DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 8/1962 str. 3 <-- 3 --> PDF |
ŠUMARSKI LIST GLASILO SAVEZA ŠUMARSKIH DRUŠTAVA HRVATSKE GODIŠTE 86 AUGUST GODINA 1962. PROBLEM I POJAM SKUPINASTOG GOSPODARENJA Mogućnosti za primjenu u našoj praksi* J. ŠAFAR DA SE NE BI, možda, dobio loš dojam o načinu prikazivanja pojma skupinastog gospodarenja (tzv. femelšlag) , potrebno je da se već u prvom početku izlaganja materije istakne ova okolnost: taj se pojam ne može potpuno shvatiti ako ga razmatramo sa gledišta gospodarenja u prebornim sastojinama i, pogotovu, u jednodobnim. Mada skupinasto gospodarenje ima mnogo* dodirnih tačaka s gospodarenjem u prebornoj šumi i, manje, s gospodarenjem u jednodobnom obliku šume, način prilaženja problemu skupinastog gospodarenja posve je drukčiji i u opisivanju naizgled (stvarno* se uopće ne može opisati, jer se svagdje mora drukčije raditi) mnogo složeniji. Ipak on pojmovno nije složen i još manje je kompliciran u provedbi ako se u´razmatranjima uspijemo* posve osloboditi od podsvjesnog utjecaja bilo kakvih, pa i suvremenijih, uzgojnih šablona, norma, forma, shema i recepata. I baš zato se skupinasto gospodarenje ne može prikazati na način kojim se mogu opisati uzgojni postupci u jednodobnim i prebornim sastojinama. Već i sam izraz »skupinast« upućuje da nije dovoljno* raditi po načelima tzv. sastojinskog i stablimičnog gospodarenja nego treba svaku biološko-ekcnomsku skupinu drveća posebno obrađivati; dakako, u okviru cjeline i na temelju određenoga osnovnog cilja gospodarenja. Budući da je teorija, na koju se oslanja skupinast način gospodarenja, ovdje iznesena ukratko i veoma uopćeno*, radi lakšeg snalaženja u primjeni ovog uzgojnog postupka, problem razmatramo´ u ´idućem poglavlju a nakon teoretskog dijela dajemo primjere iz naše prakse. Da bi članak bio što potpuniji, u posljednjem poglavlju razmatramo preborno-skupinasto gospodarenje. Napominjemo: osnovna razlika između skupinastog gospodarenja i prebornoM&kupinastog jest u tome što je u skupinastom gospodarenju sastojina jednom razmjerno stara i zatim razmjerno mlada, a u preborno-skupinastom nije ni stara ni mlada; razlika u odnosu na jedncdobnu sastojinu je u tome što* je sastojina u skupinastom gospodarenju raznodobna. * Dne 5. III 1962. pisac je u Šumarskom društvu Zagreb održao predavanje o skupinastom gospodarenju. Budući da je ovo predavanje pobudilo velik interes, napose mlađih drugova, te su mu prisustvovali i opširno o njemu diskutirali ne samo šumarski stručnjaci iz Zagreba nego i iz bližnjih šumarskih društava, uredništvo je zamolilo predavača da ovaj način gospodarenja u prerađenom obliku i nešto opširnije iznese u Šumarskom listu. 257 |
ŠUMARSKI LIST 8/1962 str. 4 <-- 4 --> PDF |
Prethodna razmatranja U našoj periodičkoj stručnoj štampi (osim u Šumarskom listu) i u ponekim prigodnim publikacijama mnogo je bilo- riječi o »femelšlagu«. Ovaj se stručni termin počesto upotrebljava kad se hoće istaknuti nov i suvremen način uzgajanja, makar, stvarno, nije ni nov ni mnogo suvremen. Nov nije zato što se idejno pojavio*, dobro obrazložio i u praksi ponegdje ostvarivao već potkraj prošlog stoljeća. U ostvarivanju nije posve suvremen zato što se usavršen postupak u širem planu započeo provoditi tek odnedavna. Unatoč mnogim člancima, referatima, objašnjenjima, diskusijama i si. pojam femelšlaga nije dovoljno1 ili potpuno jasan. Nije jasan ni mnogim inozemnim stručnjacima. kako> se može razabrati iz njihovih članaka, čak ni nekima koji su ovaj gospodarski postupak, odnosno skup uzgojnih postupaka možda i vidjeli (stvarno, on se i ne može vidjeti, jer je svuda drukčiji i jer se u toku pregleda ne mogu vidjeti sve razvojne faze); često se zamjenjuje s pojmom prebornog načina gospodarenja, ili se ova dva pojma poistovjećuju. ! ´ 1 2 I J 1 M 5 i 6 \ r | SI. br. 1. Na duboko valovitom reljefu s različitim petrografskim podlogama i tipovima tla, npr. na nekoj suhpanonskoj gori: 1. bukva, 2. jela-´bukva, 3. kitnjak i o. grab, 4. bukva, 5. c. joha, 6. panjača-sjemenjača termofilnih vrsta drveća, 7. bukva s kitnjakom. U takvim stanišnim i sastojinskim okolnostima ne može se racionalno upotrijebiti jedan jedinstven način gospodarenja već svaku skupinu treba posebno proučiti i obrađivati Makar se tako, gdjekad, stvorila zbrka u pojmovima, ipak naši stručnjaci kad hoće i mogu u raznoličnoj sastoji ni intenzivno gospodariti , uzgojni postupak često vode po´ bitnim postavkama skupinastog gospodarenja (v. pril. si. br. 1). Jer ne rade po metodi redovnih postupaka uobičajenih u praksi; na suvremen način unapređuju pojedine dijelove sastojine. To znači, dakle, da pojam skupinastog gospodarenja i nije toliko zamršen kako se ponekad čini nakon pročitanih članaka i održanih referata. Ne ćemo< se ovdje upuštati u razmatranja zašto je taj pojam teoretski unekoliko´ nerazumljiv, nešto od toga već je rečeno u uvodu; npr. u njemačkoj literaturi iskompliciran složenicama badenski, bavarski, grupast, skupinast, pružni, s prirodnom ili umjetnom obnovom i kombiniran femelšlag. Prije nego prijeđemo na osnovni dio naših razmatranja objasnit ćemo sam izraz Femelschlag . koji se mnogo upotrebljava u gotovo svim jezicima Srednje Evrope. Riječ Schlag mogla bi se prevesti rječju zahvat, veći ili jači zahvat, pa i sječina. Riječ Femel ne znači ništa. Pretpostavlja sc da je to pradavni izraz. Možda 258 |
