DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1962 str. 35 <-- 35 --> PDF |
REAMBULACIJA MEĐA ŠUMA OPĆENARODNE IMOVINE U NR HRVATSKOJ Ing. ZVONIMIR KALAFADZIĆ Po »-Zakonu o uređenju imovinskih odnosa nastalih samovlasnim zauzećem (uzurpacijom) zemljišta u općenarodnoj imovini« (Narodne novine br. 31-1958.) do konca 1963. god. moraju se raspraviti svi takvi slučajevi. Da bi konstatirali i likvidirali uzurpacije pristupamo reambulaciji šumskih međa. Tema ovog prikaza bit će 1. historijat problema likvidacije uzurpacija šumskog zemljišta općenarodne imovine, te osvrt na do sada izvedene reambulacije, 2. prijedlog za racionalizaciju daljnjih radova na reambulacijama, naročito u svijetlu odredaba »Osnovnog zakona o šumama« (Službeni list br. 16-1961), koje govore o arondaciji šuma, te shodnoj primjeni »Zakona o iskorištavanju poljoprivrednog zemljišta« (Službeni list br. 47-1959) u slučaju arondacija šuma, 3. prijedlog za organizaciju radova na reambulaciji i likvidaciji uzurpacija. I U šumskom gospodarstvu potrebno je poznavati točne međe šumskog posjeda, kako bi se znali vlasnički odnosi, tj. prostiranje pojedinih kategorija vlasništva, te površina šume, kojom gospodarimo. Površina je, uz drvnu masu, glavni regulator proizvodnje u šumskoj privredi. Veličine šumskih površina uzimaju se obično iz katastarskih operata. Vlasnički odnosi uzimaju se kao ispravni onako, kako su upisani u zemljišnoj knjizi (gruntovnici), a prostiranje pojedinih kategorija vlasništva uzima se za ispravno onako, kako je zabilježeno u katastarskim planovima. Katastar registrira uživaoce zemljišta (poreske obveznike), dok zemljišna knjiga zabilježava vlasnike. Zemljišna knjiga i katastar ustrojeni su na temelju detaljne geodetske izmjere, izvršene istodobno u obje svrhe, tako da je isprva stanje u gruntovnici i u katastru bilo identično. Do kasnijeg neslaganja dolazi uslijed promjena u vlasničkim odnosima, koje u zemljišnoj knjizi nisu obično provedene, -dok ih katastar ažurnije registrira, jer ne vodi toliko računa o pravnim osnovama takovih promjena. Katastarski i zemljišno-knjižni operati, koji su na upotrebi u NR Hrvatskoj, izrađeni su još -većinom za bivše Austro-Ugarske. Detaljna geodetska izmjera bila je izvršena grafički, geodetskim stolom, bazirana na triangulacionoj mreži I, II i III reda, određenoj uglavnom numerički, koja je progušćivana grafičkom triangulacijom i poligoniranjem. Izmjera je obavljena posebno na austrijskom dijelu monarhije (Dalmacija, Istra) u vremenu od 1817.—1839. god., te na ugarskom dijelu (Hrvatska, Slavonija, Međimurje) u vremenu od god. 1848.—1877. Svrha izmjere bila je čisto fiskalna (u svrhu odmjere poreza), dana je samo horizontalna predodžba terena, dok visinska nije uopće rađena. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1962 str. 36 <-- 36 --> PDF |
Tehničko održavanje katastra za bivše Austro-Ugarske vršilo se prilično neredovito, od slučaja do slučaja, a obnova premjera putem potpuno nove izmjere bilo je vrlo malo. U staroj Jugoslaviji taj je posao gotovo potpuno zamro, jer je dan prioritet područjima bez ikakovog premjera. Tako je došlo do još većeg neslaganja stanja na planu i u prirodi. Poslije Oslobođenja, uvođenjem oporezivanja po dohotku, katastar gubi važnost, tako da nije skoro uopće održavan do god. 1948. Tada se pristupa reviziji katastra, pogotovo poslije »-Zakona o društvenom doprinosu i porezima«, koji postavlja načelo- oporezivanja poljoprivredne proizvodnje na bazi katastra. Međutim to su bile administrativne revizije, utvrđivalo se posjedovno stanje i kultura samo identifikacijom parcela, a nije se uz to obavljala i tehnička reambulacija, da se utvrdi stvarna promjena veličine i oblika parcela. Izmjera novijeg datuma, koje su izvršene