DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/1962 str. 23 <-- 23 --> PDF |
OSNOVNO FITOCENOLOSKO RAŠCLANJENJE NIZINSKIH ŠUMA U POSAVINI Dr VJEKOSLAV GLAVAC Uvod Sa opisom i raščlanjenjem vegetacije i staništa nizinskog područja Posavine bavio se dosada niz istraživača (ANIĆ M., BECK-MANNAGETTA G., DEKANIC I., GLAVAC V., GRAČANIN M., GRACANIN Z., HORVAT I., HORVATIC S., KALINlC M., KOZARAC J., KURTAGIC M., PLAVSIC M., SMILAJ I., STEBUT A., SKORlC A. i dr.). Vegetacijske jedinice i tipovi staništa opisani su na osnovu različitih gledišta, fizionomskih, pedoloških, hidroloških, geomorfoloških, ekonomskih ili fitocenoloških. U ovoj je radnji raščlanjena šumska vegetacija na osnovu dosadašnjih fitocenoloških i ekoloških istraživanja, te prikazan zakoniti raspored tipova šuma u odnosu na reljef, edafske i hidrološke karakteristike terena, tj. u odnosu na one ekološke faktore, koji su za sastav, strukturu i uspijevanje šumske vegetacije odlučni i presudni. I. Nekoliko riječi o osnovnim hidrološkim karakteristikama Posavine Tok velikih rijeka može se po načinu djelovanja vodenih masa podijeliti na tri dijela: gornji, srednji i donji (11). Gornji tok ima planinski ili brdski karakter. Riječne doline su uske. Pad toka je velik, pa voda protječe vrlo brzo. Kolebanja vodostaja nisu velika. Erozija daleko nadmašuje akumulaciju čestica, a njeno djelovanje više je dubinsko nego postrano. Taloži su uglavnom šljunkoviti. U srednjem toku pad i brzina rijeke je manja. Riječne doline su šire. Erozija je otprilike jednaka sedimentaciji, a taloži se pretežno šljunak i pijesak. Njeno djelovanje više je postrano, a manje dubinsko. Poplave su nagle i imaju bujični karakter, te ne traju dugo. Takve karakteristike ima Sava u Hrvatskoj do Rugvica ispod Zagreba. U donjem toku pad je veoma malen. Doline su vrlo široke. Poplavljivanje je sporije, ali se zbiva na velikim prostranstvima. Sedimentacija nadmašuje eroziju, a nanosi su pijesak, ilovine i glina. Takve karakteristike ima Sava nizvodno od Rugvica, gdje su smještene najveće i gospodarski najvažnije nizinske šumske površine. Pad toka iznosi 0,073%. U proljeće kad slivno područje, naročito gornje, brdsko, leži pod sniježnim pokrovom, nastup naglih i toplih proljetnih anticiklona dovodi do slijevanja ogromnih količina vode, koje se izlijevaju iz riječnog korita i preplavljuju tisuće i tisuće hektara šuma, livada i oranica. Isto se zbiva za vrijeme jakih kišnih perioda, naročito u proljeće i kasnu jesen. Visoki vodostaji, naročito proljetni, povuku sa sobom velike količine otpadnih |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1962 str. 24 <-- 24 --> PDF |
318 |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1962 str. 35 <-- 35 --> PDF |
10. Kurtagić M.: Osobine močvarnih tala Lonjskog i Mokrog polja i njihovih melioracija, Disertacija, Zagreb, 1959 11. Moor M.: Pflanzengesellschaften schweizerischer Flussauen, Mitteilungen Schweiz. Anstalt f. f. Versuchswesen, 1958 12. Sumakov V.: Zemljišni uslovi u kulturama topola na rečnom polju, Jug. sav. centar za polj. i šumarstvo, Beograd, 1960. GRUNDLEGENDE PHYTOZÖNOLOGISCHE GLIEDERUNG DER WÄLDER IM SAVA-GEBIET ZUSAMMENFASSUNG In dieser Arbeit führt der Verfasser eine grundlegende Aufgliederung der Auenwälder im Sava-Gebiet (Kroatien) aus. Die hydrologischen Charakteristiken Sava-Flusses wurden kruz geschildert. In der beiliegenden Tabelle sind die Angaben über