DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8/1962 str. 40     <-- 40 -->        PDF

k o 1 i ć : Mehanizacija radova u šumskim
rasadnicima. — D. Bura : Priprema sjemena
za sjetvu i uzgoj sadnica duglazije.


PRIRODA — Zagreb
3 1962. — F. Ku š a n : Zanimljivosti u
biljnom svijetu na području nedavnih zemljotresa
u Dalmaciji.


cStcana Mcucna litecatuca


BURINGH, P.: The Development of Methods
o Aerial Photo-Interpretation in the
Soil Section of the International Training
Centre for Aerial Survey. Delft, The Netherlands,
I960. (Razvoj metoda aerofotointerpretacije
u sekciji za tlo Internacionalnog
centra za ispitivanje tla. Delft, Holandija,
I960.).


U nizu publikacija Internacionalnog
centra za fotogrametriju (International
Training Centre for Aerial Survey) u
Delftu, Holandija, iz područja primjene
fotogrametrije i aerofotointerpretacije u
geološkim i pedološkim istraživanjima, od
interesa je naročito publikacija P. B u-
r i n g h-a »Razvoj metoda aerofotointerpretacije
u sekciji za tlo Internacionalnog
centra za ispitivanje tla«. Ovo tim više
što se i kod nas, naročito u posljednje vrijeme,
radovi na ispitivanjima i kartografiji
tala sve češće obavljaju uz primjenu
aerofotosnimaka. U svome radu autor prikazuje
primjenu aerofotointerpretacije
kroz petnaest godina u ispitivanju, klasifikaciji
i kartografiji tala Holandije i mnogih
drugih zemalja, kao i rad samog centra.
Donosimo kratak izvod ovog rada.


Prvo ispitivanje tala Holandije uopće
izvršeno je u devetnaestom vijeku. Kartu
tala u mjerilu 1 : 200.000 izradio je i publicirao
Starin g 1867. godine. Važnost
aerofotografija za terenska pedološka ispitivanja
spoznao je dr W. A. J. Oosting
1936. godine.


Iza završetka drugog svjetskog rata, u
jesen 1945. godine osnovao je profesor pedologije
dr C. H. Edelman Institut
za istraživanje tla u Wageningenu (Holandija).
Tom prilikom dobio je od savezničkih
zračnih snaga (Allied Air Forces)
veoma mnogo aerofotosnimaka Holandije.
Ove fotograme iskoristili su pedolozi za
svoje kartiranje.


Od 1945. godine, primjena aerofotografija
(naročito u centralnim dijelovima Holandije)
u novom je Institutu u stalnoj
primjeni. Na veliku vrijednost ove primjene
u ispitivanju tala ukazali su Edel


4 1962. — Z. P a v 1 e t i ć : Botaničke
ustanove u Moskvi i Lenjingradu.


5 1962, — V. M i h a 1 i ć : Popravljanje
strukture tla umjetnim putem. — S. Kri vo
k a p i 6 : Kako postaju usovi. — D.
P1 a t u š i ć : Nacionalni park Sutjeska.


man (1947.) i Buringh (1947, 1949,
1950.). Aerofotografije su se pokazale naročito
vrijedne u izučavanju reljefa tla
(mikro-i mezoreljefa), kao i drugog. Upotreba
aerosnimaka stimulirana je u lo vrijeme
i radom von Frijtag Drabb e-a,
direktora topografske službe (Topographical
Service). Ovaj autor služio se veoma
mnogo aerofotointerpretacijom.


Prve smjernice u aerofotointerpretaciji
dali su u SAD u svojim knjigama E a rdly
(1942.), Smith (1943.), Abrahams
(1944), a u Vel. Britaniji Si s am (1947).
Kod ispitivanja tala, aerofotografije su se
upotrebljavale kao terenske karte, radne
karte, za studij tipičnih fenomena, itd. Za
područja gdje je trebalo izraditi detaljne
karte tla, a nije bilo osnovnih karata u
mjerilu 1 : 10.000, topografska karta izrađena
je na osnovu aerosnimaka.


Na prijedlog prof, dr W. Schermerkorn-
a osnovan je 1950. godine Internacionalni
centar za fotogrametriju (ITC) u
Delft-u, koji stoji u službi izobrazbe stručnjaka
iz svih krajeva svijeta u fotogrametriji
i njenoj primjeni. Od osnutka centra
ustanovljene su bile tri sekcije: geologija,
pedologija i šumarstvo. Sekcija za tlo
sarađivala je sa prof. E d e 1 m a n-om koji
je bio član uprave ITC. U ovoj sekciji predavao
je dr van L i e r e, pedolog Instituta
za istraživanje tla u Wageningenu.


Prvi studenti ITC-a slušali su predavanje
1951. godine. Iste godine publicirao
je US Soil Survey Staff knjigu: Manual
za istraživanje tla (Soil Survey Manual).
Knjiga donosi nekoliko poglavlja o primjeni
aerofotograma u ispitivanju tla. Sadržaj
nastave i broj studenata se iz godine
u godinu povećavao i prvi rezultati
rada uskoro su publicirani (Buringh, 1953;
1954; Buringh and van Liere, 1954; Buringh
and Edelman, 1955; Buringh, 1956).


Autor Buringh, kao i kasniji predavač
na ITC dr Veenenbos pedolog
Instituta za pedološka istraživanja u
Wageningenu, zatim dr J. J. v. d. Ey kdrugi, vršili su u raznim krajevima svije