DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1962 str. 8     <-- 8 -->        PDF

Odakle se mogu izvući zaključci:
a) Najviše se iseljavaju one dobne grupe, koje tek traže svoju buduću profesiju
(15—19 god.), ali i one grupe, koje su još u naponu snage (do 39 god.);
b) U iseljeljenom stanovništvu ima vjerovatno najveći procenat poljoprivrednog
stanovništva, budući da u promatranim općinama nema industrijskih centara ni formiranog
znatnijeg broja gradskog stanovništva;


c) Dobna grupa 15—19 god., koja se zadržala u svojim mjestima sigurno se ne
sastoji samo iz poljoprivrednog stanovništva.


Navedene tendencije nisu ništa izuzetno niti nerazumljivo; one su sastavni dio
općeg procesa kretanja stanovništva u pravcu boljih i udobnijih životnih uvjeta. Taj
je proces u Jugoslaviji prilično ubrzan, dijelom kao posljedica ubrzanog privrednog
razvoja zemlje, a dijelom i kao posljedica osmogodišnjeg obaveznog školovanja, obučavanja
na radnim akcijama i u armiji.


Ovakvu orijentaciju kretanja stanovništva savremenih civilizacija nužno je analizirati,
pratiti i respektirati pri sastavljanju planova privrednog razvoja pojedinih
regija i pri definiranju određene ekonomske politike na nekom području. Ovo je
osobito važno, ako se želi zacrtati ekonomska politika za krško područje. Nema
mnogo površina na području krša Jugoslavije, koje imaju potrebne preduvjete za
visokoproduktivnu poljoprivrednu proizvodnju, koja bi trajno vezivala stanovništvo
za određeni lokalitet i profesiju. Čini se, da ne bi bilo sasvim uputno projektirati razvoj
onih poljoprivrednih grana na tom području (i angažirati sredstva), koje privredne
grane stanovništvo napušta kao nedovoljno rentabilne, kao nisko produktivne,
kod kojih nije moguće uspostaviti savremene tehnološke procese (mehanizacija) i
druge uvjete udobnijeg života. Oni, koji se i dalje zadržavaju na slabo produktivnim
površinama krša da dozive život (većinom starije dobne grupe), ne mogu biti aktivni
nosioci privredne preorijentacije krške poljoprivrede.


Smjernice šumarske politike


Općenito rečeno-, osnovni zadatak šumarstva je proizvodnja što veće i vrednije
drvne mase. Obzirom na Jugoslaviju, postoje vrlo dobri prirodni uvjeti za
šumsku proizvodnju trajnijeg karaktera (reljef, klima) na velikim površinama,
uključivši o-vamo i planinski rajon krškog područja. Produkcioni potencijal postojećih
šuma je znatno veći od sadašnje proizvodnje, koga je još dosta ekstenzivnog
karaktera. S gledišta proizvodnj´e drvne mase, Jugoslavija nije zainteresirana
za podizanje šuma na goletima krškog kamenjara, posebno na jadranskom
rajonu, dcfelegod postoje mogućnosti sigurnije, jeftinije i brže proizvodnje drveta
van krša. No to ne znači, da ne bi trabao biti postavljen takav cilj na onim
lokalitetima jadranskog rajona, koji bi mogli sigurno i jeftino dati, drvo, a ne pokazuju
se pogodni za dovoljno rentabilnu poljoprivrednu proizvodnju. Sigurno
je, da će takvih slučajeva biti vrlo malo-u odnosu na veliku rasprostranjenost
kameri j a ra-pašn j aka.


Ostali ciljevi podizanja šuma proizlaze iz zahtjeva drugih privrednih i vanprivrednih
aktivnosti društva (zaštita od erozije, zaštitni šumski pojasevi, turizam,
rekreativni objekti, ozelenjavanje saobraćaj nica, gradskih i industrijskih
naselja i si.). Prema tome, podizanje i melioracija šuma na degradiranom dijelu
krša imat će različite ciljeve, koje treba da definiraju korisnici, a ne šumarska
služba. No to ne znači, da šumarska služba ne može biti inicijator postavljanja
tih ciljeva, i da ne treba da razrađuje svoje projekte i prije nego što budu zadaci
definirani. Postoje mogućnosti za takvo- postupanje i prije izradbe osnove
za integralnu melioraciju pojedinih regija krškog područja.


Uzevši u razmatranje poprečni presjek krškog područja u smjeru zapadistok,
nailazimo- ponajprije na otočne skupine i obalno- područje. Ovo je već da


222