annähernde Anhaltsdauer und Verteilung des Flutwassers in den Niederungswäldern bei Lipovljani wiedergegeben. Die Reliefmerkmale der Niederungen im Sava-Gebiet wurden kurz besprochen und die Gesetzmässigkeiten bei Abwechslung der Reliefformen — die für alle grosse europäische Flüsse kennzeichnend sind — hervorgehoben. Es wurden ferner die edaphischen Merkmale beschrieben und eine kurze Darstellung der Bodentypen gegeben. Auf dem beiliegenden Profil wird eine reliefbedingte Verteilung der Böden nach Kurtagić wiedergegeben. Anschliessend wird eine grundlegende Aufgliederung der Wälder, vom phytozönologischen Standpunkt aus, durchgeführt. Auf dem beilliegenden Profil wurde auch die Verteilung der Wälder in bezug auf die wichtigsten Umweltsfaktoren, d. h. das Relief, Flut- und Grundwasser dargestellt. Schliesslich weist der Verfasser auf die praktische Bedeutung der pflanzensoziologischen Gliederung hin. |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1962 str. 34 <-- 34 --> PDF |
Provedeno raščlanjenje od velikog je značenja za nauku i praksu. Time je stvorena mogućnost za terensko, odnosno kartografsko kategoriziranje osnovnih šumsko-vegetacijskih jedinica i šumskih staništa Posavine u razne naučne i praktične svrhe (kultivacija brzorastućih vrsta itd.). SI. 2. Tipična poplavna šuma hrasta lužnjaka u Lipovljanima. (Foto: Glavač) LITERATURA 1. Dekanić I.: Utjecaj podzemne vode na pridolazak i uspijevanje šumskog drveća u posavskim šumama kod Lipovljana, Disertacija, Zagreb, 1959 2. Glavač V.: O šumi poljskog jasena sa kasnim drijemovcem (Leucoieto-Fraxinetum angustifoliae ass. nov.), Šumarski list 1—3, Zagreb. 1959 3. Glavač V.: Crna joha u Posavskoj i Podravskoj Hrvatskoj s ekološkog, biološkog i šumsko-uzgojnog gledišta, Disertacija, Zagreb, 1960 4. Glavač V.: O vlažnm tipu šume hrasta lužnjaka i običnog graba (Querceto-Genistetum elatae Lorv. carpinetosum betuli subass. nov.) Šumarski list 9/10, Zagreb, 1961 5. Gračanin M.: Pedologija III, Zagreb. 1951 6. Horvat I.: Biljnosociološka istraživanja šuma u Hrvatskoj, Glasnik za šum. pokuse br. 6, Zagreb, 1938 7. Horvat I.: Šumske zajednice Jugoslavije, Zagreb, 1950 8. Kalinić M.: Prilog poznavanju šumskih tala bosutskog područja, Šumarski list 9/145, Zagreb, 1960 9. Kozarac J.: K pitanju pomlađivanja posavskih hrastika, Šumarski list, Zagreb, 1886 |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1962 str. 33 <-- 33 --> PDF |
327 |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1962 str. 32 <-- 32 --> PDF |
povoljniji nego kod tipične subasocijacije, pa je uzrast i oblik stabala mnogo bolji. Sastojine su katkad isprekidane močvarnim livadama ili šikarom sive ive. 4. Tipična poplavna šuma hrasta lužnjaka sa šašem (Querceto-Genistetum elatae Horv. 1938 subas. caricetosum remotae) Tipična slavonska šuma hrasta lužnjaka zaprema ogromne površine mineralno- močvarnih tala u priobalnom, centralnom i priterasnom području, te izvan poplavne zone na raznim oblicima mikroreljefa. Tipične plohe periodično su poplavljivane jednom ili nekoliko puta godišnje. Nivo je podzemne vode u proljeće i kasnu jesen visok i dopire do površine tla. Usprkos osnovnim i bitnim zajedničkim značajkama, postoje unutar zajednice manje ili veće razlike u geološkom, pedološkom, klimatskom i hidrološkom pogledu, što uvjetuje pojavu cijelog niza gospodarski neobično važnih tipova šuma. Omjer smjese hrasta lužnjaka, poljskog jasena, nizinskog brijesta, crne johe itd. veoma je različit. Zajednica se nadovezuje sa smanjenjem stupnja vlažnosti na prethodno opisanu šumsku zajednicu poljskog jasena. 