DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1962 str. 51     <-- 51 -->        PDF

U višem pojasu miješa se on i sa prelaznom jelom (Abies borisü-regis), a mjestimice
i sa bukvom nižih položaja.
Pa ipak, šume su crnog bora na ovoj planini drukčijeg sastava cd onih na
Tajgetu. Ove su nam borove šume i bliže: u njima nalazimo i elemente koji su


" inače značajni i za naše šume crnog bora. I podloga je tu sličnija našoj: na podlozi
trošnih vapnenaca tlo je vrlo plitko, kamenito i skeletno, bez izrazitijeg i
debljeg humusnog sloja. Borove šume tu zapremaju određeni pojas šumske vegetacije
koji je ograničen na podlogu karbonata sa rendzinom.


Kao vrlo čestu biljku, koja je vezana za pojas sa borovom šumom na Olimpu,
moramo spomenuti vrstu Staehelina uniflosculosa. Vrlo je značajna i kadulja
Salvia ringens koja ovdje zamjenjuje našu vrstu Salvia brachyodem, inače karakterističnu
za šume crnog bora na Pelješcu (Horvatić, 1958). Osim toga u tim
šumama rastu još i: Dactylis glomerata, Carex humilis, Festuca heterophylla,
Dorycnium germanicum, Galium lucidum, Geranium sanguineum, Teucrium
chamaedrys, Gymnadenia conopea, Thalictrum minus, Brachypodium pinnatum,
Genista radiata, Carlina oarymbosa, Digitalis ambigua itd. Zbog njihove manje
ili veće postojanosti u tome području i na određenoj vrsti tla, takve bismo šume
crnog bora na Olimpu mogli, u smislu tumačenja I. Horvata, uzeti kao posebne
oblike reliktnih šuma, u koje su naknadno i kasnije prodrli i neki noviji elementi.
Da u tome sastavu crni borovi mogu odigrati i ulogu pionira drugih
oblika šumske vegetacije, može se protumačiti u prvome redu izuzetnim svojstvima
te vrste drveća.


Zaključak


Crni borovi u Grčkoj sigurno ne pripadaju samo jednoj svojti, kao što to
navede neki autori, uvrštavajući ih u uži krug oblika podvrste pallasiana, koja je
pod imenom krimskog crnog bora uglavnom rasprostranjena na području Krima
1 u Maloj Aziji. Većina crnih borova u Grčkoj, napose onih koje smo pobliže
upoznali na Tajgetu, pripada po< svemu sudeći, prije široj skupini oblika koji su
preko našeg ilirskog i dalmatinskog crnog bora tješnje povezani s austrijskim
crnim borom. Određeni broj zajedničkih svojstava sa krimskim borom određuje
smještaj grčkih borova na krajnjem jugoistoku Evrope, u krajevima koji su
dugo bili izravno povezani s Azijom. Crni borovi na Olimpu, kao i na nekim
mjestima u Makedoniji pripadaju prema većini autora krimskom crnom boru
koji se tu nalazi na krajnjoj i prema zapadu isturenoj granici svoga areala.


Premda je i crni bor (kao i drugo šumsko drveće) na velikom dijelu grčkih
planina danas već jako potisnut, ipak je on još i sada vrlo važan i aktivan kao
pionir šumske vegetacije koja tu u šumi grčke jele ili drugdje postiže svoj konačni
i klimom uvjetovani stadij,. I na grčkim je planinama crni bor ustvari reliktna
biljka koja se je tu sačuvala u kontinuiranom razvitku od najstarijh tercijarnih
vremena. U vrlo starim i orijaškim primjercima crni je bor u ovome
najjužnijem području svoje prirodne rasprostranjenosti predstavnik onog drveća
koje i drugdje izgrađuje jedan od najstarijih oblika šumske vegetacije. I kao
pionir i kao reliktna biljka, crni bor ni u Grčkoj nije izgubio na svojoj vrijednosti
i aktivnosti. Rasprostranjen je najčešće u području koje je smješteno između
pojasa sa planinskom vegetacijom. iNa tom velikom prostoru izgrađuje on i tu
čiste ih miješane šume najčešće prorijeđenog i degradiranog oblika.