DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1962 str. 6 <-- 6 --> PDF |
MELIORACIJA DEGRADIRANIH PAŠNJAKA SA KULTURAMA ŠUMSKOG KRMNOG DRVEĆA, GRMLJA I NISKOG DRVENASTOG ŽBUNJA*) JEBANI PETAR, Zagreb (Institut za šumarska istraživanja Šumarskog Fakulteta, Zagreb) I. UVOD Porastom stanovništva raste i stočni fond u mnogim zemljama. Tako većina zemalja mediteranskog područja ´pokazuje stalan porast brojnog stanja stoke naročito goveda i ovaca kao glavnih vrsta za proizvodnju mesa i mlijeka. (Vidi tab. 1). Tab. 1. Porast broja goveđa u nekim mediteranskim zemljama (St. God. Jug. 1961.) Zemlja 1938. 1958/57. 1957/58. 1958/59. 1959/60. Francuska 15.622 17.693 17.924 18.466 18.735 Grčka 974 981 1.005 1.028 1.048 Italija 7.884 8.476 8.649 9.062 9.399 Jugoslavija 4718 4.947 4.863 5.038 5.295 Turska 9.311 11.546 12.064 12.484 13.076 Broj sitne stoke, naročito´ ovaca, također je porastao skoro u svim mediteranskim zemljama: godine 1938. bilo je u svim mediteranskim zemljama (uključivo Bugarska i Albanija) 178 mil. grla sitne stoke, dok je godine 1956/57. taj broj porastao na 198. mil. glava. Od ukupnog porasta od 20 mil. otpada na ovce 17 mil. glava. (1) Problem ishrane stoke, koja se nalazi u stalnom porastu je radi toga uvijek akutan, te skoro- ni u jednoj mediteranskoj zemlji nije stoka (naročito sitna) dovoljno ishranjena, iako sa porastom brojnog stanja stoke raste i proizvodnja stočne hrane na oranicama i livadama. Stočna hrana ima u strukturi troškova stočarske stajske proizvodnje najveći deo<: u širim granicama taj deo. iznosi 50—80%. Najmanji procenat od ukupnih troškova otpada na stočnu hranu kod ekstenzivnog držanja koza na mediteranskom području u predjelima koji su bez snega. Za ovce su troškovi ishrane već mnogo- veći, radi zimskih rezerva. *Dokumenat FAO/S:CM:´62 -26-/5-D, 8. zasjedanja Potkomisija za šumarske probleme Mediterana, Dubrovnik 1962. — djelomično prerađen. \! |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1962 str. 7 <-- 7 --> PDF |
Porast proizvodnje stočne hrane u Jugoslaviji na oraničnim površinama i livadama dan je u nižoj tablici samo za deteline i livade. Tab. 2. Proizvodnja nekih vrsta stočne hrane u Jugoslaviji. (St. God. Jug. 1961.) Vrsta stočne hrane Prosečno 1930/39. vag. G. 1960. vagona lucerka 37.200 146.000 detelina 39.600 114.000 livadsko seno 337.000 401.000 (St. God. Jug. 1961.) Smatra se, da proizvedene količine nisu dovoljne za potpunu ishranu stoke, te je manjak stočne hrane naročito´ osetljiv na mediteranskom području. Bilans ishrane stoke u 1957. godini za jadransko´ mediteransko´ krško područje prikazan je u sledećoj tabeli: Tab. 3. Krmni bilans za mediteransko jadransko područje Jugoslavije 1957. (2) Vrsta stoke Broj glava . Težina u mtc konji 151.800 379.725 goveda 672.500 1,681.250 ovce 2,543.000 624.750 svinje 279.200 139.600 Ukupno 2,825.325 Stočnih jedinica od 500 kg 565.065 Potrebno godišnje krmnih jedinic 14,691.690 nica aa Godišnja proizvodnja krmnih jedinic jedinicjedinica aa 7,909.788 Manjak krmnih jedinica 6,781.812 Manjak izražen u senu 12,500.000 U godišnjoj proizvodnji krme od 7,909.788 mtc krmnih jedinica nije uključen lisnik i brst u šumama. Povećanje proizvodnje stočne hrane je osnovni uslov razvoja i unapređenja stočarstva. Na mediteranskom području postoje za to znatne neiskorištene mogućnosti. To su: 1. Oranične površine Melioracijom kraških polja jadranskog područja, koja je u toku treba da se dobiju znatne količine stočne hrane. 2. Livade Livade jadranskog krškog područja jako´ su zapuštene te daju vrlo niske prinose. Vidi tablicu br. 4 Tab. 4. Proizvodnja i prinos livada na krškom području FNRJ 1956. (2) Površina ha Prinos u mtc Prinos u mtc/ha Sadašnja proizvodnja 384.320 4,591.650 12 Potencijalna proizvodnja 276.320 7,575.000 27 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1962 str. 8 <-- 8 --> PDF |
U sklopu mera za povećanje proizvodnje stočne hrane, melioracija livada predstavlja jedan od bržih i jeftinijih načina, naročito na unutarnjem mediteranskom području kao´ što je na pr. Lika, gde se prosečni prinos livada kreće od 13 do 18 mtc po ha. 3. Planinske livade — pašnjaci Ovaj tip livada — pašnjaka koji je mnogo raširen u Jugoslaviji i na kojemu se redovno izmenjuje ispaša sa košnjom krajnje je neracionalno iskorištavan. Samo uvođenje gospodarenja u turnusu može odmah da podigne proizvodnju prema prilikama najmanje za 30%. 4. Visoko-planinski pašnjaci Ovih pašnjaka ima na mediteranskom području Jugoslavije oko 501.000 ha, a na jadranskom krškom području 362.000 ha. Znatan deo ovih pašnjaka je preopterećen i erodiran, dok je drugi deo, koji se nalazi na plodnim i dubokim tlima nedovoljno iskorišten. Fertilizacijom i navodnjavanjem treba da se postigne nekoliko- puta veća proizvodnja od današnje. U tom pravcu su u toku mere u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini. Nas ovde najviše zanima povećanje stočne hrane na nekim kategorijama degradiranih površina jadranskog mediteranskog krškog područja. To su: 5. Degradirane niske šume i šikare Degradirane niske šume i šikare mogu da dadu znatne količine stočne hrane po hektaru, koja ima skoro podjednaku krmnu vrednost kao i dobro seno. Seljaci u Dalmaciji već odavno koriste svoje privatne šumom obrasle ograđene površine za proizvodnju lisnika i ogrevnog drva, a površine između i ispod drveća kose. Lisnik se obicno> seče svake treće godine. Jedan hektar takvih privatnih ograda daje godišnje 200 kg suvog lisnika, 200 kg sena i 600 kg ogreva. (3) Pojedini tipovi niskih listopadnih šuma krškog područja daju u 5 god. ophodnji od 8—53 mtc suvog lista po ha, što odgovara količini sena od 12—73 mtc. (4) Napred smo naveli, da u proizvodnji stočne hrane na mediteranskom području Jugoslavije postoji manjak od 12,5 mil. mtc sena. Znatan se deo toga manjka nadoknađuje sa lisnikom i brstom iz šuma. (Vidi tabelu br. 5). Tab. 5. Šumska ispaša u 1953. gr. u mil. mtc Šumska ispaša u 1953. u mil. mtc. Narodna republika Na području ćele Na mediteranskom području republike (5) republike. Preračunato prema (5) Ukupno 22,88 11,53 Hrvatska 10,62 5,73 Slovenija 0,14 0,03 Bosna i Hercegovina 7,94 1,59 Makedonija 2,98 2,98 Crna Gora 1,20 1,20 Na mediteranskom području Jugoslavije prema revidiranim podacima ima 1,633 mil. ha degradiranih šuma i šikara (Stat. God. 1961.) |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1962 str. 9 <-- 9 --> PDF |
159 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1962 str. 10 <-- 10 --> PDF |