ŠUMARSKI LIST 8/1962 str. 5 <-- 5 --> PDF |
potječe od izraza femella, ženkica: poznato je, naime, da u uzgoju konoplje treba razlikovati muške jedinke koje su veće i daju kvalitativno drukčije vlakno nego ženske jedinke, među njima treba prebirati, tj. odvajati ženske od muških; zato se nerijetko u prošlom stoljeću i početkom sadašnjeg izraz Femelwald upotrebljavao za pojam preborne šume. Ali to danas nije više važno. Femelšlag je pojam, vezan na određen šumskogospodarski postupak, tačnije rečeno, za kompleks uzgojnih postupaka, i dobio je puno »građansko pravo« bivstvovanja; kao, na primjer, naše riječi, inače po njihovom iskonskom pojmovanju nejasne ili čudne, kolodvor, rukovodilac, oborine, padavine i si. Ovaj se gospodarski postupak posve dobro, adekvatno njegovom smislu, može označiti izrazom skupinasto gospodarenje; u Sloveniji: skupinsko postopno gospodarjenje. Zašto takav izraz? Zato što se, gdjekad, gospodarenje u jednobnim sastojinama naziva sastojinskim, a gospodarenje u prebornim šumama stablimičnim gospodarenjem. Skupinasto gospodarenje, ´iako* im nije slično, čini neku sredinu u uzgojnim postupcima koji se provode u navedenim dvjema uzgojnim oblicima šume; odnosno, jasnije rečeno, sredinu između podmladivanja i njegovanja u dugoročnoj oplodnoj sječi, tj. O´plcdnc´-skupinastoj, i u preborno-skupinastom gospodarenju, u kojemu se mladi naraštaj treba razvijati što više u većim grupama. Stvarno, femelšlag se pretežno´ odnosi na uzgojne zahvate u raznoličnim, nejednodobnim ili raznodobnirn skupinama sastojina sjemenjača i panjača, te bi bik> veoma pogrešno da ga se shvati kao neki nov sverješavajući postupak koji se smije ili može nakalupiti svagdje i svagda. Makar je bit provedbe u načinu podmlađivanja, u skupinastom gospodarenju, kako i sam taj stručni termin izražava, nije osnovno pitanje stvaranje novog naraštaja nego je gospodarenje skcncentrirano´ na kompleksno rješavanje problema svake skupine drveća: nijedno* se stabk» ne smije oboriti samo radi podmlađivanja ili radi unapređivanja mladog naraštaja, tj. radi oslobađanja podmlatka i mladika nego, prvenstveno*, zbog malog kvantitativnog prirasta debla ili lošeg kvalitativnog. Prema razvojnim fazama skupina treba obavljati čišćenje, prorjeđivanje i podmlađivanje. Ovakvim postupkom hoće se postići to da se maksimalno´, u okviru cjeline, privrednih okolnosti i potreba, što bolje iskoriste prirodan kapacitet mikrostaništa (svako drvo ima svoje mikrostanište, napose svoju mikroklimu!) i prirasni potencijal svake skupine, svakog boljeg drveta i istodobno´ usmjeruje obnova. Na taj se način po´većava prihod ,cdnosno´ proizvodnost svakog dijela sastojine. Razvitak ideje Kao što gotovo nijedna ideja danas nije posve nova nego se rađa, gradi i nadograđuje na starim temeljima ili iskustvima i usavršava na novim misaonim poticajima ili empirijskim ostvarenjima, tako se i ideja skupinastog gospodarenja na mševinama starog, dotrajalog ili nesuvremenog razvijala, više skokovito nego postepeno, uzimajući ili odbacujući usput načela ili bitnije pojedinosti iz onih ideja koja se s izgrađivanom idejom dotiču, poistovjećuju ili sukobljuju. Pojam skupinastog gospodarenja prvi je u Srednjoj Evropi metodički izgradio K. Gayer , razvijajući ga od god. 1886. do god. 1898, kad je objavljena i njegova knjiga O´ uzgajanju šuma. Ideja se ostvarivala u mješovitim sastojinama, napose za skio-filne vrste drveća. Pojavila se i djelovala kao reakcija na tadašnje mehanističke geometrijsko-matematičke metode uređivanja šuma, osnivanja i sječe čistih jednodobnih sastojina. uglavnom četinjača, prvenstveno smreke. Bit 259 |
ŠUMARSKI LIST 8/1962 str. 6 <-- 6 --> PDF |
metode je: pojedinačna sječa privredno´ zrelih stabala i postepeno pcdmlađivanje u grupama i skupinama. Postupak je veoma sličan onom u prefoornim šumama. Budući da se njemačko šumarstvo nije moglo lako osloboditi krutih metoda uređivanja i uzgajanja, iskon truirale su se razne podvrste femelšlaga i dobile razne nazive, k tomu i imena njihovih pronalazača ili proizvođača. Unatoč ovoj zdravoj i dobro razvijenoj ideji, pod utjecajem nauke o najvećoj zemljišnoj renti privreda je i dalje osnivala monokulture od ekonomski važnijih vrsta drveća. Štetnost masovnog osnivanja takvih kultura i gole sječe utjecala je da se, poslije I. svjetskog razaranja, oko god. 1920, pojavila idej a o traj no j šum i (Dauerwaldgedanke). Valovi ove ideje doprli su do nas veoma oslabljeni, razbijali se na obalama naše tradicije prirodnijeg načina osnivanja sastojina i uzgajanja, pa nisu uzrokovali tako burne i žučljive rasprave kac< u Njemačkoj. Tvorac te ideje bio je A. Möller , i na taj si način stvorio mnogo pristalica i, još više, protivnika. Ideja se započela razvijati na temelju