DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1962 str. 26 <-- 26 --> PDF |
uzgojnih intervencija u sastojini i kod pošumljavanja na golim zemljištima, prvenstveno se vodi računa o osobinama šumskih tala. Biološki stabilna sastojina, kao jedan od najvažnijih ciljeva gospodarenja u šumi, postiže se sa sigurnošću samo onda, ako je među svim djelatnim faktorima klime i edafona postignuta takva harmonija, kakva vlada u prirodnoj šumi. U šumarstvu ovih zemalja poklanja se velika važnost provenijenciji vrsta drveća. Svuda su izabrane sjemene sastojine ili jedinke, koje su obilježene i zakonom priznate, kao i sjemene sastojine, odnosno stabla, pa se samo iz takvih sastojina ili stabala može sabirati i iskorišćavati šumsko sjeme. Interesantno je spomenuti i iskustva stručnjaka ovih zemalja sa unošenjem egzota. Pojedine unesene egzote različito se ponašaju u različitim područjima i u različitim dobima uzrasta međusobno. Tako npr. na pokusnoj plohi veličine 1 ha., u šumskoj upravi ORT bei GMUNDEN, u Austriji, unesena je 1891. godine Pseudotsuga duglasii, var. viridis, koja ima za cilj da se ustanovi ponašanje ove vrste u uslovima evropskog klimata. I pored velike količine oborina koje padnu na područje gdje se ova ploha nalazi (1800 mm godišnje), stabla su u starosti od 71 godinu postigla jedva oko polovine normalne visine koju ova vrsta postiže u domovini (oko 30 m.). Ukupna stojeća bruto masa duglazije na ovoj plohi, zajedno sa dosada posječenom masom kroz razne vrste provedenih proreda, iznosi 1.161 m3 po hektaru (660 m3 stojeća masa + 501 m3 mase koja je proredana izvađena). U krošnjama stabala duglasije, uočava se ne malen broj osušenih grana, a zemljište je znatno kiselije od zemljišta susjedne, autohtone sastojine. U domovini, duglasija rađa sjemenom počev od 100-te godine, a ovdje je prvi put urodila sjemenom već u 71. godini starosti, ali je sjeme bilo potpuno gluho. Međutim, na području Šumske uprave HEIN, u Bavarskoj, na nadmorskoj visini 300 m. sa 800 mm padavine u toku godine, nalaze se grupice od po 15 — 20 stabala duglazije u starosti 80 godina, u autohtonoj sastojini smrče i bukve, čija visina dostiže i preko 40 metara, a prosječna zapremina po jednom stablu bez kore, 3,5 do 4 m3. Prirast duglasija u ovim grupama iznosi od 14 — 16 m3 godišnje. Tlo ispod krošnji stabala na ovim krpama, ima daleko manje sirovog humusa od tla pod smrčom, a isto tako i bolje fizičke i kemijske osobine. S obzirom na ovakve osobine duglasije, koje je pokazala kao unesena egzota, i otpornost duglasije na štete od divljači, u takvim područjima postavljen je gospodarski ciljt podići sastojine od vrijednih autohtonih vrsta sa primjesom duglasije 5 — 10°/o. U Austriji, u mnogim područjima, forsira se str ob us, jer je vrlo otporan na snijeg, brže raste, a također popravlja donekle i tlo iglicama, jer stvara rastresitije tlo od tla u smrčevim sastojinama. Strobus ne podnosi teška tla, i traži puno vode u zemljištu. Borovnica i vrijesak ne mogu se pojaviti na tlu u sastojinama stro_ busa, zbog debelog sloja iglica na tlu. U Austriji se stoga, forsira strobus samo u zajednici sa smrčom i borom, jer se samo u primjesi s ovim i drugim vrstama može očekivati poboljšanje tla. U Njemačkoj se forsira strobus iz istih razloga ,ali samo u primjesi do S°/o u smrčevim sastojinama. U Njemačkoj se drvo strobusa manje cijeni nego u Austriji, i Švajcarskoj, jer se teže prodaje od drugih vrsta, nema upotrebe kao rudno drvo, pošto pri lomljenju ne pucketa, nema naročite primjene ni u građevinarstvu, nije dobro za ljuštenje a ni za celulozu. U Šumskoj upravi LOHR-WEST, Njemačka, interesantan je način pripremanja »soka od kopriv e«, kojim se vrši zalijevanje kompostišta u izvjesnim vremenskim razmacima radi unošenja mikroorganizama i ubrzavanja nikrobioloških procesa u kompo´stištu. Obično, u bure napunjeno kišnicom stavi se izvjesna količina svježe užnjevene koprive, i drži 14 dana, a zatim se takvom vodom vrši zalijevanje kompostišta. Postoje i specijalna klijališta, pa čak i čitavi rasadnici, u kojima se sjetva sjemena jele, smrče, bora i ostalih vrijednih vrsta vrši isključivo u organske otpatke od trulih panjeva iz šume, u kojima nema čestica tla. Tako npr. u Šumskoj upravi OFFENStEE, u Austriji, postoji posebno klijalište, na površini od oko 0,5 hektara, na kome se nalazi u 16 redova 352 drvena sanduka sa otpacima iz trulih panjeva, veličine 12 X 40 X 75 cm, u kojima se nalazi oko 1,200.000 biljčica četinara u stadiju ponika. Priprema humusa za sjetvu sjemena u ovakvim klijalištima je slijedeća: Na slobodnom prostoru u ograđenom klijalištu priprema se gomila otpadaka iz trulih panjeva i klada, a posebno gomila poluraspadnutog šušnja iz šume. U sanduke se prvo stavlja sloj grubljih otpada ka od trulih panjeva, sa nešto listinca starog 3—4 godine, zatim se dodaje sitni sloj otpadaka od trulih panjeva do 10 mm krupnoce, koji je na situ prosijan, zatim tanki sloj HUMONA (mineralno đubrivo), koji služi kao fertilizator, radi pospješi |