šumskoj proizvodnji uz zabranu šumske paše. Po jednoj proceni mogla bi se na jadransko-mediteranskom području sukcesivno urediti za proizvodnju stočne hrane površina od oko 400.000 ha degradiranih šuma i šikara, koja se istina i danas koristi za ispašu, ali na jedan krajnje destruktivan način. 6. Degradirani pašnjaci, šibljaci i kamenjare Najveću pažnju u ovom referatu posvetit ćemo. problemu povećanja proizvodnje stočne hrane na degradiranim pašnjacima, šibljacima i kamenjarama i to specijalno na jadranskom mediteranskom krškom području. II. PROIZVODNJA STOÖNE HRANE SA KULTURAMA KRMNOG ŠUMSKOG DRVEĆA I GRMLJA NA DEGRADIRANIM PAŠNJACIMA — KAMENJARAMA I ŠIBLJACIMA Pre no- što pređemo, na izlaganje ovoga problema potrebno je da dademo nekoliko definicija i objašnjenja: Pod pojmom »šibljaka« podrazumevamo površine obrasle 25% (retki šibljaci) do 100% (gusti šibljaci) sa grmolikim vrstama, koje pripadaju stadijima degradacije prvobitnih šumskih zajednica ili koje su bile u sastavu podstojne etaže tih zajednica. Veliki je broj vrsta takvoga grmlja koji ulazi u sastav šibljaka. U submediteranu guste šibljake čine: Petteria ramentacea i Juniperus oxycedrus, a retke šibljake: Paliurus aculeatus i Crataegus monogyna, i dr. U svim tim šibljacima dolaze pojedinačno´ ili u grupama Coronilla emerus, Rhamnus rupestris, Cornus mas, Cornus sanguinea, Ligustrum vulgare, Colutea arborescens, Cotinus coggygria, Rubus ulmifolia i dr. U šibljacima se vrlo često nalazi izvestan manji procenat grmlja šumskih vrsta. U Mediteranu su vrlo. rašireni gusti šibljaci Pistacia lentiscus, Juniperus oxycedrus, Juniperus phoenicae, Spartium junceum i dr. Slične formacije su garigi sa velikim učešćem Cistus sp., Rosmarinus oficinalis i t. d. Matični kameni supstrat je u znatnoj meri na površini. Pod pojmom »kamenjara« podräzumevaju se degradirane površine bez šumske vegetacije koje su obrasle sa raznim travnim formacijama kao osnovnom vegetacijom, kao što su: Brachypodium ramosum, Chrysopogon grillus, Andropogon ischaemum, Carex humilis i dr., zatim raznim niskim polugrm- Ijem: Euphorbia, spinosa, Helychrisum italicum i t. d. Osim toga na kamenjarama dolazi vrlo često i retko rasuto´ pojedinačno, šiblje naročito.; Paliurus aculeatus, Rhamnus rupestris i dr. Ali se također često- pojavljuju i retko rasuti niski pojedinačni grmovi šumskih vrsta. Na kamenjarama je matični kameni supstrat također u znatnoj meri na površini. Pod »otvorenim šikarama« podrazumevamo degradacijske stadije prvobitnih šumskih zajednica, koji su pretežno obrasli sa izbojcima iz panja šumskih vrsta tih zajednica. Šikare su niske formacije (1—2 m) a razlikuju se od niskih šuma jačim stepenom regresije šumske vegetacije i većim učešćem raznog šiblja. 1. Pregled degradiranih fizionomskih formacija jadranskog krškog područja Ako izuzmemo visoko-planinske pašnjake kao> i pašnjačke šume i sklopljene šikare, s kojima se ovdje ne ćemo baviti, onda možemo sve kamenjare i šibljake jadranskog mediteranskog i susednog kontinentalog područja raščlaniti prema sledećem pregledu: 160 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1962 str. 11 <-- 11 --> PDF |
Tab. 7. Pregled degradiranih formacija jadranskog krškog područja a) Vegetacijsko područj« b) Šibljaci, garigi i retke šikare c) Kamenjare-pašnjaci I. Zimzeleno eumediteransko područje Quercetum ilicis Erica verticillata Cistus sp. Rosmarinus oficinalis Pistacia lentiscus Brachypodium ramosum Chrysopogon grillus Spartium junceum Juniperus oxycedrus Juniperus phoenicaea II. Listopadna submediteranska područja Carpinetum orientalis, Seslerieto ostryetum, i Fagetum seslerietosum Paliurus aculeatus Crataegus monogyna Petteria ramentacea Carpinus orientalis Ostrya carpinifolia Fagus silvatica Fraxinus ornus Quercus pubescens Chryposogon grillus Stipa penata Andropogon ischaemum Carex humilis Centaurea rupestris Satureia sp. Bromus erectus III. Kontinentalna područja: Querceto-ostryetum, Querceto-carpinetum i Fagetum montanum Corylus avellana Prunus spinosa Calluna vulgaris Quercus sp. Fagus silvatica Festuca vallesiaca Bromus erectus Plantago media b i c) Nazivi navedeni ukojima je navedena ovim vrsta kolonama predstavljaju dominantna. fizionomske formacije u 2. Ekološki uslovi područja Potrebno je, da pređašnji pregled degradiranih fizionomskih formacija jadranskog krškcg područja popratimo sa jednim pregledom eđafskih i klimatskih faktora. Navedene biljne formacije obrašćuju vrlo- raznolika tla. To su u glavnom tla, koja potiču od trošenja karbonatnih matičnih stijena, ali ih ima, iako u znatnoj manjoj meri i takvih, koja su nastala na kiselim podlogama. Uglavnom na jadranskom krškom području dolaze četiri grupe tala: a) tla, koja potiču od crvenica: crvenice, braunizirane crvenice, (smeđa primorska tla) i podzolirane kontinentale crvenice. Ovo je vrlo raširena grupa tala; b) karbonatno-humusna tla (rendzine) koja dolaze u višim predjelima obično na dolomitima; c) podzolirana tla, od kojih najveće površine zauzimaju vrištinski podzoli i d) mineralno-karbonatna tla na mekim karbona tnim supstratima: fliševima i raznim laporima. Prema jednoj gruboj proceni oko 70% tala jadranskog kraškog područja dolazi na karbonatnim podlogama. Klimatski faktori jadranskog područja najbolje pokazuje grafikon broj 1, iz- kojega se vidi uzročna veza između pojave određenih biljnih zajednica (vidi tablicu br. 7 kolona 1) i temperature i oborina. Međutim, faktor koji igra odlučujuću ulogu u raščlanjenju vegetacije na jadranskom mediteranskom po |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1962 str. 12 <-- 12 --> PDF |
Graf. br.l.> Srednje mesecne temperature i sume oborina po mediteranski«! vegetaci jski« područjima C n/m 25 30O 20 25 0 15 10 5 i± 0 -5 J F M A M J J A 5 0 M D J Quercatum iliei3 Sr. god . T°^ 15,8°C Carpiaetum oraentalis Se ale riet0-03tryetum Sr., god. T= = 11,1° C Fa&etum seslerietosum mem — Sr. god. T°= 14,0°C Sr. feod. T° = 8,1* C ^ |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1962 str. 13 <-- 13 --> PDF |
dručju jeste NE vetar bura. Zimzelena vegetacija eumediterana se pomera u veće visine i dalje na kopno u području gdje nema bure, a listopadna vegetacija se spušta do morske obale u predelima jačih bura. Ovaj pregled! edafskih i klimatskih faktora bit će nam od koristi kod rejoniranja proizvodnje stočne hrane na degradiranim površinama ovog područja. 3. Osnovni principi melioracije degradiranih pašnjaka-kamenjara i proizvodnje stočne hrane Posmatrajući pojavu travnih formacija na pašnjacima-kamenjarama jadranskog mediteranskog i submediteranskog područja (izuzev navodnjavane livade) može se konstatcvati da proizvodnost i krmna vrednost pojedinih tipova kamenjara-pašnjaka raste sa nadmorskom visinom. Merenja izvršena u tom pravcu dala su sledeće rezultate: Tab. 8. Proizvodnost raznih tipova kamenjara CO a n - ft P P jličina na u tc/ha vi Tip Vegetacijsko co W kamenjara područje ci .5 cn . CO u o -o !> MSE P-i oot) 1. Brachypodium ramosum Quercetum ilicis : 10 15,4 3—5 V 2. Chrysopogon grillus Carpinetum orientalis 70 14,2 7—11 III/IV 3. Carex humilis-centaurea Seslerlstorupestris ostryetum 960 11,1 20 I 1) i 2) opažanja i merenja autora. 3) Brzac T.: Istraživanje ekonomskog značaja primorske zajednice Carex humilis — Centaurea rupestris. Gore navedeni prinosi pod 1) i 2) odnose se na regenerisane pašnjake t. j . one na kojima se nije paslo više godina. Prinosi pašnjaka na kojima se stalno nekontrolisano pase mnogo su niži, prosečno oko 1 mtc/ha. Ova opažanja nam dozvoljavaju da povučemo zaključak, da nenavodnjavane kamenjare i pašnjaci mediteranskog i submediteranskog jadranskog područja ne mogu da budu osnova za jedno naprednije stočarstvo. Kapacitet tih pašnjaka i kad su održavani u stvari je nizak, a na preopterećenim je vrlo nizak. Melioracija aridnih degradiranih krških kamenjara-pašnjaka jadranskog područja (sa matičnim supstratom na površini i znatnim procentom skeleta) sa đubrenjem i navodnjavanjem, ne bi bila rentabilna bez obzira na činjenicu, da na najvećem delu tog područja nema uslova za navodnjavanje. Osim toga na ovim tlima i upotreba mehanizacije u većoj meri praktički je nemoguća. Melioraciju tih površina treba prema tome vršiti biološkim putem podizanjem kultura meliorativnih šumskih vrsta drveća, grmlja i polugrmlja. A pošto se ta melioracija vrši u cilju proizvodnje stočne hrane, te šumske meliorativne vrste treba da budu i krmne vrste. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1962 str. 14 <-- 14 --> PDF |