opažanja i podataka o velikim uspjesima gospodarenja na jednom privatnom posjedu, na kojemu je vlasnik uveo stablimično´ gospodarenje, postepeno pcdmlađivanje, uravnoteženu biogeocenozu i dr. stvaranjem mješovitih nejednodobnih sastojina i biološkim njegovanjem tla. Ideja je mnogo napadana, naročito i zato što se šuma smatrala organizmom a ne biocenozom. Ideja trajne šume gdjekad se povezivala s idejom skupinastog gospodarenja i, mnogo više, s idejom prebornog gospodarenja tako da se postavljalo pitanje: je li trajna šuma preborna, i obratno. Tako se, veoma bučno, rječju i perom, iznosilo ono što je u Francuskoj već odavna bilo otkriveno, »kao da je između Njemačke i Francuske bila željezna zavjesa«. Na temelju svojih i drugih istraživanja. H. Leibundgu t je zaključio da preborna šuma odgovara uglavnom za uzgajanje skiofilnih vrsta drveća i da je proizvodnja kvalitete u njoj, u odnesu na jednodobnu šumu, problematična. Polazeći, vjerojatno, od te postavke, on je izradio, ideju o profinjeno m švi carsko m femelšlagu . Predavanjima, napisima, demonstracijama na primjernim objektima, ekspertizama i seminarima uspio je toj ideji stvoriti širok publicitet u Srednjoj Evropi, pa i u Jugoslaviji. Odatle i potječe velik interes naših šumarskih stručnjaka za skupinasto gospodarenje. U profinjenom obliku ova se ideja ne može svuda primijeniti jer su za njeno ostvarivanje potrebne veoma dobre gospodarske okolnosti, napose gusta mreža izvoznih putova i vrlo savjestan kadar dobrih stručnjaka. Postavke, koje je autor ovog načina gospodarenja objavio, mnogim stručnjacima nisu jasne. Razlog nejasnostima je u prvom redu taj što je teorija prikazana veoma uopćeno; ali drukčije se nije ni mogla iznijeti, jer bi se inače, s obzirom na veliku raznovrsnost gospodarskih postupaka u raznolikim sastojinskim situacijama, šablonizirala, tj. ne bi bila adekvatna stvarnim mogućnostima i potrebama. Bitne postavke profinjenog švicarskog skupinastog gospodarenja dajemo u idućem poglavlju, u obliku sažetih teza. Teorija skupinastog gospodarenja Sastojina nije proizvod nego sredstvo proizvodnje za dobivanje što većih prihoda. Osnovno pitanje gospodarenja debljim stablima nije žetva i pcdmlađivanje nego njegovanje. Žetva je sredstvo njege, pa treba da poveća kakvoću drvne mase i prirasta; zato se prihod ne rastavlja na pretprihod i glavni prihod. Sto bolje iskorišćavati prirodne snage staništa, sastojine, skupina drveća i pojedinog drveta pojedinačnim iskorišćavanjem stabala na temelju utvrđivanja nji |
ŠUMARSKI LIST 8/1962 str. 7 <-- 7 --> PDF |
hove energije prirašćivanja i kvalitete, odnosa prema drugom drveću i toku podmlađivanja. Ophodnja i eksploatacija su pojmovi koji nemaju veze s intenzivnim iskorišćivanjem proizvodne snage mikrostaništa i pojedinog drveta. Iskorišćavanje ,njegovanje i pcdmlađivanje ne mogu se međusobno razdvojiti nego čine jedinstvenu cjelinu. U svima dobama razvitka sastojine i sastojinskih skupina treba što potpunije iskorišeivati dobre osobine drveća i unapređivati ih njegovanjem i što više sprečavati razvitak loših. Kontinuitet proizvodnje ne smije se nigdje znatno prekidati, kao> npr. kratkoročnom oplcdnom sječom i, osobito, golom, sječom na većoj površini. Iznesene bitne postavke, o kojima ovisi način provedbe skupinastog gospodarenja, ujedno označuju sličnosti s postavkama za preborni način gospodarenja. Razlike između skupinastog i prebornog načina gospodarenj a su ove: načelnih razlika nema ,osim u vremenskom i prostornom rasporedu gospodarskih postupaka; ipak, obnova nije neprekidna kao u prebornoj šumi nego je vremenski i, prostorno´ ograničena na određene malene površine, ali tako da se proces proizvodnje nigdje mnogo ne prekida; stvorene grupe mladog naraštaja postepeno´ se proširuju i, konačno´, spajaju; dužina podmladnog doba ne određuje se unaprijed, kao u oplodnoj sječi; pcdmlađivanje, čišćenje i prorjeđivanje vremenski i prostorno su odvojeni u smjesi raznih razvojnih stadija dijelova sastojine; preborna šuma ima gotovo´ uvijek podjednak vanjski izgled, a u skupinastom gospodarenju, unatoč veoma polaganom toku podmlađivanja, sastojina je jednom više-manje stara i postepeno´, zatim, više-manje mlada; manje su štete u sječi i izvlačenju drveta. U odnosu na gospodarenje u jednodobnim sastojinama, skupinasto gospodarenje omogućuje: bolje iskorišćavanje proizvodne snage svakog dijela staništa i sastojine, ne treba čekati urod sjemena kao u oplodnoj sječi, uzgajao je u gospodarskim zahvatima posve slobodan u okviru izabranog reda i šumsko-uzgojnog plana. Ali gospodarenje je složenije: treba više i bolje planirati. Proizvodnja debelih drvnih sortimenata je manja nego u prebornoj šumi. Ne može se voditi na tako maloj površini npr. privatnih posjeda kao> u preborncm načinu gospodarenja. Mreža putova i izvoznih vlaka mora biti dobro projektirana, razvijena i održavana, jer se sječe u intenzivnom gospodarenju moraju voditi planski na malim površinama, tj. što više od tzv. transportnih granica. Ob nova sastojine mnogo je brža nego´ u prebornoj šumi i znatno