DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1962 str. 57 <-- 57 --> PDF |
panj prethodne niske šume (zapravo podmladnu sječu makije), te se svake godine vršil amjerenja visina i promjera izbojaka. Mjerenja su vršena samo na jednom dijelu posječene površine, na mjernim plohama. Na tom objektu vršeno je i trijebljenje grmova tj. odrezivanje pojedinih izbojaka i grančica na nekojim izbojcima. Za obje vrste radova vršio sam povremeno kronometriranje sa svrhom dobivanja podataka, koji će poslužiti kao orijentacijske norme -za buduće slične radove. Mjerenje i trijebljenje izbojaka vršena su u grmovima česmine .(Quercus ilex), planike (Arbutus unedo) i zelenike (Phillyrea media), a mjerenja i drugih vrsta (crnog jasena, medunca, vrijeska, mirte). Uslovi za rad bilo mjerenja bilo obrezivanja nisu povoljni, jer su grmovi u manjoj ili većoj mjeri obrasli i teti vikom (Smilax aspera), a čije vriježe imaiu bodlje koje mogu i jače ozlijediti nezaštićenu kožu na ruci, pa bi radove u takvim prilikama trebalo vršiti u rukovicama. Rad je najteži u grmovima česmine, jer je lišće tvrdo i oštrog ruba tako i da ono grebe kožu. To dolazi osobito do izražaja kod mjerenja. Takvi radovi otežani su i stoga, što su vršeni nisko nad zemljom (promjeri na 43 cm od zemlje). Na radovima su sudjelovali različiti radnici, koji su obilježeni oznakama A, B i C. Rezanje su vršili obični, polukvalificirani, radnici Stanice Instituta u Splitu, a mjerenje đaci Šumarske škole za krš u Splitu. Radnici (ni đaci) nisu znali za kronometriranje, kako bi se dobili doista prosječni podaci, odnosno kako se ne bi, pa i podsvijesno utjecalo na ubrzavanje tempa rada, koje bi moglo biti i štetno po točnost (osobito kod mjerenja). 1. Radni učinak mjerenja izbojaka Kod ovih mjerenja izbojaka visine su mjerene od 43 cm na vaše, a promjeri na 43 cm od zemlje (Vs prsne visine). Na tom mjestu svaki je izbojak bio prethodno obilježen prstenom crvene boje tako, da ga posebno nije trebalo izabirati. Visine su mjerene štapnim drvenim mjerilom (metrom), a promjeri imikrometrijskom promjerkom (šublerom) jer su se dimenzije izbojđka kretale oko´ 10 mm na označenoj visini od 43 cm. Visina se mjerila s točnošću 1 cm, a promjer s točnošću desetine mm. U podacima označeni radnici- đaci radili su promjerkom, jer prema brzini rada promjerkom ovisfi brzina mjerenja i visine izbojaka. Kako iz raspoloživih podataka slijedi, satni učinak iznosi 213 mjerenja kod omjera vrsta planika: česmika = 4:5, odnosno za samu česminu okruglo 200, a za planiku 235. 2. Radni učinak za trijebljenje Trijebljenje je vršeno rezanjem pojedinih izbojaka iz grmova i grančica na izbojcima. Pretežno je vršeno rezanje izbojaka. Izbojak je rezan neposredno pored panja, što znači da se za svakj izbojak morali razmaknuti ostali izbojci, jer je rezanje vršeno malim (vinogradarskim) škarama. Kod ovako starih izbojaka (4—5 godina) primjena škara na duljoj dršci ne odgovara, jer, radi gustoće i malih dimenzija izbojaka, svaki izbojak "kojega treba odrezati treba i rukom prihvatiti. Prema mom obračunu satni učinak iznosi, zaokruženo, 260 rezova (izbojaka, grančica). Relativno je malen učinak za rezanje izbojaka planike, ali je taj uvjetovan s jedne strane manjim brojem grmova na radnoj površini (100 m2 koliko je iznosila površina mjernog polja), a s druge strane radi niskog učinka C radnika. Trijebljenje je izvršeno na ukupnoj radnoj površini od 600 m2 prosječnog obrasta 0.7. To znači da su po 1 m2 površine izvršena 7,34 reza, odnosno QO 1 ha 73.400 