Stočarstvo u eumediteranskom zimzelenom području (izuzev manja lokalna područja Cres, Pag, Brač) nije nikad predstavljalo neki značajniji privredni faktor. Osim toga to područje zauzima tek oko 10% ukupne površine jadranskog mediteranskog područja. Problem melioracija degradiranih pašnjaka i proizvodnje stočne hrane pojavljuje se u svoj svojoj težini tek u submediteranskom listopadnom području na kojemu dolaze velike površine degradiranih pašnjaka i u kojemu je ekstenzivno´ stočarstvo sitnom stokom uvek imalo važnu privrednu ulogu. Kategorija pašnjaka-travnjaka koja daje veće prinose pojavljuje se u ovom području tek na većim nadmo´rskim visinama u Seslerietoostryetum i Fagetum sesleriosum, a ta zona je u stvari vrlo- uska, na nju se visinski nastavljaju planinski i visoko-planinski pašnjaci koji u Hrvatskoj zauzimaju manje, ali jako degradirane površine, dok u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori ti pašnjaci dolaze na većim površinama i na boljim tlima. Radi toga je bilo nužno< razraditi jedan metod melioracije i proizvodnje stočne hrane na degradiranim pašnjacima submediterana, koji bi vodio računa o ekološkim uslovima područja, o stepenu degradacije i o ekonomici područja, a činio´ bi sa ostalim izvorima proizvodnje stočne hrane na kraškom području jedan sistem. Taj sistem se sastoji od slijedećih proizvodnih područja: I. Osnovna proizvodnja na meliorisanim krškim poljima, od kojih se veći dio može natapati, II. Osnovna proizvodnja na planiskim i visoko-planinskim košanicama i pašnjacima, III. Dopunska i rezervna proizvodnja na krškim kamenjarama. Ova se proizvodnja sastoji od: a) podizanje kultura krmnog šumskog drveća, grmlja i niskog drvenastog žbunja, naročito leguminosa, b) Regeneracija travnjaka-kamenjara i uvođenje pregona paše. IV. Dopunska i rezervna proizvodnja krme i ispaša u uređenim šikarama i niskim šumama. Svi ovi izvori stočne hrane bi. mogli biti u korelaciji: što* bi se na pr. proizvelo´ više krme na kamenjarama, tim bi manja mogla da bude proizvodnja stočne hrane na Graničnim površinama krških polja. Perspektivni razvoj korištenja zemljišta na krskom području Jugoslavije prikazan je sasvim generalno i šematski na priloženoj karti. (Vidi kartu na str. 166). 4. Izbor vrsta za melioraciju degradiranih površina i pröizuodnju stočne hrane Izbor vrsta krmnog šumskog grmlja za melioraciju degradiranih pašnjaka i kamenjara vrlo je složen problem s obzirom na mnoge uslove ekološke i ekonomske prirode koji se postavljaju. Već su stari šumari, koji su radili na krškom području došli do saznanja, da kao´ osnova jedne stalne proizvodnje na aridnim krškim pašnjacima ne može biti trava negc> drvenasta trajna vegetacija, koja je radi svog dubokog korijenja relativno nezavisna od kolebanja oborina (6). S obzirom na uticaj bure kao i ekstrema temperature i nepovoljnog rasporeda oborina na vegetaciju uopće u ovom području, potrebno je da ta drvenasta vegetacija bude krajnje otporna na uticaj tako nepovoljnih faktora. Osim toga od tih se vrsta traži da se uspješno razvijaju na skeletnim tlima, siromašnim mineralnim hranivima, te da imaju i svojstvo brzog rasta. Istraživanja stadija procesa degradacije kraškog područja, kao i izvršeni ogledi u 164 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1962 str. 15 <-- 15 --> PDF |
~ho feo 40 Kraške područje Jugoslavije Perspektivni razvoj korištenja zemljišta Degradirano mediteransko zimzeleno područje Subtnediteransko degradirano listopadne pašnjacko područje .-..^3 Kontinentalno degradiu.. rano pašnjačko područje hrasta i bukve rrv^rriiSiunsko-proizvodtiö pod- i»_« si 1J v . . * . 11 rucje jele 1 bukve EEfgg Područje visokoplanaa ~"~ skih pašnjaka. Vinograd a rs tv© ,waal i tiaTsivo i voćarstvo Tu r i gag _____ Melioracija kraških polja Melioracija pašnjaka sa kulturama krmnog šumskog drveća i grmlja Uređenje niskih šuma i šikara za ishranu stolce Kraiko voćarstvo Obnova šuma sa brzorasi. vrstama četinara Melioracija pašnjaka pre gon ittta Šumsko gospodarstvo Planinsko stočarstvo 165 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1962 str. 16 <-- 16 --> PDF |
tom pravcu pokazali su, da za tu svrhu najbolje odgovaraju domaće otporne vrste šiblja iz sastava stadija degradacije prvobitnih šumskih zajednica, koje su adaptirane na takove uslove. Glavne šumske vrste ovog područja: Quercus ilex, Quercus lanuginosa, Carpinus orientalis, Ostria carpinijolia i dr. ne mogu se upotrebiti ni setvom ni sadnjom na degradiranim kamenjarama — pašnjacima kraškog područja. Mnogobrojni pokušaji u praksi su to sasvim potvrdili. Za takve vrste su potrebna dublja i plodna tla. Jedino je Fraxinus ornus pokazao izvesne rezultate u gustoj setvi odnosno sadnji (fot. 1). Fot. 1. Fraxinus ornus, direktna gusta setva na terenu. (Kočino Brdo) Visina biljaka 50^—180 cm (Orig.) Osim gore navedenih uslova kod izbora vrsta za melioraciju i proizvodnju na degradiranim pašnjacima — kamenjarama potrebno´ je, da krmna vrednost tih vrsta bude veća od krmne vrednosti dobrog sena kao. i od gore pomenutih šumskih vrsta drveća iz razloga, o kojima će kasnije biti govora. Iskustvo u narodu kao i opažanja izvršena u tom pravcu pokazala su da i za tu svrhu najbolje odgovaraju vrste šiblja iz flornog sastava degradacijskih stadija i to najbolje drvenaste grmolike vrste leguminoza ali i neke ramnacee kao i neke |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1962 str. 17 <-- 17 --> PDF |
vrste drveća u niskom uzgoju. S obzirom na mozaički karakter promene ekoloških uslova na jadranskom krškom području nije moguće sa malim brojem vrsta u svakom području postići povoljne rezultate, već je potrebno da asortiman vrsta bude što veći. Vrlo opsežna i detaljna istraživanja flornog sastava degradacijskih stadija krškog područja, koja nisu još ni završena na ćelom području, pokazala su da ti stadiji obiluju grmolikim vrstama kao i polugrmljem leguminoza visoke krmne vrednosti. Međutim to je rečeno sasvim teoretski: u stvari na degradiranim pašnjacima — kamenjarama krškog područja tih vrsta u glavnom nema, ponekad se mogu preći desetine kilometara, a da se ne naiđu vrednije vrste leguminoza, iz prostog razloga što* su te vrste usled prekomerne ispaše pojedene i ne obnavljaju se. One se pojavljuju u stadijima progresije nakon zabrane paše relativno dosta brzo (sa gledišta dinamike vegetacije). Opažanja na jednom degradiranom pašnjaku srednje Dalmacije pokazala su, da se broj korisnih niskih leguminoza pete godine nakon zabrane povećao1: jednogodišnjih od 2 na 12 vrsta, a trajnog polugrmlja od nijedne na tri vrste. Više grmolike leguminoze prirodno se pojavljuju tek nakon dužeg perioda zabrane ispaše. Na taj način su tek istraživanja procesa regresije i progresije vegetacije kao. i flornog inventara tih stadija mogla da dadu dovoljan asortiman domaćih adaptiranih vrsta. No pored toga su istraživanja dala mogućnost da se na svakom užem degradiranom području uspešno upotrebe odgovarajuće vrste krmnih leguminoza. Osim raznih vrsta drveća, grmlja i šiblja u sastavu flore degradacijskih stadija krškog područja postoji još ogroman broj vrsta niskog žbunja: raznih trajnica bioloških kategorija Chamephita, Geophita i Hemicryptophita, leguminoza i drugih — još neispitanih — koje se mogu vrlo dobro upotrebiti za obraščivanje površina između redova grmlja i drveća (vidi fot. 2—9). Te vrste treba da daju glavnu masu stočne hrane koja bi se koristila ispašom, dok bi redovi ili grupe višeg grmlja i šiblja služile za proizvodnju rezerva. Veliki deo ovih niskih leguminoza proizvode veliku količinu mahuna pa u tom pogledu predstavljaju prave koncentrate stočne hrane (vidi fot. 2, 3, 4 i 5). Perspektiva ovih niskih leguminoza je međutim mnogo´ šira. One mogu da dadu osnovni materijal za jednu selekciju i hibridizaciju u cilju dobivanja novih krmnih vrsta adaptiranih na aridnu klimu mediterana i submediterana i mnogo proizvodnijih u tim uslovima od sadanjih kulturnih vrsta. 