polaganija nego u jednodobnoj u toku provedbe oplodne sječe. Prema danim situacijama, obavljaju je razne vrste sječa: preborna, oplodno-skupinasta, rubna oplodna i gola grupasta; oslobađanje, obrana i zaštita podmlatka. sjetva i sadnja, introdukcija novih vrsta drveća. Pcdmlađivanje redovno započinje najprije na onim mjestima na kojima se već nalazi upotrebljiv novi naraštaj. Vodi se od transportnih granica, na brdovitom zemljištu odozgo prema dolje. Na drugim se mjestima izvrše progalne prorede, tj. pripremni sjekovi za pcdmlađivanje; zatim se prelazi na prebornu sječu, oplodne, naknadne i dovršne sjekove, sve na malim površinama, slobodno prema danim razvojnim stanjima skupina. Nijedno bolje stablo ne smije se oboriti samo zbog podmlađivanja nego, prije svega, zbog skupina malog ili lošeg prirasta i zbog unapređivanja prirasta na odabranom drveću. Nedovoljno ili loše podmlađena mjesta umjetno´ se pošumljuju privredno´ potrebnim i ekološki odgovarajućim vrstama drveća; u skupinama odraslijih heliofita pcdsađuju se skiofiti. Potkraj obnove u sastojini su oštrli rubovi od grupa ostavljenog drveća i skupine mladog naraštaja u obliku rastegnutih stožaca. Kad |
ŠUMARSKI LIST 8/1962 str. 8 <-- 8 --> PDF |
se posijeku sva stabla stare sastojine, ostaje mlada; gornji dio> njenog vertikalnog profila je najprije duboko valovit, u doba kulminacije visinskog prirasta većine stabala blago valovit (v, pril. si. br. 2). Skupinasto gospodarenje ne smije se shvatiti kao metoda koja najbolje rješava sve probleme uzgajanja šuma. Na primjer, za čiste i mješovite jelove sastojine nije ekonomična; ali se može upotrijebiti kad se takve više-manje jednodobne ili raznodcbne sastojine pretvaraju u preborne, ili kad sastojine nisu ni jednodobne ni preborne. U našim okolnostima ovaj se način gospodarenja ne bi trebao< primjenjivati samo< zato- što> je suvremeniji i bolji nego prvenstveno zato šte» se u stvarnim razvojnim stanjima raznovrsnih dijelova sastojine može racionalno´ uzgajati jedino- tako da se svaka skupina posebno temeljitije razmatra i intenzivnije obrađuje u okviru cjeline. SI. br. 2. Gospodarenje u sastojini s raznovrsnim skupinama: skupina boljih stabala se njeguje; skupina posve loših stabala se progali, pođsadi četinjačama i zatim posve posiječe; u daljnjoj skupini boljih stabala također se obavlja proredno odabiranje i njegovanje stabala; skupina mladog naraštaja listača se proširuje i u njoj, prema fazama razvitka, provode obrana i njegovanje podmlatka, čišćenje i prvo proređivanje mladika Mogućnosti za primjenu u našoj pruksi Kako smo već u uvodu istakli, pojedini naši dnigovi na terenu, kad nisu pod lošim utjecajima šablone, recepata i shema stare škole ili zastarjelog dijela prakse uzgajanja šuma, i sami, a da dublje ne poznaju teoriju skupinastog gospodarenja ili kad je ne bi ni poznavali, uzgajaju skupine drveća prema bitnim načelima na kojima je izgrađena novija teorija. Neobremenjeni normama i formama ili raznim subjektivno-personalnim stručnim odnosima, prilagođujući se, po potrebi, stvarnim razvojnim stanjima dijelova sastojine i primjenjujući osnovne kriterije racionalne i napredne proizvodnje, na temelju zdravoga intelektualno-stručncg prosuđivanja sami su u konkretnim okolnostima ostvarivali ideju skupinastog gospodarenja. Stvorili su i svoju teoriju. Zato što nisu mogli racionalno drukčije postupiti. Jer kad bi drukčije radili, postupak bi bio neekonomičan. Uspjeli su odbaciti ustajale obrasce koje su nekad postavili osnivači stare njemačke škole, čiji su temelji i nadgradnje sna |
ŠUMARSKI LIST 8/1962 str. 9 <-- 9 --> PDF |
žno uzdrmani poslije II. svjetskog razaranja i pokopali poneke loše ideje njihovih projektanata i graditelja. Izneseni primjeri potječu iz naše prakse, jasnije rečeno, iz naših prosječnih gospodarskih okolnosti i privrednih mogućnosti. To jest: ne navede se fini ili profinjeni uzgojni postupci kakve bi trebalo-, možda, ponegdje, provoditi već grubi, kakva je. prosječno-, danas naša praksa uzgajanja šuma. I ne samo naša! Prelazimo, dakle, na kratak ekskurz: od područja mediterana na dinarske planine do- subpanonskih gora i nizina. Na viediteranskom području U submediteranu i eumediteranu nemamo mnogo sastojina u kojima bi se ekonomično- moglo finije gospodariti. Za velike površine malo vrijednih sastojina, pretežno- paniača, na prosječno- lošim staništima takvo bi gospodarenje bilo preskupo-; prema tomu, nedovoljno rentabilno. Intenzivnije skupinasto gospodarenje može se razviti, uglavnom, u veoma dobrim staništima, napose u dijelovima´ eumediteranske zone, tj. u području zajednice C/neto-Quercetum ilicis H-ić. To su. na primjer, pojedini južni dijelovi Istre i poneke šume na otocima Lošinju. Rabu, Hvaru, Korčuli i si., u kojima su izgrađene sastojine ili se izgrađuju mješovite skupine od mediteranskih boro-va (primorski, elepski i brucijski bo-r, pinj), čempresi, cedrovi i dr. zajedno- sa zimzelenom vegetacijom listača (crnika, planika, veliki vrijes, zelenika, lemprika i dr.). Kad u predjelu Frkanj na otoku Rabu ne bi bila park-šuma