rezova. Prema tome za sastojine obrasta 0.7 sastavljenh od česmine, planike i zelenike po 1 ha potrebno je (73.400 :362) približno 200 radnika/dana. O. Piškorić O JAVORU GLUHACU (ACER OBTUSATUM KIT.) Učešće javora gluhaća u našim šumama visokog krša i mogućnost njegova korišćenja dosta su veliki. Javor gluhać zaslužuje da mu u šumsko-uzgojnom pogledu poklonimo više pažnje nego što je to do sada bilo. Potrebno je u vezi s time pobliže ispitati njegove morfološke, fitocenološke i uzgojne osobine. Isto tako potrebno je pobliže proučiti i njegov areal, jer i u tom pogledu postoji više nejasnoća. Obično se na to drvo gleda kao na manje vrijednu vrstu. Činjenica je da mu list ne jede stoka i da mu je uzrast manji nego kod gorskog javora i mliječa, ali ono ima niz prednosti zbog kojih zaslužuje pažnju. Skupina javor ja (Opalus), kamo pripada javor gluhać, rasprostranjena je na tri istočno-mediteranska poluotoka: na Apeninskom i Balkanskom Poluotoku i u 207 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1962 str. 58 <-- 58 --> PDF |
Maloj Aziji. Iz Apeninskog Poluotoka proširena je u sjeverozapadnu Afriku. Prema sjeveru proširila se od Alpa, Jure, Se- vena i Pireneja, a prema istoku stere se do Kavkaza i Perzije. Njen areal ,podsjeća na nekadašnju povezanost spomentih triju mediteranskih poluotoka. On je tercijarnog podrijetla. Javor gluhać srećemo često na čitavom Dinarskom gorju. On učestvuje kao primiješana vrsta počevši od hladnijeg submediterana pa sve do gornje granice šumske vegetacije. Proširen je u zapadnom dijelu Hrvatske, kroz Bosnu i Hercegovinu, jugozapadnu Srbiju, te kroz Ornu Goru i Makedoniju. Javor gluhać smatramo autohtonim drvetom naših šuma. Prema jugu dopire sve do srednjeg Epira. Optimalno raste na karbonatnim tlima razvitim na raznim vapnencima i dolomitima. U Makedoniji smo ga vidjeli in a silikatnoj podlozi. Javor gluhać posjeduje prilično veliku ekološku amplitudu, čime se mogu tumačiti i dosta velike razlike u njegovim morfološkim osebinama. Koliko može biti termofilan i heliofilan, dokazuje nam njegov sporadičan pridolazak čak i .u hladnijim mediteranskim, kao i u topliji medunčevim cenozama. Ovdje-ondje susrećemo ga i u šumi međunca s bjelograbićem. Vidjeli smo ga u toj cenozi u Hrvatskom Primorju, u Krbavi, u Dalmaciji, Hercegovini, Ornoj Gori i Makedoniji. Mnogo je češći i vitalniji u našim šumama medunca i crnog graba sa cerom. Na. Apeninskom Poluotoku najčešće se nalazi u oblasti Castanetum Pav. s toplim i suhim ljetom, a zalazi prilično duboko u pojas Fagetum Pav. Kod nas je stalan pratilac visoke krške bukove šume na vapnenoj podlozi, zatim šume bukve i jele, kao i šume bukve, jele i smrče na visokom kršu. U Velikoj i Maloj Kapeli, na Velebitu i Plješevici razvija se često u tim cenozama u vrlo krupna stabla. Pojavljuje se i u subalpinskim cenozama, a pojedinačno ga imade u šumi klekave bukve i bora krivulja. Najmarkantniji su mu pratioci u toplijem području klen, maklen, crni Jasen, medunac i bjelograbić, a u hladnijim položajima rašeljka, cer, crni grab, inukinja, žestika (Rhamnus carniolica), crveno pasje grožđe (Lonicera xylosteum) i dr. U području visokog krša razvija se u krupno stablo. Na pogodnu staništu može izrasti kao drvo preko 25 m visoko. Deblo mu može biti ravno, a krošnja velika i široko zaobljena. U visokim sastojinama prebornog sastava debla su mu često usukana i savinuta prema svijetlu. U Vele bitu, Kapeli i Plješevici vidjeli smo takvih stabala s promjerom i do 80 cm, a kod Bigorskog manastira u Makedoniji