5. Rasprostranjenost vrsta Rasprostranjenje nekih krmnih šumskih vrsta po vegetacijskim područjima krša vidi se i iz tabele br. 9. Neke od pomenutih vrsta imaju vrlo široko rasprostranjenje. Colutea arborescens dolazi skoro u svim termofilnim biljnim zajednicama Jugoslavije. Ona je termofilna vrsta. Na severnom delu jadranskog krškog područja dolazi najčešće na flišhim laporima i nižim nadmorskim visinama, naprotiv na južnom delu dolazi na krednim i jurskim vapnencima i na većim nadmorskim visinama, na Mosoru dolazi do 700 m nadmorske visine. Na jugu naše zemlje u Makedoniji i Južnoj Srbiji dolazi i na silikatima (Skopska Crna Gora, kod Kratova, u Gnjilanskom srezu i dr.) (7-a). Rasprostranjena je skoro na ćelom Mediteranu. Coronilla je također rasprostranjena po evropskom Mediteranu, ah ona u odnosu na Coluteu zauzima hladnije i više položaje, te se može koristiti još i u. Seslerieto-ostryetumu. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1962 str. 18 <-- 18 --> PDF |
Fot. 2. Lotus allioni (Orig.) Fot. 3. Lupinus hirsutus (Orig.) Fot. 4. Argyrolobium linnaeanum (Orig.) Fot. 5. Astragalus illiricus (Orig.) |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1962 str. 19 <-- 19 --> PDF |
25 T -20 -i» t,rn. Fot. 6. Astragalus illiricus, u cvetu (Orig.; Fot. 7. Anthyllis illirica (Orig.) I Cm o . Fot. 8. Hippocrepls comosa (Orig.) Fot. 9. Trifolium angustifolium (Orig.) 169 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1962 str. 20 <-- 20 --> PDF |
Petteria ramentacea (syn. Cytisus ramentaceus) je endem Balkanskog poluostrva, te u samoj Jugoslaviji ima sasvim ograničen areal rastrcstran jenja u Crnc-j Gori, Hercegovini i Dalmaciji (7). 6. Struktura vrsta u kulturama Vrste krmnog šumskog drveća, grmlja i niskog žbunja je najcelishodnije upotrebljavati u grupama radi boljeg korištenja zemljišta prema stanišnim ustavima. Grupe treba uvek sastavljati od gornje etaže krmnog grmlja i šumskih zaötitnih vrsta, te prizemne etaže niskog žbunja. Navodimo nekoliko takvih grupa u tabeli broj 9. Jasno je, da je moguće sastaviti veliki broj grupa na takav način da oneodgovaraju ekološkim uslovima lokalnog područja. Gore navedene grupe nisu još u takvom sastavu sađene, one su formirane na osnovu opažanja kao baza za postavljanje ogleda. U pregledu br. 9 pojavljuju se kao krmne vrste: Ailanthus glandulosa i Sambucus ebulus koje obično smatraju kao vrste koje stoka ne jede. Naša ispitivanja utvrdila su da postoji u Dalmaciji odlika Ailanthusa bez mirisa s kojom se goveda vrlo dobro- hrane. Sambucus ebulus je vrsta koja se odlikuje velikim sadržajem masti do- 11%, a upotrebljava se za ishranu stoke u slivom stanju nakon što odleži izvesno vreme. 7. Introdukcija stranih vrsta Znatne mogućnosti za povećanje asortimana vrsta pruža introdukcija stranih vrsta. Pri tome treba imati u vidu da introdukcija neke vrste vrlo često ne uspeva i pored postojanja potpunog ekološkog analoga. Na jadranskom krškom području bura onemogućava introdukciju drugih vrsta, koje bi inače* po svim ostalim ekološkim uslovima mogle vrlo dobro da uspevaju. Na nekim mestima jadranske obale zasađena je u manjoj količini strana leguminoza Medicago arborea. Opažanja su pokazala da ona u području Carpinetuma orientalis strada od mrazeva i bure, a osim toga bolje rezultate može da daje samo na. boljim tlima. Prema tome naše domaće leguminoze su u znatnoj prednosti u degradiranom području submediterana pred tom vrstom. No bez obzira na to treba strane vrste unositi u sve šire oglede. Na nekoliko mesta u Dalmaciji je posijana Lespedeza sericea u cilju proizvodnje domaćeg semenja, ali nisu još; osnivane kulture s njom. 8. Upotreba šumskih vrsta za melioraciju degradiranih pašnjaka Krmne grmolike vrste, iako su meliorativne vrste tj. unose u tlo znatne količine organske materije i azota, usled iskorištavanja ne mogu da efikasno vrše melioraciju. Istina je da krmne leguminoze mogu usled vrlo dubokog korenovo-g sistema da iskorištavaju dugi niz godina tlo, ali ipak treba prigodom podizanja tih kultura pomišljati na trajniju melioraciju i zaštitu tla kao i na perspektivnu pro-menu korištenja tih površina. To- se postizava unošenjem izvesnog manjeg procenta šumskih četinarskih vrsta u kulture krmnih leguminoza. Četinari se unose nakon što je kultura leguminoza postigla visinu cd |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1962 str. 21 <-- 21 --> PDF |
171 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1962 str. 22 <-- 22 --> PDF |
1,5 do 2 m što redovno nastupa 3—4 godine nakon sadnje ili prema prilikama staništa četinari se mogu saditi skupa sa leguminozama. .Ova zajednica je ekološki vrlo povoljna: grmlje štiti mlade biljke četinara od insolacije i vetrova, a kasnije odrasli retki četinari vrlo povoljno deluju na proizvodnju niskih prizemnih leguminoza i trava svojim zasenjivanjem. Prema tome treba principijelno´ svaku kulturu krmnih leguminoza na kamenjarama osnivati sa šumskim četinarskim vrstama. 9. Borba protiv erozije Osim osnovnog zadatka kojega imaju kulture krmnih leguminoza na degradiranim pašnjacima — kamenjarama: proizvodnju stočne hrane, one mogu da vrše i druge funkcije. Utvrđeno je, da te leguminoze razvijaju već prve godine vrlo* dubok koren cd 700—1000 cm dubine (fot. 11). Radi toga svojstva one su vrlo podesne za vezivanje tla i sprečavanje erozije. Pored toga krmne leguminoze obogaćuju tlo sa azotom, pa su vrlo podesne i kao* pionirske kulture kod pošumljavanja degradiranih terena. Isto tako su podesne za melioraciju osiromašenih napuštenih poljoprivrednih zemljišta. 10. Olrovnost krmnog grmlja Mnoge vrste krmnoga grmlja i polugrmlja su jako otrovne u svežem stanju. Međutim, činjenica, da se O´trovni alkaloidi leguminoza sušenjem i odležavanjem lišća rastvaraju koje na taj način postaje jestivo., upućuje nas da bi bilo celishodno, izvršiti ispitivanja mnogih otrovnih vrsta koje inače imaju dobra proizvodna svojstva. Među otrovne vrste za koje je već seljačko iskustvo utvrdilo, da su jestive nakon sušenja i odležavanja spadaju: Petteria ramentacea, Cytisuslaburnum, Clematis vitalba i dr. Ispitivanje otrovnih vrsta može znatno da poveća asortiman krmnih vrsta. 11. Proizvodnja trava na degradiranim pašnjacima Napred je rečeno*, da osnova za proizvodnju stočne hrane na degradiranim pašnjacima — kamenjarama submediterana može da bude samo drvenasta vegetacija. Time razume.se nije rečeno*, da treba napustiti proizvodnju trava i ne voditi o njoj nikakvog računa. Videli smo u tabeli 8. da degradirani pašnjaci — kamenjare Mediterana i submediterana mogu nakon jednog kratkog perioda regeneracije zabranom da dadu nekoliko puta veću proizvodnju prema prilikama 5—10 puta veću, što svakako nije za potcenjivanje. Ovčarstvo naših otoka se i bazira na toj proizvodnji. Naročitu pažnju treba u tom pogledu obratiti pašnjacima — kamenjarama na većim nadmorskim visinama u području Seslerieto-ostryetuma i Fagetum seslerietosum, koji su znatnim delom obrasli sa zajednicom Carex humilis — Centaurea rupestris koja daje do* 20 mtc/ha sena najbolje kvalitete sa 16% leguminoza i 36% trava (vidi tabelu br. 8). No i pored toga paša je neophodno* potrebna za razvoj stoke naročito u proleće. Ispaša na pašnjacima će još dugo vremena ostati glavni način njihovog korištenja s obzirom na njihovu ogromna površinu i nemogućnost da se isti meliorišu sa krmnim grmljem usled potrebe većih investicijskih sredstava. Ali njihovo korištenje u turnusu, koje ne zahteva nikakve veće investicije treba provesti na što većim kompleksima. 172 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1962 str. 23 <-- 23 --> PDF |
