DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1962 str. 49 <-- 49 --> PDF |
nastajanju šumske vegetacije) vegetacije, crni se bor tu naseljuje već i na obroncima s vrlo- degradirancm vegetacijom u kojoj prevladavaju velika i bodljikava žutinica (Genista acanthoclades), zatim bujad. (Pteridium aquilinum), trave Dactylis hispnica, Brachypodium distachia, kržljavi primjerci hrasta medunca i oštrike (Quercus lanuginosa i Qu. caccifera), mlječika (Euphorbia myräinites) itd. Inače su ti oblici degradirane vegetacije mjestimice vrlo bujni, sa bezbroj grmova žutinice koja u cvijetu daje čitavom kraju naročitu žutu boju. Rastom joj pojedini primjerci prelaze i visinu od jedan metar. Ima ih sve do iznad 1000 ni nadm. vis. Mjestimice se javljaju vrlo obilno i inače u borovim šumama česti vrijesovi, Erica arborea i E. verticillata. Zatvorenije sastojine visokih crnih borova (redovito visokih 10—15 m) nalazimo- tu i na podlozi vrlo- bujno razvijenih i visokih (i preko 2 m) zimzelenih grmova kojih ima dosta još i kod 1300m. To su inače vrlo svijetle šume crnog bora, slične našim borovim šumama na podlozi makije ili poljskim šumama bijelog bora na podlozi vrištine. I tu je najčešća Erica arborea, dok je E. verticillata znatno slabije zastupana. Vrlo je čest i Juniperus oxycedrus. Inače tu ima mnogo i: Dactylis hispanica, Brachypodium distachia, Pteridium aquilinum, Dorycnium germanicum, D. hirsutum itd. Osim toga, na tim se mjestima zadržavaju i druge zeljaste i polugrmaste biljke koje općenito rastu u tom dijelu Tajgeta. Navodno se ovakvi oblici vrk» termofilne vegetacije razvijaju na mjestima gdje su spaljene ili drukčije uništene jelove šume nižih predjela. Uz veliku pionirsku aktivnost crnih borova tu će se nakon dužeg vremena opet razviti šume grčke jele. To su »prave borove šume« u kojima je vrlo toplo i svijetlo- i gdje još niti nema razvijenije vrste tla. Humusni je tu sloj na podlozi fliša vrlo slabo (jedva je 1 cm debeo) ili nikako- razvijen. Mršavo je i porozno tlo s mnogo iglica sivkaste do smeđe boje. Inače su u čitavom ovom području, naročito u tom razmjerno još niskom dijelu Tajgeta vrlo česte sječine i paljevine na koje se u velikom broju primjeraka naseljuje bujad i crni bor, koji kao biljka svijetla ne može dugo- osiguravati razvitak svome podmlatku. Zato u gušćim borovim sastojinama, u skoro čistim borovim šumama nalazimo već znatno izmijenjenu situaciju. Zbog gustoće i viših stabala heliofilni se elementi gube i nestaju. Nema više niti mladih borova, useljuje se podmladak grčke jele, a s njom i njezine pratilice. Takvih miješanih, često- puta i skoro- posve čistih borovih šuma upoznali smo na više mjesta u ovom dijelu Tajgeta. U njima su crni borovi i preko- 22 m visoki. Zbog oskudice svjetla nema tu više mnogo ni grmova ni ostalog bilja. Javljaju se još samo pojedinačno- zakržljali grmovi smrike (Juniperus oxycedrus). Kao nisko- rašće susreću se u tim šumama neke vrste roda Doronicum, Potentilla, Digitalis, Campanula, zatim Pteridium aquilinum, Brachypodium silvaticum, Aremonia agrimonioides, Galium rotundifolium, Cirsium eryophorum i vrlo mnogo mladih jela. U tom dijelu Tajgeta, a u povezanosti sa razvijenim šumama grčke jele, još su češći progresivniji stadiji ovakvih borovih šuma koje već posve prelaze u šume grčke jele. Razvijeni na dubljim tlima i u gušćim sastojinama crni se borovi tu ne mogu pomlađivati i moraju vremenom degradirati i ustupiti mjesto jelama koje se same i bez pomoći borova ne mogu naseliti na te degradacijske stadije sa heliofilnim oblicima. Zbog toga i te naoko prave borove šume, sa prekrasno razvijenim visokim stablima ne predstavljaju trajnije šumske stadije. Ovdje je jelo-va šuma klimom uvjetovani i konačni stadij u razvitku šumske ve |