5. Suma hrasta lužnjaka sa brizoidnim šašem (Querceto-Genistetum elatae Horv. 1938, subas. caricetosum brizoides Izvan poplavne zone, rjeđe unutar nje, razvijena je na nešto sušim i kiselim mineralno-močvarnim zbitim glinenim i ilovastim tlima zajednica hrasta lužnjaka sa uskolisnim šašem. Staništa još stoje pod jakim utjecajem podzemne vode. U sloju drveća često je jače primiješana crna joha, čiji je postotak u smjesi naročito velik na sječinama i mladim sastojinama. 6. Vlažni tipovi šume hrasta lužnjaka sa običnim grabom (Querceto-Genistetum elatae Horv. 1938, subas. carpinetosum betuli Glav. 1961.) Na prethodne zajednice nadovezuju se sa postepenim smanjenjem vlažnosti vlažni tipovi šume hrasta lužnjaka sa običnim grabom. Nastanjeni su rjeđe unutar, a češće izvan poplavne zone, na staništima na koja utječu podzemne vode, na tzv. vlažnim gredama. Tip tla predstavljen je najčešće prijelazima semiterestričnih mineralno močvarnih i terestričnih, pseudoglejnih, parapodzolastih tala. Pored velikog broja higrofilnih vrsta pojavljuje se ovdje i niz mezofita koji upućuju na smanjenu vlažnost. Uzrast stabala hrasta lužnjaka vrlo je dobar. Vitalnost običnog graba smanjena je relativno velikom vlagom. 7. Suma hrasta lužnjaka i običnog graba sa bodljikavom veprinom (Querceto- Carpinetum croaticum Horv. 1938, subas. ruscetosum acuti) Visoke nepoplavne grede u priobalnom, centralnom i priterasnom području, a naročito izvan zone poplave, koje stoje pod relativno manjim utjecajem podzemne vode, razvijeni su suhi tipovi šume hrasta lužnjaka i običnog graba. Tip tla predstavlja slabo podzolirano, parapodzolirano (pseudoglejno) tlo. Tu je broj higrofilnog bilja manji, a broj se mezofitnih vrsta jako povećao. Na priloženom profilu prikazan je raspored ovih fitocenoza, osnovnih skupina tipova šuma u Posavini, u odnosu na mikroreljef, poplavnu i podzemnu vodu. |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1962 str. 31 <-- 31 --> PDF |
/ Zajednica je dosada slabo istražena, pa njoj i njenim varijantama treba u budućnosti pokloniti veliku pažnju. 2. Tipična šuma poljskog jasena sa kasnim drijemovcem (Leucoieto-Fraxinetum angustifoliae Glav. 1959 subas. typicum) Na najnižim dijelovima priterasnog i centralnog područja, na mineralno- močvarnim i glejnim tlima glinene i ilovaste teksture, ekstremno izvrgnutim utjecaju poplavnih i podzemnih voda, razvijena je tipična šuma poljskog jasena. Poplavna voda dosiže visinu do 4 metra, a podzemna voda dugo stagnira na površini. Jasen tvori čiste sastojine jer je konkurentna sposobnost ostalih vrsta drveća naših nizinskih šuma veoma mala. Debla su malodrvna. Šumske površine isprekidane su močvarnim poljima obraslim zajednicama visokih šaševa (Magnocaricion elatae). Uz rub šume često je razvijena pionirska zajednica sive ive (Salicetum cinereae Glav. prov.), te veće ili manje grupe bijele vrbe. 3. Suma poljskog jasena i crne johe sa kasnim drijemovcem (Leucoieto-Fraxinetum angustifoliae Glav. 1959, subas. alnetosum glutinosae) Izvan poplavne zone ili na njenom rubu, razvijena je u reljefnim depresijama, koje stoje pod jakim utjecajem podzemne vode, šuma poljskog jasena i crne johe sa kasnim drijemovcem. Tip tla predstavlja mineralno močvarno i minero-organogeno tlo glinovite i ilovaste teksture. Hidrološki uvjeti ovdje su |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1962 str. 30 <-- 30 --> PDF |