III ISTRAŽIVAČKI I EKSPERIMENTALNI RAD Istraživanja iz oblasti podizanja kultura grmolikih krmnih šumskih vrsta na kamenj arama u Jugoslaviji počela su još koncem prošlog veka, no intenzivniji rad na tom polju počeo je posle rata. Najveći deo tih istraživanja odnosio se u početku na studije stadija degradacije i određivanja flornog inventara tih stadija, u cilju određivanja jednog asortimana odgovarajućih vrsta visoke krmne vrednosti, i velike proizvodnosti. Ta istraživanja o kojima smo napred govorili i koja nisu još ni završena, dala su vrlo dobre rezultate: upoznat je veliki broj vrsta i njihova opća ekologija. Daljnji istraživački radovi odnosili su se na: 1. fenološka opažanja fruktifikacije krmnih vrsta grmlja 2. ispitivanja klijavosti semena 3. laboratorijska ispitivanja krmne vrednosti 4. komparativne eksperimente ishrane ovaca sa šumskim krmnim grmljem 5. tehniku osnivanja i eksploatacije kultura krmnih vrsta grmlja. Istraživanja su do- sada u glavnom vršena sa tri grmolike vrste leguminoza: Colutea arborescens, Coronilla emerus i Petteria ramentacea, zbog izvanrednih njihovih svojstava koje ćemo ukratko pobrojati: a) široki areal rasprostranjenja vrsta Colutea arborescens i Coronilla emerus (vidi točku U/6); b) velika proizvodnost tih vrsta; c) visoke krmne vrednosti tih vrsta; d) stoka ih rado> jede^ e) efikasno^ protiv-eroziono´ delovanje vrsta Colutea arborescens i Coronilla emerus; f) melioracija osiromašenih tala sa organskom masom i azotom; g) zaštita šumskog drveća zasađenoga u kulturi leguminoza. 1. Fenološka opažanja Fenološka opažanja fruktifikacije izvršena su samo za manji broj vrsta i i to nepotpuno. Ova opažanja su od velike važnosti za proizvodnju semena i sadnica. Kao što je poznato seme ni jedne od pomenutih vrsta krmnog grmlja ne nalazi se u prodaji. Radi toga je potrebno detaljno poznavati fenologiju svake vrste radi rasporeda radnika i sredstava za sakupljanje semena. 2. Ispitivanje klijavosti semena Klijavost semena Colutee i Coronille tretiranog običnim postupkom: kvašenjem i stratifikacijom nije velika. Veća klijavost se postizava kvašenjem semena u toploj vodi ili u jakim kiselinama kao. što´ je sumporna, kako je to uobičajeno u poljoprivrednoj praksi. Pretpostavlja se, iako za to nema još sasvim egzaktnih eksperimentalnih dokaza, da više temperature (bilo da se seme kvasi u toploj vodi ili kiselini, koja također podiže temperaturu) utiču na svojstva šumskih vrsta i umanjuju njihovu otpornost prema ekstremima klimatskih faktora. Izgleda da bi skarifikacija tj. mehaničko stanjivanje tvrde kore semenja mnogih leguminoza, mogla postati najpovoljniji metod tretiranja tog semena, kao što je to slučaj sa semenom Lespedeze u SAD, ali su za tu svrhu potrebni posebni uređaji. 173 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1962 str. 24 <-- 24 --> PDF |
Ispitivanja klijavcsti semena vršena su detaljno samo na dve vrste krmnih leguminoza: Colutea arborescens i Coronilla emerus. Rezultati tih istraživanja su sledeći (8) i (9): a) seme vrsta Colutea arborescens i Coronilla emerus klije u najvećem procentu i najbrže ako´ se prethodno izvrši skarifikacija; b) seme Colutea arborescens je termofilno, ono klije na temperaturi od 30°C koja je optimalna, a isklije 60—83% u roku od 14 dana; c) seme Coronille emerus je termof obno´, njega treba prethodno1 stratificirati na temperaturi od + 3°C do +5°C, tek poslije toga kuje na temperaturi od 15—12(FC, koja je optimalna i to. sa 60—72% u roku cd 14 dana. U toku je istraživanje povećanja klijavosti sjemena Coronilla emerus bez upotrebe kemijskih agensa i primjene visoke temperature. 3. Krmna vrednost krmnih šumskih vrsta drveća i grmlja Krmna vrednost nekih vrsta šumskog krmnog grmlja naročito leguminoza dosta je visoka. Navodimo najnovije analize krmne vrednosti navedenih triju grmolikih leguminoza, upoređene sa krmnom vrednosti nekih vrsta šumskog drveća koje stoka obično´ brsti na krškom području kao i sa krmnom vrednosti sena, prema već citiranom dokumentu 8. zasedanja FAO u Dubrovniku (4): Tab. 10 Krmna vrednost nekih šumskih vrsta Vrst a Vlakno Surovi protein %> Probavljivi albumin "/o Coronilla emeroides 14,8 27,2 9,0 Colutea arborescens 14,2 25,6 8,5 Petteria ramentacea 22,5 15,0 5,0 Fraxinus ornus 23,6 12,7 4,2 Quercus pubescens 27,2 16,4 5,4 Seno boljeg kvaliteta 26,3 9,7 3,8 Ako se Colutea sabire kasnije u letu njena krmna vrednost pada na polovicu, isto tako je krmna vrednost ćele biljke tj. lista skupa sa grančicom obično upola manja. Petteria pokazuje niže vrednosti od Colutee i Coronille radi kasnog jesenjeg sabiranja lista, kako se ono obično u praksi i praktikuje. Eksperimenti sa ranim sabiranjem lista Petterie verovatno će pokazati da i ona u tom slučaju ima veću krmnu vrednost. 4. Eksperimenat ishrane ovaca sa krmnim šumskim grmljem Godine 1959. izvršen je pod rukovodstvom prof, dr Branka Horvata (Poljoprivredni fakultet u Zagrebu) jedan komparativni orijentacioni ogled ishrane ovaca sa krmnim šumskim grmljem dviju leguminoza: Colutea arborescens i Petteria ramentacea. Ovce su preko- dana bile na paši. a navečer su 3 grupe prihranjivane sa po 1 kg suvog lista Colutee i Petterie i sena lucerne* dok četvrta grupa nije prihranjivana. Rezultati tog ogleda sadržani su u nižoj tablici. 174 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1962 str. 25 <-- 25 --> PDF |
Tab. 11 Ogled ishrane ovaca sa krmnim šumskim grmljem Prosečna težina 1 ovce u kilogramima 5 OJ đ C3 CD C0 O M L >M rt 0) C0 , S-i OJ t/J Vaganje + M V +-«-L B 3. Cl) -+S CO 0) 3 o M tu di C0 c3 o >cfl > racO c3 (P 3 T3 s « 0) B S fi. CO (Xi m O fn V-5 U p. ? * ** 29. XII. 1959. 38,00 39,33 39,50 36,62 10. II 1960. 46,00 45,00 40,37 36,32 Prirast + Gubitak — + 8,0 + 5,67 + 0,87 —0,3 za 45 dana *Dnevni prirast grama + 178 + 126 + 19 —7 Kao što se vidi, obe vrste grmlja mogu vrlo dobro da posluže za prihranjivanje ovaca koje su na paši ili za mešanje sa drugim vrstama stočne hrane manje krmne vrednosti. Lisnik leguminoza ima znatnu prednost pred lisnikom šumskih vrsta drveća kao što su hrast, jasen i dr. I ako> te vrste, kako se to vidi iz tab. br. 10 imaju laboratorijsku krmnu vrednost znatno veću od livadnog sena, ipak njihova hranidbena vrednost nije tolika. Drugi ogledi prof, dr B. Horvata sa lisnikom "hrasta i jasena (10) pokazali su da ovce koje su bile hranjene sa senorn i šumskim lisnikom pokazuju isti rezultat kao one koje su hranjene samo sa senom. Prema tome šumski lisnik je tu postigao vrednost sena i korisno i rentabilno ga zamenkh Međutim ovce koje su dobivale samo lisnik iskoristile su ga samo sa 75fl/o. Te ovce nisu mogle iskoristiti lisnik ni kao uzdržnu hranu, dok se dodavanjem sena lisniku u minimalnoj količini od V4 — V3 iskorištava lisnik potpuno. I ako navedeni ogledi nisu izvršeni sa istom stokom ni po istom planu, ipak se može zaključiti da lisnik pomenutih leguminoza ima kako smo gore rekli znatnu prednost pred lisnikom šumskih vrsta. 5. Tehnika podizanja, održavanja i eksploatacije kulture krmnog grmlja Istraživanja sa direktnom setvom krmnog šumskog grmlja na degradiranim skeletnim kamenjarama submediteranskog područja dala su negativne rezultate, međutim, vrlo dobri rezultati sa setvom semena postignuti su na svim dubljim tlima pa i napuštenim poljoprivrednim zemljištima pod uslovom, da su se iznikle biljke u toku prve godine barem 2—3 puta okopavale. Istraživanja tehnike osnivanja i podizanja ovih kultura vršena su sa dobrim rezultatima na oglednim poljima na kamenjarama uglavnom sa sadnicama i´ožiljenim reznicama (fot. br. 10 i 11), i to´ u početku na sasvim malim površinama od po nekoliko kvadrat / |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1962 str. 26 <-- 26 --> PDF |