s promjerom do 60 cm. Izdanci iz panjeva obično su manji; njihova je debljina do 20 cm, a visina "do kojih 10 m. Kora debla je glatka, pepeljasto siva, na starim stablima ispucana u ljuske. Pupovi su oko 6 mm dugi, tamno smeđi, pravilno ljuskavi. Cvjetovi su uglavnom poligamni, andromonecični, u korimbima, na dugim stapkama, a razvijaju se neposredno prije ili za vrijeme prolistavanja, žućkaste su boje i nešto veći nego kod gorskog javora. Plodovi su dvije samare konveksnih i golih karpela. One su 2,5—3 cm duge, u zrelom stanju crvenkaste ili zelenkasto žute. Samare su pod pravim ili oštrim kutem. Češće se dešava da su i po tri samare zajedno israsle (Plitvička Jezera). Sistematika skupine kojoj pripada javor gluhać prilično je nejasna, te zaslužuje poseban studij. Prema R. Corti-u i A. Pavari-u (Monti e Boschi, 1956, s. 578) D´Errico 1955. god. istraživao je tu zapletenu problematiku i konstatovao da na području Apeninskoga Poluotoka postoji unutar vrste Acer Opalus Mili. 7 varijeteta. One se luče u dvije jasno odijeljene grupe. To su: var. Opalus tjrp., var opulifolium Pax, var rotundifolium Fiori i var. ambiguum Fiori. U drugu grupu pripadaju odlike sa odozdo gusto pustenastim listovima. To su: var. obtusatum Reich., var. neapolitanum DC. i var. aetnense Strobl. Već ovo nam daje poticaja da bi pitanje svojta javora gluhaća sa gusto dlakavim lišćem, kamo pripadaju naše svojte, iziskivalo specijalan studij. Javor gluhać nikad ne tvori sastojine, a ni grupe. Primiješan je pojedinačno, u skupovima ili u skupinama. Ne možemo ga prema tome ubrajati čak ni u subedirikatorske vrste. On je sporadičan ali mu je učešće ipak mnogo veće u južnom nego u sjevernom dijelu areala. Javor gluhać vrijedan je pažnje za pošumljavanje viših krških predjela. Može se u tom pogledu koristiti vrlo uspješno, ali kao primiješana vrsta s drugim umjerenim i kserotermnim kalcifilnim listačama, kao što su klen, maklen, rašeljka, crni jasen, crni grab, medunac, mukinja i dr. U području visokog krša´ zaslužuje javor gluhać posebnu pažnju i kao vrlo dobra meliorativna vrsta degradiranih šuma. Svojim obilnim i velikim lišćem, koje brzo trune, on dobro popravlja tlo. Odlikuje se vrlo dobrim povezivanjem i učvršćivanjem tla. Čest je stanovnik škrapovitih |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1962 str. 59 <-- 59 --> PDF |
krških terena. Dobro se razvija na skeletnim i skelatoidnim krškim terenima. U degradacijskim oblicima krških šuma održava se dosta dugo. Posjeduje odličnu regeneracijsku snagu iz panja. U tome je veoma vitalan i izdržljiv. Javor gluhać važan je elemenat u oblasti šuma srednjeg i višeg krša, tj. u oblasti koje čovjek obilno koristi za svoje potrebe. Javor gluhač može vrlo dobro koristiti i kao dekorativno drvo. Ta njegova osobina može vrlo dobro doći do izražaja na podesnim mjestima na hladnijim, položajima u oblasti naših lisnatih šuma na karbonatnim tlima. On razvija veliku, lijepu i dosta gustu krošnju, te je u tome prikladniji od mnogih stranih ili domaćih ali neautohtonih vrsta drveća. Pri rješavanju parkiranja u oblaslti gorskih krajeva (Plitvička Jezera, visoka krška naselja) trebalo bi pokloniti vi´še pažnje zavoru gluhaću. Ovih nekoliko misli iznosimo u prilog boljeg upoznavanja i korišćenja javora gluhaća kod nas. Njegov problem sastoji se prvenstveno u proučavanju morfoloških osobina i sistematskog raščlanjenja, kao i u detaljnijem ispitivanju ekoloških i bioloških osobina svojta koje kod nas dolaze. U vezi s upoznavanjem uzgojnih osobina javora