešće u sastavu iznosi pretežno
više od 50%.
2. Centralno područje. U zaleđu priobalnih greda nalazi se centralno područje
blago valovitog reljefa s jednom glavnom i nizom sporednih depresija.
Područje se natapa prirodnim ili umjetnim vodotocima. Poplavne vode teku
sporo ili stoje. U najdubljem dijelu područja obično prolazi kakav vodotok. Utjecaj
podzemnih voda je privremen. Sedimentiraju čestice ilovina i glina. U Srijemu,
prema Šumakov u iznosi sadržaj glina na tom području više od 70´%.
Tla centralnog područja sastoje se od bliže koritu smještenih karbonantnih i
nešto od korita udaljenijih bezkarbonantnih močvarnih tala. Matični supstrat
predstavljaju obično postdiluvijalni sedimenti.
320




ŠUMARSKI LIST 9-10/1962 str. 25     <-- 25 -->        PDF

voda ljudskih naselja i prenose tone i tone mineralnih i organskih čestica. Računa
se da Sava transportira godišnje oko lOO.OiöO m3 materijala.


Pored Save, u poplavama sudjeluju rijeke slivnog područja, koje zbog visokog
vodostaja Save ili ne mogu utjecati, ili zbog izuzetno visokih vodostaja
ne mogu odvesti vodu, pa se izlijevaju iz korita. Rijeke slivnog područja imaju
često bujični karakter i transportiraju mnogo više materijala nego Sava. Susretnu
li se istodobno visoki vodni valovi Save i njenih pritoka, zbivaju se osobito
jake poplave. U normalnim slučajevima nastupaju visoki vodni valovi u
razmaku od nekoliko dana. Vrijeme i trajanje poplave varira. Najčešće zbiva se
po nekoliko puta godišnje, obično jednom na većoj, drugi puta na manjoj površini,
te traje od nekoliko dana do nekoliko mjeseci. Maksimalni vodostaj zabilježen
na vodomjernoj stanici Zagreb iznosi 5.55 m. Galdovo 8.45 m, Gušće


9.20 m, Jasenovac 8.37 m, St. Gradiška 8.63 m, Slav. Brod 8.64 m, Sr. Mitrovica
7.68 m. Kao maksimalni vodostaj u šumskim predjelima Posavine zabilježili
smo visinu od oko 4 m (Javička greda, Kamare). Voda se najčešće izlijeva u
šumske komplekse putem pritoka Save i brojnih odvodnih kanala, plaveći dakako
najprije relativno najniže terene. Brojni hidrotehnički radovi izvršeni u
nekoliko posljednjih stoljeća (izgradnja nasipa i kanala), uvelike su izmijenili
prvobitni način i trajanje poplavljivanja.
Na osnovu podataka vodomjerne stanice Donji Trebež (kota »o« 86,88 m) pokušali
smo za period od 10 godina (1947—1956) izračunati približno vrijeme poplave u
lipovljanskim posavskim šumama, u širem području Osmanovog polja.* Poplavljivanje
ovog područja vrši se putem Lonje, čije se ušće u Savu nalazi u udaljenosti
od nekoliko kilometara, te njenih pritoka i odvodnih kanala. Na osnovu nivelacijskih
radova Zavoda za geodeziju Šumarskog fakulteta u Zagrebu, uzeli smo kao prosječnu
apsolutnu nadmorsku visinu šuma u širokoj zoni oko Osmanovog i Šumarskog
polja, visinu od 94 m.


Kao što se vidi poplave nastupaju više puta godišnje, u proljeće i jesen, prema
vremenskim prilikama. Najčešće su umjesecu ožujku i studenom. No pojavljuju se
i za vrijeme vegetacijskog perioda, u svibnju, lipnju, pa čak i srpnju. Ukupno godišnje
trajanje poplave iznosi od 16 do 114 dana, prosječno 56 dana. Najčešće i najtrajnije
su u mjesecu ožujku. Kao maksimalna visina vode može se u tom području
računati sa 2.20 m. Ležanje je vode na močvarnim poljima duže.


Poplavna voda vrši na ogromnim prostranstvima Posavine velik utjecaj
na tlo i vegetaciju zbog neprekidnog donošenja i odnošenja materijala, te zbog
velikog navlaživanja tala pri čemu se njihova fizikalna, kemijska i biološka
svojstva znatno mijenjaju. Osim toga prisustvo vode u prizemnim dijelovima
biosfere, naročito za vrijeme vegetacijskog perioda, stvara za vegetaciju posebne
uvjete. Pored njenog fiziološkog djelovanja, važno je upozoriti na njeno mehaničko
djelovanje, naročito zimi kad debeli slojevi leda krše mlada, a oštećuju
starija stabla.