neralno močvarnih. Razvijaju se na postidiluvi jalnim i diluvijalnim taložinama. Osnovna ekološka značajka njihove pedogeneze je izmjenjivanje vlažnih i suhih perioda. U periodu velike vlažnosti pretvara se površinski horizont u bestrukturnu žitku masu. Velika vlažnost uz prisustvo taninskih huminskih kiselina, prouzrokuje redukciju željeza, kao i u tipičnim horizontima gleja. Razlika je što se reducirane tvari ispiru nekoliko centimetara ili decimetara niže gdje u suhoj periodi bivaju ponovno oksidirane i istaložene u brojne konkrecije. Profil je izgrađen od tankog, površinskog Ai-horizonta sa 1—5% humusa terestričnog karaktera. Na njega se obično nadcvezuje Ai>g-horizont išaran bijelosivim pjegama i rđastim konkrecijama. Sličan izgled ima često i gornji dio (B)-horizonta. Fizikalna svojstva ovog 11a dosta su nepovoljna. Ai-horizont je kiseo, pH 5—6. Efektivna plodnost je mala. Na priloženom profilu vidimo reljefni raspored Jala Lonjskog i Mokrog polja po Kurtagiću. Na kraju treba istaćida bi buduća pedološka istraživanja trebalo najviše povezati sa proučavanjem tipova šuma jer bi samo tako povezani rad uspio rješiti niz pitanja koja su za šumarsku praksu i nauku od velikog interesa. IV. Osnovno raščlanjenje nizinskih šuma Posavine Šumska vegetacija Posavine izgrađena je od velikog broja tipova šuma. Pod tipom šume razumijevamo osnovnu zakonitu grupaciju šumskog drveća i ostalog šumskog raslinstva, koja se odlikuje svojim specifičnim sastavom, ekološkim uvjetima i šumsko-gospodarskim obilježjima. Tako shvaćen tip poklapa se sa osnovnim vegetacijskim jedinicama fitocenologije, tj. s asocijacijom, subasocijacijom, varijantom i subvarijantom. U Posavini tipove šuma predstavljaju najčešće varijante i subvarijante pojedinih šumskih zajednica, koje treba u budućnosti dobro istražiti. Zasada, na osnovu fitocenoloških istraživanja H o r v a t a (1938) i G 1 avač a (1960) provodimo raščlanjanjenje osnovnih jedinica vegetacije, asocijacija i subasocijacija. Ono se odnosi prije svega na područja nizvodno od Rugvica, gdje su smještene najveće i gospodarski najvrednije šumske površine. 1. Zajednica vrba i topola (Saliceto-Populetum 1931] (Meyer-Drees 1936) Uz gornji, a napose uz srednji tok Save razvijena je šumska zajednica vrba i topola nastavajući dosta širok pojas atipskih, aluvijalnih šljunkovitih i pjeskovitih tala. Nizvodno od Rugvica, gdje se nalaze najveće i gospodarski najvrednije površine šuma, pojas vrbe i topola sužen je u usku priobalnu zonu široku od nekoliko do oko stotinjak metara, te je najčešće samo fragmentarno razvijena. Tek kod ušća Save nalaze se opet veće površine. Životni su uvjeti dosta teški. Šuma vrba i topola obrašćuje šljunkovita i pjeskovita tla izvrgnuta visokim poplavnim i podzemnim vodama, te neprekidnom donošenju i odnošenju materijala. Zbog različnosti tih površina u hidrološkom pogledu i teksturnom sastavu tala, te njihovim neprekidnim promjenama u vremenu, nalazimo cijeli niz tipova šuma, koji najčešće imaju grmoliki oblik, a rjeđe predstavljaju lijepe sastojine bijele vrbe i domaćih topola. Uspijevanje i rast, odnosno produktivna sposobnost pojedinih tipova staništa, uvjetovani su prije svega teksturnim sastavom tla i stupnjem vlažnosti, te stabilizacijom ovih faktora u vremenu. 324 |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1962 str. 29 <-- 29 --> PDF |
