DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8/1962 str. 3     <-- 3 -->        PDF

ŠUMARSKI LIST


GLASILO SAVEZA ŠUMARSKIH DRUŠTAVA HRVATSKE


GODIŠTE 86 AUGUST GODINA 1962.


PROBLEM I POJAM SKUPINASTOG GOSPODARENJA


Mogućnosti za primjenu u našoj praksi*


J. ŠAFAR
DA SE NE BI, možda, dobio loš dojam o načinu prikazivanja pojma skupinastog
gospodarenja (tzv. femelšlag) , potrebno je da se već u prvom početku
izlaganja materije istakne ova okolnost: taj se pojam ne može potpuno
shvatiti ako ga razmatramo sa gledišta gospodarenja u prebornim sastojinama
i, pogotovu, u jednodobnim. Mada skupinasto gospodarenje ima mnogo* dodirnih
tačaka s gospodarenjem u prebornoj šumi i, manje, s gospodarenjem u jednodobnom
obliku šume, način prilaženja problemu skupinastog gospodarenja posve
je drukčiji i u opisivanju naizgled (stvarno* se uopće ne može opisati, jer se
svagdje mora drukčije raditi) mnogo složeniji. Ipak on pojmovno nije složen i
još manje je kompliciran u provedbi ako se u´razmatranjima uspijemo* posve
osloboditi od podsvjesnog utjecaja bilo kakvih, pa i suvremenijih, uzgojnih šablona,
norma, forma, shema i recepata. I baš zato se skupinasto gospodarenje
ne može prikazati na način kojim se mogu opisati uzgojni postupci u jednodobnim
i prebornim sastojinama. Već i sam izraz »skupinast« upućuje da nije dovoljno*
raditi po načelima tzv. sastojinskog i stablimičnog gospodarenja nego
treba svaku biološko-ekcnomsku skupinu drveća posebno obrađivati; dakako, u
okviru cjeline i na temelju određenoga osnovnog cilja gospodarenja.


Budući da je teorija, na koju se oslanja skupinast način gospodarenja, ovdje
iznesena ukratko i veoma uopćeno*, radi lakšeg snalaženja u primjeni ovog uzgojnog
postupka, problem razmatramo´ u ´idućem poglavlju a nakon teoretskog
dijela dajemo primjere iz naše prakse. Da bi članak bio što potpuniji, u posljednjem
poglavlju razmatramo preborno-skupinasto gospodarenje. Napominjemo:
osnovna razlika između skupinastog gospodarenja i prebornoM&kupinastog jest
u tome što je u skupinastom gospodarenju sastojina jednom razmjerno stara i
zatim razmjerno mlada, a u preborno-skupinastom nije ni stara ni mlada; razlika
u odnosu na jedncdobnu sastojinu je u tome što* je sastojina u skupinastom
gospodarenju raznodobna.


* Dne 5. III 1962. pisac je u Šumarskom društvu Zagreb održao predavanje o
skupinastom gospodarenju. Budući da je ovo predavanje pobudilo velik interes, napose
mlađih drugova, te su mu prisustvovali i opširno o njemu diskutirali ne samo
šumarski stručnjaci iz Zagreba nego i iz bližnjih šumarskih društava, uredništvo je
zamolilo predavača da ovaj način gospodarenja u prerađenom obliku i nešto opširnije
iznese u Šumarskom listu.
257




ŠUMARSKI LIST 8/1962 str. 4     <-- 4 -->        PDF

Prethodna razmatranja


U našoj periodičkoj stručnoj štampi (osim u Šumarskom listu) i u ponekim
prigodnim publikacijama mnogo je bilo- riječi o »femelšlagu«. Ovaj se stručni
termin počesto upotrebljava kad se hoće istaknuti nov i suvremen način uzgajanja,
makar, stvarno, nije ni nov ni mnogo suvremen. Nov nije zato što se
idejno pojavio*, dobro obrazložio i u praksi ponegdje ostvarivao već potkraj
prošlog stoljeća. U ostvarivanju nije posve suvremen zato što se usavršen
postupak u širem planu započeo provoditi tek odnedavna.


Unatoč mnogim člancima, referatima, objašnjenjima, diskusijama i si. pojam
femelšlaga nije dovoljno1 ili potpuno jasan. Nije jasan ni mnogim inozemnim
stručnjacima. kako> se može razabrati iz njihovih članaka, čak ni nekima koji
su ovaj gospodarski postupak, odnosno skup uzgojnih postupaka možda i vidjeli
(stvarno, on se i ne može vidjeti, jer je svuda drukčiji i jer se u toku pregleda
ne mogu vidjeti sve razvojne faze); često se zamjenjuje s pojmom prebornog
načina gospodarenja, ili se ova dva pojma poistovjećuju.


! ´ 1 2 I J 1 M 5 i 6 \ r |


SI. br. 1. Na duboko valovitom reljefu s različitim petrografskim podlogama i
tipovima tla, npr. na nekoj suhpanonskoj gori: 1. bukva, 2. jela-´bukva, 3. kitnjak
i o. grab, 4. bukva, 5. c. joha, 6. panjača-sjemenjača termofilnih vrsta drveća,


7. bukva s kitnjakom. U takvim stanišnim i sastojinskim okolnostima ne može se
racionalno upotrijebiti jedan jedinstven
način gospodarenja već svaku skupinu treba
posebno proučiti i obrađivati


Makar se tako, gdjekad, stvorila zbrka u pojmovima, ipak naši stručnjaci
kad hoće i mogu u raznoličnoj sastoji ni intenzivno gospodariti
, uzgojni postupak često vode po´ bitnim postavkama skupinastog gospodarenja
(v. pril. si. br. 1). Jer ne rade po metodi redovnih postupaka uobičajenih
u praksi; na suvremen način unapređuju pojedine dijelove sastojine. To
znači, dakle, da pojam skupinastog gospodarenja i nije toliko zamršen kako
se ponekad čini nakon pročitanih članaka i održanih referata. Ne ćemo< se ovdje
upuštati u razmatranja zašto je taj pojam teoretski unekoliko´ nerazumljiv, nešto
od toga već je rečeno u uvodu; npr. u njemačkoj literaturi iskompliciran složenicama
badenski, bavarski, grupast, skupinast, pružni, s prirodnom ili umjetnom
obnovom i kombiniran femelšlag.
Prije nego prijeđemo na osnovni dio naših razmatranja objasnit ćemo sam izraz
Femelschlag . koji se mnogo upotrebljava u gotovo svim jezicima Srednje
Evrope. Riječ Schlag mogla bi se prevesti rječju zahvat, veći ili jači zahvat, pa i
sječina. Riječ Femel ne znači ništa. Pretpostavlja sc da je to pradavni izraz. Možda