odn. ljetovališno- turistički objekt, u njemu bi se posve jednostavno moglo- unaprijediti skupinasto gospodarenje koje je ne samo ekonomski dobro- nego i sa turističke tačke gledišta estetski veoma lijepo-: prebiranje gospodarski zrelih stabala borova, mjestimične oplodne i rubne sječe, proširivanje grupa postojećeg mladog naraštaja prirodnim podmlađivanjem, sjetvom i sadnjom, osnivanje novih grupa, njegovanje skupina mlađih stabala, introdukcija no-vih vrsta drveća i zahvati u makiji; sve na malim površinama. Slično u nekim borovim kulturama submediteranske i mediteranske nove zone šumske vegetacije. Osnivanje dvoslojnih sastojina u makiji tako- da go-rnji sloj čine borovi a donji listače također se može veoma uspješno započeti po- načelima skupinastog gospodarenja: unošenjem borova u grupama (gnijezdima), skupinama ili prugama, njegovanjem boljih stabala listača, oslobađanje bc-rvog podmlatka od konkurencije panjače i dr. U panjačama na boljim staništima submediteranskog područja osnivanje dvoslojnih skupina tako da gornji sloj čine stabla aridnog ekotipa crne topole, a donji sloj crni ili brucijski bor ili termokserofilne listače (-kad se bolje pregleda područje čitavog submediterana, moći će se evidentirati nemalen broj primjeraka ove topole). Na planinskom području Na prostranom području naših dinarskih planina imamo- danas sastojina koje nemaju ni preboran oblik ni jednodoban izgled. Ovakve strukture razvile su se pod utjecajem veo-ma različitih orografskih, klimatskih, petro-grafskih, pedoloških i fitocenološikih faktora, najviše pod djelovanjem antropogenih činilaca. Svojim uzgojnim i, još više, eksploatacijskim zahvatima čovjek je naglo mijenjao sastav sastojina, više u negativnom smjeru nego- u po-z-itivnom. Mnoge nekadašnje gotovo potpune prebo-rne sastojine danas to nisu, nego čine prelazne oblike između prebornih i jednodobnih, pa i dvoslojnih. 263 |
ŠUMARSKI LIST 8/1962 str. 10 <-- 10 --> PDF |
Šablona prebc-rnog gospodarenja je utjecala da se naročito u pojedinim bukovim sastojinama gospodari prebornim načdnom. iako one danas, poneke već odavna, nemaju dobar preboran oblik. Ali i nemalo nješovitih sastojina listača i četinjača, čak i čistih sastojina jele i smreke, nemaju ni približno prebornu strukturu (prema prosječnim taksa-cijskim podacima za površine većih odjela struktura broja stabala može biti više-manje potpuna preborna, ali sklopovi krošanja stvarno´ pokazuju druge sastave). Ne ulazeći tu dublje u dokazivanja da li je ovaj ili onaj uzgojni oblik sastojine privredno bolji i biološko- ekolcški racionalniji, jer sve ovisi o konkretnim okolnostima, prirodnim i gospodarskim uvjetima, u skladu s podnaslovom ovoga našeg članka razmotrit ćemo problem i primjenu skupinastog gospodarenja na tipičnijim objektima. Sastojin e bukve , prosječno-, ne mogu se racionalno uzgajati u potpunom prebornom obliku. Jer: pod utjecajem veoma nejedno-ličnog sklopa tanja stabla ove vrste drveća znatno> se izobliče, a zbog velikog slobodnog prostora nadstojna deblja stabla razvijaju prevelike krošnje, pa je premalen ob rast i malen postotak boljih drvnih sortimenata. Jake eksploatacijs-ke sječe i raznovrsni uzgojni zahvati stvorili su različite sastave skupina u mnogim sastojinama. Posljedica svega toga jest da danas imamo, na primjer, skupine stabala jeđnođobnog izgleda izmiješane s prebornim, ili manje i veće grupe mladog naraštaja između skupina odraslog drveća kao> da se provode prve faze dugoročne cplodne sječe, ili gust odrasaö mladik pod pojedinačnim ili grupasto raspostranjenim veoma debelim stablima (kojima je malen kvantitativan prirast i zbog zapaljenja kore ubrzano im se smanjuje kakvoća debla), ili šikaraste tvorevine s nadstojnim stablima i loše skupine stabala iz sjemena s premalim ekološki mogućim postotkom jele ili hrasta kitnjaka. U svima ovakvim i sličnim sastojinama svaka se skupina mora posebno razmatrati i obrađivati u okviru cjeline za koju se određuju osnovne smjernice i ciljevi gospodarenja. Evo- tri konkretna primjera: Bukova sastojina u zajednici Fagetum mo-ntanum na Velebitu kod Oštarija, iznad Karlobaga, u području šumskog gospodarstva Gospić. Postarija sastojina neprobornog oblika, raznođo-bna, tj. ni preborna ni jednodobna; zrela za konačne sječe. Mjestimice se u stožasto oblikovanim skupinama razvio bujan bukov podmladak; ponegdje su skupine mladika i letvenjaka s malo- dobrih stabala (nije se sistematski njegovalo). Postupak: postepeno´ otvarati sklop oko skupina podmlatka vađenjem loše oblikovanih stabala, u odraslim skupinama obavljati proredno- odabiranje i njegovanje stabala, veoma loše skupine ubrzano sjeći podsaditi smreku, u vlažnija mikrostaništa unijeti jelu. Postepeno, u toku podmlađivanja i njegovanja, skupine novog naraštaja će se spajati; nestajat će stara sastojina i stvorit će se raznodobna mlada. Bukova sastojina u Gorskom Kotaru, šumarija Vrbovsko-, predjel Li-pov vrh, nedaleko- Ogulina. Pod posrednim utjecajem veoma razbijenog kraškog reljefa i pod neposrednim utjecajem raznovrsnih sječa, uglavnom tzv. kvalitetnih, struktura sastojine je i na manjim površinama veoma raznolična. Zato smo´ u toku doznake stabala za sječu, na osnovanoj pokusnoj plo-hi, mo-rali sastojinu razvrstavati u skupine i zatim svaku skupinu posebno- obrađivati: proširivanje grupa i skupina mladog naraštaja, oslobađanje podmlatka i mladika cd konkurencije loše oblikovanih stabala, njegovanje odraslijih skupina čišćenjem i prorednim odabiranjem, preborna sječa u skupinama privredno 264 |