Fot. 10. Colutea arborescens sadnice stare Fot. 11. Colutea arbore~cens, jednogodišnja 2 meseca (Orig.) ožiljena reznica (Orig.) nih metara. Na tim poljima trebalo< je da se utvrdi reakcija vrste na pojedina tla, zatim dubina korenja i dr. Ta su polja posle napuštena, a eksperimentalni rad je nastavljen na većim poljima od po nekoliko hektara. Taj rad je imao svrhu, da ispita: A) Tehniku podizanja kultura na eksperimentalnim poljima B) Proizvodnost kultura, C) Troškove podizanja kultura, D) Osnivanje kultura krmnih šumskih leguminoza na obradivim površinama, E) Bubrenje kultura krmnog grmlja, F) Način eksploatacije. A) TEHNIKA PODIZANJA KULTURA NA EKSPERIMENTALNIM POLJIMA I PRETHODNI REZULTATI Sasvim općenito proces regresije vegetacije i degradacije Üa teče od jednog šumom obraslog dubokog plodnog tla, odnosno poljoprivrednog plodnog tla (nekad također šumskoga) do< potpuno gole matične stene bez zemlje ili golog lapora u stadiju intenzivne erozije. Kako na mediteranskom kraškom području pretežu jače degradirane površine: pašnjaci — kamenjare, to> je bilo od velikog |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1962 str. 27 <-- 27 --> PDF |
naučnog i ekonomskog interesa, da se ispita osnivanje kultura u meliorativnom i proizvodnom pogledu, najprije na onom stadiju degradacije posle kojega je sasvim očigledno´, da nema nikakvog izgleda za uspeh podizanja kultura ove vrsti i namene. Metodika tako polarno postavljenog eksperimenta je u ovom slučaju sasvim na mestu, jer je jasno* da je proizvodni potencijal svih stadija manje degradacije veći a troškovi podizanja kultura manji. Drugi tip eksperimentalnih polja se osniva na degradacijskom stadiju koji nije više podesan ni za jednu granu rentabilne poljoprivredne proizvodnje. To su degradirane površine koje sa smaraju podesne za šumske kulture. Očigledno je, da će kulture krmnih vrsta na ovakvim terenima dati zadovoljavajuće rezultate. Prema tome su te kulture od neposrednog privrednog interesa. Što se tiče obradivih površina ili neobrađenih ali podesnih za intenzivne poljoprivredne kulture, o kojima će se još govoriti. Do sada su na jadranskom krškom području podignuta iz prve grupe sledeća eksperimentalna polja: Tab. 12 Pregled eksperimentalnih polja Broj Naziv polja Ha Krmne vrste Šumske vrste 1. Kozino 3,61 Colutea arboresc. Eleagnus angust. PinusPin us maritima halepensis 2. Karlobag 1,00 Coronilla emerus Elaeagnus angust. Colutea arboresc. Pinus pallassiana 3. Muć 2,00 Colutea arboresc. Coronilla emerus Pinus nigra Pored tih polja osnovano je jedno manje polje proizvodnog karaktera na zemljištu jedne poljoprivredne zadruge. Za nas je od najvećeg interesa eksperimentalno polje Kozino, pa ćemo izneti neke podatke za to polje. Osnivanje ovoga polja je predviđeno u dva stadija, jer je ono> danas obraslo sa Juniperusom. U prvom stadiju je zasađeno 1.670 sadnih mesta po> ha sa Colutea arborescens, a 196 sa borovima. U drugom stadiju posle potpuno* razvijenog prvog stadija uklanja se još jedan deo Juniperusa i broj sadnih mesta za leguminoze povećava se za 100%, dok broj borova ostaje isti. Ostali podaci za ovo polje su sledeći: Geološka podloga: kredni vapnenci Tip tla: braunizirana crvenica, pH = 6.6 Vegetacijsko područje: prelazna zona Quercetum ilicis — Carpinetum orien talis Nadmorska visina: 65 m Vegetacija degradacijskog stadija: Juniperus oxycedrus, Juniperus phoenicaea, Chrysopogon grillus i dr. Karakteristika stadija degradacije: kamena podloga i mrtvi kamen pokrivaju oko 70% površine Površina polja: 3,61 ha, obrađeno 2,23 ha Shema sadnje: redovi na 25 m svaki deseti red bor. Jame 50 X 50 X 50 cm. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1962 str. 28 <-- 28 --> PDF |
Starost sadnica: Colutea jedno i dvogodišnja, primorski bor dvogodišnji alepski bor jednogodišnji. Infekcija sadnica vršena sa zemljom iz detelišta. Rezultati: Registracija uspeha sadnje u I960, godini 94,37%. Prigodom registracije biljke su razvrstane u visinske klase kako sledi: Tab. 13 Uspeh sadnje po visinskim klasama u Vo Visinska klasa cm 5 — 30 31 — 60 61 — 90 91 —130 Svega Broj biljaka u /« ukupnog broja 41,5 41,6 13,1 3,8 100,0 Biljke u klasi 5—30 cm potiču većinom od jednogodišnjih manjih sadnica. Te biljke nisu uspele da izmene svoj izgled ni nakon rezanja, pa ih treba smatrati kao neuspele. Prema tome uspeh je bio 58,5%. Rezultat koji sledi iz ovog ogleda je: na jače degradiranim površinama treba upotrebljavati samo dvogodišnje jake sadnice legumino-za visoke najmanje oko 50 cm. Kulture na osnovnim esperimentalnim poljima osnivane su do sada samo sa 1—2 vrste grmlja i sa 1—2 vrste četinara, dok krmno prizemno polugrmlje nije još sađeno. B) PROIZVODNOST KULTURA Prva ispitivanja proizvodnosti po- hektaru odraslih kultura dala su sledeće rezultate: Colutea arborescens od 7—20 mtc/ha Petteria ramentacea od 15—30 mtc/ha Prva cifra se odnosila na jače degradirane kamenjare, a druga na slabije. Novija opažanja pokazala su, da proizvodnost Colutea arborescens može da bude još veća naročito ako- se prve dvije godine redovno vrši okopavanje kulture po nekoliko puta godišnje. U tom slučaju može se očekivati prinos i do 30; mtc suve krme po hektaru. Na pomenutom eksperimentalnom polju Kozino koje se nalazi na jakom stepenu degradacije proizvodnja lisnika dve godine nakon sadnje u prvom stadiju obraščivanja iznosila je 1,43 mtc/ha. Proizvodnja te kulture u 5—6 godini ocenjena je sa 7,2 mtc/ha. za isti broj sadnica. Ako se broj sadnica u drugom stadiju povećava za 100% kako je predviđeno- proizvodnost takve kamenjare može da iznosi do 15 mtc suve krme po- hektaru (a ,to je prošek proizvodnje sena na livadama mnogih područja Mediterana), koja je po- svojo-j krmno-j vrednosti jednaka barem dva puta većoj količini dobrog sena, tj. izražena u senu iznosila bi barem 30 mtc. C) TROŠKOVI PODIZANJA KULTURA Analizu troškova podizanja kultura krmnih leguminoza izvršili smo na eksperimentalnom polju Kozino-. Kako- se to- polje nalazi na jako degradiranom terenu na kojemu kamenitost iznosi i do 70% površine, morala se zemlja za veliki broj rupa donositi. Radi toga su mo-rali i troškovi podizanja kulture na takvom |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1962 str. 29 <-- 29 --> PDF |