258




ŠUMARSKI LIST 8/1962 str. 5     <-- 5 -->        PDF

potječe od izraza femella, ženkica: poznato je, naime, da u uzgoju konoplje treba
razlikovati muške jedinke koje su veće i daju kvalitativno drukčije vlakno nego ženske
jedinke, među njima treba prebirati, tj. odvajati ženske od muških; zato se nerijetko
u prošlom stoljeću i početkom sadašnjeg izraz Femelwald upotrebljavao za
pojam preborne šume.


Ali to danas nije više važno. Femelšlag je pojam, vezan na određen šumskogospodarski
postupak, tačnije rečeno, za kompleks uzgojnih postupaka, i dobio je
puno »građansko pravo« bivstvovanja; kao, na primjer, naše riječi, inače po njihovom
iskonskom pojmovanju nejasne ili čudne, kolodvor, rukovodilac, oborine,
padavine i si.


Ovaj se gospodarski postupak posve dobro, adekvatno njegovom smislu,
može označiti izrazom skupinasto gospodarenje; u Sloveniji: skupinsko
postopno gospodarjenje. Zašto takav izraz? Zato što se, gdjekad, gospodarenje
u jednobnim sastojinama naziva sastojinskim, a gospodarenje u prebornim
šumama stablimičnim gospodarenjem. Skupinasto gospodarenje, ´iako* im nije
slično, čini neku sredinu u uzgojnim postupcima koji se provode u navedenim
dvjema uzgojnim oblicima šume; odnosno, jasnije rečeno, sredinu između podmladivanja
i njegovanja u dugoročnoj oplodnoj sječi, tj. O´plcdnc´-skupinastoj,
i u preborno-skupinastom gospodarenju, u kojemu se mladi naraštaj treba razvijati
što više u većim grupama. Stvarno, femelšlag se pretežno´ odnosi na
uzgojne zahvate u raznoličnim, nejednodobnim ili raznodobnirn skupinama sastojina
sjemenjača i panjača, te bi bik> veoma pogrešno da ga se shvati kao neki
nov sverješavajući postupak koji se smije ili može nakalupiti svagdje i svagda.


Makar je bit provedbe u načinu podmlađivanja, u skupinastom gospodarenju,
kako i sam taj stručni termin izražava, nije osnovno pitanje stvaranje novog
naraštaja nego je gospodarenje skcncentrirano´ na kompleksno rješavanje problema
svake skupine drveća: nijedno* se stabk» ne smije oboriti samo radi podmlađivanja
ili radi unapređivanja mladog naraštaja, tj. radi oslobađanja podmlatka
i mladika nego, prvenstveno*, zbog malog kvantitativnog prirasta debla
ili lošeg kvalitativnog. Prema razvojnim fazama skupina treba obavljati čišćenje,
prorjeđivanje i podmlađivanje. Ovakvim postupkom hoće se postići to da se
maksimalno´, u okviru cjeline, privrednih okolnosti i potreba, što bolje iskoriste
prirodan kapacitet mikrostaništa (svako drvo ima svoje mikrostanište, napose
svoju mikroklimu!) i prirasni potencijal svake skupine, svakog boljeg drveta
i istodobno´ usmjeruje obnova. Na taj se način po´većava prihod ,cdnosno´ proizvodnost
svakog dijela sastojine.


Razvitak ideje


Kao što gotovo nijedna ideja danas nije posve nova nego se rađa, gradi
i nadograđuje na starim temeljima ili iskustvima i usavršava na novim misaonim
poticajima ili empirijskim ostvarenjima, tako se i ideja skupinastog gospodarenja
na mševinama starog, dotrajalog ili nesuvremenog razvijala, više skokovito nego
postepeno, uzimajući ili odbacujući usput načela ili bitnije pojedinosti iz onih
ideja koja se s izgrađivanom idejom dotiču, poistovjećuju ili sukobljuju.


Pojam skupinastog gospodarenja prvi je u Srednjoj Evropi metodički izgradio


K. Gayer , razvijajući ga od god. 1886. do god. 1898, kad je objavljena i njegova
knjiga O´ uzgajanju šuma. Ideja se ostvarivala u mješovitim sastojinama,
napose za skio-filne vrste drveća. Pojavila se i djelovala kao reakcija na tadašnje
mehanističke geometrijsko-matematičke metode uređivanja šuma, osnivanja i
sječe čistih jednodobnih sastojina. uglavnom četinjača, prvenstveno smreke. Bit
259




ŠUMARSKI LIST 8/1962 str. 6     <-- 6 -->        PDF

metode je: pojedinačna sječa privredno´ zrelih stabala i postepeno pcdmlađivanje
u grupama i skupinama. Postupak je veoma sličan onom u prefoornim šumama.
Budući da se njemačko šumarstvo nije moglo lako osloboditi krutih metoda uređivanja
i uzgajanja, iskon truirale su se razne podvrste femelšlaga i dobile razne
nazive, k tomu i imena njihovih pronalazača ili proizvođača.


