DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1962 str. 53     <-- 53 -->        PDF

RAZNE STRUČNE TEME I PRIKAZI


PRIVATNE SUME NA PODRUČJU
GRAĐA ZAGREBA


Većina privatnih šuma na području
grada Zagreba vezane su na narodne šume
ili su čak uklopljene kao veće ili manje
enklave u narodnim šumama. Manji dio
privatnih šuma sačinjavaju zajedno površinski
jednu cjelinu, potpuno izdvojenu
od narodnih šuma kao što je na primjer
šuma Sušak (400 ha) na području Šumarije
Zelina. Obično u takvim cjelovitim kompleksima
privatnih šuma ima tu i tamo
po koja enklava narodnih šuma. Prema
tome ima slučajeva gdje su manje privatne
šume uklopljene među narodnim šumama
i obrnuto, imamo manjih narodnih šuma
koje su uklopljene među privatnim šumama.
Ovakove enklave bilo jedne ili
druge nemaju točnih međa, jer privatnici
stalno nastoje svoju šumu proširiti na račun
narodnih šuma, pa često dolazi do
sporova.


Treća vrsta privatnih šuma su mali šumarci
između poljoprivrednog zemljišta
potpuno odijeljeni od većih šumskih površina.
Ti šumarci su ili po jarcima i nezgodnom
terenu za poljoprivrednu obradu
ili su među livadama na nižem, obično
poplavnom i vrlo vlažnom terenu. Površina
takvih šumaraka obično je manja od
jednog ha, a često su to i ostaci nekadašnje
šume, osobito na livadama, pa imamo
samo dvadesetak stabala i manje, a još
uvijek, bar na užem području grada, smatramo
to šumom. Ima takvih šumaraka i
u prigorskom, pa čak i u gorskom području
koji su nastali krčenjem šume i pretvaranjem
apsolutnog šumskog zemljišta
u poljoprivredno zemljište, a ostale su šumice
po uvalama i kamenitoj površini ili
su se razvile na pojedinim pašnjacima,
jer ih stoka nije mogla uništiti.


Na području grada Zagreba, prema prikupljenim
podacima od šumarija (a koji
vjerojatno nisu točni) imamo 25.248 vlasnika
koji posjeduju 29.427 ha šumske površine
ili prosječno po jednom vlasniku
dolazi 1,16 ha. Znamo da se mnoge površine
vode u katastru kao šume iako je
zemljište pretvoreno u poljoprivredno.
Prema tome na jednog vlasnika otpada
prosječno manje od jednog ha šume. Ali
ta prosječna površina, koja bi nas mogla
i zadovoljiti, ispada upravo smiješna, kad
se pogleda u katastru. Tako na primjer
na Medvednici imamo privatnika koji
imaju 3 do 20 kvadratnih hvati šume. Če


sto puta se šuma vodi u katastru na osobama
koje su već odavno mrtve, a deseci
njihovih nasljednika se parniče i svađaju
kod sječe i iskorištavanja čak i jednog
stabla. Svi ti nasljednici odnose ne samo
listinac iz šume, nego čak i humus.


Broj domaćinstava
do 3 ha 4-5 ha 6-10 ha preko10 ha
Ukupno
22.575 1.599 768 306 25.248


Svi ti privatnici došli su na različite
načine do šuma. Neki su šumu zadržali
još iz feudalnog doba (turopoljski plemenitaši
i poneki plemići koji su osiromašili),
drugi su se opet obogatili kao trgovci u
kapitalizmu pa kupili šume od feudalaca
i konačno, a tih je najviše, do šuma su
došli i seljaci razdiobom zemljišnih zajednica.
Vrlo mali broj seljaka i radnika dobio
je poslije drugog svjetskog rata male
šumice razdiobom crkvenih šuma i šuma
narodnih neprijatelja i izdajica.


Obrast u privatnim šumama je vrlo
mali. Prekomjerna sječa, većinom na vrlo
degradiranom tlu, snizila je obrast na 0,2
do 0,3. Ima i izuzetaka gdje je obrast potpun,
a to su opet one privatne šume koje
su u planinskim predjelima i koje nemaju
izvoznih puteva, odnosno to su šume gdje
čovjek do sada nije štetno utjecao na prirodnu
šumu odnošenjem listinca i prekomjernom
sječom. Vrlo malo je potpuno
sačuvanih pristupačnih privatnih šuma, a
to su šume naprednijih pojedinaca koji
su svoje šume njegovali bar donekle.


