DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1962 str. 21 <-- 21 --> PDF |
zacija FAO, tako da je Međunarodna komisija za topole pre tri godine postala i nj«n zvanični organ. Stručna međunarodna zasedanja, seminari, simpozijumi koje su Međunarodna komisija za topolu i FAO organizovali, kao i publikacije koje su objavili, dali su veoma zapažen doprinos proširenju i usavršavanju jednog novog oblika brze proizvodnje drveta. Kroz tehničku pomoć Organizacije FAO i ICA (Tehnička pomoć SAD) omogućeno je slanje naših stipendista u druge zemlje, korišćenje stranih eksperata i data je tehnička pomoć za opremanje Zavoda za topole u Novom Sadu. Ovim putem gotovo svi naši mladi naučni saradnici i znatan broj stručnjaka iz neposredne proizvodnje usavršavao se na poznatim naučnim institucijama u Italiji, Francuskoj, Nemačkoj, SAD. Znatan broj stručnjaka iz neposredne proizvodnje, putem kraćih studijskih putovanja, stekao je uvid u nova tehnološka dostignuća susednih zemalja. Bilateralne razmene i posete stručnjaka, kao i razmena publikacija i časopisa dale su i mogle bi dati još više koristi, ako bi se proširile na veći broj stručnjaka. Naša zemlja je imala posebno živu saradnju sa Nacionalnom komisijom za topolu Italije, i Francuske. Saradnja sa Institutom za topole u Casale Monferratu, a pogotovu s dugogodišnjim direktorom prof. PICCAROLOM i saradnicima ove eminentne institucije zaslužuje da bude i ovom prilikom posebno naglašena, kao eklatantan primer veoma srdačne i retko plodne međunarodne saradnje. Korisna saradnja odvijala se i s ekspertima FAO i ICA koji su u našoj zemlji boravili u pitanju gajenja topola, kao što su prof. J. Purte (Francuska), V. Sumakov (SSSR), E. J. Schreiner (SAD) a naročito dr S. May {Italija) koji je u dva maha boravio u našoj zemlji. Međunarodna komisija za topole bi mogla i dalje da u ovom pravcu odigra veoma značajnu ulogu i da pokretanjem novih oblika prenošenja iskustava kroz razmenu još većeg broja stručnjaka iz neposredne proizvodnje po određenim problemima, gde bi se pojedine nacionalne komisije, članice Međunarodne komisije pojavile kao inicijatori i organizatori ovih aranžmana. Možda bi bilo korisno pristupiti i redovnom, u početku makar i polugodišnjem izdvajanju jednog biltena Međunarodne komisije za topolu u kome bi se pored rada Komisije, davali i redovni prilozi o novim iskustvima i dostignućima u gajenju topola i korišćenju topolovog drveta. POPLAR PLANTATIONS WITH FIELD INTERCROPS SUMMARY In 1958 Yugoslavia took up a new policy in Poplar growing. She passed from an extensive silviculture and long rotation (cutting cycle) of 30—40 years to an intensive production and to a 10—15 year rotation. During the five-year-iplan 1961—1965 there will be raised ca. 50.000 hectares of Poplar plantations of modern type. Under ideally favourable (optimal) natural conditions there were achieved with Populus x euroamericana cv. robusta in the Danube catchment area the following maximum volume yields: — in the forest enterprise Beograd, locality »Gročanska Ada«, in the age of 11 years a volume of 418 cu. m./ha., or a mean annual increment of 38 cu. m./ha. |