323 |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1962 str. 28 <-- 28 --> PDF |
a) Genetski nerazvijena tla Genetski nerazvijena atipska tla nalazimo duž obala gornjeg toka Save (iznad Rugvica) i duž cijelog njenog korita u najužem pojasu. Izgrađena su najčešće od šljunka i pijeska. Tip je profila (A)-C. Tanki humusni (A)-horizont najčešće je erodiran ili zatrpavan novim taložinama. Kemijsko je trošenje slabo. U sušnim periodima podzemna voda padne duboko. Šumska vegetacija obično ima samo pionirski karakter, a izgrađena je pretežno od vrba i domaćih topola. Slična tla nalaze se duž Posavine uz vodotoke na glinenim i muljevitim sedimentima. Ukoliko podzemna voda stagnira najvećim dijelom godine blizu površine, razvijaju se tla profila (A)-G tipa. U protivnom nalazimo tla (A)-C tipa. Produktivna sposobnost ovih posljednjih naročito je velika. b) Genetski razvijena tla Genetski razvijena tla dijele se na tla sa velikim i tla sa malim oscilacijama podzemne vode, kod kojih se njena razina nalazi najveći dio godine iznad 80 cm. 1) Tla sa velikim oscilacijama podzemne vode. Na ogromnim površinama Posavine razvijena su na glinenim i ilovastim postidiluvijalnim i diluvijalnim sedimentima centralnog i priterasnog područja močvarna tla, koje Gračani n označuje kao mineralno močvarna i mineralno-organogena močvarna tla. Na području Lonjskog i Mokrog polja opisao ih je Kurtagi ć (10) kao hidromorfna bazenska glejna tla, te ih dijeli na karbonatna i nekarbonatna. Š u- mako v (12) ih opisuje kao livadno-šumska aluvijalna tla. Najveću ulogu u genezi i dinamici ovih tala ima podzemna voda. Profil izgrađuje A-horizont sa 4—8% humusa. Na njega se nadovezuje glineni ili ilovasti mineralni horizont prošaran sivoplavim redukcijskim i žutosmeđim, oksidacijskim pjegama. Procentni odnos ovih morfoloških znakova ovisi o stupnju hidrogenizacije. Obično sa porastom dubljine raste stupanj vlažnosti, pa redukcijski procesi preotimaju sve veći mah. Slijed ovih horizonata, koji postepeno prelaze jedan u drugi, može se označiti kao Goxi, Gox2 itd. Najčešće se tek na većim dubinama javlja redukcijski horizont gleja (Gr.). Ukoliko u prvom, površinskom Goxi- horizontu procesi oksidacije posve dominiraju, označuje se kao (B)-horizont. Fizikalna, kemijska i biološka svojstva ovih tala najčešće su zbog glinene teksture i prekomjernog stupnja vlažnosti nepovoljna. Fiziološki profil je plitak. Bolja svojstva imaju podtipovi koji sadrže vapno. 2) Tla sa malim oscilacijama podzemne vode. U najdubljim depresijama centralnog i priterasnog područja, gdje se podzemna voda najvećim dijelom godine nalazi iznad 80 cm, razvijena su mineralno močvarna -glejna tla kod kojih je redukcijski horizont gleja iznad 80 cm, te omeđuje fiziološki profil. Sadržaj humusa u A-horizontu prelazi 10%. Humusno glejna tla tresetnog karaktera, razvijena u Podravini, nisu zastupana u Posavini (izuzev malih površina u Zibu kod Vrbanje). Tip profila je Ai-Goxt-Gr. U kemijskom pogledu dijele se na karbonatna i beskarbonatna. B. Terestrična tla Na povišenim terenima, gredama, koji su izvan domašaja poplave, a nisu ili su slabo utjecana podzemnom vodom, razvijena su u posavskoj ravnici parapodzoli (pseudoglejna) tla, koja se po svom prostranstvu nalaze odmah iza mi |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1962 str. 27 <-- 27 --> PDF |