Uz poplavu osobito snažan utjecaj na tlo i vegetaciju vrši podzemna voda,
čije prisustvo u rizosferi ili na površini tla ostavlja jak biljeg na sastav i uspijevanje
vegetacije. Intenzitet njenog djelovanja razmjeran je sa dužinom njenog
trajanja. Njenu razinu možemo zamisliti kao golemi vodeni plašt koji
prema vlažnosti pojedinih vremenskih perioda oscilira (prema Dekanic u
1959.) od površine tla do dubine od 5 do 6 m. Njena kolebanja ne poklapaju
se sa oscilacijom poplavne vode, nego nastupaju sa izvjesnim vremenskim za


* Podaci za 1947. god. dobiveni su pomoću stanica Gušće i Jasenovac.
319




ŠUMARSKI LIST 9-10/1962 str. 24     <-- 24 -->        PDF

318




ŠUMARSKI LIST 9-10/1962 str. 23     <-- 23 -->        PDF

OSNOVNO FITOCENOLOSKO RAŠCLANJENJE
NIZINSKIH ŠUMA U POSAVINI
Dr VJEKOSLAV GLAVAC


Uvod


Sa opisom i raščlanjenjem vegetacije i staništa nizinskog područja Posavine
bavio se dosada niz istraživača (ANIĆ M., BECK-MANNAGETTA G., DEKANIC
I., GLAVAC V., GRAČANIN M., GRACANIN Z., HORVAT I., HORVATIC
S., KALINlC M., KOZARAC J., KURTAGIC M., PLAVSIC M., SMILAJ I.,
STEBUT A., SKORlC A. i dr.). Vegetacijske jedinice i tipovi staništa opisani
su na osnovu različitih gledišta, fizionomskih, pedoloških, hidroloških, geomorfoloških,
ekonomskih ili fitocenoloških. U ovoj je radnji raščlanjena šumska vegetacija
na osnovu dosadašnjih fitocenoloških i ekoloških istraživanja, te prikazan
zakoniti raspored tipova šuma u odnosu na reljef, edafske i hidrološke karakteristike
terena, tj. u odnosu na one ekološke faktore, koji su za sastav,
strukturu i uspijevanje šumske vegetacije odlučni i presudni.


I. Nekoliko riječi o osnovnim hidrološkim karakteristikama Posavine
Tok velikih rijeka može se po načinu djelovanja vodenih masa podijeliti na
tri dijela: gornji, srednji i donji (11).


Gornji tok ima planinski ili brdski karakter. Riječne doline su uske. Pad
toka je velik, pa voda protječe vrlo brzo. Kolebanja vodostaja nisu velika. Erozija
daleko nadmašuje akumulaciju čestica, a njeno djelovanje više je dubinsko
nego postrano. Taloži su uglavnom šljunkoviti.


U srednjem toku pad i brzina rijeke je manja. Riječne doline su šire. Erozija
je otprilike jednaka sedimentaciji, a taloži se pretežno šljunak i pijesak.
Njeno djelovanje više je postrano, a manje dubinsko. Poplave su nagle i imaju
bujični karakter, te ne traju dugo. Takve karakteristike ima Sava u Hrvatskoj
do Rugvica ispod Zagreba.


U donjem toku pad je veoma malen. Doline su vrlo široke. Poplavljivanje
je sporije, ali se zbiva na velikim prostranstvima. Sedimentacija nadmašuje
eroziju, a nanosi su pijesak, ilovine i glina. Takve karakteristike ima Sava nizvodno
od Rugvica, gdje su smještene najveće i gospodarski najvažnije nizinske
šumske površine. Pad toka iznosi 0,073%. U proljeće kad slivno područje, naročito
gornje, brdsko, leži pod sniježnim pokrovom, nastup naglih i toplih proljetnih
anticiklona dovodi do slijevanja ogromnih količina vode, koje se izlijevaju
iz riječnog korita i preplavljuju tisuće i tisuće hektara šuma, livada i oranica.
Isto se zbiva za vrijeme jakih kišnih perioda, naročito u proljeće i kasnu jesen.
Visoki vodostaji, naročito proljetni, povuku sa sobom velike količine otpadnih




ŠUMARSKI LIST 9-10/1962 str. 31     <-- 31 -->        PDF

/


Zajednica je dosada slabo istražena, pa njoj i njenim varijantama treba u
budućnosti pokloniti veliku pažnju.


2.
Tipična šuma poljskog jasena sa kasnim drijemovcem (Leucoieto-Fraxinetum
angustifoliae Glav. 1959 subas. typicum)
Na najnižim dijelovima priterasnog i centralnog područja, na mineralno-
močvarnim i glejnim tlima glinene i ilovaste teksture, ekstremno izvrgnutim
utjecaju poplavnih i podzemnih voda, razvijena je tipična šuma poljskog jasena.
Poplavna voda dosiže visinu do 4 metra, a podzemna voda dugo stagnira
na površini. Jasen tvori čiste sastojine jer je konkurentna sposobnost ostalih
vrsta drveća naših nizinskih šuma veoma mala. Debla su malodrvna. Šumske
površine isprekidane su močvarnim poljima obraslim zajednicama visokih šaševa
(Magnocaricion elatae). Uz rub šume često je razvijena pionirska zajednica sive
ive (Salicetum cinereae Glav. prov.), te veće ili manje grupe bijele vrbe.


