DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1962 str. 21 <-- 21 --> PDF |
326 dinara po 1 ha računajući samo na troškove što su imale šumarije koji variraju od 25 do 50"Vo troškova sekcije) — nismo učinili neka naročita djela. Nama međutim ipak čini zadovoljstvo što smo ih završili. Pošto će tokom ove i slijedećih godina i ostale Sekcije za uređivanje šuma završiti također svoj prvi ciklus uređivanja šuma na svojim područjima, predlažemo da i one na ovaj ili sličan, ali za komparaciju moguć način objave svoje radove. Sve će ovo dobro doći budućim šumarskim generacijama jer će lako naći te podatke u našem glasilu, Šumarskom listu. Ing. Milan Drndelić NEKA ZAPAŽANJA SA STUDIJKOG PUTOVANJA PO AUSTRIJI, SVAJCARSKOJ I ZAPADNOJ NJEMAČKOJ Grupa Jugoslavenskih šumarskih stručnjaka, kao FAO stipendisti O. U. N., proboravila je (od 7. VII. — 4. VIII. 1962. g.) na području Austrije, Švajcarske i Zapadne Njemačke, radi specijalizacije o temi: »Intenzivne silvikulture četinara«. Može se općenito reći, da je šumarstvo ovih zemalja, a naročito Bavarske, dostiglo visok stepen razvitka. Vrlo su malene šumske uprave (u prosjeku oko 3.000 ha), a često i 2.000 — 2.500 ha. Visoko kvalifikovan i kvalifikovan kadar, koji djeluje na tako malim površinama, omogućuje intenzivno gazdovanje i sveobuhvatnu primjenu naučnih tekovna u šumarskoj praksi ovih zemalja. Šumarski kadrovi u Saveznoj Republici Njemačkoj, počev od najnižih kvalifikacija, pa do najvećeg stepena stručnosti, moraju proći veoma rigorozan, raznovrstan i dinamičan metod obrazovanja. Ne postoji nijedan šumarski stručnjak, počev od šumara pa do direktora šumarske direkcije, koji nije proveo najmanje 6 mjeseci kao fizički radnik u šumi, na sječi drveta, proređivanju, pošumljavanju, sakupljanju sjemena i dr. Organizacija je šumarske službe jedinstvena u Austriji i u Švajcarskoj, dok je u Saveznoj RepublSci Njemačkoj jedinstvena za pojedine pokrajine. U Ä u s t r i- j i napr. postoji samo jedna direkcija šuma u Beču, tzv. »Savezna generalna direkcija državnih šuma« i ima ingerencije za sve šume Austrije, pri čemu su joj za različite vrste vlasništva zakonom definisana i različita prava. U njenoj nadležnosti nalaze se sve šum. uprave Austrije, kojih ima ukupno 96. U Bavarskoj, kao jednoj od pokrajina Savezne Republike Njemačke, postoji nešto oko 243 šumske uprave, koje su neposredno podređene šumarskim direkcijama, a posredno, Pokrajinskom ministarstvu za poljoprivredu, šumarstvo i prehranu, odjel za šumarstvo u Münchenu. Ova institucija vodi cjelokupnu personalnu politiku u Bavarskoj, raspoređuje šumarske stručne službenike na rad, daje smjernice u gospodarenju sa šumama, stručne kriterijume i mjerila za rad u šumarskoj operativi. Izobrazb a šumarskih kadrova također je jedinstvena za cijelu zemlju odnosno pokrajinu. Na području Austrij e postoje samo tri tipa škola; jednogodišnje škole za šumske radnike, dvogodišnje šumarske škole, ranga srednje škole (koje osposobljavaju revirnike i šumare) i fakultet koji postoji samo u Beču i osposobljava visoko stručne kadrove za cijelu Austriju. Na području Bavarske, postoje 4 stepena stručne spreme u šumarstvu i to: visoka, viša i srednja stručna sprema, a kod radnika; pomoćnik šumskog radnika, šumski radnik i šumski stručni radnik. Visoka stručna sprema postiže se na slijedećia način: Nakon završene osnovne škole od 4 godine i gimnazije od 9 godina, kandidat se zapošljava Vi godine kao fizički radnik u šumi, na sječi, pošumljavanju, sakupljanju sjemena i raznim drugim fazama radova, za koje se vrijeme plaćakao ostali radnici u šumi. Za upis na fakultet, kandidat je dužan, uz sva ostala dokumenta, pridonijeti i potvrdu, da je proveo kao fizički radnik, na radu u šumi pola godine i Ijekarsko uvjerenje, da ima dobar vid, srce i noge. Po završenom studiju, koji traje 8 