DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1962 str. 54     <-- 54 -->        PDF

području šumarije Zagreb, gdje su lugari
bili odgovorni za sve panj eve kao i u narodnim
šumama. I ako su lugari podnosili
prijave protiv vlasnika koji" su sjekli u
svojim šumama nedoznačeno drvo, ilegalna
se sječa do sada nije mogla spriječiti, izuzev
šumarije Zagreb, jer su* .suci za nepovlasnu
sječu u vlastitim šumama blago
kažnjavali. Čini se da je ilegalna sječa u
privatnim šumama na području grada Zagreba
daleko veća nego legalna.


Visoke šume zauzimaju 68 "Vo cijele
površine, i to:


1-40 g. 41-80 g. 81-120 g. preko Ukupno
120 g.


ha ha ha ha ha


10.361 8.847 633 310 20.151
Niske šume zauzimaju 32 "Vo cijele
površine, i to:


1-10 god. 11-20 god. preko Ukupno
21 god.


4.338 ha 2.344 ha 2.594 ha 9.276 ha
Odnos je dobnih razreda nepovoljan,
jer 52´/o visokih šuma je između jedne
i četrdesete godina, 44 "Vo između 41—80
god, 3l0/o između 81—120 god. i preko 120
god. je 1´%.


47 !»/o niskih šuma je između 1—10 god.,
25 "Vo ima starosti između 11—20 god. i
28 "Vo je preko 20 godina.


Na površine visokih šuma koje se ne
bi moglo pošumiti prirodnim´ putem, trebalo
bi unositi četinare i to najviše crni
i obični bor radi popravljanja degradiranog
zemlijšta, a na višim položajima trebalo
bi na boljim i svježijim tlima unositi
srarču i borovac, a na slabijim tlima pored
bora još i ariš. To bi važilo" za gorske i
prigorske šume, dok u nizinske sume treba
unositi bjelogoricu brzog rasta. Sve kolosjeke
kestena trebalo bi radi vrijednosti
kestenovog drveta, plodova, estetskog izgleda
našeg prigorja i gorja, a i same privrede,
čim prije pretvoriti u visoke šume
i to na najjednostavniji i najjeftiniji način.
Poznato je da kesten ima veliku izbojnu
snagu iz panja, pa ako se posiječe
stablo pri zemlji, ili još bolje, upravo u
zemlji, izbojci kestenovi se odbiju od panja,
pa gotovo i nema razlike između kestenove
šume iz panja i sjemena.


Neke panjače trebaće podržavati tako
dugo dok ne urode sjemenom, pa nakon


dobrog pomlađenja moći će se i njih pre


tvoriti u visoke šume.


Kako se brzo mogu privatne šume po


mladiti prirodnim putem, imamo vrlo do


bar primjer na južnoj strani Medvednice.


N. O. G. Z. donio je odluku o gradskom
zelenilu 1950. god. Ta odluka važila je
samo za uži dio grada i za gradske parkove,
a kad je osnovana šumarija Sljeme
1952. god., dobre strane te odluke počeli
smo primjenjivati i na šume na Medvednici
bez obzira da li su te šume narodne
ili privatne. Zabranili smo na Medvednici
pašu, kupljenje listinca sa degradiranih
površina, prekomjernu sječu i zadužili
smo lugare za privatne šume isto tako kao
i za narodne. Lugar je bio odgovoran za
štetu i u privatnim šumama kao i u narodnim.
Rezultat takvog rada na Medvednici,
konkretno u šumi Medvešćini, ´možemo
već sada vidjeti. Posvuda se javio
prirodni pomladak hrasta i bukve, a u
višim predjelima bukve i jele. Štetni predrast
se uklanjao, a poneki seljaci su u
svojim šumama sadili kestenove sadnice
koje su sami uzgojili u svojim vrtovima.
S druge strane treba još i sada pogledati
sjevernu stranu Medvednice pa uporediti
privatne šume sjeverne i južne strane, pa
će se vidjeti ogromna razlika. Normalno
bi bilo da su na južnoj strani, bliže gradu,
privatne šume lošije, a na sjevernoj strani,
udaljenijoj od grada, trebale bi biti šume
bolje. One su zapravo još 1952. god. bile
bolje, ali Strogi režim na iužnoj strani
Medvednice, upravo je pogodovao seljacima
na sjevernoj strani, pa su kresali jele
i prodavali grane na Mirogoiu (gradskom
groblju), raznim cvjećarskim prodavaonicama,
mesnicama itd., a osobito su prekomjerno
sjekli i još uvijek sijeku novogodišnja
drvca.
Kolikogod se primjena odluke o gradskom
zelenilu odrazila pozitivno na Medvednici,
daleko više se odrazila negativno
u nizinskom dijelu šuma, to jest šuma koje
su vezane uz gradske parkove i rijeku
Savu. Tu se pretjeralo i nije se dopuštala
nikakva sječa, pa čak ni njega mladika i
čišćenje guštika, a ni prorede se nisu
vršile. Tu smo se sukobili sa čudnovatim
mišljenjem nestručnjaka koji su tvrdili da
će priroda sama stvoriti dobru i lijepu
šumu. Ovakav nepravilan stav seljaci nisu
mogli prihvatiti i stalno su se bunili protiv
nepravilnosti, jer se zabranjivalo sjeći
i grmove lijeske, kupine, stabla ive itd.
Tek od 1957.´ god. i u nizinskim šumama,
najprije u narodnim i to na silu, a poslije
i u privatnim, počeli smo sa sadnjom
vrsta brzog rasta bjelogoričnog drveća, a
od četinjača unašali smo ,u šume bor. U