Unatoč ovoj zdravoj i dobro razvijenoj ideji, pod utjecajem nauke o najvećoj
zemljišnoj renti privreda je i dalje osnivala monokulture od ekonomski važnijih
vrsta drveća. Štetnost masovnog osnivanja takvih kultura i gole sječe utjecala
je da se, poslije I. svjetskog razaranja, oko god. 1920, pojavila idej a o traj no
j šum i (Dauerwaldgedanke). Valovi ove ideje doprli su do nas veoma oslabljeni,
razbijali se na obalama naše tradicije prirodnijeg načina osnivanja sastojina
i uzgajanja, pa nisu uzrokovali tako burne i žučljive rasprave kac< u Njemačkoj.
Tvorac te ideje bio je A. Möller , i na taj si način stvorio mnogo pristalica i,
još više, protivnika. Ideja se započela razvijati na temelju opažanja i podataka


o velikim uspjesima gospodarenja na jednom privatnom posjedu, na kojemu je
vlasnik uveo stablimično´ gospodarenje, postepeno pcdmlađivanje, uravnoteženu
biogeocenozu i dr. stvaranjem mješovitih nejednodobnih sastojina i biološkim
njegovanjem tla.
Ideja je mnogo napadana, naročito i zato što se šuma smatrala organizmom a ne
biocenozom. Ideja trajne šume gdjekad se povezivala s idejom skupinastog gospodarenja
i, mnogo više, s idejom prebornog gospodarenja tako da se postavljalo pitanje:
je li trajna šuma preborna, i obratno. Tako se, veoma bučno, rječju i perom,
iznosilo ono što je u Francuskoj već odavna bilo otkriveno, »kao da je između
Njemačke i Francuske bila željezna zavjesa«.


Na temelju svojih i drugih istraživanja. H. Leibundgu t je zaključio da
preborna šuma odgovara uglavnom za uzgajanje skiofilnih vrsta drveća i da je
proizvodnja kvalitete u njoj, u odnesu na jednodobnu šumu, problematična. Polazeći,
vjerojatno, od te postavke, on je izradio, ideju o profinjeno m švi carsko
m femelšlagu . Predavanjima, napisima, demonstracijama na primjernim
objektima, ekspertizama i seminarima uspio je toj ideji stvoriti širok
publicitet u Srednjoj Evropi, pa i u Jugoslaviji. Odatle i potječe velik interes
naših šumarskih stručnjaka za skupinasto gospodarenje.


U profinjenom obliku ova se ideja ne može svuda primijeniti jer su za njeno
ostvarivanje potrebne veoma dobre gospodarske okolnosti, napose gusta mreža
izvoznih putova i vrlo savjestan kadar dobrih stručnjaka. Postavke, koje je autor
ovog načina gospodarenja objavio, mnogim stručnjacima nisu jasne. Razlog nejasnostima
je u prvom redu taj što je teorija prikazana veoma uopćeno; ali drukčije
se nije ni mogla iznijeti, jer bi se inače, s obzirom na veliku raznovrsnost
gospodarskih postupaka u raznolikim sastojinskim situacijama, šablonizirala, tj.
ne bi bila adekvatna stvarnim mogućnostima i potrebama. Bitne postavke profinjenog
švicarskog skupinastog gospodarenja dajemo u idućem poglavlju, u
obliku sažetih teza.


Teorija skupinastog gospodarenja


Sastojina nije proizvod nego sredstvo proizvodnje za dobivanje što većih
prihoda. Osnovno pitanje gospodarenja debljim stablima nije žetva i pcdmlađivanje
nego njegovanje. Žetva je sredstvo njege, pa treba da poveća kakvoću
drvne mase i prirasta; zato se prihod ne rastavlja na pretprihod i glavni prihod.
Sto bolje iskorišćavati prirodne snage staništa, sastojine, skupina drveća i pojedinog
drveta pojedinačnim iskorišćavanjem stabala na temelju utvrđivanja nji




ŠUMARSKI LIST 8/1962 str. 7     <-- 7 -->        PDF

hove energije prirašćivanja i kvalitete, odnosa prema drugom drveću i toku
podmlađivanja. Ophodnja i eksploatacija su pojmovi koji nemaju veze s intenzivnim
iskorišćivanjem proizvodne snage mikrostaništa i pojedinog drveta. Iskorišćavanje
,njegovanje i pcdmlađivanje ne mogu se međusobno razdvojiti nego
čine jedinstvenu cjelinu. U svima dobama razvitka sastojine i sastojinskih skupina
treba što potpunije iskorišeivati dobre osobine drveća i unapređivati ih
njegovanjem i što više sprečavati razvitak loših. Kontinuitet proizvodnje ne smije
se nigdje znatno prekidati, kao> npr. kratkoročnom oplcdnom sječom i, osobito,
golom, sječom na većoj površini. Iznesene bitne postavke, o kojima ovisi način
provedbe skupinastog gospodarenja, ujedno označuju sličnosti s postavkama za
preborni način gospodarenja.


Razlike između skupinastog i prebornog načina gospodarenj
a su ove: načelnih razlika nema ,osim u vremenskom i prostornom
rasporedu gospodarskih postupaka; ipak, obnova nije neprekidna kao u prebornoj
šumi nego je vremenski i, prostorno´ ograničena na određene malene površine,
ali tako da se proces proizvodnje nigdje mnogo ne prekida; stvorene grupe mladog
naraštaja postepeno´ se proširuju i, konačno´, spajaju; dužina podmladnog
doba ne određuje se unaprijed, kao u oplodnoj sječi; pcdmlađivanje, čišćenje
i prorjeđivanje vremenski i prostorno su odvojeni u smjesi raznih razvojnih stadija
dijelova sastojine; preborna šuma ima gotovo´ uvijek podjednak vanjski
izgled, a u skupinastom gospodarenju, unatoč veoma polaganom toku podmlađivanja,
sastojina je jednom više-manje stara i postepeno´, zatim, više-manje
mlada; manje su štete u sječi i izvlačenju drveta.


U odnosu na gospodarenje u jednodobnim sastojinama, skupinasto gospodarenje
omogućuje: bolje iskorišćavanje proizvodne snage svakog dijela staništa i sastojine,
ne treba čekati urod sjemena kao u oplodnoj sječi, uzgajao je u gospodarskim zahvatima
posve slobodan u okviru izabranog reda i šumsko-uzgojnog plana.


Ali gospodarenje je složenije: treba više i bolje planirati. Proizvodnja debelih
drvnih sortimenata je manja nego u prebornoj šumi. Ne može se voditi na tako
maloj površini npr. privatnih posjeda kao> u preborncm načinu gospodarenja.
Mreža putova i izvoznih vlaka mora biti dobro projektirana, razvijena i održavana,
jer se sječe u intenzivnom gospodarenju moraju voditi planski na malim
površinama, tj. što više od tzv. transportnih granica.