Izvoz drva iz šume kamionima, sve
više asfaltiranih i dobrih puteva, podignuo
je vrijednost drveta i u udaljenijim
krajevima i u nepristupačnijim predjelima,
pa postoji opasnost da će i ono malo
još dobrih privatnih šuma biti vrlo brzo


-posječeno i na tržištu rasprodano.


Na 29.427 ha šumske površine ima
1,664.352 m3 drvne mase ili po ha dolazi
oko 56 m3, a to je jedna petina po prilici
one drvne mase koja bi trebala biti na
ovako upravo odličnom, šumskom tlu.
Godišnje se dopušta sjeći 36.600 m3 ili 2%
od ukupne drvne mase, ali se posiječe daleko
više, jer vlasnici sijeku i bez dopuštanja,
osobito za svoje privatne potrebe
i za ilegalnu trgovinu. Za nepovlasnu
sječu u privatnim šumama niko do sada
nije bio zvan na odgovornost osim na




ŠUMARSKI LIST 5-6/1962 str. 54     <-- 54 -->        PDF

području šumarije Zagreb, gdje su lugari
bili odgovorni za sve panj eve kao i u narodnim
šumama. I ako su lugari podnosili
prijave protiv vlasnika koji" su sjekli u
svojim šumama nedoznačeno drvo, ilegalna
se sječa do sada nije mogla spriječiti, izuzev
šumarije Zagreb, jer su* .suci za nepovlasnu
sječu u vlastitim šumama blago
kažnjavali. Čini se da je ilegalna sječa u
privatnim šumama na području grada Zagreba
daleko veća nego legalna.


Visoke šume zauzimaju 68 "Vo cijele
površine, i to:


1-40 g. 41-80 g. 81-120 g. preko Ukupno
120 g.


ha ha ha ha ha


10.361 8.847 633 310 20.151
Niske šume zauzimaju 32 "Vo cijele
površine, i to:


1-10 god. 11-20 god. preko Ukupno
21 god.


4.338 ha 2.344 ha 2.594 ha 9.276 ha
Odnos je dobnih razreda nepovoljan,
jer 52´/o visokih šuma je između jedne
i četrdesete godina, 44 "Vo između 41—80
god, 3l0/o između 81—120 god. i preko 120
god. je 1´%.


47 !»/o niskih šuma je između 1—10 god.,
25 "Vo ima starosti između 11—20 god. i
28 "Vo je preko 20 godina.


Na površine visokih šuma koje se ne
bi moglo pošumiti prirodnim´ putem, trebalo
bi unositi četinare i to najviše crni
i obični bor radi popravljanja degradiranog
zemlijšta, a na višim položajima trebalo
bi na boljim i svježijim tlima unositi
srarču i borovac, a na slabijim tlima pored
bora još i ariš. To bi važilo" za gorske i
prigorske šume, dok u nizinske sume treba
unositi bjelogoricu brzog rasta. Sve kolosjeke
kestena trebalo bi radi vrijednosti
kestenovog drveta, plodova, estetskog izgleda
našeg prigorja i gorja, a i same privrede,
čim prije pretvoriti u visoke šume
i to na najjednostavniji i najjeftiniji način.
Poznato je da kesten ima veliku izbojnu
snagu iz panja, pa ako se posiječe
stablo pri zemlji, ili još bolje, upravo u
zemlji, izbojci kestenovi se odbiju od panja,
pa gotovo i nema razlike između kestenove
šume iz panja i sjemena.


Neke panjače trebaće podržavati tako
dugo dok ne urode sjemenom, pa nakon


dobrog pomlađenja moći će se i njih pre


tvoriti u visoke šume.


Kako se brzo mogu privatne šume po


mladiti prirodnim putem, imamo vrlo do


bar primjer na južnoj strani Medvednice.