semestara, dobija diplomu sa zvanjem »diplomirani šumarski privrednik«. Za buduće šefove šumskih uprava dolaze u obzir samo oni diplomirani inženjeri, koji su studij završili s odličnim uspjehom. Oni postaju »pripravnici « u državnoj službi, u kom zvanju provedu 3 godine i kroz to vrijeme obučavaju se po tačno ^ltvrđenom programu; 8 mjeseci radi pripravnik u šumskoj upravi na svim poslovima, koji se obavljaju na terenu i u kancelariji, 1 mjesec radi isključivo kao asistent šefa šumske uprave, 10 mjeseci radi na taksacijskim radovima, 5 mjeseci, po unaprijed utvrđenom programu, obilazi sve šumske uprave u Bavarskoj, pri čemu se kod svake šumske uprave zadržava 2 — 3 dana, pregledavajući radove, koji se izvode na odnosnom području, 6 mjeseci služi kod centralne vlade, a preostalo vrijeme od 6 mjeseci, služi mu za pripremanje državnog ispita. Nakon položenog državnog ispita, koji je vrlo strog, stiče zvanje »Forstasessor«, u kom 275 |
| ŠUMARSKI LIST 8/1962 str. 22 <-- 22 --> PDF |
zvanju provede 3 godine. Poslije 3 godine, postaje »Forstmeister« bez polaganja ispita j u tom zvanju provede najmanje 10 godina. Slijedeća stepenica u napredovanje je »Oberformeister«, Oberforstrat« i »Oberregierungsforstrat «. Ova zvanja otprilike odgovaraju rangu naših savjetnika u različitim gradacijama, a brzina napredovanja u službi, zavisi od pokazanog uspjeha u operativi i struci. Pripravnici, za vrijeme pripravničkog staža, dobivaju samo 300 D. M. mjesečno, dok službenici u zvanju »Forstsessora« imaju istu platu kao i slu žbenici u zvanju »Forstmeistera«. Viša stručna sprema postiže se na slijedeći način: po završenoj osnovnoj školi u trajanju od 4 godine, kandidat odlazi u srednju školu opšteg tipa, gdje završava 6 razreda. Zatim odlazi kao fizički radnik na rad u šumu, gdje provede pola godine, a zatim i kao pomoćnik revirnog šumara, provede još 12 mjeseci. Nakon toga odlazi u šumarsku školu, koja traje 18 mjeseci, za koje vrijeme uči tri mjeseca po programu škole za šumske radnike i to: 1 mjesec uzgoj sadnica u rasadniku, 1 mjesec rušenja stabala i izrada drvnih sortimenata i 1 mjesec izgradnju šumskih komunikacija u težim terenima. Predavanja u školi traju 15 mjeseci. Po završetku ove škole polaže ispit i postaje »pripravnik«, u kom zvanju provede tri godine, a zatim odlazi na državni ispit i postaje »revirni šumar«. Srednja stručna sprema, postiže se ovako: kandidat treba da završi 8 razreda osnovne škole, a zatim provede 7 godina kao fizički radnik u šumi, na različitim fazama radova. Poslije toga određuje se na rad kod revirnog šumara, gdje provede 2 godine kao »adjunkt«, a zatim se upućuje 6 mjeseci u šumarsku školu. Završetkom ove škole dobiva zvanje »šumar« i postavlja se na rad u privredu, slično, kao i revirni šumar, samo za nešto manje područje reona. U službi šumar se može unaprijediti 3 puta bez ispita i to: »za šumara«, »nadšumara« i »glavnog šumara« i kod svakog unapređenja dobiva veću platu. Režim je izobrazbe šumskih radnika slijedeći: poslije završenih 9 godina osnovne škole, kandidat za šumskog radnika odlazi 2 godine na rad u šumu kao »početnik u šumskom radu«, t. j . u starosti od 16 — 18 godina. U tom vremenu, radnik pohađa školu za šumske radnike godišnje po 20 dana, a zatim polaže ispit za zvanje »pomoćnik šumskog radnika«. Ovaj režim obučavanja i izobrazbe šumskog radnika odgovara izobrazbi učenika u privredi kod nas. Nakon 2 godine rada, pomoćnici mo raju završiti tečaj od 25 dana, na kome se također obuče i u rukovanju motornom pilom. Po završetku tečaja, polaže se ispit za zvanje »šumski radnik«, koji odgovara kvalifikovanom šumskom radniku kod nas. Nakon 4 godine iza polaganja ovog ispita, polaže se posebni ispit i postiže najveća kvalifikacija, koja ima zvanje »stručni šumski radnik«, a koje bi odgovaralo rangu našeg visokokvalifikovanog zanatlije. Šumski