DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1962 str. 6 <-- 6 --> PDF |
metode je: pojedinačna sječa privredno´ zrelih stabala i postepeno pcdmlađivanje u grupama i skupinama. Postupak je veoma sličan onom u prefoornim šumama. Budući da se njemačko šumarstvo nije moglo lako osloboditi krutih metoda uređivanja i uzgajanja, iskon truirale su se razne podvrste femelšlaga i dobile razne nazive, k tomu i imena njihovih pronalazača ili proizvođača. Unatoč ovoj zdravoj i dobro razvijenoj ideji, pod utjecajem nauke o najvećoj zemljišnoj renti privreda je i dalje osnivala monokulture od ekonomski važnijih vrsta drveća. Štetnost masovnog osnivanja takvih kultura i gole sječe utjecala je da se, poslije I. svjetskog razaranja, oko god. 1920, pojavila idej a o traj no j šum i (Dauerwaldgedanke). Valovi ove ideje doprli su do nas veoma oslabljeni, razbijali se na obalama naše tradicije prirodnijeg načina osnivanja sastojina i uzgajanja, pa nisu uzrokovali tako burne i žučljive rasprave kac< u Njemačkoj. Tvorac te ideje bio je A. Möller , i na taj si način stvorio mnogo pristalica i, još više, protivnika. Ideja se započela razvijati na temelju opažanja i podataka o velikim uspjesima gospodarenja na jednom privatnom posjedu, na kojemu je vlasnik uveo stablimično´ gospodarenje, postepeno pcdmlađivanje, uravnoteženu biogeocenozu i dr. stvaranjem mješovitih nejednodobnih sastojina i biološkim njegovanjem tla. Ideja je mnogo napadana, naročito i zato što se šuma smatrala organizmom a ne biocenozom. Ideja trajne šume gdjekad se povezivala s idejom skupinastog gospodarenja i, mnogo više, s idejom prebornog gospodarenja tako da se postavljalo pitanje: je li trajna šuma preborna, i obratno. Tako se, veoma bučno, rječju i perom, iznosilo ono što je u Francuskoj već odavna bilo otkriveno, »kao da je između Njemačke i Francuske bila željezna zavjesa«. Na temelju svojih i drugih istraživanja. H. Leibundgu t je zaključio da preborna šuma odgovara uglavnom za uzgajanje skiofilnih vrsta drveća i da je proizvodnja kvalitete u njoj, u odnesu na jednodobnu šumu, problematična. Polazeći, vjerojatno, od te postavke, on je izradio, ideju o profinjeno m švi carsko m femelšlagu . Predavanjima, napisima, demonstracijama na primjernim objektima, ekspertizama i seminarima uspio je toj ideji stvoriti širok publicitet u Srednjoj Evropi, pa i u Jugoslaviji. Odatle i potječe velik interes naših šumarskih stručnjaka za skupinasto gospodarenje. U profinjenom obliku ova se ideja ne može svuda primijeniti jer su za njeno ostvarivanje potrebne veoma dobre gospodarske okolnosti, napose gusta mreža izvoznih putova i vrlo savjestan kadar dobrih stručnjaka. Postavke, koje je autor ovog načina gospodarenja objavio, mnogim stručnjacima nisu jasne. Razlog nejasnostima je u prvom redu taj što je teorija prikazana veoma uopćeno; ali drukčije se nije ni mogla iznijeti, jer bi se inače, s obzirom na veliku raznovrsnost gospodarskih postupaka u raznolikim sastojinskim situacijama, šablonizirala, tj. ne bi bila adekvatna stvarnim mogućnostima i potrebama. Bitne postavke profinjenog švicarskog skupinastog gospodarenja dajemo u idućem poglavlju, u obliku sažetih teza. Teorija skupinastog gospodarenja Sastojina nije proizvod nego sredstvo proizvodnje za dobivanje što većih prihoda. Osnovno pitanje gospodarenja debljim stablima nije žetva i pcdmlađivanje nego njegovanje. Žetva je sredstvo njege, pa treba da poveća kakvoću drvne mase i prirasta; zato se prihod ne rastavlja na pretprihod i glavni prihod. Sto bolje iskorišćavati prirodne snage staništa, sastojine, skupina drveća i pojedinog drveta pojedinačnim iskorišćavanjem stabala na temelju utvrđivanja nji |