DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1962 str. 4 <-- 4 --> PDF |
ćemo ih prebroditi uglavnom restrikcijama. To je vrlo krivo i opasno stanovi šte jer restrikcije vode ka smanjivanju potrošnje, što utječe na usporavanje proizvodnje, a sve to još više uspofava privredni rast. Glavni put treba da bude pronalazak svih izvora stimuliranja proizvodnje uz zadržavanje potrošnje dok se obadvije ne usklade. Da bi se na ovoj liniji uspjelo, jasno, u prvom redu treba imati kadrove koji su ovladali gornjim znanjima. U vezi s tim, drug Tito kaže: »Dobrim dijelom teškoće su proisticale baš iz toga što nismo imali ni potreban broj ni dovoljno sposobnih kadrova«. Iz analize Mjesnog komiteta SK za grad Zagreb vidi se da ogroman postotak najviših rukovodilaca u privrednim poduzećima na teritoriju Zagreba nemaju ni osnovno srednje obrazovanje. Jasno da je situacija u manjim gradovima još daleko teža. No, po mom mišljenju, taj se problem može vrlo brzo i uspješno riješiti. Naš narod zaista želi da uči. Uzmimo kao potvrdu ove teze rezultate rada Radničkog sveučilišta »Moša Pijade« u Zagrebu. Do danas kroz razne kurseve prošlo je više od polovine radništva grada Zagreba, koje je organiziralo gornje Sveučilište. Mi imamo danas oko 120.000 studenata, što je procentualno prema broju stanovništva jedna od najvećih cifara na svijetu. Samo ova dva primjera pokazuju da naši ljudi hoće da uče i u tome ih treba pomoći i pravilno ih usmjeravati. No, mislim da baš u ovom leži osnovna teškoća. Mi nemamo stručnjaka a niti organiziranih studija za izučavanje metoda savremene organizacije kao što su operativno istraživanje, linearno programiranje, studija rada, vremena i pokreta itd. Elektrotehnički i Ekonomski fakultet su pokušali da organiziraju postdiplomski studij za automatizaciju, pa Su morali da odgode otvaranje istoga jer nisu osigurali financijska sredstva, što pokazuje nedovoljno razumijevanja nekih fabrika za potrebu ovakvih stručnjaka. Isto tako mogli bismo na prste nabrojati stručnjake za turizam u Jugoslaviji, iako svi naglašavamo da je turizam neobično važna grana privrede kod nas. Mnoge zemlje pokrivaju svoj platni debalans kroz prihode iz turizma. Naš prihod iznosi oko 25 milijuna dolara godišnje, a susjednih zerhalja, kao što je Italija, Spanija i Francuska, taj prihod se kreće od 450 do 700 milijuna dolara. Gotovo nemamo ni odjeljenja, ni pojedinih organizacija koje se bave izučavanjem tržišta bilo u zemlji bilo vani. Mogao bih navesti i čitav niz drugih primjera, no ovi pokazuju da nam trebaju kadrovi koji će biti nosioci savremene tehnike, tehnologije i organizacije u našoj privredi. U tom smislu specijalnu ulogu igraju instituti. Mi možemo reći da smo u Hrvatskoj postigli dobre rezultate što se tiče osnivanja instituta. U roku ođ dvije godine osnovano je nekoliko desetaka novih instituta. Ali sada se radi o tome da se manji instituti objedine i da se izvrši podjela rada, da se izvrši koordinacija u pogledu istraživanja s obzirom na teme. Taj daljnji napredak zasada ide dosta teško. Na primjer, nama se pojedini instituti vrlo sporo razvijaju, i to u nekim granamama u kojima mi trebamo biti nosioci aktivnosti u našoj zemlji. Za ilustraciju mogu navesti institut alatnih mašina kao i vrlo sporo pristupanje organizaciji instituta za brodogradnju itd. Iz svega gore navedenog izlazi po mom mišljenju da je naš osnovni neprijatelj primitivizam i neznanje i još uvijek često birokratsko rješavanje pojedinih problema. Mi možemo sadašnje teškoće vrlo brzo da prebrodimo i da nastavimo s tempom brzoga rasta kao što smo i dosada išli, jer za to imamo sve 154 |