Ob nova sastojine mnogo je brža nego´ u prebornoj šumi i znatno
polaganija nego u jednodobnoj u toku provedbe oplodne sječe. Prema danim
situacijama, obavljaju je razne vrste sječa: preborna, oplodno-skupinasta, rubna
oplodna i gola grupasta; oslobađanje, obrana i zaštita podmlatka. sjetva i sadnja,
introdukcija novih vrsta drveća. Pcdmlađivanje redovno započinje najprije na
onim mjestima na kojima se već nalazi upotrebljiv novi naraštaj. Vodi se od
transportnih granica, na brdovitom zemljištu odozgo prema dolje. Na drugim se
mjestima izvrše progalne prorede, tj. pripremni sjekovi za pcdmlađivanje; zatim
se prelazi na prebornu sječu, oplodne, naknadne i dovršne sjekove, sve na malim
površinama, slobodno prema danim razvojnim stanjima skupina. Nijedno bolje
stablo ne smije se oboriti samo zbog podmlađivanja nego, prije svega, zbog skupina
malog ili lošeg prirasta i zbog unapređivanja prirasta na odabranom drveću.
Nedovoljno ili loše podmlađena mjesta umjetno´ se pošumljuju privredno´ potrebnim
i ekološki odgovarajućim vrstama drveća; u skupinama odraslijih heliofita
pcdsađuju se skiofiti. Potkraj obnove u sastojini su oštrli rubovi od grupa
ostavljenog drveća i skupine mladog naraštaja u obliku rastegnutih stožaca. Kad




ŠUMARSKI LIST 8/1962 str. 8     <-- 8 -->        PDF

se posijeku sva stabla stare sastojine, ostaje mlada; gornji dio> njenog vertikalnog
profila je najprije duboko valovit, u doba kulminacije visinskog prirasta većine
stabala blago valovit (v, pril. si. br. 2).


Skupinasto gospodarenje ne smije se shvatiti kao metoda koja najbolje
rješava sve probleme uzgajanja šuma. Na primjer, za čiste i mješovite jelove
sastojine nije ekonomična; ali se može upotrijebiti kad se takve više-manje
jednodobne ili raznodcbne sastojine pretvaraju u preborne, ili kad sastojine
nisu ni jednodobne ni preborne. U našim okolnostima ovaj se način gospodarenja
ne bi trebao< primjenjivati samo< zato- što> je suvremeniji i bolji nego
prvenstveno zato šte» se u stvarnim razvojnim stanjima raznovrsnih dijelova sastojine
može racionalno´ uzgajati jedino- tako da se svaka skupina posebno temeljitije
razmatra i intenzivnije obrađuje u okviru cjeline.


SI. br. 2. Gospodarenje u sastojini s raznovrsnim skupinama: skupina boljih stabala
se njeguje; skupina posve loših stabala se progali, pođsadi četinjačama i zatim posve
posiječe; u daljnjoj skupini boljih stabala također se obavlja proredno odabiranje
i njegovanje stabala; skupina mladog naraštaja listača se proširuje i u njoj, prema
fazama razvitka, provode obrana i njegovanje podmlatka, čišćenje i prvo proređivanje
mladika


Mogućnosti za primjenu u našoj pruksi


Kako smo već u uvodu istakli, pojedini naši dnigovi na terenu, kad nisu
pod lošim utjecajima šablone, recepata i shema stare škole ili zastarjelog dijela
prakse uzgajanja šuma, i sami, a da dublje ne poznaju teoriju skupinastog
gospodarenja ili kad je ne bi ni poznavali, uzgajaju skupine drveća prema
bitnim načelima na kojima je izgrađena novija teorija. Neobremenjeni normama
i formama ili raznim subjektivno-personalnim stručnim odnosima, prilagođujući
se, po potrebi, stvarnim razvojnim stanjima dijelova sastojine
i primjenjujući osnovne kriterije racionalne i napredne proizvodnje, na temelju
zdravoga intelektualno-stručncg prosuđivanja sami su u konkretnim okolnostima
ostvarivali ideju skupinastog gospodarenja. Stvorili su i svoju teoriju.
Zato što nisu mogli racionalno drukčije postupiti. Jer kad bi drukčije radili,
postupak bi bio neekonomičan. Uspjeli su odbaciti ustajale obrasce koje su
nekad postavili osnivači stare njemačke škole, čiji su temelji i nadgradnje sna




ŠUMARSKI LIST 8/1962 str. 9     <-- 9 -->        PDF

žno uzdrmani poslije II. svjetskog razaranja i pokopali poneke loše ideje njihovih
projektanata i graditelja.


Izneseni primjeri potječu iz naše prakse, jasnije rečeno,
iz naših prosječnih gospodarskih okolnosti i privrednih mogućnosti. To jest: ne
navede se fini ili profinjeni uzgojni postupci kakve bi trebalo-, možda, ponegdje,
provoditi već grubi, kakva je. prosječno-, danas naša praksa uzgajanja šuma.
I ne samo naša! Prelazimo, dakle, na kratak ekskurz: od područja mediterana
na dinarske planine do- subpanonskih gora i nizina.


Na viediteranskom području


U submediteranu i eumediteranu nemamo mnogo sastojina u kojima bi se
ekonomično- moglo finije gospodariti. Za velike površine malo vrijednih sastojina,
pretežno- paniača, na prosječno- lošim staništima takvo bi gospodarenje
bilo preskupo-; prema tomu, nedovoljno rentabilno. Intenzivnije skupinasto
gospodarenje može se razviti, uglavnom, u veoma dobrim staništima, napose u
dijelovima´ eumediteranske zone, tj. u području zajednice C/neto-Quercetum
ilicis H-ić. To su. na primjer, pojedini južni dijelovi Istre i poneke šume na
otocima Lošinju. Rabu, Hvaru, Korčuli i si., u kojima su izgrađene sastojine
ili se izgrađuju mješovite skupine od mediteranskih boro-va (primorski, elepski
i brucijski bo-r, pinj), čempresi, cedrovi i dr. zajedno- sa zimzelenom vegetacijom
listača (crnika, planika, veliki vrijes, zelenika, lemprika i dr.).


