DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1962 str. 3     <-- 3 -->        PDF

ŠUMARSKI LIST


GLASILO SAVEZA ŠUMARSKIH DRUŠTAVA HRVATSKE


GODIŠTE 86 MAJ—JUNI GODINA 1962.


POVODOM ODRŽAVANJA III PLENUMA SAVEZA INŽENJERA
I TEHNIČARA HRVATSKE


OSVRT NA NEKE EKONOMSKE PROBLEME
(u vezi govora druga Tita)


Dr DUŠAN CALIC


Ocjenjujući uzroke sadašnjih ekonomskih poteškoća, drug Tito kaže: »Po
-mom mišljenju veliki dio tih teškoća proisticao je, u prvom redu, otuda što se
razmatranju otklanjanja nedostataka nije uvijek dovoljno prilazilo s naučne
strane«. (»Borba« 22. juna 1962.). Kao potkrepa tih misli moglo bi se navesti
čitav niz primjera. Danas razvijene nacije u privredi idu linijom uvođenja savremene
tehnike i tehnologije, organizacije i automatizacije, što znači između
ostalog visoki nivo specijalizacije i kooperacije i građenja novih kapaciteta po


zakonima tehnološke optimalnosti, zatim uvođenje savremenih metoda organizacije
kao što su studije rada, vremena i pokreta, operativno istraživanje, linearno
programiranje itd.


Da bi se na toj liniji razvijala određena nacionalna privreda, potrebno je
da postoje kadrovi koji vladaju tim savremenim znanjima. Mnogi su smatrali
i još uvijek dobar dio privrednih rukovodilaca smatra da se naša privreda treba
razvijati jedino putem nove investicijske izgradnje, tj. izgradnjom novih kapaciteta,
zanemarujući pri tome i princip rentabiliteta kod izgradnje novih kapaciteta,
a isto tako njihovo najcjelishodnije korištenje kroz uvođenje savremene
tehnike i savremene organizacije i metoda rada.


Drug Tito u vezi s tim kaže: »... i da se ubuduće investira na bazi rentabiliteta
«. Svima nama je poznato da taj princip ni izdaleka ne provodimo u našoj
investicijskoj politici. Na primjer, sada se gradi preko 10 tvornica iverica.
Imamo nekoliko proizvođača televizijskih aparata, šivaćih strojeva, frižidera
itd. Svima je nama poznato da su to premali kapaciteti koji bi odgovarali zahtjevima
tehničke i ekonomske optimalnosti i u kojima bi se mogla uvesti kontinuirana
i serijska proizvodnja. Mogli bismo da navodimo čitav niz drugih primjera,
ali ovo je samo ilustracija da moramo preći na nove principe u ekonomskoj
politici o kojima sam gore govorio, a napustiti zastarjeli princip ekonomskog
rasta isključivo kroz izgradnju novih kapaciteta. (To ne znači da nove kapacitete
uopće ne treba graditi, ali to mora biti na bazi potreba nacionalne privrede
i rentabiliteta).


Isto tako, po mom mišljenju, kod jednog dijela naših privrednih i političkih
kadrova, u vezi s momentanim poteškoćama, uvriježilo se shvaćanje da