radnici su univerzalnog tipa, osposobljeni za sve faze radova u šumarstvu. U Bavarskoj postoji zakon o maloljetnicima, po kome radnici do navršene 18-te godine starosti, dakle u stadiju priučavanja ne smiju raditi po akordu. Otac svakog učenika mora da sklopi ugovor s odnosnom šumskom upravom, da za vrijeme priučavanja ne traži nikakvu naknadu za rad. Plate šumarskog osoblja, kako stručnjaka tako i radnika, vrlo su visoke. Tako napr. mjesečne plate u Bavarskoj su slijedeće: 1. šumarski inženjeri 1.000 — 1.600 D. M. 2. revirni šumari 700 — 1.000 D. M. 3. šumari 550 — 800 D. M. 4. šumski radnici 700 — 1.00O D .M. I pored toga što su plate šumskih radnika visoke, u šumarstvu ovih zemalja postoji permanentna nestašica u radnoj snazi. Radnici odlaze u industriju, jer tamo nalaze bolje uslove života, a bolje su i plaćeni. Šefovi šumskih uprava, sa svojim osobljem, u nastojanju da zadrže radnu snagu, prinuđeni su da se bore, da se na različite načine dovijaju i snalaze, a u prvom redu, da radnicima poboljšaju uslove života i omoguće veće zarade. Gusta mreža asfaltiranih puteva i šumskih komunikacija uopšte, koja u nekim šumskim upravama Bavarske iznosi čak i do 19 km. asfaltiranih puteva na 1.000 ha šumske površine, omogućuje da se dođe vozilom skoro do svakog stabla i tako snize troškovi proizvodnje -do maksimuma. Izgradnja asfaltnih šumskih puteva vrši se tako, da se novo izgrađene komunikacije puste u promet ´kroz nekoliko godina i kroz to vrijeme intenzivno održavaju, s ciljem da se stabiliziraju, a nakon toga, povlače se, obično hladnim, bitumenskim slojem. U izgradnji puteva, počev od trasiranja, pa do konačne faze njihove izrade, mašinski rad učestvuje i preko 80*/» u ukupnoj masi rada, a samo do 20*,/o otpada na ljudski rad. Pomoću bolduzera, vrši se ne samo trasiranje osovine puta, već i postranih jaraka, Na izgrađenu trasu puta, |
| ŠUMARSKI LIST 8/1962 str. 23 <-- 23 --> PDF |
navlači se obično sa kamionima kamena masa, koja se valja i nabija u slojevima sa vibracijskim valjcima, do najposlednjeg sloja pijeska. SI. 1. Šumski put u izgradnji na području Sum. uprave PRESSATH, Bavarska. U fazi privlačenja u šumi uključen je vrlo veliki broj raznolikih mašina, alatki i dr. naprava i pomagala, bilo da predstavljaju elemente totalne mehanizacije u procesu rada ili se radi o mehanizaciji samo jednog dijela ljudskog rada. Ovdje se mogu napomenuti u prvom redu raznovrsni tipovi žičara, skidera, vitlova na gumenim točkovima ili saonama, ručna kolica sa gumenim točkovima, za ručno privlačenje cijepanih sortimenata i dr., a nisu isključeni ponegdje ni različiti tipovi drvenih odnosno vodenih riža. Od traktora u fazi privlačenja, u Bavarskoj služe se samo traktorom sa gumenim točkovima, dok je animalna vuča i upotreba traktora gusjeničara, ovdje isključena. U Švajcarskoj se naprotiv, prema prof. Dr. LEIBUNDGUTU, u fazu privlačenja do medustovarišta, nastoji uvesti svuda animalna vuča, jer se na taj način, u procesu rada, prouzrokuju manji potresi, a time i štete, koje usporavaju ritam i stabilnost šumske biocenoze. U fazi sječe i izrade, svuda su uvedeni različiti tipovi motornih pila, koje su u nekim područjima potpuno isključile rad ručnim žagama. Utovar u kamione, u najvećem broju slučajeva vrši se mehanizovano, a vrši ga obično samo šofer i pomoćnik, pomoću užeta i cepina i to u roku od 15 — 20 minuta. Predviđena stabla za sječu uopšte se ne doznačuju kolobrojem, već se rajserom obilježavaju, a klupiranjem ustanovljena brutto masa, nakon sječe razdužuje se u privrednim knjigama. Ako se sječa vrši u prugama, tada se rušenje stabala vrši uvijek prema unutrašnjosti sastojine, kako bi se zaštitio podmladak na prugi. Izuzev specifičnih slučajeva, skoro svuda izostaje intenzivna njega sadnica u kulturi, jer vlada mišljenje da korov u ovom stadiju stvara povoljne