Kad u predjelu Frkanj na otoku Rabu ne bi bila park-šuma odn. ljetovališno-
turistički objekt, u njemu bi se posve jednostavno moglo- unaprijediti
skupinasto gospodarenje koje je ne samo ekonomski dobro- nego i sa turističke
tačke gledišta estetski veoma lijepo-: prebiranje gospodarski zrelih stabala
borova, mjestimične oplodne i rubne sječe, proširivanje grupa postojećeg mladog
naraštaja prirodnim podmlađivanjem, sjetvom i sadnjom, osnivanje novih
grupa, njegovanje skupina mlađih stabala, introdukcija no-vih vrsta drveća i
zahvati u makiji; sve na malim površinama. Slično u nekim borovim kulturama
submediteranske i mediteranske nove zone šumske vegetacije. Osnivanje
dvoslojnih sastojina u makiji tako- da go-rnji sloj čine borovi a donji listače
također se može veoma uspješno započeti po- načelima skupinastog gospodarenja:
unošenjem borova u grupama (gnijezdima), skupinama ili prugama,
njegovanjem boljih stabala listača, oslobađanje bc-rvog podmlatka od konkurencije
panjače i dr.


U panjačama na boljim staništima submediteranskog područja osnivanje dvoslojnih
skupina tako da gornji sloj čine stabla aridnog ekotipa crne topole, a donji
sloj crni ili brucijski bor ili termokserofilne listače (-kad se bolje pregleda područje
čitavog submediterana, moći će se evidentirati nemalen broj primjeraka ove topole).


Na planinskom području


Na prostranom području naših dinarskih planina imamo- danas sastojina
koje nemaju ni preboran oblik ni jednodoban izgled. Ovakve strukture razvile
su se pod utjecajem veo-ma različitih orografskih, klimatskih, petro-grafskih,
pedoloških i fitocenološikih faktora, najviše pod djelovanjem antropogenih činilaca.
Svojim uzgojnim i, još više, eksploatacijskim zahvatima čovjek je naglo
mijenjao sastav sastojina, više u negativnom smjeru nego- u po-z-itivnom. Mnoge
nekadašnje gotovo potpune prebo-rne sastojine danas to nisu, nego čine prelazne
oblike između prebornih i jednodobnih, pa i dvoslojnih.


263




ŠUMARSKI LIST 8/1962 str. 10     <-- 10 -->        PDF

Šablona prebc-rnog gospodarenja je utjecala da se naročito u pojedinim
bukovim sastojinama gospodari prebornim načdnom. iako one danas, poneke
već odavna, nemaju dobar preboran oblik. Ali i nemalo nješovitih sastojina
listača i četinjača, čak i čistih sastojina jele i smreke, nemaju ni približno
prebornu strukturu (prema prosječnim taksa-cijskim podacima za površine većih
odjela struktura broja stabala može biti više-manje potpuna preborna, ali sklopovi
krošanja stvarno´ pokazuju druge sastave). Ne ulazeći tu dublje u dokazivanja
da li je ovaj ili onaj uzgojni oblik sastojine privredno bolji i biološko-
ekolcški racionalniji, jer sve ovisi o konkretnim okolnostima, prirodnim i
gospodarskim uvjetima, u skladu s podnaslovom ovoga našeg članka razmotrit
ćemo problem i primjenu skupinastog gospodarenja na tipičnijim objektima.


Sastojin e bukve , prosječno-, ne mogu se racionalno uzgajati u potpunom
prebornom obliku. Jer: pod utjecajem veoma nejedno-ličnog sklopa tanja
stabla ove vrste drveća znatno> se izobliče, a zbog velikog slobodnog prostora
nadstojna deblja stabla razvijaju prevelike krošnje, pa je premalen ob rast i
malen postotak boljih drvnih sortimenata. Jake eksploatacijs-ke sječe i raznovrsni
uzgojni zahvati stvorili su različite sastave skupina u mnogim sastojinama.
Posljedica svega toga jest da danas imamo, na primjer, skupine stabala
jeđnođobnog izgleda izmiješane s prebornim, ili manje i veće grupe mladog
naraštaja između skupina odraslog drveća kao> da se provode prve faze dugoročne
cplodne sječe, ili gust odrasaö mladik pod pojedinačnim ili grupasto
raspostranjenim veoma debelim stablima (kojima je malen kvantitativan prirast
i zbog zapaljenja kore ubrzano im se smanjuje kakvoća debla), ili šikaraste
tvorevine s nadstojnim stablima i loše skupine stabala iz sjemena s premalim
ekološki mogućim postotkom jele ili hrasta kitnjaka. U svima ovakvim
i sličnim sastojinama svaka se skupina mora posebno razmatrati i obrađivati
u okviru cjeline za koju se određuju osnovne smjernice i ciljevi gospodarenja.
Evo- tri konkretna primjera:


Bukova sastojina u zajednici Fagetum mo-ntanum na Velebitu kod Oštarija,
iznad Karlobaga, u području šumskog gospodarstva Gospić. Postarija sastojina
neprobornog oblika, raznođo-bna, tj. ni preborna ni jednodobna; zrela za konačne
sječe. Mjestimice se u stožasto oblikovanim skupinama razvio bujan
bukov podmladak; ponegdje su skupine mladika i letvenjaka s malo- dobrih
stabala (nije se sistematski njegovalo). Postupak: postepeno´ otvarati sklop oko
skupina podmlatka vađenjem loše oblikovanih stabala, u odraslim skupinama
obavljati proredno- odabiranje i njegovanje stabala, veoma loše skupine ubrzano
sjeći podsaditi smreku, u vlažnija mikrostaništa unijeti jelu. Postepeno,
u toku podmlađivanja i njegovanja, skupine novog naraštaja će se spajati;
nestajat će stara sastojina i stvorit će se raznodobna mlada.