ŠUMARSKI LIST 8/1962 str. 11 <-- 11 --> PDF |
zrelih stabala; usto i planiranje oeetinjavanja jelom prema njenim ekološkim zahtjevima. Treći primjer gotovo i nema veze sa skupinastim gospodarenjem, ali instruktivno upućuje na činjenicu kako se mogu iznalaziti efikasnija rješenja kad se uspijemo posve osloboditi od loših utjecaja šablone, sheme i recepata. Zašikarena bukova panjača s ponekim boljim stablom na Velikoj Kapeli u području šumarije Brinje. Umjesto da se ova šikarasta sastojina meliorira resurekcijskom sječom, mjestimičnom njegom i sjetvom jele, preporučili smo ovo: u godini obilne fruktifikacije jelove sastojine, koja se nalazi na podalekom obronku, u gušćim skupinama bukve, izvršiti jaku progalnu proredu sa ciljem da se spontano, naletom sjemena, jela naseli. Trebalo je nešto smionosti za takav postupak, trebalo je i rizikirati. Rezultat ovakvog nešablonskog postupka bio je, kako mi je saopćeno: nakon ovakve »oplodne sječe« jela se obilno podmladila. Mješovite sastojine bukve i jele, naročito na podlozi silikatnog kamenja, ponegdje nemaju ni približan preborni oblik, makar se u njima siječe po načelima prebornog gospodarenja. U takvim sastojinama ne može se racionalno^ gospodariti jedinstvenim postupkom, nego se prema stvarnim razvojnim stanjima mora primijeniti neka kombinacija raznih načina gospodarenja. Dakle, preborno>-grupasto< i preborno-skupinasto gospodarenje. O tomu bit će posebno´ riječ u pretposljednjem poglavlju ovog članka. I u čistim sastojinama jele i smreke razvile su se, ponegdje, raznolične strukture, također i u mješovitim skupinama jele, bukve i hrasta kitnjaka. pa se i u njima mora, u skladu sa stvarnim razvojnim situacijama, obavljati ili preborno-skupinasto gospodarenje ili skupinasto: npr. na obroncima rijeke Kupe, na hrptu Velebita, na dijelovima V. i M. Kapele i Ličke Plješivice. Na brdskom i nizinskom području Poodavno, tokom ekspertiza u cdraslijim bukovim i hrastovim šumama, dolazili smo u veoma mučne situacije: kako> riješiti problem daljnjeg gospodarenja u onim sastojinama ili njihovim dijelovima u kojima su bile obavljene eksploatacijske i tzv. kvalitetne sječe umjesto uzgojne. Slično u sastojinama johe, a i u nekim kulturama četinjača. Poslije takvih sječa ponegdje su dijelovi sastojina bili toliko lođi ili po strukturi ili po> kvaliteti stabala ili po smjesi vrsta drveća da se problem nije mogao riješiti na »običan način«, tj. uobičajenim pC´Stupkom. Rješenje omogućuje samo skupinasto gospodarenje. Imamo odraslijih (nedozrelih) sastojina u kojima se nalaze guščje skupine stabala bez podmlatka i rjeđe skupine stabala s veoma gustim i visokim mladikom, ili sastojine sa skupinama boljih stabala i veoma loših stabala, ili gušće i vrlo rijetke skupine i oveće čistine s korovom, ili mješovite sastojine npr. kitnjaka ili lužnjaka i graba u kojima su se poslije jakih sječa razvile skupine mladog naraštaja graba. Na primjer, bukova sastojina na veoma nejednoličnom, orografski ispresjecanom. duboko valovitom reljefu, na Macelj gori nedaleko Zagreba: nedozrela za naplodni sijek neurednim sječama mjestimice i jače progaljena na pojedinim mjestima pod većim otvorima sklopa stvorio se podmladak i, čak, mladik u grupama i skupinama, poneke čistine bez novog naraštaja. Budući da sastojina razvija velik kvantitativan i kvalitativan prirast, ne smije se naglo posjeći, mada je u fazi podmlađivanja. Postupak: prema razvojnim stanjima pojedinim mjestima pod većim otvorima sklopa stvorio se podmladak i, čak, mlatka, čišćenje mladika, u grupama dozrelih i zrelih stabala progalno proredno odabiranje, a na čistine u uvalama grupasto i skupinasto unositi jelu / |
ŠUMARSKI LIST 8/1962 str. 12 <-- 12 --> PDF |
provenijence Macelj gora i na sunčanije položaje s većim strujanjem zraka evropski ariš također iz Macelj gore. Nijedno´ stablo ne smije se posjeći samo radi podmlađivanja nego prvenstveno- radi povećanja kvantitativnog ili kvalitativnog prirasta boljih stabala. Slično na Varaždin-bregu gdje osim autohtone dendroflore (kitnjak, bukva, grab i dr.) imamo skupine smreke, ariša i bora; na Psunju kcd Strmca i Brezovog polja u području kitnjaka i bukve gdje je već pred 1—2 decenija trebalo intervenirati u korist boljeg razvitka i proširivanja skupina ariša, e.mreke. jele. bijelog i crnog-bora, borovca i duglazije; na Zagrebačkoj gori. Ravnoj gori, Macelj gori. Ivančici, Papuk gori i dr., napose u arealu jele; u dugoljastim enklavama johe na brdima gdje treba loše skupine stabala posjeći i osnovati bolje, a u dobrim skupinama ali rijetkim podsaditi smreku i tako stvoriti dvoslojne skupine. I