DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1962 str. 18     <-- 18 -->        PDF

obrada, ostvareni su prinosi od poljoprivrednih kultura od 57.000 — 64.000


din/ha, što je manje od polovine normalnog prinosa. Ovakva »ušteda« je često


dovela u pitanje rentabilnost celokupnog ulaganja u plantažni uzgoj topola.


Sve ovo upućuje na zaključak da podizanje plantaža topola sa poljoprivrednim
međukulturama zahteva punu intenzifikaciju proizvodnog procesa uz
visoka ulaganja, ako se žele zaista ostvariti nesumnjive prednosti ove združene
proizvodnje sa pozitivnim bilansom nekad već i kroz 3—4 godine.


Pravilan izbor klonova topola i poljoprivrednih kultura u plantažama, uz
intenzivnu agrotehniku, kao što se vidi i iz dosada stečenih iskustava ü ogledima,
može dati visok prinos i poljoprivrednih kultura i odličan rast topola pa i
u celini pozitivan bilans već za 3—4 godine nakon osnivanja plantaže. Ovo će
svakako trebati i dalje proveravati.


Razume se da tamo gde su bili potrebni specijalno obimni pripremni radovi
usled krčenja starih panjeva, odvodnjavanja ili ograđivanja od divljači i slično,
investiciona ulaganja se neće moći u tako kratkom roku od 3—4 godine amortizirati.


Uslovi za prelaz na plantažnu proizvodnju


Za ovako intenzivnu proizvodnju drveta koja nosi sve karakteristike industrijske
proizvodnje, bezuslovno je potrebno da se šumska gazdinstva i poljoprivredna
dobra organizuju kao privredna preduzeća. Intenzivnost i obimnost
ulaganja zahtevaju visoko poslovan, stručan i u svemu odgovoran odnos prema
šumskoj i poljoprivrednoj proizvodnji koje se u plantažama obavljaju na istoj
površini. Polovično intenzivan ili nedovoljno stručan odnos bilo prema kojoj
proizvodnji (poljoprivrednoj ili šumskoj) je nedopustiv.


Stručno osposobljavanje specijalizovanih kadrova u ovoj novoj proizvodnji
je jedan od prioritetnih zadataka proizvođačkih organizacija. Seminari, izdavanje
stručnih publikacija i demonstration! ogledi koje organizuje Jugoslovenski
savetodavni centar za poljoprivredu i šumarstvo u saradnji sa Zavodom za
topole u Novom Sadu, i uz pomoć komora i Jugoslovenske nacionalne komisije
za topolu, pokazali su se kao veoma efikasne akcije za brzo i praktično obučavanje
i osposobljavanje stručnjaka za ovu novu proizvodnju. Ove forme osposobljavanja
kadrova treba i dalje nastaviti i usavršavati.


U cilju instruisanja kadrova, potrebno je da se najmanje jedno uzorno gazdinstvo
opremi najsavremenijom mehanizacijom i ostalom opremom, čime bi
se najbolje omogućila neposredna praktična obuka u rukovanju sa njom. U
tom pravcu posebno važnu ulogu trebalo bi da odigra Ogledno dobro pri Zavodu
za topole u Novom Sadu. Nastava u svim stručnim školama i nekim poljoprivrednim
dobrima morala bi se dopuniti i programom plantažne proizvodnje
drveta.


Opremanje organizacija koje prelaze na plantažnu proizvodnju je još nedovoljno.
Naročito je to slučaj sa šumskim gazdinstvima koja su se do sada
isključivo bavila klasičnim načinom gazdovanja sa šumama.


U narednom periodu potrebno je uložiti investiciona sredstva za nabavku
opreme koja treba da se sastoji uglavnom od:


— teških traktora sa uređajima za krčenje panjeva, duboku obradu zemljišta
i manje hidro-meliorativne radove;