Bukova sastojina u Gorskom Kotaru, šumarija Vrbovsko-, predjel Li-pov
vrh, nedaleko- Ogulina. Pod posrednim utjecajem veoma razbijenog kraškog
reljefa i pod neposrednim utjecajem raznovrsnih sječa, uglavnom tzv. kvalitetnih,
struktura sastojine je i na manjim površinama veoma raznolična. Zato
smo´ u toku doznake stabala za sječu, na osnovanoj pokusnoj plo-hi, mo-rali
sastojinu razvrstavati u skupine i zatim svaku skupinu posebno- obrađivati:
proširivanje grupa i skupina mladog naraštaja, oslobađanje podmlatka i mladika
cd konkurencije loše oblikovanih stabala, njegovanje odraslijih skupina
čišćenjem i prorednim odabiranjem, preborna sječa u skupinama privredno


264




ŠUMARSKI LIST 8/1962 str. 11     <-- 11 -->        PDF

zrelih stabala; usto i planiranje oeetinjavanja jelom prema njenim ekološkim
zahtjevima.
Treći primjer gotovo i nema veze sa skupinastim gospodarenjem, ali instruktivno
upućuje na činjenicu kako se mogu iznalaziti efikasnija rješenja kad se uspijemo
posve osloboditi od loših utjecaja šablone, sheme i recepata. Zašikarena bukova
panjača s ponekim boljim stablom na Velikoj Kapeli u području šumarije Brinje.
Umjesto da se ova šikarasta sastojina meliorira resurekcijskom sječom, mjestimičnom
njegom i sjetvom jele, preporučili smo ovo: u godini obilne fruktifikacije
jelove sastojine, koja se nalazi na podalekom obronku, u gušćim skupinama bukve,
izvršiti jaku progalnu proredu sa ciljem da se spontano, naletom sjemena, jela
naseli. Trebalo je nešto smionosti za takav postupak, trebalo je i rizikirati. Rezultat
ovakvog nešablonskog postupka bio je, kako mi je saopćeno: nakon ovakve »oplodne
sječe« jela se obilno podmladila.


Mješovite sastojine bukve i jele, naročito na podlozi silikatnog
kamenja, ponegdje nemaju ni približan preborni oblik, makar se u
njima siječe po načelima prebornog gospodarenja. U takvim sastojinama ne
može se racionalno^ gospodariti jedinstvenim postupkom, nego se prema stvarnim
razvojnim stanjima mora primijeniti neka kombinacija raznih načina gospodarenja.
Dakle, preborno>-grupasto< i preborno-skupinasto gospodarenje. O
tomu bit će posebno´ riječ u pretposljednjem poglavlju ovog članka. I u čistim
sastojinama jele i smreke razvile su se, ponegdje, raznolične strukture, također
i u mješovitim skupinama jele, bukve i hrasta kitnjaka. pa se i u njima mora,
u skladu sa stvarnim razvojnim situacijama, obavljati ili preborno-skupinasto
gospodarenje ili skupinasto: npr. na obroncima rijeke Kupe, na hrptu Velebita,
na dijelovima V. i M. Kapele i Ličke Plješivice.


Na brdskom i nizinskom području


Poodavno, tokom ekspertiza u cdraslijim bukovim i hrastovim šumama,
dolazili smo u veoma mučne situacije: kako> riješiti problem daljnjeg gospodarenja
u onim sastojinama ili njihovim dijelovima u kojima su bile obavljene
eksploatacijske i tzv. kvalitetne sječe umjesto uzgojne. Slično u sastojinama
johe, a i u nekim kulturama četinjača. Poslije takvih sječa ponegdje su dijelovi
sastojina bili toliko lođi ili po strukturi ili po> kvaliteti stabala ili po smjesi
vrsta drveća da se problem nije mogao riješiti na »običan način«, tj. uobičajenim
pC´Stupkom. Rješenje omogućuje samo skupinasto gospodarenje. Imamo
odraslijih (nedozrelih) sastojina u kojima se nalaze guščje skupine stabala bez
podmlatka i rjeđe skupine stabala s veoma gustim i visokim mladikom, ili
sastojine sa skupinama boljih stabala i veoma loših stabala, ili gušće i vrlo
rijetke skupine i oveće čistine s korovom, ili mješovite sastojine npr. kitnjaka
ili lužnjaka i graba u kojima su se poslije jakih sječa razvile skupine mladog
naraštaja graba.


Na primjer, bukova sastojina na veoma nejednoličnom, orografski ispresjecanom.
duboko valovitom reljefu, na Macelj gori nedaleko Zagreba: nedozrela
za naplodni sijek neurednim sječama mjestimice i jače progaljena na
pojedinim mjestima pod većim otvorima sklopa stvorio se podmladak i, čak,
mladik u grupama i skupinama, poneke čistine bez novog naraštaja. Budući da
sastojina razvija velik kvantitativan i kvalitativan prirast, ne smije se naglo
posjeći, mada je u fazi podmlađivanja. Postupak: prema razvojnim stanjima
pojedinim mjestima pod većim otvorima sklopa stvorio se podmladak i, čak,
mlatka, čišćenje mladika, u grupama dozrelih i zrelih stabala progalno proredno
odabiranje, a na čistine u uvalama grupasto i skupinasto unositi jelu


/




ŠUMARSKI LIST 8/1962 str. 12     <-- 12 -->        PDF

provenijence Macelj gora i na sunčanije položaje s većim strujanjem zraka
evropski ariš također iz Macelj gore. Nijedno´ stablo ne smije se posjeći samo
radi podmlađivanja nego prvenstveno- radi povećanja kvantitativnog ili kvalitativnog
prirasta boljih stabala.


Slično na Varaždin-bregu gdje osim autohtone dendroflore (kitnjak, bukva,
grab i dr.) imamo skupine smreke, ariša i bora; na Psunju kcd Strmca i Brezovog
polja u području kitnjaka i bukve gdje je već pred 1—2 decenija trebalo
intervenirati u korist boljeg razvitka i proširivanja skupina ariša, e.mreke. jele.
bijelog i crnog-bora, borovca i duglazije; na Zagrebačkoj gori. Ravnoj gori,
Macelj gori. Ivančici, Papuk gori i dr., napose u arealu jele; u dugoljastim
enklavama johe na brdima gdje treba loše skupine stabala posjeći i osnovati
bolje, a u dobrim skupinama ali rijetkim podsaditi smreku i tako stvoriti dvoslojne
skupine. I u nizinskom području danas imamo dijelove sastojina u
kojima se gospodarenje ne može voditi santo po načelima koja važe za jednodobne
sastojine.