i u svrhu katastra, ima na području NR Hrvatske vrlo- malo, to su uglavnom gradovi i veća mjesta sa okolinom, dok je dio Like i Gorskog kotara snimljen fotogrametrijsiki. Između dva rata dio katastarskih općina istočne Slavonije bio- je komasiran, ali i ovdje treba izvesti tehničku reambulaciju, jer podaci na terenu ne odgovaraju podacima na planovima. Moglo bi se napomenuti da s novom izmjerom bolje stoje ravničarski krajevi, dok u planinama novih izmjera gotovo ni nema. Podaci kojima operiramo´, prilično- su stari i nepouzdani. Od izmjere do danas dogodile su se s šumskim međama velike promjene, osobito sa međama bivših zemljišnih zajednica, koje većinom nisu bile omeđene trajnim znakovima. Bivše državne, imovinske i veleposjedničke šume bile su redovno dobro omeđašene, ali je i ovdje, kroz duže vrijeme i ratni vihor, došlo do dosta velikih promjena ili se međa izgubila. Neuredne međe su smetnja urednom gospodarenju, a često računamo i s površinama, kojima ne upravljamo. Problem rješavamo reambulacijama i likvidacijom uzurpacija, čime se stanje u katastru i gruntovnici izjednačuju. Problem je vrlo star u našoj šumarskoj praksi, tako da u Šumarskom listu skoro od početka izlaženja god. 1878., stalno- nalazimo napise, koji ga tretiraju. Tehničko izvođenje radova nije se do danas gotovo promijenilo-, nego samo propisi i zakoni po kojima se uređuje. Iz povijesti problema se vidi, da je on neprestano aktualan, stalno rješavan, ali ga, uslijed ratova i drugih prilika, nije bilo moguće do danas rješiti. Podloga uredovanju danas je, već prije navedeni, »Zakon o uređenju imovinskih odnosa nastalih samosvlasnim zauzećem (uzurpacijom) zemljišta u općenarodnoj imovini«, koji propisuje i rok do konca 1963. god., do kada se svi takvi slučajevi imadu raspraviti. Isti prcblem bio je tretiran i u »Zakonu o izmjenama i dopunama člana 36 Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji-« (Službeni list br. 101-1947.), koji je određivao rok od dvije godine, te u »Zakonu o proglašenju zemljišnih i njima sličnim zajednicama, te krajiških imovnih općina, općenarodnom imovinom« (Narodne novine br. 36-1947.), gdje nije bilo roka za rješavanje pitanja uzurpacija. Danas se priznaju uzurpacije do veličine od 8 k. j. , izvršene prije 6. travnja 1941. god., ako je šumsko zemljište pretvoreno u poljoprivredno. Ne priznaju se uzurpacije s naslova dosjelosti, Šuma se ne može priznati u vlasništvo uzurpantu, osim ako se radi o manjim izoliranim površinama, ali samo do veličine 2 k. j . Uz to se primjenjuju propisi o agrarnom maksimumu. Reambulacije su do sada izvodili geodetski i šumarski stručnjaci. Geodetska uprava NR Hrvatske i Sekretarijat za Šumarstvo i lovstvo izdali su zajednički 1955. god. »Tehničke upute za reambulaciju međa i likvidaciju uzurpacija na |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1962 str. 37 <-- 37 --> PDF |
zemljištu općenarodne imovine«, a pojedini stručnjaci Sekcija za uređivanje žurna dobili su pravo potpisa reambulacionih elaborata. »Uredbom o organizaciji geodetske službe« (Narodne novine tor. 47-1961.) to im je pravo ukinuto. Većinu novijih reambulacija izvršili su geodeski stručnjaci. Cijene rada određene su ugovorom sklopljenim između investitora i izvađača, poslije obavljenih jeftimbi, a plaća se po- kilometru reambulirane vanjske međe. Geodetsku osnovu tih rado-va čini većinom poligona mreža, koja je oslonjena na tzv. »stalne točke«, dobivene identifikacijom nekih karakterističnih točaka na planu i u terenu (tromeđe, četveromeđe, koje su kontrolirane odmjeranjima), a vrlo rijetko na točke državnog triangulacijskog sistema. Mreža je stabilizirana drvenim kolcima, skoro nikad na trajan način. Izmjera se uklapa u stare katastarske planove, koji su uslijed