uslove za razvitak mladih biljaka, zaštićujući ih od prejakog sunca i mraza, a zemljište od prejakog isušavanja. Ako se radi o vrlo gustom korovu, koji mladim biljčicama konkuriše, tada se vrši umjesto okopavanj« ili žetve trave, samo gaženje i lomljenje zeljastih stabljika pomoću željeznih krugova, koji se učvršćuju za cipele radnika sa donje strane, pa se tako nogama ravnomjerno gazi po cijeloj površini. Slomljena trava čini gustu sjenu nad zemljištem, koja onemogućava klijanje sjemena i uzrast novih biljaka, ili tjeranje novih izbojaka iz prizemnog dijela, kao što je slučaj kod požnjevene ili pokošene trave. U čemu leži ključ za regulisanje omjera smjese četinara i lišćara u budućoj sastojim kod prirodnog podmlađivanja? Ovdje se uglavnom misli na odnos između smrče i bukve. Smrča obilno počinje da rađa sjemenom oko 80-te godine starosti, a bukva oko 100-te god. Ukoliko se želi veće učešće bukve u budućoj sastojini, tada se sječa vrši u ophodnji od 100 god., jer je tada vrijeme obilnog uroda smrče prošlo, a bukve upravo nastupilo, pa je i naplođivanje tla bukovim žirom obilnije, odnosno pomlađivanje bukve jače, nego pomlađivanje smrče. Ukoliko se želi veći procenat smrče, tada se sječa vrši u oplodnji od 70—80 godina. Mehaničko regulisanje omjera smjese, počev od stadija mladika vrši se često pomoću različitih vrsta herbicida, a najčešće sa TORMONOM. Stabalca se obično SI. 2. Izgled »Lente«, za privlačenje oblovine, na području šumske uprave RUHPOLDING-WEST, Bavarska |
| ŠUMARSKI LIST 8/1962 str. 24 <-- 24 --> PDF |
u prsnoj visini premazuju sa tormonom, koji prouzrokuje hipertrofiju kambijalnih ćelija, a time dovodi i do zapušivanja sprovodnih kanala, prekidanja cirkulacije sokova u stablu i nakon izvjesnog vremena i do njegovog totalnog sušenja. Kod upotrebe herbiciđa potrebno je vrlo oprezno raditi, jer ih vjetar može da raznese i na druga stabala i uzrokuje znatne štete. Zbog toga, a i zbog zaštite voda od eventualnog onečišćenja i trovanja, u Bavarskoj, napr. tormon se može upotrebiti samo uz posebno odbrenje Pokrajinskog ministarstva šuma u Münchenu. Izdaci za sve vrste šumsko-uzgojnih radova, koji se priznaju svakoj šumskoj upravi u Bavarskoj, iznose godišnje 25 D. M. za svaki hektar šumske površine kojim šumska uprava gospodari, što odgovara sumi od oko 4.650 din. Zdravstveno stanje sastojina ovih zemalja, daleko je bolje od stanja naših šuma. Šteta od insekata i gljiva skoro i nema. Razlog ovome leži ne samo u velikim količinama oborina, već i u tlima visoke proizvodne snage, koja stvaraju povoljnije uslove za razvitak sastojina, omogućuju im bujniji razvoj, a time povećavaju i njihovu otpornost protiv različi- Sl. 3. Mravinjak, koji je zaštićen sa žičnom mrežom. Područje šumske uprave PRESSATH, Bavarska tih insekata i gljivičnih oboljenja. Ako se negdje pojave znaci prekomjernog razmnožavanja potkornjaka, kao biološka protuteža, pomaže se množenju sjenica izgradnjom specijalnih kućica od drveta ili lesonita, dimenzija 15 cm.X 15 cm. X 20 cm., sa jednovodnim krovom i malim, ulaznim otvorom okuglog oblika, prečnika 5 cm. Ove kućice se pričvršćuju na stabla u visinu 4 m. od zemlje, a u mnogim šumskim upravama, mogu se ove kućice vidjeti i u normalnim sastojinama, kao preventivna mjera. Svaka kućica ima broj, a mjesta gdje su postavljene, ucrtane su u karte. Kućice se skidaju samo jednom u toku godine, (obično u septembru), radi čišćenja i evidentiranja onih kućica, koje su u toku godine bile zaposjednute. Kućice obično, nastanjuju sjenice, oko 55 — 85*7o. Troškovi izrade jedne kućice iznose oko 4 D. M. ili 744 din. U istu svrhu, razmnožavaju se i mravinjaci, koji se zaštićuju mrežastim zaštitnicima od žice. Interesantno je napomenuti i gospodarenje po principu »mo dlf Iko v a n o g f e m e 1 š 1 a g a«, koji se primjenjuje u prvom redu, kod