Izneseni primjeri su jednostavni, rješenja se odnose na naše prosječne
privredne mogućnosti i potrebe. Rješenja mogu biti različita (i tada kad je
određen jedan te isti cilj gospodarenja); prema tomu ni navedena naša rješenja
nisu jedina. U naprednijem gospodarenju treba probleme više studirati i
intenzivnije gospodariti bar na uzornim (primjernim) objektima
šumarija i pogona. Izvođač radova treba da na tim objektima, po svojem najboljem
znanju, iskustvu i domišljatosti slobodno obavlja uzgojne postupke i racionalno
uloži potreban dio materijalnih sredstava za naprednije gospodarenje, stjecati
nova iskustva, proširivati stečena znanja.


Preborno-skupinasto gospodarenje


Potpun vertikalni sklop omogućuje da se u jelovim i mješovitim jelovim
sastojinama proizvodi veći kvantitativan prirast nego u jednodobnim sastojinama
istih vrsta drveća (D. K1 e p a c) pogotovu kad su ophcdnjice u
uzgojnim sječama kratke (5—8 godjina), jer podstojna stabla skiofita pod zastorom
mogu još dobro- prirašćivati i jer se kratkim ophodnjicama jednoličnije
prekida sklop, pa je manje zastarčivanje drveća, manje neispunjenih prostora
u šumskoj rizosferji i atmosferi, bolji tok podmlađivanja i dr. Takvih sastojina
danas, poslije jakih eksploatacijskih sječa, gotovo i nema; jedva se gdje mogu
vidjeti dijelovi sastojina s potpunim vertikalnim sklopom.


Postoje, dakle, prelazr/i oblici sastojina: od vertikalnog do horizontalnog
sklopa s pojedinačnom, grupastom i skupinastom strukturom debljinskih stepena
stabala. Zato, unatoč jedinstvenom cilju gospodarenja, uzgojni postupci
moraju se manje-više prilagođivati razvojnim stadijima pojedinih dijelova
sastojine. Jedan od načina da se (na položajima na kojima mora biti preborna
šuma) to učini je preborno-skupinasto gospodarenje ( v. prtil. si. br. 3); taj
smo postupak opisali i preporučili već ranije*, a ovdje ga iznosimo u vezi s
naslovom ovog članka.


Taj se način gospodarenja obavlja u pojedsnim dijelovima naših prebornih
šuma prelaznog oblika, kad se intenzivno gospodari. Preporučujemo´ da se
preborno-skupinast sklop oblikuje i sistematski u većini ovakvlih sastojina:


* Uzgojni oblici sastojina u prebornim šumama, Narodni šumar, Sarajevo, 1958.;
Uzgajanje šuma jele i bukve, Naša poljoprivreda i šumarstvo, Titograd, 1959; održano
je nekoliko seminara i eksperiza i izvan naše republike, dane su preporuke u
elaboratima.
266




ŠUMARSKI LIST 8/1962 str. 13     <-- 13 -->        PDF

čiste sastojine bukve, čiste sastojine smreke (napcse u mrazištima i na vsokim
položajima, jer je tu smreka manje tolerantna prema zasjenjivanju), čiste sastojine
borova, za heliofilnije vrste drveća kad su primiješane skiofitima (borovi,
javori, hrastovi, brestovi, jaseni, pogotovu ariš). Novi naraštaj treba da se
razvija što više u skupinama, a deblja stabla dine prebornu strukturu. Prednosti
ovog postupka su, ukratko, ove:


1. stvaranje bolje kvalitete stabala, jer su u jednoličnim skupinama novog
naraštaja veće visine, veća vitkost, bolja pravnost, bolje čišćenje debla od grana,
manja zastarčenost, kraće doba prelaza od podmlatka u mladik li iz mladika u
letvenjak:
2. kad se u mješovitim sastojinama skiofita novi naraštaj listača, poluheliofita
ili heliofita razvija u čistim skupinama ili nije podstojan, skiofiti manje
konkuriraju, pa listače i heliofitnije vrste drveća manje izobliče debla i manje
ugiibaju.
SI. br. 3. Shematski prikaz preborno-skupinastog gospodarenja. Na površinama s
prebornom strukturom obavlja se: preborno iskorišćavanje debelih stabala, njegovanje
tanjih i podmlađivanje (podmladak je uglavnom pojedinačno rasprostranjen) i
oblikovanje sastojine. Skupine mladog naraštaja četinjača i listača donekle se proširuju
i u njima obavlja njegovanje


Da bi rezultati takvog gospodarenja bili što evidentniji i da se, ujedno i prije
svega, pomogne početnicima i mlađim drugovima u istraživačkom radu, napose na
šumsko-pokusnim stanicama institututa, izradio sam u prvoj polovici godine 1956.
detaljna uputstva: »Instrukcije i metodika za osnivanje trajnih
pokusnih ploha u preb ornim šumama.* U ovim uputstvima određeno
je da se što više osnivaju komparativne pokusne plohe, od kojih se jedna treba
obrađivati tako da se postepeno stvara potpun vertikalni sklop a druga da se razvije
preborno-grupast do preborno-skupinast sklop sastojine. Plohe treba da se
osnivaju po tipovima staništa odn. fitocenozama na dinarskim planinama i u subpanonskim
gorama; izrađen je i perspektivni plan osnivanja ploha.


Osnovao sam nekoliko takvih komparativnih i drugih ploha, također i sa
skupinastim načinom gospodarenja. Po tim uputstvima osnivaju se i nove plohe.