nestabilnosti crtaćeg papira promijenili prvobitne dimenzije. Nova se izmjera obično kartira u originalnom mjerilu, te je potrebno stare planove »rastegnuti «, poništiti usuh ili rasuh, da bi ih imogli uporediti sa novom izmjerom. Neki kartiraju novu izmjeru usušeno, zato da ne moraju kod starih planova poništavati usuh. To< je kompliciranija metoda, jer su promjene papira u raznim smjerovima različite. Poligona mreža kartira se po koordinatama. Koordinate veznih trigonometara državnog premjera transformiraju se iz Gauss-Krüggerovog u sustav starog katastarskog plana (Kloštar-Ivanički, Budimpeštanski, Bečki). Koordinate »stalnih točaka« su ili dane u nekorn lokalnom sustavu iz kojeg se kasnije preračunavaju u sustav starih planova, ili su skinute grafički sa starih planova. Omeđavanje po novom stanju izvršeno je većinom solidno*, trajnim mednim znakovima. Sekcije za uređivanje šuma,osim do u nazad par godina, nisu uglavnom radile na poslovima reambulacija. One su doduše pri uređajnim radovima snimale vanjsku među, ali promjene nisu registrirane u katastru. Obično se radi tako, da se staro katastarsko stanje za. pojedine gospodarske jedinice prepantografira iz katastarskog mjerila 1 : 2880 u mjerilo 1 :10 000, na tvrdi papir, a u ovu tvrdu mapu uklapaju se sva nova mjerenja, obavljena većinom geodetskim stolom ili busolnim teodolitom, kartirana prethodno na paus-papir. Ta tvrda mapa korištena je za izradu gospodaske karte tretiranog područja u mjerilu 1 :10 000. Negdje su se nova snimanja kartirala u mjerilu 1 :2880 i unosila u vlastite kopije katastarskih planova, a tek se tada, radi izrade gospodarske karte, pantografiralo u mjerilo 1 :10 000, međutim obično se nisu vršila potrebna cijepanja katastarskih čestica i sastavljali prijavni listovi, tako da su promjene konstatirane samo interno, a nisu provađane u katastru. Time se stanje u katastru nije promijenilo i pojedina gospodarska jedinica (šumarija) ima dvije površine, onu koja je iskazana u katastru i onu u uređajnom elaboratu. U mnoge veće komplekse šuma ONI uvukle su se enklave i poluenklave poljoprivrednog zemljišta, pa su međe razvedene i dugačke, osobito u planinskim krajevima, gdje poljoprivrednog zemljišta ima malo, te je okolni seljak stoljećima nagrizao šumu da bi došao do životnog prostora za rastuće stanovništvo. Mnoge enklave nastale su krčenjima na zemljištu bivših veleposjeda, koje su okolni seljaci uživali kao zakupnici, a poslije agrarne reforme 1918. god. i kasnije dobili su ih u trajno vlasništvo. Stanje međa može nam ilustrirati uporedba površine i dužina međa Šumarije Zalesina (Gorski kotar) i šumskog predjela »Lubardenik-Jamaričko brdo« Šumarije Lipovljani (Slavonija). Površina Šumarije Zalesina je 2.389 ha„ sa vanjskom međom 84 km, a površina predjela »Lubardenik-Jamaričko brdo« |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1962 str. 38 <-- 38 --> PDF |
1908 ha, sa vanjskom međom 27 km. Dakle uz odnos površina 1,3 :1 odnos dužine međa je 3 :1. Na većem potezu vanjske međe nalazi se i veći broj graničnih znakova, omeđašenje poskupljuje, a otežano´ je i čuvanje i održavanje vanjske međe. Tako ima oko Zalesine prosječno 30, a ko »Lubardenika-Jamaričkog brda« 14 graničnih znakova na 1 km, dakle odnos je 2 :1. Prilikom reambulacija moraju se preispitati sve izgubljene međe šuma ONI, dakle i na granicama velikih kompleksa, a i na međama enklava i poluenklava. Sve te međe ulaze u cijenu koštanja pojedinih reambulacija. Kada je ona pak završena (uz dosadašnji način rada da se samo konstatira postojeće stanje na terenu), opet je ostala velika dužina međa sa svim lošim osobinama, uz opasnost da nakon nekog perioda opet dođemo do istog stanja. Tome doprinosi i nestabilizirana geodetska osnova, pa je onemogućeno lako obnavljanje nestalih dijelova vanjske međe i opet će vremenom biti potrebna veća mjerenja. II Prilikom reambulacija ulaže se znatan trud i materijalna sredstva. Da bi one što bolje odgovorile svrsi iznosimo neke prijedloge za racionalizaciju izvođenja reambulacija. 