visoko vrijednih smrčevih sastojina. Za razliku od čistog femelšlaga, kod ove vrste sijeka ostaje na podmlađenoj površini izvjestan broj izabranih elitnih stabala matične sastojine, sa kojim se gospodarenjem, kroz još jednu ophodnju, povećava kvalitetni prirast, a time i prinosna vrijednost konkretne sastojine, daleko iznad normalnog prinosa. Kao i ostale novije metode sječa i ova vrsta sijeka započinje iz unutrašnjosti i napreduje ka periferiji, a provodi se po. cijeloj površini. U prvoj fazi, vade se po cijeloj površini stabala lošijih kategorija. Time se istovremeno obezbeđuje veći priliv sunčevog svjetla, a sastojina priprema za bolji urod sjemena. U drugoj fazi, nakon pojave podmlatka, rušenje stabala teče u zvjezdastom smjeru, prema periferiji podmlađene grupe, pri čemu se vade sva stabla, koja ne predstavljaju elitna stabla, namijenjena za njegovanje kroz još jednu ophodnju. Ukoliko na izvjesnoj površini nema kvalitetnih stabala, koja bi mogla poslužiti kao elitna, modifikovani femelšlag prelazi u čisti femelšlag, jer se sijeku sva stabla matične sastojine, a osniva se sastojina iste dobi. U suštini, dakle, kod ovog gospodarenja, sastojina ostaje i dalje jedno dobna, jer se istovremeno na jodnoj površini vrši i podmlađivanje sastojine, t. j . osnivanje nove i njegovanje elitnih stabala matične sastojine, t. j . stare. Modifikovani femelšlag, ustvari predstavlja harmoniju između njege sastojine i njenog podmlađivanja. |
| ŠUMARSKI LIST 8/1962 str. 25 <-- 25 --> PDF |
Poseban problem predstavlja podmlađivanje i uzgajanje sastojina bijelo g bor a na siromašnim, podzoliranim tlima, obraslim vrijeskom i borovicom. Pokusna ispitivanja kroz nekoliko poslednjih decenija, pokazala su da je jedino ispravan put u pravcu povećanja proizvodne sposobnosti bjeloborovih sastojina, povećanje proizvodne sposobnosti tla, mehaničkom obradom i đubrenjem. Ovakvim tlima, prvenstveno se daje, prema stepenu zakise- Sl. 4. Pomlađ. rubnim femelšlagom. S. u. TEISENDORF, Bavarska. Foto: 2. R. ljenosti, odgovarajuća keličina kreca, a zatim se oru traktorima, na dubljinu od oko 60 cm. Brazde se oru tako, da jedna brazda pada nasuprot drugoj, pa se tako na cijeloj površini formiraju paralelne pruge od jaraka i nasipa. Bjeloborove biljke sade se gusto, u po dva paralelna reda na nasipima, zajedno sa smrčom, johom, crvenim hrastom, lipom i ostalim lišćarima, kao primjesom, koja će poboljšavati tlo u budućoj sastojim. U brazdama, između redova sadnica, sije se lupina, raž ili zob, koje u prve 2 — 3 god. zaštićuju sadnice od prejakog sunca i topline, sprečavaju preveliko isparavanje vode iz zemljišta, povećavaju prozraku tla, pospješuju rad mikroorganizama, a u prvom redu azotofiksatora i time obogaćuju tlo dušikom. Ovaj sistem poznat je pod imenom »BIFANG « sistem. Međutim, ima i kritike na bifang sistem, jer se biljke u redovima vrlo kasno sklope usljed velikog razmaka između redova, uslijed čega se biljke razgranaju. Osim toga, jarci između redova mogu da zarastu korovom, kao što je vrijesak, crnjuša i dr., a njegovanje je mašinama usljed neravnina na zemljištu otežano. U prostoru između nasipa, dugo vremena zadržava se velika toplina, a u prvom redu topao vazduh, zasićen vodenom parom, što predstavlja izvanredno povoljne uslove za razvoj gljivica, kao što je LOPHODERMIUM PINÄSTRI i dr., koja uzrokuje osip iglica na boru. Isto tako, otežano je kretanje mašinama po nerav ninama, koje vrše prskanje odnosno za prašivanje borovih kulturu protiv različi tih gljivičnih oboljenja. Bifang sistem obrade tla, primjenjuje se u prvom redu u niskim, podvodnim terenima, da bi se podiglo tlo iznad površine vode. Na golim površinama visinskih polo žaja, koji su gusto obrasli korovom, a u cilju snižavanja troškova pošumljavanja, traktorima i duplim plugovima, izoravaju se ravne brazde, u prugama, na