3. Priterasno područje. Ovo područje nadovezuje se na centralno, a obuhvaća najniže terene. Poplavljivanje povratnim vodama (iz kanala i vodotoka) ovdje je najdulje, te voda ovdje često dugo miruje. Vegetacija je zastupana vrlo često močvarnim livadama, a rjeđe šumama. Utjecaj podzemnih voda neobično je snažan, pa jednim dijelom godine stagniraju na površini. U teksturnom sastavu tla potpuno prevladava glina jer dugotrajna stagnacija poplava omogućuje taloženje najfinijih čestica. Tip tla najčešće je zastupan mineralnomočvarnim glejnim tlom (hidromorfnim bazenskim glejnim tlom, livadnomočvarnim aluvijalnim tlom). 4. Priterasno područje izvan domašaja poplava (nizinsko terasno područje). Izvan poplavne zone nalazimo još velika prostranstva nizinskih šuma na valovitom mikroreljefu sa blagim reljefnim uzvisinama i depresijama. Na čitavo područje snažno utječu podzemne vode, naročito u depresijama, gdje stagnira često na samoj površini tla. Taloženja nema. Geološku podlogu tvore glacijalne ilovine, prapor (u istočnim dijelovima Posavine), ili postdiluvijalni sedimenti. Tip tla predstavljen je sa vlažnim varijetetima pseudogleja, mineralno močvarnim i minero-organogeno močvarnim tlima. Na ovo područje nadovezuju se povišeni obronci brežuljaka i brda. III Nekoliko riječi o edafskim značajkama Posavine Usprkos relativno brojnim pedološkim istraživanjima u Posavini, nemamo o tipovima tala, njihovoj genezi, dinamici, klasifikaciji itd. jedinstvenu i jasnu sliku. Uzrok su tome s jedne strane još nedovoljna proučavanja, a s druge, što dosadašnja istraživanja nisu provedena po jedinstvenim principima i shvaćanjima, nego slijede pojedine pedološke škole, koje se razilaze ne samo u terminologiji nego i u pojedinim suštinskim pitanjima. Rastresiti geološki supstrat posavske ravnice tvore mlade aluvijalne, postdiluvijalne i diluvijalne (ilovine, a u istočnim dijelovima prapor) taložine, dosta raznovrsnog mehaničkog i kemijskog sastava. Zbog njegove različite starosti ubilježili su pedogenetski procesi na profilima i svojstvima tala svoje djelovanje s različitim intenzitetom. S druge strane, zbog različitih uvjeta hidrosfere, biosfere i klime, tok i karakter tipskih procesa veoma je različit, pa u Posavini nalazimo niz tipova tala koja su po svojim pedomorfološkim, fizikalnim, kemijskim i biološkim svojstvima vrlo raznolična. Prema Kubien i dijele se tla na tri razreda: (A) subhidrična (podvodna), (B) semitetrestrična (močvarna) i (C) terestrična (kopnena). Šumska tla Posavine pripadaju razredu semiterestričnih i terestričnih tala. A. Semiterestrična tla Osnovna je značajka ovih tala da su pod jakim utjecajem poplavnih i podzemnih voda. Oscilacije podzemne vode smanjuju descendentno premještanje perkolata, donose obnovu baza i dovode do promjena sadržaja uzduha u tlu, što uvjetuje periodičnu izmjenu oksidacijskih i redukcijskih procesa. Prema stupnju genetskog- razvoja dijelimo ih na nerazvijena i razvijena tla. 321 |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1962 str. 26 <-- 26 --> PDF |