1. Reambulacije ne bi smjele biti deskriptivne, da samo konstatiraju postojeće stanje, bez obzira kakvo je. Morale bi biti konstruktivne, radikalne. Paralelno sa obnovom međa i likvidacijom uzurpacija trebao bi se rješavati kompleks šumarskih problema, koji se javljaju zajedno, kao razvedenost i dužina međa, rascjepkanost površina, veliki broj enklava i poluenklava, da bi se dobilo takvo stanje, koje stvara što bolju osnovu za racionalno šumsko gospodarstvo. Uporedo sa reambulacijom trebalo bi arondirati šumske površine. Arondaciju nam omogućuje »Osnovni zakon o šumama« (Službeni list br. 16-1961.), čiji članovi 42 i 43 rješavaju to pitanje, uz svrsishodnu primjenu poglavlja o afondacijama u »Zakonu o iskorištavanju poljoprivrednog zemljišta« (Službeni list br. 47-1959.). Od enklaviranih poljoprivrednih površina imaju njihovi posjednici većinom male koristi. One se nalaze često na lošem tlu, obrasle su uglavnom livadama sa slabim florističkim sastavom, negdje uzimaju maha bujad i vrijesak. Prihod od takovih livada je nizak, te se na lošim bonitetima, na pr. na višim položajima Gorskog kotara, može računati sa tek oko 2.000 kg sijena po ha godišnje. Proizvodnja bi se mogla povisiti gnojenjem, kaleifikacijom, fosfatizacijom, ali za to posjednik nema sredstava, a često ni interesa. Za uključivanje u organiziranu proizvodnju, kako to zahtijeva. »Zakon o iskorištavanju poljoprivrednog zemljišta «, da bi se osigurala što bolja proizvodnja na svim poljoprivrednim površinama, nema uvjeta, naročito radi malih površina razbacanih unutar šumskih kompleksa sa slabim komunikacijama. Prilikom uređajnih i reambulacionih radova našao sam mnogo tih površina zapuštenih i napuštenih, kako obrašćuju korovom, kupinom, u njih pomalo prodire šumska vegetacija (trepetljika, breza, iva). Pretvaranje u prvobitnu poljoprivrednu kulturu bilo bi skopčano s dosta troškova, a za pretvaranje u šumu bilo´ bi potrebno izvršiti pošUimljavanje, što vlasnici uglavnom ne čine. Ako se te površine ne mogu privesti racionalnoj poljoprivrednoj proizvodnji, trebalo< bi ih uklopiti u šumsku produkciju. Primijenili bi članove 51 i 52 navedenog Zakona, koji govore o mogućnosti iskorištavanja poljoprivernog zemljišta i u nepoljoprivredne svrhe, što mora biti obrazloženo investicionim programom i odobreno odlukom Narodnog odbora |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1962 str. 39 <-- 39 --> PDF |
općine. Godišnji prihod po ha na pr. uz produkciju od 2.000 kg sijena, po cijeni od 15 Din za kg, iznosi 30.000 Din.* Ista površina kao smrekova sastojina, uz ´ophodnju cd 80 god., proizvela bi totalnu drvnu masu od oko 800 m3 po ha (smreka II bonitet po Schwappachu). To uz prosječnu cijenu od 6.000 Din po ms (šumska taksa: »A« pojas, jela i smreka, pilanski trupci A—B, II razred troškova), cdbivši troškove pošumljavanja od oko 100.000 Din po ha, iznosi prosječno godišnje 60.000 Din po ha. Koristi za zajednicu su očigledne. Arondaciju bi moli izvršiti bilo zamjenom, bilo otkupom enklaviranog .poljoprivrednog zemljišta. Sporazumno sa vlasnikom možemo eriklavirano zemljište zamijeniti za zemljište na rubu šume. Na rubu šumskih kompleksa često puta nalazimo progaljene sastojine bivših zemljišnih zajednica, koji bi odgovarale za zamjenu. Svejedno nam je da li meliramo njih ili pošumljujemo dobivene enklave. Prigovor, da se šuma teško podiže na poljoprivrednom zemljištu mogli bi odbaciti, jer su to manje površine sa sličnim ekološkim prilikama kao