3.
Suma poljskog jasena i crne johe sa kasnim drijemovcem (Leucoieto-Fraxinetum
angustifoliae Glav. 1959, subas. alnetosum glutinosae)
Izvan poplavne zone ili na njenom rubu, razvijena je u reljefnim depresijama,
koje stoje pod jakim utjecajem podzemne vode, šuma poljskog jasena
i crne johe sa kasnim drijemovcem. Tip tla predstavlja mineralno močvarno i
minero-organogeno tlo glinovite i ilovaste teksture. Hidrološki uvjeti ovdje su




ŠUMARSKI LIST 9-10/1962 str. 30     <-- 30 -->        PDF
neralno močvarnih. Razvijaju se na postidiluvi jalnim i diluvijalnim taložinama.
Osnovna ekološka značajka njihove pedogeneze je izmjenjivanje vlažnih i suhih
perioda. U periodu velike vlažnosti pretvara se površinski horizont u bestrukturnu
žitku masu. Velika vlažnost uz prisustvo taninskih huminskih kiselina,
prouzrokuje redukciju željeza, kao i u tipičnim horizontima gleja. Razlika je
što se reducirane tvari ispiru nekoliko centimetara ili decimetara niže gdje u
suhoj periodi bivaju ponovno oksidirane i istaložene u brojne konkrecije. Profil
je izgrađen od tankog, površinskog Ai-horizonta sa 1—5% humusa terestričnog
karaktera. Na njega se obično nadcvezuje Ai>g-horizont išaran bijelosivim
pjegama i rđastim konkrecijama. Sličan izgled ima često i gornji dio
(B)-horizonta. Fizikalna svojstva ovog 11a dosta su nepovoljna. Ai-horizont je
kiseo, pH 5—6. Efektivna plodnost je mala.


Na priloženom profilu vidimo reljefni raspored Jala Lonjskog i Mokrog
polja po Kurtagiću.


Na kraju treba istaćida bi buduća pedološka istraživanja trebalo najviše
povezati sa proučavanjem tipova šuma jer bi samo tako povezani rad uspio rješiti
niz pitanja koja su za šumarsku praksu i nauku od velikog interesa.


IV. Osnovno raščlanjenje nizinskih šuma Posavine
Šumska vegetacija Posavine izgrađena je od velikog broja tipova šuma.
Pod tipom šume razumijevamo osnovnu zakonitu grupaciju šumskog drveća i
ostalog šumskog raslinstva, koja se odlikuje svojim specifičnim sastavom, ekološkim
uvjetima i šumsko-gospodarskim obilježjima. Tako shvaćen tip poklapa
se sa osnovnim vegetacijskim jedinicama fitocenologije, tj. s asocijacijom, subasocijacijom,
varijantom i subvarijantom. U Posavini tipove šuma predstavljaju
najčešće varijante i subvarijante pojedinih šumskih zajednica, koje treba
u budućnosti dobro istražiti.


Zasada, na osnovu fitocenoloških istraživanja H o r v a t a (1938) i G 1 avač
a (1960) provodimo raščlanjanjenje osnovnih jedinica vegetacije, asocijacija
i subasocijacija. Ono se odnosi prije svega na područja nizvodno od Rugvica,
gdje su smještene najveće i gospodarski najvrednije šumske površine.


1. Zajednica vrba i topola (Saliceto-Populetum
1931] (Meyer-Drees 1936)
Uz gornji, a napose uz srednji tok Save razvijena je šumska zajednica vrba
i topola nastavajući dosta širok pojas atipskih, aluvijalnih šljunkovitih i pjeskovitih
tala. Nizvodno od Rugvica, gdje se nalaze najveće i gospodarski najvrednije
površine šuma, pojas vrbe i topola sužen je u usku priobalnu zonu
široku od nekoliko do oko stotinjak metara, te je najčešće samo fragmentarno
razvijena. Tek kod ušća Save nalaze se opet veće površine. Životni su uvjeti
dosta teški. Šuma vrba i topola obrašćuje šljunkovita i pjeskovita tla izvrgnuta
visokim poplavnim i podzemnim vodama, te neprekidnom donošenju i odnošenju
materijala. Zbog različnosti tih površina u hidrološkom pogledu i teksturnom
sastavu tala, te njihovim neprekidnim promjenama u vremenu, nalazimo
cijeli niz tipova šuma, koji najčešće imaju grmoliki oblik, a rjeđe predstavljaju
lijepe sastojine bijele vrbe i domaćih topola. Uspijevanje i rast, odnosno
produktivna sposobnost pojedinih tipova staništa, uvjetovani su prije
svega teksturnim sastavom tla i stupnjem vlažnosti, te stabilizacijom ovih faktora
u vremenu.


324