u nizinskom području danas imamo dijelove sastojina u kojima se gospodarenje ne može voditi santo po načelima koja važe za jednodobne sastojine. Izneseni primjeri su jednostavni, rješenja se odnose na naše prosječne privredne mogućnosti i potrebe. Rješenja mogu biti različita (i tada kad je određen jedan te isti cilj gospodarenja); prema tomu ni navedena naša rješenja nisu jedina. U naprednijem gospodarenju treba probleme više studirati i intenzivnije gospodariti bar na uzornim (primjernim) objektima šumarija i pogona. Izvođač radova treba da na tim objektima, po svojem najboljem znanju, iskustvu i domišljatosti slobodno obavlja uzgojne postupke i racionalno uloži potreban dio materijalnih sredstava za naprednije gospodarenje, stjecati nova iskustva, proširivati stečena znanja. Preborno-skupinasto gospodarenje Potpun vertikalni sklop omogućuje da se u jelovim i mješovitim jelovim sastojinama proizvodi veći kvantitativan prirast nego u jednodobnim sastojinama istih vrsta drveća (D. K1 e p a c) pogotovu kad su ophcdnjice u uzgojnim sječama kratke (5—8 godjina), jer podstojna stabla skiofita pod zastorom mogu još dobro- prirašćivati i jer se kratkim ophodnjicama jednoličnije prekida sklop, pa je manje zastarčivanje drveća, manje neispunjenih prostora u šumskoj rizosferji i atmosferi, bolji tok podmlađivanja i dr. Takvih sastojina danas, poslije jakih eksploatacijskih sječa, gotovo i nema; jedva se gdje mogu vidjeti dijelovi sastojina s potpunim vertikalnim sklopom. Postoje, dakle, prelazr/i oblici sastojina: od vertikalnog do horizontalnog sklopa s pojedinačnom, grupastom i skupinastom strukturom debljinskih stepena stabala. Zato, unatoč jedinstvenom cilju gospodarenja, uzgojni postupci moraju se manje-više prilagođivati razvojnim stadijima pojedinih dijelova sastojine. Jedan od načina da se (na položajima na kojima mora biti preborna šuma) to učini je preborno-skupinasto gospodarenje ( v. prtil. si. br. 3); taj smo postupak opisali i preporučili već ranije*, a ovdje ga iznosimo u vezi s naslovom ovog članka. Taj se način gospodarenja obavlja u pojedsnim dijelovima naših prebornih šuma prelaznog oblika, kad se intenzivno gospodari. Preporučujemo´ da se preborno-skupinast sklop oblikuje i sistematski u većini ovakvlih sastojina: * Uzgojni oblici sastojina u prebornim šumama, Narodni šumar, Sarajevo, 1958.; Uzgajanje šuma jele i bukve, Naša poljoprivreda i šumarstvo, Titograd, 1959; održano je nekoliko seminara i eksperiza i izvan naše republike, dane su preporuke u elaboratima. 266 |
ŠUMARSKI LIST 8/1962 str. 13 <-- 13 --> PDF |
čiste sastojine bukve, čiste sastojine smreke (napcse u mrazištima i na vsokim položajima, jer je tu smreka manje tolerantna prema zasjenjivanju), čiste sastojine borova, za heliofilnije vrste drveća kad su primiješane skiofitima (borovi, javori, hrastovi, brestovi, jaseni, pogotovu ariš). Novi naraštaj treba da se razvija što više u skupinama, a deblja stabla dine prebornu strukturu. Prednosti ovog postupka su, ukratko, ove: 1. stvaranje bolje kvalitete stabala, jer su u jednoličnim skupinama novog naraštaja veće visine, veća vitkost, bolja pravnost, bolje čišćenje debla od grana, manja zastarčenost, kraće doba prelaza od podmlatka u mladik li iz mladika u letvenjak: 2. kad se u mješovitim sastojinama skiofita novi naraštaj listača, poluheliofita ili heliofita razvija u čistim skupinama ili nije podstojan, skiofiti manje konkuriraju, pa listače i heliofitnije vrste drveća manje izobliče debla i manje ugiibaju. SI. br. 3. Shematski prikaz preborno-skupinastog gospodarenja. Na površinama s prebornom strukturom obavlja se: preborno iskorišćavanje debelih stabala, njegovanje tanjih i podmlađivanje (podmladak je uglavnom pojedinačno rasprostranjen) i oblikovanje sastojine. Skupine mladog naraštaja četinjača i listača donekle se proširuju i u njima obavlja njegovanje Da bi rezultati takvog gospodarenja bili što evidentniji i da se, ujedno i prije svega, pomogne početnicima i mlađim drugovima u istraživačkom radu, napose na šumsko-pokusnim stanicama institututa, izradio sam u prvoj polovici godine 1956. detaljna uputstva: »Instrukcije i metodika za osnivanje trajnih pokusnih ploha u preb ornim šumama.* U ovim uputstvima određeno je da se što više osnivaju komparativne pokusne plohe, od kojih se jedna treba obrađivati tako da se postepeno stvara potpun vertikalni sklop a druga da se razvije preborno-grupast do preborno-skupinast sklop sastojine. Plohe treba da se osnivaju po tipovima staništa odn. fitocenozama na dinarskim planinama i u subpanonskim gorama; izrađen je i perspektivni plan osnivanja ploha. Osnovao sam nekoliko takvih komparativnih i drugih ploha, također i sa skupinastim načinom gospodarenja. Po tim uputstvima osnivaju se i nove plohe. Navedenim uputstvima može se služiti i operativa za svoj e potrebe . Na oko 50 strana u njima su ova glavna poglavlja: svrha osnivanja ploha, pribor, organizacija rada, veličina plohe, komparativne plohe i potplohe, zaštitni pojas; prethodni radovi (lokacija po staništu, sastojini i fitocenozi), način utvrđivanja i obilježavanja granica; doznaka stabala (cilj i organizacija doznake, način doznačivanja), način sječe stabala; mjerenje glavnih dimenzija stabala, obra267 |