Navedenim uputstvima može se služiti i operativa za
svoj e potrebe . Na oko 50 strana u njima su ova glavna poglavlja: svrha osnivanja
ploha, pribor, organizacija rada, veličina plohe, komparativne plohe i potplohe,
zaštitni pojas; prethodni radovi (lokacija po staništu, sastojini i fitocenozi), način
utvrđivanja i obilježavanja granica; doznaka stabala (cilj i organizacija doznake,
način doznačivanja), način sječe stabala; mjerenje glavnih dimenzija stabala, obra267




ŠUMARSKI LIST 8/1962 str. 14     <-- 14 -->        PDF

Uputstva se postepeno i usavršavaju. Najveći broj ploha osnovan je u području
šuma jele-bukve, manje u bukovim šumama, jelovim i smrekovim sastojinama i u
borovim sastojinama. Kad se dovrše obračuni svih snimljenih podataka, objavit
ćemo prve rezultate zajedno s našim suradnikom D. Cestarom .


SUHSKCTUZGOJNI FLflN


MT0BRJ1RBR


´ TEHNIHR RRDR~


SI. br. 4. Shematski prikaz utvrđivanja cilja gospodarenja i šumsko-uzgojnog planiranja.
Cilj gospodarenja dobije se iz rezultante utvrđivanja i međusobnog usklađivanja
komponenata što ih čine prirodni i gospodarski činioci šumske proizvodnje


čun drvne mase; kvalitativna klasifikacija stabala (čistoća, pravnost, vitkost, krošnjatost,
zdravost, zastarčenost i dr.); biološka klasifikacija stabala; način opisivanja
plohe (opći i topografski podaci, opis staništa i sastojine, nadopune opisa i dr.);
ponovna snimanja; dnevnik rada^ kartoteka plohe; deset obrazaca. Za potrebe operative
metodika se može mnogo pojednostaviti tako da se njom može posve lako
služiti svaka šumarija i svaki pogon šumskog gospodarstva; za specijalne potreb«
operative, mogu se izraditi i specijalne metodike u okviru navedenih uputstava.




ŠUMARSKI LIST 8/1962 str. 15     <-- 15 -->        PDF

Zaglavak


Skupinast način gospodarenja nije neki nov postupak, iako je u novije
doba metodički profinjen i naučno, na suvremenim biološko-ekonomskim temeljima,
obrazložen. Primjenjuje ga svaki šumarski stručnjak kad zna, hoće,
može ili mora intenzivnije gospodariti u skladu s danim privrednim mogućnostima
li potrebama: u sastojini s raznovrsnim strukturama, s različitim vrstama,,
omjerima i oblicima smjese, s raznovrsnim kvalitetama skupina stabala, kad
se obavljaju konverzije i transformacije sastojina i slično (v. si. br. 1 i 2).


U rješavanju problema i provedbi postupka bitno je ovo: oslobcd´iti se od
loših utjecaja šablona, shema, forma, norma i recepata i, na temelju dobrog
poznavanja teorije uzgajanja, ekologije, biologije drveća i fitocenologije, intelektualno-
stručnom snagom rasuđivanja proučavati svaki dlio staništa i sastojine,
pa zatim od nekoliko mogućih rješenja izabrati najbolje. Problem treba sistematski
rješavati u okviru cjeline, općih smjernica što ih daje plan uređivanja
šuma !i cilja gospodarenja koji se dobije iz rezultante usklađivanja komponenata
što ih čine prirodni i gospodarski faktori proizvodnje. Osim svega toga potrebna
je i smionost: da se bez obzira na uobičajene redovne postupke i bez obzira
na možebitne subjektivne personalno-stručne odnose problem rješava na osnovici
potrebnog stručnog znanja i stečenih iskustva. Da se u kompleksu veoma složenih
zadataka (v. si. br. 1) ne razvije bezvlađe, tj. da se unese red u rad,
izvođač bi trebao da ima za veće objekte šumsko-uzgojni plan ili da ga sam
izradi na temelju osnovnog cilja gospodarenja u sastojinii i posebnih ciljeva za
svaku značajniju skupinu sastojine (v. pril. si. br. 4).


PROBLEM UND BEGRIFF DER GRUPPENWEISEN BETRD3BSART


(FEIVIELSCHLAG)
(Möglichkeiten für eine Anwendung in unserer Praxis)


ZUSAMMENFASSUNG


Der Femelschlag, wie er von der schweizerischen Schule des Waldbaus (H.
Leibundgut) propagiert wird, wurde seit einigen Jahren hie und da in Jugoslawien
ausgeübt. Eine vereinfachte Art vom Femelschlag (die vom Verfasser »gruppenweisser
Betrieb« genannt wird) wird von den jugoslawischen Forstleuten seit langer
Zeit praktiziert und zwar bei intensiverer Bewirtschaftung der Bestände mit Baumgruppen
verschiedener Struktur, Mischungsverhältnis und SHammqualität, sowie
derjenigen, die sich ih einer Überführung oder Betriebsumwandlung befinden.


In den einleitenden Abschnitten bespricht der Verfasser im allgemeinen das
Problem des Femelschlags; er bringt die Erklärung, warum das Verfahren nicht
ausführlich beschrieben sein kann; er betont ausdrücklich, dass sich der Erzieher
von allen Schablonen und Rezepten befreien soll, sowie von den althergebrachten
Ansichten der Waldbaupraxis in den gleichaltrigen Wäldern und den Plenterwäldern;
er fixiert die Lage des Femelschlages in der Systematik des Waldbaues.


In der weiteren Erörterung wurde das historische Profil der Entwicklung der
Idee des Femelschlages gegeben. In einem besonderen Abschnitt wurde die Theorie
des verfeinerten Schweizerischen Femelschlagbetriebs kurz dargestellt. Im anschliessenden
Abschnitt erwägt der Verfasser die Möglichkeiten und Bedürfnisse für die
Anwendung des vereinfachten gruppenweisen Betriebs und gibt Beispiele für die
mediterranen, alpinen,- montanen und tiefliegenden Regionen. Abschliessend, in
einem besonderen Abschnitt, erörtert der Verfasser die von ihm schon früher
beschriebene und anempfohlene Methode der plenter-gruppenweisen Betriebsführung
(für die Bestände der Laubhölzer und Lichthölzer, sowie für die mehr
lichtbedürftigen Baumarten innerhalb der Bestände der schattenfesten Holzarten).