dubini od 15 — 20 cm., u kojima se sade sadnice smrče i ostalih vrsta četinara u redovima, najčešće metodom ugaone sadnje. Tako se troškovi sadnje sadnica na korovskim zemljištima znatno snize, ali je negativna strana ovakve sadnje, što žile sadnica do spijevaju u još lošije zemljište, u kojima mikrobioloških procesa ili uopšte nema ili se oni nalaze u tragovima, pa su sadnice dugi niz godina izložene vrlo lošim uslo vima života i propadanju. Na siromašnim, plitkim zemljištima, sa kamenitom podlogom, sa suhom mikroklimom, forsira se crni bor i to najčešće sjetvom u guste redove mašinama sijačicama, uz prethodno preoravanje traktorom. Iznikle se bilj´ke uopšte ne njeguju, jer okolni korov služi kao zaštita od prejakog sunca i golomrazice. Biljke se ostavljaju dugi niz godina u prvobitnom broju, kako bi se uslijed međusobne konkurentske borbe za svijetlo i prostor, vršilo prirodno odabiranje najvrednijih jedinki. Sa prvim proredama u crnoborovim sastojinama, ulazi se skoro u pravilu u onoj dobi, koja obezbeđuje Sortimente za prodaju. Karakteristično je, da se od strane šumarskih stručnjaka, kako u šumskoj privredi, tako i u institutima ovih zemalja, poklanja velika pažnja svojstvima šumskih tala, ´historiji njihovog nastanka i pravcu njihovog razvitka. Kod raznolikih SI. 5. Pomlađ. smrčeve sast. rubnim femelšlagom. S. u. KELHEIM-NORD. Bavarska. Foto: Ž. B. |
| ŠUMARSKI LIST 8/1962 str. 26 <-- 26 --> PDF |
uzgojnih intervencija u sastojini i kod pošumljavanja na golim zemljištima, prvenstveno se vodi računa o osobinama šumskih tala. Biološki stabilna sastojina, kao jedan od najvažnijih ciljeva gospodarenja u šumi, postiže se sa sigurnošću samo onda, ako je među svim djelatnim faktorima klime i edafona postignuta takva harmonija, kakva vlada u prirodnoj šumi. U šumarstvu ovih zemalja poklanja se velika važnost provenijenciji vrsta drveća. Svuda su izabrane sjemene sastojine ili jedinke, koje su obilježene i zakonom priznate, kao i sjemene sastojine, odnosno stabla, pa se samo iz takvih sastojina ili stabala može sabirati i iskorišćavati šumsko sjeme. Interesantno je spomenuti i iskustva stručnjaka ovih zemalja sa unošenjem egzota. Pojedine unesene egzote različito se ponašaju u različitim područjima i u različitim dobima uzrasta međusobno. Tako npr. na pokusnoj plohi veličine 1 ha., u šumskoj upravi ORT bei GMUNDEN, u Austriji, unesena je 1891. godine Pseudotsuga duglasii, var. viridis, koja ima za cilj da se ustanovi ponašanje ove vrste u uslovima evropskog klimata. I pored velike količine oborina koje padnu na područje gdje se ova ploha nalazi (1800 mm godišnje), stabla su u starosti od 71 godinu postigla jedva oko polovine normalne visine koju ova vrsta postiže u domovini (oko 30 m.). Ukupna stojeća bruto masa duglazije na ovoj plohi, zajedno sa dosada posječenom masom kroz razne vrste provedenih proreda, iznosi 1.161 m3 po hektaru (660 m3 stojeća masa + 501 m3 mase koja je proredana izvađena). U krošnjama stabala duglasije, uočava se ne malen broj osušenih grana, a zemljište je znatno kiselije od zemljišta susjedne, autohtone sastojine. U domovini, duglasija rađa sjemenom počev od 100-te godine, a ovdje je prvi put urodila sjemenom već u 71. godini starosti, ali je sjeme bilo potpuno gluho. Međutim, na području Šumske uprave HEIN, u Bavarskoj, na nadmorskoj visini 300 m. sa 800 mm padavine u toku godine, nalaze se grupice od po 15 — 20 stabala duglazije u starosti 80 godina, u autohtonoj sastojini smrče i bukve, čija visina dostiže i preko 40 metara, a prosječna zapremina po jednom stablu bez kore, 3,5 do 4 m3. Prirast duglasija u ovim grupama iznosi od 14 — 16 m3 godišnje. Tlo ispod krošnji stabala na ovim krpama, ima daleko manje sirovog humusa od tla pod smrčom, a isto tako i bolje fizičke i kemijske osobine. S obzirom na ovakve osobine duglasije, koje