terenu da budu dosta visoki. Da li se oni nalaze još u granicama rentabiliteta ne može se danas još ništa kazati, jer je eksperimenat tek počeo te manjkaju s´gurni podaci prinosa, troškovi održavanja i eksploatacije. Troškovi podizanja su iskazani u tabeli br. 14. Tab. 14 Troškovi podizanja kulture krmnih šumskih leguminoza Broj Vrsta troškova Suma Dinara Un/o 1. Kopanje jama sa dovozom zemlje i markiranje radilišta 124.000 55,5 2. Sadnja sadnica 26 000 11,4 3. Rezanje sadnica druge godine nakon sadnje 2.000 0,8 4. Jednokratno đubrenje druge godine 3.000 1,3 5. Jednokratno okopavanje sadnica druge godine 27.000 12,0 6. Nabavka sadnica 9.000 3.9 7. Nabavka đubriva 5.000 2,2 8. Svega : 196.000 87,1 9. Troškovi izvađača radova 29.000 12,9 10. Ukupni troškovi po hektaru 225.000 100,0 Iz tetabele se vidi, da troškovi obrade zemljišta iznose 55,5°/o ukupnih troškova kod podizanja kultura krmnih leguminoza na takvom stadiju degradacije. Troškovi obrade zemljišta su u ostalom visoki i kod svih pošumlj avanja na aridnom mediteranskom području. Sniženje tih troškova na ovakvim stadijima degradacije upotrebom mehanizacije je praktički vrlo teško<. Uopće niže troškove obrade degradiranih terena za podizanje kultura krmnog grmlja treba postići izborom površina na kojima se može upotrefoiti barem mehanizacija za bušenje rupa. Osim navedenih eksperimentalnih polja u toku je osnivanje jednog polja na oko 100 ha degradiranih površina u Srednjoj Dalmaciji. To polje je u stvari deo plana melioracije jednog šireg područja od nekoliko hiljada hektara. Na tom polju koje se izvodi u gradonima upotrebljena je Colutea arborescens i Pinus nigra, dok će površine između gradona u drugoj fazi melioracije biti zasađene niskim krmnim vrstama polugrmlja: Argyrologium linneanum, Anthyllis sp. i nekim drugim. Na tom polju, koje se nalazi na degradiranim verfenskim naslagama troškovi pod:´zanja polja su za 30°/o niži od troškova napred navedenih i ako> nije upotrebljena mehanizacija. D) OSNIVANJE KULTURA KRMNIH ŠUMSKIH LEGUMINOZA NA OBRADIVIM POVRŠINAMA Podizanje kultura krmnog šumskog grmlja na obradivim poljoprivrednim površinama, na kojima je moguća obrada i kultivacija ne predstavlja nikakav agrotehnički problem. Ogledi učinjeni u tom pravcu sa setvom semena u rasadnicima pokazali su da sadnice Colutea arborescens postizavaju u prvoj godini nakon setve visinu do 1,30 m, a često i više, a nakon tri i četiri godine visinu od 3 m. (Fot. 12.) Ovde moramo razlikovati upotrebu krmnih šumskih vrsta na sledećim kategorijama zemljišta: 179 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1962 str. 30 <-- 30 --> PDF |
Fot. 12. Colutea arborescens, jednogodišnji nasad na iscrpljenom flišnom tlu, Omiš. (Foto Dr. I. Kovačević) a) Na iscrpljenim napuštenim poljoprivrednim zemljištima kakvih ima naročito mnogo na obalnom pojasu (bivši vinogradi). Upotreba krmnih vrsta šumskog grmlja na ovakvim površinama naročito na fhsu daje izvanredne rezultate bez ikakvog đubrenja ili navodnjavanja, potrebna je samo višekratna kultivacija prve dvije godine. (Fot. 12) a ponegdje i baktenjalna infekcija zemljišta. b) Na neobrađenim zemljištima ali sposobnim za mediteranske voćnjake. Na ovakvim zemljištima mogu kulture krmnog šumskog grmlja i polugrmlja u zajednici sa voćnjakom da znatno podignu ukupnu vrednost proizvodnje voćnjaka. c) Podizanje kultura šumskog krmnog grmlja na ograničnim površinama sa navodnjavanjem i đubrenje ili bez. Podizanje tih kultura je pitanje rentabiliteta u odnosu prema drugim ora- mčnim kulturama. Pri tome treba — ako je nužno proizvoditi stočnu hranu na takvim površinama — uporediti troškove osnivanja i prinese kultura šumskog krmnog grmlja sa troškovima osnivanja kultura lucerne deteline i drugih krmnih smesa i što je u ovom slučaju odlučujuće sa troškovima žetve. Moramo voditi računa o činjenici da su krmne šumske vrste grmlja sastavljeno od drvenastih dugogodišnjih vrsta pa je upotreba finalne mehanizacije kakva se kod nas upotrebljava nemoguća. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1962 str. 31 <-- 31 --> PDF |
Ako se radi o podizanju takvih kultura na oranićnim površinama sitnog seljačkog poseda onda ono može da ima svoje opravdanje, ali za takove kulture na oranićnim površinama krupnih poljoprivrednih gospodarstava odlučujuću ulogu imaju troškovi žetve pri izboru kulture krmnog bilja. Na velikim poljoprivrednim gospodarstvima kulture šumskog krmnog grmlja mogu da se uspešno upotrebe na rubnim degradiranim kamenjarama, pašnjacima ili u zajednici sa voćnjacima kako* smo´ gore rekli. E) ĐUERENJE KULTURA KRMNOG GRMLJA Mineralna đubriva su uglavnom dala dosta slabe rezultate na degradiranim kamenjarama delom radi brzog ispiranja ako se upotrebe u kasnoj jeseni, a delom radi pomanjkanja oborina u proljeće. Osim toga lako topive fosforne soli vezuju se na koloide crvenica pa su nekorisne za biljku. Radi toga će biti najcelishodnije na mediteranskom aridnom području upctrebiti kompost. F) NAČIN EKSPLOATACIJE Ova oblast je još sasvim neistražena. Utvrđeno je samo da lisnik Colutea arborescens treba sabirati u junu mesecu, najkasnije u prvoj polovici jula, jer kod većih vrućina nastaje vrlo često ranije osipanje lišća. Coronila emerus može sabirati vrlo često još i početkom zime, ali je zbog veće krmne vrednosti treba sabirati koncem proljeća. Petteria ramentacea se obično sabire koncem septembra ili početkom oktobra radi njene otrovnosti. NAJVAŽNIJI ZADACI NAUCNO-ISTRAZIVACKE SLUŽBE Egzaktna istraživanja iz oblasti melioracije degradiranih pašnjaka kamenjara podizanjem kultura krmnog šumskog drveća i grmlja nalaze se u svom početnom stadiju, pa su za uspešno i rentabilno korištenje tog metoda u većim razmerama u praksi potrebna još obimna istraživanja. Najvažniji zadaci istraživačke službe treba, da se u prvom redu odnese na sledeće grupe istraživanja: 1. Istraživanja flornog sastava stadija degradacije u cilju povećanja asortimana vrsta, 2. Ogledi introdukcije stranih vrsta, 3. Metcde tretiranja semena pred setvu, 4. Tehnika setve i sadnje šumskog krmnog drveća i grmlja, 5. Tehnika setve i sadnje niskih drvenastih leguminoza, 6. Utvrđivanje najpovoljnije strukture kultura krmnog šumskog drveća i grmlja i šumskih vrsta meliorativnih četinara, 7. Tehnika eksploatacije kultura krmnog šumskog drveća i grmlja: proizvodni turnus, način i vreme seče, transport i čuvanje lisnika, 8. Tehnika eksploatacije direktnim korištenjem lisnika u kulturi: brstom i ispašom, 9. Hranidbeni komparativni ogledi ishrane stoke sa lisnikom šumskih vrsta, 10. Ekonomika stočarstva u vezi sa korištenjem šumskih elemenata za ishranu stoke. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1962 str. 32 <-- 32 --> PDF |
Problem melioracije degradiranih pašnjaka sa šumskim krmnim vrstama kao i uređenje i korištenje niskih šuma i šikara za ishranu stoke, usvojen je na 8. zasedanju Potkomisije za šumarske probleme Mediterana kao problem mediteranskog značaja i označen kao Projekt br. 2 između 10 prioritetnih projekata. Prigodom navedenih istraživanja, podizanja oglednih polja, registracija, analiza i dr. u najvećoj meri su se angažovale i sarađivale sa Institutom za šumarska istraživanja u Zagrebu, koji im se na tome zahvaljuje: Šumarije Split, Zadar i Karlofoag, zatim: Zavod za hranidbu domaćih životinja i tehnologiju krmiva Poljoprivrednog fakulteta u Zagrebu Poljoprivredno dobro Smilčići u Zadru i Zavod za ispitivanje i kontrolu šumskog semena, Rijeka. Zaključci 1. Stalnim porastom broja stanovništva raste i stočni fond odnosno potreba za proizvodima stočarstva. 2. Sadanji porast proizvodnje stočne hrane nije dovoljan da u zadovoljavajućoj meri podmiri potrebu. 3. Znatan deo manjka na stočnoj hrani naknađuje se ispašom i brstom u šumama. 4. Racionalna proizvodnja stočne hrane na degradiranim pašnjacima-kamenjarama i šikarama ukazuje se kao> nužna ekonomska mera radi obezbeđenja ishrane stoke i obnovu šuma. 5. Na degradiranim pašnjacima aridnog submediteranskog područja kao osnova jedne stalne proizvodnje stočne hrane ne može da bude trava, nego trajna drvenasta šumska vegetacija, pa se kulture šumskih krmnih vrsta ukazuju kao´ najpovoljniji metod melioracije tih površina, koji daje prihode u relativno najkraćem roku. 6. Kao najpovoljnije vrste za tu svrhu ukazuju se autohtone vrste šumskog grmlja, naročito leguminoza, koje su adaptirane na nepovoljne ekološke uslcve degradiranih područja, visoke su krmne vrednosti i zaštićuju tlo od erozije. 7. Od domaćih leguminoza delirr.ćno. su ispitane: Colutea arborescens, Coronilla emerus i Petteria ramentacea. Rezultati tih istraživanja su sledeći:. — pO´ sadržaju proteina one su za 2.5—3 puta bogatije od livadskog sena — ovce hranjene sa lisnikom Petterije i Colutee u dopunskoj ishrani po kazale su prirast težine u oglednom periodu od 45 dana cd 15—21% — proizvodnja lisnika po´ ha prema prilikama može da iznosi i doi 30 mtc — Colutea i Coronilla su izvanredne protiverozione vrste, već u prvoj godini razvijaju koren u dubinu od 70´—100 cm. 8. Osim krmnog šumskog grmlja u sastavu flore degradacijskih stadija kraškcg područja nalaze se mnoge vrste leguminoza u vidu niskog drvenastog žbunja koje proizvede velike količine mahuna i na taj način predstavljaju prave koncentrate stočne hrane. Ove vrste se mogu upotrebiti za obrašćivanje površina između redova grmlja i drveća. 9. Kod osnivanja kultura krmnog šumskog grmlja treba uvek predvideti i sadnju izvesnog manjeg broja drveća četinara radi zaštite i melioracije tla. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1962 str. 33 <-- 33 --> PDF |