N. O. G. Z. donio je odluku o gradskom
zelenilu 1950. god. Ta odluka važila je
samo za uži dio grada i za gradske parkove,
a kad je osnovana šumarija Sljeme
1952. god., dobre strane te odluke počeli
smo primjenjivati i na šume na Medvednici
bez obzira da li su te šume narodne
ili privatne. Zabranili smo na Medvednici
pašu, kupljenje listinca sa degradiranih
površina, prekomjernu sječu i zadužili
smo lugare za privatne šume isto tako kao
i za narodne. Lugar je bio odgovoran za
štetu i u privatnim šumama kao i u narodnim.
Rezultat takvog rada na Medvednici,
konkretno u šumi Medvešćini, ´možemo
već sada vidjeti. Posvuda se javio
prirodni pomladak hrasta i bukve, a u
višim predjelima bukve i jele. Štetni predrast
se uklanjao, a poneki seljaci su u
svojim šumama sadili kestenove sadnice
koje su sami uzgojili u svojim vrtovima.
S druge strane treba još i sada pogledati
sjevernu stranu Medvednice pa uporediti
privatne šume sjeverne i južne strane, pa
će se vidjeti ogromna razlika. Normalno
bi bilo da su na južnoj strani, bliže gradu,
privatne šume lošije, a na sjevernoj strani,
udaljenijoj od grada, trebale bi biti šume
bolje. One su zapravo još 1952. god. bile
bolje, ali Strogi režim na iužnoj strani
Medvednice, upravo je pogodovao seljacima
na sjevernoj strani, pa su kresali jele
i prodavali grane na Mirogoiu (gradskom
groblju), raznim cvjećarskim prodavaonicama,
mesnicama itd., a osobito su prekomjerno
sjekli i još uvijek sijeku novogodišnja
drvca.
Kolikogod se primjena odluke o gradskom
zelenilu odrazila pozitivno na Medvednici,
daleko više se odrazila negativno
u nizinskom dijelu šuma, to jest šuma koje
su vezane uz gradske parkove i rijeku
Savu. Tu se pretjeralo i nije se dopuštala
nikakva sječa, pa čak ni njega mladika i
čišćenje guštika, a ni prorede se nisu
vršile. Tu smo se sukobili sa čudnovatim
mišljenjem nestručnjaka koji su tvrdili da
će priroda sama stvoriti dobru i lijepu
šumu. Ovakav nepravilan stav seljaci nisu
mogli prihvatiti i stalno su se bunili protiv
nepravilnosti, jer se zabranjivalo sjeći
i grmove lijeske, kupine, stabla ive itd.
Tek od 1957.´ god. i u nizinskim šumama,
najprije u narodnim i to na silu, a poslije
i u privatnim, počeli smo sa sadnjom
vrsta brzog rasta bjelogoričnog drveća, a
od četinjača unašali smo ,u šume bor. U




ŠUMARSKI LIST 5-6/1962 str. 55     <-- 55 -->        PDF

parfcove unašali smo razne egzote kao na
primjer: kriptomeriju, libocedar, sekvoju,
hameciparis itd. i ako je u smjernicama
pisalo da se u gradske parkove ne smiju
unašati egzote. Kad smo već spomenuli
parkove, onda se treba dotaći i iprivatnih
šuma uklopljenih među gradskim parkovima.
Takve se šume ne mogu i ne smiju
tretirati kao privredne šume bez obzira
što su njihovi vlasnici privatnici. Među
gradskim parkovima i to od poteza Vrapče,
Mikulići, Šestine, Gračani.´Baćun, Markuševac,
Markuševačka Trnp//a, Dubrava,
Resnik, pa Savom do Podsuseda i od Podsuseda
do Vrapca ima blizu 800 ha privatnih
šuma. Budući da te šume imaju
više komunalni karakter nego privredni,
treba s njima i drugačije gospodariti. U
tim šumama mora se stablimično gospodariti
i voditi računa o svakom stablu.
Osobito treba paziti da se ta šumska, ili
bolje reći parkovska površina ne smanjuje
i ne pretvara u poljoprivredno zemljište
i gradilišta. Svakako da se i u tim šumama
uzgojna mjere trebaju i moraju sprovoditi,
pa šta vilše, na mnogim površinama
uz rijeku Savu moći će se uzgajati i plantaža
bjelogoričnog i crnogoričnog drveća.
Tu se može spojiti lijepo, dobro, praktično
i korisno, jer nije točno da sve ono što
je korisno, nije i lijepo.