je pokazala kao unesena egzota, i otpornost duglasije na štete od divljači, u takvim područjima postavljen je gospodarski ciljt podići sastojine od vrijednih autohtonih vrsta sa primjesom duglasije 5 — 10°/o. U Austriji, u mnogim područjima, forsira se str ob us, jer je vrlo otporan na snijeg, brže raste, a također popravlja donekle i tlo iglicama, jer stvara rastresitije tlo od tla u smrčevim sastojinama. Strobus ne podnosi teška tla, i traži puno vode u zemljištu. Borovnica i vrijesak ne mogu se pojaviti na tlu u sastojinama stro_ busa, zbog debelog sloja iglica na tlu. U Austriji se stoga, forsira strobus samo u zajednici sa smrčom i borom, jer se samo u primjesi s ovim i drugim vrstama može očekivati poboljšanje tla. U Njemačkoj se forsira strobus iz istih razloga ,ali samo u primjesi do S°/o u smrčevim sastojinama. U Njemačkoj se drvo strobusa manje cijeni nego u Austriji, i Švajcarskoj, jer se teže prodaje od drugih vrsta, nema upotrebe kao rudno drvo, pošto pri lomljenju ne pucketa, nema naročite primjene ni u građevinarstvu, nije dobro za ljuštenje a ni za celulozu. U Šumskoj upravi LOHR-WEST, Njemačka, interesantan je način pripremanja »soka od kopriv e«, kojim se vrši zalijevanje kompostišta u izvjesnim vremenskim razmacima radi unošenja mikroorganizama i ubrzavanja nikrobioloških procesa u kompo´stištu. Obično, u bure napunjeno kišnicom stavi se izvjesna količina svježe užnjevene koprive, i drži 14 dana, a zatim se takvom vodom vrši zalijevanje kompostišta. Postoje i specijalna klijališta, pa čak i čitavi rasadnici, u kojima se sjetva sjemena jele, smrče, bora i ostalih vrijednih vrsta vrši isključivo u organske otpatke od trulih panjeva iz šume, u kojima nema čestica tla. Tako npr. u Šumskoj upravi OFFENStEE, u Austriji, postoji posebno klijalište, na površini od oko 0,5 hektara, na kome se nalazi u 16 redova 352 drvena sanduka sa otpacima iz trulih panjeva, veličine 12 X 40 X 75 cm, u kojima se nalazi oko 1,200.000 biljčica četinara u stadiju ponika. Priprema humusa za sjetvu sjemena u ovakvim klijalištima je slijedeća: Na slobodnom prostoru u ograđenom klijalištu priprema se gomila otpadaka iz trulih panjeva i klada, a posebno gomila poluraspadnutog šušnja iz šume. U sanduke se prvo stavlja sloj grubljih otpada ka od trulih panjeva, sa nešto listinca starog 3—4 godine, zatim se dodaje sitni sloj otpadaka od trulih panjeva do 10 mm krupnoce, koji je na situ prosijan, zatim tanki sloj HUMONA (mineralno đubrivo), koji služi kao fertilizator, radi pospješi |
| ŠUMARSKI LIST 8/1962 str. 27 <-- 27 --> PDF |
vanja procesa huminifikaeije i na kraju sloj prosijanog, finog praha. U ovaj prah sije se u januaru i februara stratificirano sjeme četinara u redove. Sjeme se neprekriva ni humusom ni zemljom, već se nakon sijanja pusti i da leži slobodno po površini. Na golo sjeme naliježe direktno sniježni pokrivač, koji po tvrđenju tamošnjih stručnjaka djeluje poput stratifikata, stimulativno na klijanje. U jedan sanduk pomenutih dimenzija, poslije se oko 2.500 komada sjemenki smrče ili 1.300 sjemenki ariša. Od 1 kg smrčevog sjemena uz Sß^/o- tnu klijavost i 90P/o čistoće, dobije se oko 83.500 smrčevih biljaka´za presađivanje, a od 1 kg ariša uz 80"Vo-tnu klijavost i 85°/o čistoće dobije se 139.000 biljčica. Između redova poniklih biljaka u sanducima, stavljaju se letvice, koje štite zemljište od prejakog isušivanja i gubitka vlage, sprečavaju pojavu korova, a istovremeno služe kao zapreka štetama od ptica. Sve ponikle biljke zaštićene su od prejakog sunca sa ljesama od letvica, koje su postavljene od istoka prema zapadu, pod uglom od 45° prema horizontu, radi što bolje zasjene. Svaki sanduk nosi oznaku provenijencije, tj. ime šumske uprave odakle sjeme potiče, jer se proizvedene sadnice vraćaju u istu šumsku upravu odakle je i sjeme sabrano. Ujesen prve