Osim tih četinarskih vrsta mogu se još saditi i razne divljake kao podloga za voćke. 10. Proizvodnja stočne hrane u kulturama krmnog šumskog drveća i grmlja u niskim šumama i šikarama uređenim za tu svrhu, može da posluži u stočarskom sistemu krškog područja kao> važan i efikasan eiemenat dopunske a prema prilikama i isključive ishrane stoke. 11. Kulture krmnog šumskog grmlja su naročito podesne za melioraciju napuštenih i iscrpljenih poljoprivrednih zemljišta. 12. Osnivanje kultura krmnog šumskog grmlja na oraničnim površinama ili zemljištima inače podesnim za intenzivne poljoprivredne kulture, treba ispitati sa gledišta rentabiliteta s obzirom na troškove sabiranja odnosno žetve. 13. Najvažniji zadaci istraživačke službe u ovoj oblasti odnose se na: — povećanje asortimana vrsta, — tehniku tretiranja semena, — tehniku direktne setve na terenu, — smanjenje troškova obrade tla, —. smanjenje troškova sabiranja lisnika, — utvrđivanje najracionalnijeg načina korištenja lisnika u ishrani stoke. LJTTERATURA: (1) Ziani Petar: Interdiction du parcours des caprins en Yougoslavie. Dokumentacija 8 zasedanja Potkomisije FAO za šumarske probleme mediterana. FAO/SCM/ /62´28´8a-D. Dubrovnik 1962. (2) Jelavić ing. Ante: Poljoprivreda na kršu Jugoslavije. Zbornik Krš Jugoslavije. Split 1957. (3) Jelavić ing. Ante: Problemi Krša. Agromski glasnik, 26-1953. (4) Vrdoljak ing. Žarko: Röle et importance des forets ä feuilles caduques et des brous sailles pour l´alimentation du betail dans la region karstique Yougoslave. Dokumentacija 8. zasedanja Potkomisije FAO za Mediteran. FAQ/SCM/62-13-/5-C Dubrovnik 1962. (H Kraljić đr Branko: Veličina šumske paše u Jugoslaviji. Skopje 1960. (6) Premužić ing. Ante: Seljačko gospodarstvo na kršu. Zagreb, 1940. (7) Fukarek đr Pavle: »O granicama prirodnog areala tilovine«. II Godišnjak Biološkog Instituta u Sarajevu, 1949. Fasc. 1—2. (7a) Petrović đr Dragoljub: O šumskom drveću u Južnoj Srbiji. Š. L. 1934. (8) Mučalo ing. Vitomir: Ubrzanje klijanja i povećanje klijavosti sjemena pucaline (Colutea arborescens). Obavijesti Instituta za šumarska istraživanja. 1959. (9) Mučalo ing. Vitomir: Ispitivanje klijavosti krmnih leguminoza. Izvještaj 1960. Inedit Br B. Horvat i ing. M. Nuskern: Hranidbeni pokusi s lisnikom sa ovcama u Gospiću god. 1950/51. Polj. znanstv. smotra Zagreb, 1959. AMELIORATION DES PÄTURAGES DEGRADES AVEC DES ARBRES, ARBRISSEAUX ET SOUS-ARBRISSEAUX FOURRAGERS RßSUMfi Des donnees statistiques mentionnees par l´auteur, on voit que parallement svec I´accroissement du nombre des habitants dans la region mediterraneenne, s´acc~ >it aussi le nombre des bestiaux. Mais la production des fourrages ne s´accroit pas cans la meme proportion, ainsi qu´une partie considerable du menu betail est mal |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1962 str. 34 <-- 34 --> PDF |
nourrie. Ce manque de fourrage est compense dans une grande mesure par le päturage surcharge dans les forets. Dans la region karstique de la Yougoslavie existent de grandes possibility pour une production fourragere intensive: — dans les vallees karstique ameliorees, — sur les prairies mal soignees qui donnent un rendement tres faible, — dans les taillis et les broussailles qui, a la suite d´un amenagement, pourraient s´utiliser rationnellement en donnant de grandes quantites de ramailles, et enfin, — dans les cultures d arbres, arbrisseaux et sous-arbrisseaux fourragers qu´on plante en vue d´ameliorer les pelouses pierreuses karstique degradees. L´auteur est d´avis que pour ameliorer des pelouses pierreuses degradees, les essences autochtones de la composition floristique de stade de degradation, conviennent le plus, car elles sont adaptees aux conditions defavorables de la region karstique, et parmi elles, en premier lieu, il faut prendre en consideration les legumineuses. A la base des donnees des experiences executees et des observations, on peut formuler les conclusions suivantes: 1. Parmi les legumineuses autochtones ont ete examinees partiellement: Colutea arborescens, Coronilla emerus et Petteria ramentacea. Les resultats de ces recherches ont ete les suivants: — par la teneur en proteine, ces essences sont de 2,5 ä 3 fois plus riches que le foin de prairie, — la production des ramailles par hectare selon les circonstances est de 30 mtc, — les moutons nourris avec des ramailles de Petteria et de Colutea comme fourage d´appoint, dans la periode d experimentation dont la duree etait de 45 jours, ont demontre une augmentation de poids de 15 ä 21*>/o, — Colutea et Coronilla sont des essences excellentes contre l´erosion, car dejä au cours de la premiere annee, la račine se developpe en profondeur de 70 ä 100 cm. 2. Outre les arbres et arbrisseaux fourragers, dans la composition floristique de la region karstique, se trouvent bien d´essences de legumineuses ayant la forme des sous-arbrisseaux produisant de grandes quantites de legumes et representant de cette facon la veritable fourrage concentre. Ces essences peuvent etre utillisees ä couvrir la superficie entre les rangs des arbrisseaux et des arbres. 3. Au cours d´etablissement de cultures d´arbrisseaux fourragers, il faut toujours prevoir un certain nombre d´arbres resineux en vue de proteger et d´ameliorer le sol. Sauf des resineux, on peut planter aussi des sauvageons pour les arbres fruitiers. 4. La production du fourrage dans: les cultures des arbrisseaux fourragers et des sous-arbrisseaux, les taillis et les broussailles amenages ä cet effet, peut servir pour l´elevage de betail dans la region karstiüue, comme un element important et efficace de fourrage d´appoint, et dans certaines circonstances comme l´alimentation exclusive de betail. 5. Les cultures des arbrisseaux fourragers sont particulierement convenables pour l´amelioration des terres agricoles delaissees et non productives. 6. Dans l´etablissement des cultures des arbrisseaux fourragers sur les surfaces arables ou sur les sols convenables pour les cultures agricoles intensives, il faut examiner de point de vue de la rentabilite etant donne les frais de la recolte. Les recherches dans le domaine d´amelioration des päturages degrades devraient etre poursuivies. Les täches principales du service des recherches concernent: — accroissement de la gamme des essences, — technique de traitement des grains, — technique de semis direct sur le terrain, — diminution des frais de preparation du sol, — diminution des frais de recolte des ramailles, — fixation du mode le plus rationnel de l´utilisation des ramailles dans l´alimentation de betail. |