i okolna sastojina. Članovi 57 i 58 »Zakona o iskorištavanju poljoprivrednog zemljišta« daju mogućnost otkupa enklaviranih čestica. Cijene po 1 km reamfoulirane šumske međe, bez ukopanih graničnih znakova, kreću se od 40.000—80.000 Din, ovisno o kategoriji prohodnosti terena, te o izvađaču. Zajedno´ sa stabiliziranom vanjskom međom 1 km reambulirane međe stoji prosječno oko> 70.000 Din. Od toga otpada na geodetske radove oko 70%, a ostalo su troškovi stabilizacije graničnih znakova. Cijena je jednaka, kako za međe na granicama većeg šumskog kompleksa, tako i iza međe enklava i poluenklava. Prema tome cijena reambulacije za enklanvu od 1 ha sa stranicama od 400 m iznosila bi oko 28.000 Din. Mnoge enklave mogle bi se otkupiti sredstvima, koja bi se uložila u reambulaciju njihovih međa. Da bi to. donekle pokazao, na konkretnim prilikama, izvadio sam iz katastarskog operata za k. o. Brod na Kupi općine Delnice podatke o veličini površina, o kulturama i klasama, te dužini vanjske međe za parcele enklavirane unutar šumskog zemljišta. Izračunao sam kolika bi bila za njih otkupna cijena, te cijena reambulacije vanjske međe. Rezultati su prikazani tabelarno. Cijenu gotove reambulacije uzeo sam po 70.000 Din po 1 km (izvođenje, uredno stabilizirana vanjska međa). Kako prometnu vrijednost zemljišta nisam mogao saznati, jer se takve enklave niti kupuju, niti prodaju, kao otkupnu cijenu, uzeo sam peterostruki čisti katastarski prihod, koji iznos je ustanovljen odlukom N. O. kotara Rijeka kao naknada za eksproprirano. zemljište. Iz tabele vidimo da bi kod manjih enklava cijena reambulacije bila veća od otkupne cijene, očigledno, je da je bolje otkupiti nego reambulirati, svakako ako. ima mogućnosti za to. Kod većih enklava otkupna cijena prelazi cijenu reambulacije, no i ovdje bi se isplatila potrebna ulaganja, jer bi uklanjanjem enklava i arondacijo-m posjeda odstranili mnoge poteškoće uvjetovane velikom dužinom vanjske međe (veći broj graničnih znakova, otežana čuvarska služba), a pogotovo one uvjetovane prolazom drugih vlasnika kroz šumu. Smatram da bi ovdje šumarski stručnjak, koji predlaže reambulaciju, prema konkretnim prilikama odlučio, da li je za šumsko gospodarstvo povoljnije da sredstva predviđena za reambulaciju upotrijebe za čiste reambulacije ih da vrši otkup enklaviranog zemljišta. 2. Da bi se izvršena geodetska mjerenja mogla i kasnije koristiti, bilo bi potrebno, barem jedan dio postavljene poligone mreže trajnije stabilizirati. To * Cijene u članku su na nivou konac 1960. god. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1962 str. 40 <-- 40 --> PDF |
190 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1962 str. 41 <-- 41 --> PDF |
bi neznatno poskupilo izvođenje radova, a doprinijelo bi ,cdržavanjqu međa, jer bi se sa tih točaka u svako vrijeme moglo uspostaviti staro stanje. Za svaku stabiliziranu točku treba načiniti položajni opis. Za čitavu šumu trebao bi se napraviti opis međa i položajni opis za svaku lomnu točku, sa odmjeranjima od karakterističnih točaka terena, kako bi izgubljene međaše kasnije lakše pronalazili. Treba nastojati da međa bude što povoljnija (manje izlomljena, duži pravci), kako bi se .skratila i racionalizirala. 3. Da bi se geodetska mjerenja prilikom uređajnih radova mogla iskoristiti i za reamibulacije, vanjsku među trebalo bi snimati samo teodolitom, a vlakove Vezati na što ibolje određene »stalne točke« ili, ako u blizini postoje, na točke triangulacije. Ako je mreža trigonometara rijetka, trebalo bi je progustiti po kojom umetnutom točkom. Poskupljenje bi prema dužini međe bilo neznatno. Na planovima sitnijih mjerila (1 : 10 000 i sitnije) ne bi smjeli vršiti uklop nove izmjere i računati površine, jer se tako dobiveni podaci o promjenama ne mogu iskoristiti za provedbu u katastru i gruntovnici. 