Iz svega dosadašnjeg izlaganja o privatnim
šumama, a to vrijedi i dobrim dijelom
za narodne šume na užem području
grada, izlazi da trebamo uzgajati šume
koje služe u prvom redu za rekreaciju, ali
se zato privreda u njima ne smije zanemariti.
O tim djelatnostima, to jest o komunalnoj
i privrednoj moraće se voditi
računa kod izrade stručniu elaborata za
te šume. Radi toga bi trebalo osnovati u
svakoj općini komisije koje u prvom redu
treba da izluče zelene površine. Sa zelenim
površinama u blizini i u samom gradu
Zagrebu, Samoboru, Gorici.´ Zelini itd.
treba gospodaru kao sa parkovima, a sa
ostalim šumama, već prema udaljenosti
od naselja i prema posjećivanju šuma od
izletnika, turista, planinara, skijaša itd.
treba uvesti neke vrste prelazni način
gospodarenja od gospodarenja sa parkovima,
pa sve do gospodarenja, sa privrednim
šumama.


Na oko 30.000 ha privatnih šuma imamo
godišnji prirest 36.000 m3 ili po ha 1,2 m3,
a to je jedna četvrtina ili "jedna petina
onoga prirasta koji bi se mogao dobiti sa
pravilnim klasičnim gospodarenjem. Znači
da su privatne šume toliko devastirane
da se godišnje gubi samo na prirastu preko
100.000 m3 drvne mase ili izraženo u
novcu, ako računamo m3 po 1.000 Din, to


iznosi preko 100,000.000 Din, čistog prihoda.
Kad bi uzeli u obzir i vrednije
drvne Sortimente nego što je ogrjev, onda
ta svota zinosi preko 300,000.000.— dinara
čistog prihoda, a gubitak za nacionalnu
privredu izražen u bruto produktu iznosi
i preko jedne milijarde dinara godišnje.


Dosada razmatrana šumska površina
privatnih šuma uzeta je iz podataka dugoročne
osnove sječa, a prema podacima
koje imaju pojedine općine grada Zagreba
ta se površina smanjuje za 364 ha
i iznosi ukupno 29.063 ha, i to:


Općina ha Općina ha
Zelina 5061 Maksimir 340
Sesvete 3492 Medvešćak 280
Dugo Selo 1560 Gornij grad 160
Vel. Go_rica 1733 Crnomerec 160
Remetinec 2660 Susedgrad 925
Samobor 6570 Zaprešić 5530
Dubrava 542


Na području tih trinaest općina imamo
sedam šumarija. Granice Šumarije Velika
Gorica, Remetinac i Samobor točno se podudaraju
sa granicama njihovih općina.
Šumarija Zelina ima šuma na području općine
Zelina i na području općine Sesvete.
Od privatnih šuma na području šumarije
Zelina pripalo bi 5061 ha, d_akle sve šume
te općine i 2082 ha sa područja općina Sesvete
ili ukupno 7143 ha. Šumariji Dugo
Selo pripalo bi privatnih šuma 2970 ha i
to sa područja općine Dugo Selo 1960 ha,
a sa područja Sesvete 1910. Najteži i najsloženiji
problem privatnih šuma sa područja
općina Dubrava, Maksimir, Medveščak,
Gornji grad, Crnomerec, Susedgrad
i Zaprešić spada u područje šumarije Zagreb
i iznosi 9787 ha. Za vršenje nadzora
nad tim šumama, a na užem području
grada i za čuvanje, za doznaku, izdavanje
izvoznica, kontrolu na malim privatnim
i zadružnim pilanama, kontrolu nad prodajom
ogrjeva, a i tehnike i drugim raznim
poslovima Šumsko gospodarstvo Zagreb
traži od općina 17,741.235 dinara ili
prosječno po ha 610 dinara ili po m3 485
dinara, ako uzmemo da se siječe 36.600 m3.


Šumsko gospodarstvo je postavilo svoj
zahtjev na temelju obračuna pojedinih
šumarija, pa je interesantno osvrnuti se
na te zahtjeve. Šumarija Zelina za navedene
radove na 7143 ha traži 2,550.000 Din.
ili po ha 357 dinara, Šumarija Dugo Selo
za radove na 2970 ha traži 2..522.470 Din.
ili prosječno po ha 849 dinara. Velika Gorica
za 1733 ha traži, 1,538.354 dinara ili


205