kašnjenjem. U depresijama plavi ili samu površinu, ili se pak nalazi vrlo blizu nje. Na reljefnim uzvisinama nalazi se nešto dublje. Pa ipak razina podzemne vode ne tvori posve horizontalnu ravninu. Na njenu visinu utječe relativna visina reljefnih oblika, mehanički sastav tla i udaljenost od vodotoka. II Nekoliko riječi o geomorfološkim obilježjima posavske šume U taloženju sedimenata postoji pravilnost. Najbliže obali sedimentacija je najveća, i tu se talože relativno krupnije čestice. Dalje od obale sedimentacija je sve manja i manja, a talože se čestice sve manjih i manjih dimenzija. Osim razlika u teksturi postoje razlike i u kemijskom sastavu sedimenata. Bliže vodotocima obično se nalaze korbonantna tla, jer se ulomci vapnenih stijena najviše talože u neposrednoj blizini obala (10). Pravilnost u taloženju uvjetuje specifični oblik reljefa. Posavska ravnica je blago, gotovo neprimjetno valovita sa uzvisinama (gredama) i depresijama (nizinama), čija visina iznosi od nekoliko decimetara do nekoliko metara, a dužina od nekoliko desetaka metara do nekoliko kilometara. Na prvi pogled nema u izraženosti i izmjenjivanju ovih reljefnih oblika nikakvih zakonitosti. No još su ruski učenjaci Šeniko v (1913) i Viljam s (1919) razlikovali na svakoj strani velikih i mirnih ruskih rijeka tri genetski različite zone. Na ispravnost te podjele u Posavini upozorio je ekspert FAO-a V. Sumako v (1960.) i ona nalazi na opravdanje s obzirom na dosadašnja mjerenja hidrotehničara i šumara u vezi s raznim radovima. Tim smo zonama dodali još jedno, a to je priterasno područje izvan poplavne zone ili nizinsko terasno područje. 1. Priobalno područje. Sa lijeve i desne strane korita Save nalaze se mjestimice dalje, mjestimice bliže, uzdignute visoke aluvijalne priobalne grede, koje se pružaju uporedno sa osnovnim smjerom proticanja. Njihovi hrptovi uzdignuti su 3—5 m od terena u zaleđu, i najčešće nisu izvrgnuti poplavnim vodama. Isto tako nalaze se i izvan domašaja podzemnih voda. Njihov relativno i apsolutno povišeni položaj, rezultat nekadašnje dugotrajne sedimentacije pretežno krupnijih čestica, omogućuje izgradnju i opstanak ljudskih naselja, koja se u jednoj uskoj, isprekidanoj liniji steru od Siska do Beograda. Lijeve priobalne grede povišene su nasipima od Zagreba do nešto ispod Jasenovca, te od Stare Gradiške do Beograda. Korito Save mjestimice se približava priobalnim gredama te ih potkopava, a mjestimice se opet od njih udaljuje, pa se njihove padine pružaju prema koritu normalnog vodostaja. Ove padine izvrgnute su stalnim oscilacijama riječnog korita i nanosima šljunka i pijeska, pa vegetacija zadržava uvijek pionirski karakter. Priobalne su grede izgrađene u Srijemu (po Šumakovu) pretežno od čestica pijeska, čije procentualno učešće u sastavu iznosi pretežno više od 50%. 2. Centralno područje. U zaleđu priobalnih greda nalazi se centralno područje blago valovitog reljefa s jednom glavnom i nizom sporednih depresija. Područje se natapa prirodnim ili umjetnim vodotocima. Poplavne vode teku sporo ili stoje. U najdubljem dijelu područja obično prolazi kakav vodotok. Utjecaj podzemnih voda je privremen. Sedimentiraju čestice ilovina i glina. U Srijemu, prema Šumakov u iznosi sadržaj glina na tom području više od 70´%. Tla centralnog područja sastoje se od bliže koritu smještenih karbonantnih i nešto od korita udaljenijih bezkarbonantnih močvarnih tala. Matični supstrat predstavljaju obično postdiluvijalni sedimenti. 320 |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1962 str. 25 <-- 25 --> PDF |