4. Pomoć i olakšanje u izvođenju reambulacija bila bi i saradnja šumarstva sa drugim strukama pri izvođenju novih fotogrametrijskih avio-snimanja za razne svrhe. Signahzacijom dovoljnog broja točaka prije snimanja dobile bi se "kasnije fotogrametrijskirn putem njihove koordinate i na njih bi tada mogli Vezati izmjeru u svrhu reambulacija. Organizacija snimanja samo u šumarske svrhe bila bi vjerojatno preskupa, međutim udruživanjem sredstava više raznih investitora dobili bi, uz relativno nisku cijenu, recentni snimak tretiranog područja sa svim pojedinostima, koje drugim načinom nije moguće postići. Ti snimci sa signaliziranim i određenim točkama mogli bi se dobrim izborom sezone snimanja upotrijebiti ne samo u svrhu reambulacija, nego i u mnoge druge svrhe (izrada plana u željenom mjerilu, izlučivanje sastojina, identifikacija vrsta itd.). Taj način rada pokazao je dobre rezultate prilikom snimanja doline gornjeg toka rijeke Kupe, gdje su sudjelovali »Elektroprojekt« Zagreb i Šumarije Zalesina i Skrad, te kod snimanja Lonjskog polja, gdje su sudjelovale i područne šumarske organizacije. III Problem reambulacije šumskih međa i likvidacije uzurpacija šumskog zemljišta je specifičan šumarski problem. Njegovo organizacijsko rješenje trebalo bi tražiti unutar šumarstva, jer postoji i oprečno smatram nepravilno, mišljenje, da bi se uzurpacijama trebali baviti samo geodetski i financijski organi, a ne i šumarski. Najbolje bi bilo, da se unutar postojećih Sekcija za uređivanje šuma osnuju posebne geodetske sekcije, koje bi se bavile samo reambulacijom. Time bi rad bio koncentriran i obavljen pod boljim uvjetima nego kod drugih izvađača. Osigurala bi se provedba reambulacija i mehorativnih zahvata na način, koji najbolje odgovara šumarstvu. Financiranje bi bilo osigurano sredstvima, koja se i sada daju u tu svrhu., Šumarski stručnjaci danas nemaju pravo da se bave poslovima reambulacija. Smatram da oni imaju kvalifikacije za taj posao. Mora se napomenuti da su reambulacije šumskih međa u vremenu prije i poslije I svjetskog rata radili većinom šumarski stručnjaci, a i zadnje vrijeme su se opet afirmirali na tom poslu. Predlažemo da se poradi na tome da šumarski stručnjaci opet dobiju pravo da u području šumarstva rade na reambulaciji međa. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1962 str. 42 <-- 42 --> PDF |
LITERATURA: 1. DERETA inž. M.: Omeđašenje šuma na temelju kopija katastralnih nacrta, Šum. list 1929., strana 147. 2. DESPOT A.: Geodetsko snimanje šuma, Šum. list 1929., strana 342. 3. DOJKO VIC VELIM: Reambulacija šumskih međa, Sum. list 1906., strana 81. 4. H.: Litografirane kopije katastarskih mapa, Šum. list 1903., strana 14. 5. HLAVINKA: Reambulacija međa na osnovu katastralnih mapa, Šum. list 1906., strana 26. 6. SMILAJ inž. IVAN: Agrarne operacije, Šumarska enciklopedija I svezak, Zagreb 1959. 7. Tehničke upute za reambulaciju međa i likvidaciju uzurpacija na zemljištu općenarodne imovine, Šum. društvo N. R, H., Zagreb 1955. 8. TOMASEGOVIC dr ZDENRO: O problematici snimanja šumskih površina, šum. list 1958., strana 27. 9. TOMlC dr MIRKO: Stanje državnog premjera i katastra zemljišta u FNRJ, Zagreb 1953. 10. Zakon o uređenju imovinskih odnosa nastalih samovlasnim zauzećem (uzurpacijom) zemljišta u općenarodnoj imovini, Narodne novine br. 31-1958. 11. Zakon o iskorištavanju poljoprivrednog zemljišta, Službeni list br. 47-1959. 12. Osnovni zakon o šumama, Službeni list br. 16-1961. IZAŠAO JE IZ ŠTAMPE OSNOVNI ZAKON 0 ŠUMAMA i ZAKON M A NRH 0 Š U IVI A OBA SU ZAKONA ZAJEDNO UVEZANA. — FORMAT DŽEPNI. OPSEG 64 STRANICE CIJENA 150 DINARA NARRUDŽBE PRIMA: SAVEZ ŠUMARSKIH DRUŠTAVA ZAGREB MAŽURAN1ĆEV TRG 11 |