godine, ponikle biljke zajedno sa sanducima, odnose se u visinske regije planina, sa većom nadmorskom visinom i kraćim vegetacijskim periodom, kako bi se spriječilo prerano vegetiranje mladih biljčica, a time izbjegle i štete, koje bi neminovno nastale od kasnih proljetnih mrazeva i sriježi. Nošenje sadnica u veće visine ponovi se još jednom ujesen druge godine, a na proljeće svaka šumska uprava prenosi sadnice vlastite provenijencije na svoje područje. Ovom metodom proizvodnje sadnog materijala, troškovi su znatno niži od troškova proizvodnje na uobičajeni način, jer se za proizvodnju 1.000 komada biljaka, do vremena presađivanja, utroši svega 0,56 radnih sati, dok za proizvodnju istog broja sadnica u rasadniku na dosadašnji način treba 3,14 sati. Plijevljenje korova je skoro isključeno, jer se korov na ovakvoj podlozi od trulih panjeva, kao i zbog zaštitnih letvica i ljesa uopšte ne može pojaviti. Osim toga, uzrast biljaka na ovaj način uzgojenih, daleko je brži od uzrasta biljaka u prirodi ili u rasadnicima u kojima se radi na dosadašnji način. Sadnice su zdravije, bez gljivica, plijesni ili fusariuma, koje su česti pratioci biljaka iznikli na zemljištu, sa većom ili manjom količinom stajskog đubriva. Za trušenje sjemena izgrađene su moderne t r u š n i c e, kako u Austriji tako i u Bavarskoj. U šumskoj upravi OFFENSEE, u Austriji izgrađena je trušnica, sa kapacitetom od 100.000 kg. šišarica u toku godine, koja je tako mehanizovana, da cio proces trušenja i transporta šišarica u oba smjera od podruma do trećeg kata obavlja samo jedna žena. U isto vrijeme postoje i vrlo primitivne trušnice, često i u podrumima baraka, u kojima se trušenj« obavlja na srazmjerno vrlo primitivan i skuplji način, koristeći potepeno zagrijavanje putem peći i promaju, sa ciljem da se izbjegne velike oscilacije topline i vlage u prostoru gdje se šišarice nalaze i uslovi raspadanja šišarica što više približe uslovima u kojima se one raspadaju u prirodnoj šumi. Skoro za svaku modernu trušnicu postoji i hladnjača za konzervisanje dobivenog sjemena. Sjeme se drži u staklenim bocama sa gumenim čepovima, veličine 10—20 lit., koje su poredane u ratovima, sa tačnom naznakom provenijencije sjemena i imenom šumske uprave odakle sjeme potiče. U hladnjačama se drži konstantna temperatura od + 4° C. Klija vost sjemena u hladnjačama očuva se čak i po 15 god. u istom procentu, u kakvom je sjeme imalo klijavost na početku. U velikom šumskom rasadniku na području šumske uprave TEISENDORF, Bavarska, pored trušnice, izgrađena je i velika hladnjača, u kojoj se konzervišu povađene sadnice namijenjene za sadnju u višim položajima, na konstantnoj temperaturi od + 1 do + 2" C. Rasadnik se nalazi na 400 m nadm. vis., a sadnice za sadnju se odnose u predjele preko 1.000 m. nadm. vis, odakle je i sjeme dobiveno. Sadnice se slažu u hladnjači u redovima, a između redova se stavljaju slojevi treseta. Relativna vlaga zraka u hladnjači iznosi 90 do 95"7o. U hladnjači se sadnice drže do onog vremena, kada započinje vegetacija u predjelima ,za koje su namijenjene, a onda se odnose na teren i presađuju. Ustanovljeno je da takve sadnice ne gube ništa na svojoj vitalnosti, a kasnijim tjeranjem izbjegavaju se štete od kasnih proljetnih mrazeva. Hladnjače su dakle našle, ne samo široku primjenu u proizvodnji sjemenog, već i sadnog materijala u šumarstvu ovih zemalja, pa zato igraju jednu od važnih uloga u rasadničkoj proizvodnji uopšte. Jedna od najvećih prednosti hladnjača sastoji se u tome što sjeme zalihe u hladnjači oslobađaju šumskog privrednika ovisnosti od sjemenih godina. Treba napomenuti još i opite, koje provodi prof. HARTMANN, iz šumarskog instituta u Beču, a to je đubrenje zakiseljenih i ispranih zemljišta, ili zemljišta u procesu ispiranja, u čistim smrčevim sastojinama. Pošto se đubrenje raznim vrsta 281 |