gluhaća donosimo ovom prilikom nekoliko opažanja s obzirom na klijavost njegova sjemena. U jesen 1958 nabavili smo veću količinu sjemena javora gluhaća od Šumskog inspektorata u Gospiću. Sjeme je bilo bez krilaca. U 1 litri bilo je prosječno 3450 sjemenki. Prosječna težina 1 litre sjemenki je 0,37 kg, a u 1 kg bilo je 2,7 litre sjemenki. Posijali smo ga u jesen 1958 i proljeće 1959. Od tog sjemena jedan dio (1,5 kg) posijali smo 25. XI 1958 u šumskom rasadniku u Maksimiru, a isto toliku količinu posijali smo 26. XI 1958 u šumskom rasadniku u Doktoršćini. Šumski rasadnik u Maksimiru nalazi se u istočnoj periferiji Zagreba na aluvijalnom smeđem tlu neutralne reakcije, u visini od 120 m. Klima je humidna. Srednja godišnja temperatura iznosi 10,3" C, a oborine 930 mm. Šumski rasadnik u Doktoršćini nalazi se na južnom obronku Zagrebačke Gore, sjeverno od Maksimira, na visini od 214—251 m, na parapodzolastom tlu pjeskovite teksture, slabo kisele reakcije. Klima je humidna. Srednja godišnja temperatura iznosi oko 10° C, a oborine 950 mm. O´ba rasadni´ka nisu podesna za uzgoj biljaka javora gluhaća zbog kemijskih osobina tla. U oba slučaja sjeme je isklijalo polovinom aprila 1959 i biljke su se dobro razvijale. U rasadniku u Maksimiru uzgojeno je na 6 m 213 dvogodišnjih biljaka ili na 1 m prosječno 35,5 biljaka. Jednogodišnje biljke imale su stabljike dugačke prosječno 13,8 cm, a dvogodišnje 37,2 cm, tj. u drugoj godini prirasle su 23,4 cm. Debljina pridanka dvogodišnjih biljaka bila je 5,4 mm, a dužina korijena prosječno 29,5 cm. U rasadniku u Doktoršćini na dužini od 9 m izniklo je 398 biljaka ili po 1 m 44,2 bilike. Jednogodišnje biljke imale su stabljiku dugu 11,3, a dvogodišnje 24,5, tj. prirasle su u drugoj godini 13,2 cm, deblima pridanka iznosila je 5,5 mm, a dužina korijena prosječno 25,5 cm. Dana 25. III. 1959. posijana je u rasadniku u Maksimiru jednaka količina sjemena (1,5 kg). Sjeme je zimi čuvano u hladnoj prostoriji. Ono je dobro niklo oko 20. IV. 1960, tj. preležalo je na gredici godinu dana. Isto to i u isto vrijeme učinjeno je i u rasadniku u Doktoršćini. Rezultat je bio podjednak. U rasadniku u Maksimiru u 6 jednometarskih redova uzgojeno je 356 jednogodišnjih biljaka ili 53,8 biljaka na 1 m. Stabljike su bile 8,2 cm duge. prldrnak 2,7 mm debeo, a dužina korijenja iznosila je prosječno. 14,9 cm. U rasadniku u Doktoršćini na dužini od 4,5 m izniklo je 155 biljaka ili prosječno na l m 34 4 biljke. Jednogodišnje biljke imale su stabliiku dugu 7,4 cm, a pridanak je bio debeo 3,4 mm. Dužina korijena iznosila je prosječno 16,0 cm. Dana 27. III. 1959. g. stratificirali smo 3 kg od istog sjemena. Sjeme je posijano 16. III. 1960. u rasadniku u Maksimiru u jednometarske redove. Sjeme je dobro izniklo početkom apj-ila 1960, te je. iz promatranih 5 redi proizvedena ukupno jednogodišnja 231 biljka. Biljke su imale stabljiku dugačku 9,4 cm, pridanak im je bio debeo 3,3 mm. Korijenje im je bilo dugačko prosječno 12,0 cm. Iz navedenog pokusa povlačimo slijedeći zaključak: U pogledu klijanja sjemena javora gluhaća pokazao je naš pokus da se njegovo sjeme s obzirom na klijavost ponaša slično kao što to vrijedi za plodove crnog jasena, gorskog javora, crnog graba, malolisne lipe, lovora, crnog koprivića, i;ašeljke i dr. Ako se sjeme sjje rano u jesen (u oktobru ili novembrui. većina sjemena proklijat će narednog proljeća. Ako se sjeme sije kasno u jesen (u decembru) ili u proljeću, ono preleži. Prema tome sjeme javora gluhaća pripada u grupu sjemena koje »lakše kli |