ŠUMARSKI LIST 8/1962 str. 14 <-- 14 --> PDF |
Uputstva se postepeno i usavršavaju. Najveći broj ploha osnovan je u području šuma jele-bukve, manje u bukovim šumama, jelovim i smrekovim sastojinama i u borovim sastojinama. Kad se dovrše obračuni svih snimljenih podataka, objavit ćemo prve rezultate zajedno s našim suradnikom D. Cestarom . SUHSKCTUZGOJNI FLflN MT0BRJ1RBR ´ TEHNIHR RRDR~ SI. br. 4. Shematski prikaz utvrđivanja cilja gospodarenja i šumsko-uzgojnog planiranja. Cilj gospodarenja dobije se iz rezultante utvrđivanja i međusobnog usklađivanja komponenata što ih čine prirodni i gospodarski činioci šumske proizvodnje čun drvne mase; kvalitativna klasifikacija stabala (čistoća, pravnost, vitkost, krošnjatost, zdravost, zastarčenost i dr.); biološka klasifikacija stabala; način opisivanja plohe (opći i topografski podaci, opis staništa i sastojine, nadopune opisa i dr.); ponovna snimanja; dnevnik rada^ kartoteka plohe; deset obrazaca. Za potrebe operative metodika se može mnogo pojednostaviti tako da se njom može posve lako služiti svaka šumarija i svaki pogon šumskog gospodarstva; za specijalne potreb« operative, mogu se izraditi i specijalne metodike u okviru navedenih uputstava. |
ŠUMARSKI LIST 8/1962 str. 15 <-- 15 --> PDF |
Zaglavak Skupinast način gospodarenja nije neki nov postupak, iako je u novije doba metodički profinjen i naučno, na suvremenim biološko-ekonomskim temeljima, obrazložen. Primjenjuje ga svaki šumarski stručnjak kad zna, hoće, može ili mora intenzivnije gospodariti u skladu s danim privrednim mogućnostima li potrebama: u sastojini s raznovrsnim strukturama, s različitim vrstama,, omjerima i oblicima smjese, s raznovrsnim kvalitetama skupina stabala, kad se obavljaju konverzije i transformacije sastojina i slično (v. si. br. 1 i 2). U rješavanju problema i provedbi postupka bitno je ovo: oslobcd´iti se od loših utjecaja šablona, shema, forma, norma i recepata i, na temelju dobrog poznavanja teorije uzgajanja, ekologije, biologije drveća i fitocenologije, intelektualno- stručnom snagom rasuđivanja proučavati svaki dlio staništa i sastojine, pa zatim od nekoliko mogućih rješenja izabrati najbolje. Problem treba sistematski rješavati u okviru cjeline, općih smjernica što ih daje plan uređivanja šuma !i cilja gospodarenja koji se dobije iz rezultante usklađivanja komponenata što ih čine prirodni i gospodarski faktori proizvodnje. Osim svega toga potrebna je i smionost: da se bez obzira na uobičajene redovne postupke i bez obzira na možebitne subjektivne personalno-stručne odnose problem rješava na osnovici potrebnog stručnog znanja i stečenih iskustva. Da se u kompleksu veoma složenih zadataka (v. si. br. 1) ne razvije bezvlađe, tj. da se unese red u rad, izvođač bi trebao da ima za veće objekte šumsko-uzgojni plan ili da ga sam izradi na temelju osnovnog cilja gospodarenja u sastojinii i posebnih ciljeva za svaku značajniju skupinu sastojine (v. pril. si. br. 4). PROBLEM UND BEGRIFF DER GRUPPENWEISEN BETRD3BSART (FEIVIELSCHLAG) (Möglichkeiten für eine Anwendung in unserer Praxis) ZUSAMMENFASSUNG Der Femelschlag, wie er von der schweizerischen Schule des Waldbaus (H. Leibundgut) propagiert wird, wurde seit einigen Jahren hie und da in Jugoslawien ausgeübt. Eine vereinfachte Art vom Femelschlag (die vom Verfasser »gruppenweisser Betrieb« genannt wird) wird von den jugoslawischen Forstleuten seit langer Zeit praktiziert und zwar bei intensiverer Bewirtschaftung der Bestände mit Baumgruppen verschiedener Struktur, Mischungsverhältnis und SHammqualität, sowie derjenigen, die sich ih einer Überführung oder Betriebsumwandlung befinden. In den einleitenden Abschnitten bespricht der Verfasser im allgemeinen das Problem des Femelschlags; er bringt die Erklärung, warum das Verfahren nicht ausführlich beschrieben sein kann; er betont ausdrücklich, dass sich der Erzieher von allen Schablonen und Rezepten befreien soll, sowie von den althergebrachten Ansichten der Waldbaupraxis in den gleichaltrigen Wäldern und den Plenterwäldern; er fixiert die Lage des Femelschlages in der Systematik des Waldbaues. In der weiteren Erörterung wurde das historische Profil der Entwicklung der Idee des Femelschlages gegeben. In einem besonderen Abschnitt wurde die Theorie des verfeinerten Schweizerischen Femelschlagbetriebs kurz dargestellt. Im anschliessenden Abschnitt erwägt der Verfasser die Möglichkeiten und Bedürfnisse für die Anwendung des vereinfachten gruppenweisen Betriebs und gibt Beispiele für die mediterranen, alpinen,- montanen und tiefliegenden Regionen. Abschliessend, in einem besonderen Abschnitt, erörtert der Verfasser die von ihm schon früher beschriebene und anempfohlene Methode der plenter-gruppenweisen Betriebsführung (für die Bestände der Laubhölzer und Lichthölzer, sowie für die mehr lichtbedürftigen Baumarten innerhalb der Bestände der schattenfesten Holzarten). |