voda ljudskih naselja i prenose tone i tone mineralnih i organskih čestica. Računa se da Sava transportira godišnje oko lOO.OiöO m3 materijala. Pored Save, u poplavama sudjeluju rijeke slivnog područja, koje zbog visokog vodostaja Save ili ne mogu utjecati, ili zbog izuzetno visokih vodostaja ne mogu odvesti vodu, pa se izlijevaju iz korita. Rijeke slivnog područja imaju često bujični karakter i transportiraju mnogo više materijala nego Sava. Susretnu li se istodobno visoki vodni valovi Save i njenih pritoka, zbivaju se osobito jake poplave. U normalnim slučajevima nastupaju visoki vodni valovi u razmaku od nekoliko dana. Vrijeme i trajanje poplave varira. Najčešće zbiva se po nekoliko puta godišnje, obično jednom na većoj, drugi puta na manjoj površini, te traje od nekoliko dana do nekoliko mjeseci. Maksimalni vodostaj zabilježen na vodomjernoj stanici Zagreb iznosi 5.55 m. Galdovo 8.45 m, Gušće 9.20 m, Jasenovac 8.37 m, St. Gradiška 8.63 m, Slav. Brod 8.64 m, Sr. Mitrovica 7.68 m. Kao maksimalni vodostaj u šumskim predjelima Posavine zabilježili smo visinu od oko 4 m (Javička greda, Kamare). Voda se najčešće izlijeva u šumske komplekse putem pritoka Save i brojnih odvodnih kanala, plaveći dakako najprije relativno najniže terene. Brojni hidrotehnički radovi izvršeni u nekoliko posljednjih stoljeća (izgradnja nasipa i kanala), uvelike su izmijenili prvobitni način i trajanje poplavljivanja. Na osnovu podataka vodomjerne stanice Donji Trebež (kota »o« 86,88 m) pokušali smo za period od 10 godina (1947—1956) izračunati približno vrijeme poplave u lipovljanskim posavskim šumama, u širem području Osmanovog polja.* Poplavljivanje ovog područja vrši se putem Lonje, čije se ušće u Savu nalazi u udaljenosti od nekoliko kilometara, te njenih pritoka i odvodnih kanala. Na osnovu nivelacijskih radova Zavoda za geodeziju Šumarskog fakulteta u Zagrebu, uzeli smo kao prosječnu apsolutnu nadmorsku visinu šuma u širokoj zoni oko Osmanovog i Šumarskog polja, visinu od 94 m. Kao što se vidi poplave nastupaju više puta godišnje, u proljeće i jesen, prema vremenskim prilikama. Najčešće su umjesecu ožujku i studenom. No pojavljuju se i za vrijeme vegetacijskog perioda, u svibnju, lipnju, pa čak i srpnju. Ukupno godišnje trajanje poplave iznosi od 16 do 114 dana, prosječno 56 dana. Najčešće i najtrajnije su u mjesecu ožujku. Kao maksimalna visina vode može se u tom području računati sa 2.20 m. Ležanje je vode na močvarnim poljima duže. Poplavna voda vrši na ogromnim prostranstvima Posavine velik utjecaj na tlo i vegetaciju zbog neprekidnog donošenja i odnošenja materijala, te zbog velikog navlaživanja tala pri čemu se njihova fizikalna, kemijska i biološka svojstva znatno mijenjaju. Osim toga prisustvo vode u prizemnim dijelovima biosfere, naročito za vrijeme vegetacijskog perioda, stvara za vegetaciju posebne uvjete. Pored njenog fiziološkog djelovanja, važno je upozoriti na njeno mehaničko djelovanje, naročito zimi kad debeli slojevi leda krše mlada, a oštećuju starija stabla. Uz poplavu osobito snažan utjecaj na tlo i vegetaciju vrši podzemna voda, čije prisustvo u rizosferi ili na površini tla ostavlja jak biljeg na sastav i uspijevanje vegetacije. Intenzitet njenog djelovanja razmjeran je sa dužinom njenog trajanja. Njenu razinu možemo zamisliti kao golemi vodeni plašt koji prema vlažnosti pojedinih vremenskih perioda oscilira (prema Dekanic u 1959.) od površine tla do dubine od 5 do 6 m. Njena kolebanja ne poklapaju se sa oscilacijom poplavne vode, nego nastupaju sa izvjesnim vremenskim za * Podaci za 1947. god. dobiveni su pomoću stanica Gušće i Jasenovac. 319 |