DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/1962 str. 22 <-- 22 --> PDF |
1,5 do 2 m što redovno nastupa 3—4 godine nakon sadnje ili prema prilikama staništa četinari se mogu saditi skupa sa leguminozama. .Ova zajednica je ekološki vrlo povoljna: grmlje štiti mlade biljke četinara od insolacije i vetrova, a kasnije odrasli retki četinari vrlo povoljno deluju na proizvodnju niskih prizemnih leguminoza i trava svojim zasenjivanjem. Prema tome treba principijelno´ svaku kulturu krmnih leguminoza na kamenjarama osnivati sa šumskim četinarskim vrstama. 9. Borba protiv erozije Osim osnovnog zadatka kojega imaju kulture krmnih leguminoza na degradiranim pašnjacima — kamenjarama: proizvodnju stočne hrane, one mogu da vrše i druge funkcije. Utvrđeno je, da te leguminoze razvijaju već prve godine vrlo* dubok koren cd 700—1000 cm dubine (fot. 11). Radi toga svojstva one su vrlo podesne za vezivanje tla i sprečavanje erozije. Pored toga krmne leguminoze obogaćuju tlo sa azotom, pa su vrlo podesne i kao* pionirske kulture kod pošumljavanja degradiranih terena. Isto tako su podesne za melioraciju osiromašenih napuštenih poljoprivrednih zemljišta. 10. Olrovnost krmnog grmlja Mnoge vrste krmnoga grmlja i polugrmlja su jako otrovne u svežem stanju. Međutim, činjenica, da se O´trovni alkaloidi leguminoza sušenjem i odležavanjem lišća rastvaraju koje na taj način postaje jestivo., upućuje nas da bi bilo celishodno, izvršiti ispitivanja mnogih otrovnih vrsta koje inače imaju dobra proizvodna svojstva. Među otrovne vrste za koje je već seljačko iskustvo utvrdilo, da su jestive nakon sušenja i odležavanja spadaju: Petteria ramentacea, Cytisuslaburnum, Clematis vitalba i dr. Ispitivanje otrovnih vrsta može znatno da poveća asortiman krmnih vrsta. 11. Proizvodnja trava na degradiranim pašnjacima Napred je rečeno*, da osnova za proizvodnju stočne hrane na degradiranim pašnjacima — kamenjarama submediterana može da bude samo drvenasta vegetacija. Time razume.se nije rečeno*, da treba napustiti proizvodnju trava i ne voditi o njoj nikakvog računa. Videli smo u tabeli 8. da degradirani pašnjaci — kamenjare Mediterana i submediterana mogu nakon jednog kratkog perioda regeneracije zabranom da dadu nekoliko puta veću proizvodnju prema prilikama 5—10 puta veću, što svakako nije za potcenjivanje. Ovčarstvo naših otoka se i bazira na toj proizvodnji. Naročitu pažnju treba u tom pogledu obratiti pašnjacima — kamenjarama na većim nadmorskim visinama u području Seslerieto-ostryetuma i Fagetum seslerietosum, koji su znatnim delom obrasli sa zajednicom Carex humilis — Centaurea rupestris koja daje do* 20 mtc/ha sena najbolje kvalitete sa 16% leguminoza i 36% trava (vidi tabelu br. 8). No i pored toga paša je neophodno* potrebna za razvoj stoke naročito u proleće. Ispaša na pašnjacima će još dugo vremena ostati glavni način njihovog korištenja s obzirom na njihovu ogromna površinu i nemogućnost da se isti meliorišu sa krmnim grmljem usled potrebe većih investicijskih sredstava. Ali njihovo korištenje u turnusu, koje ne zahteva nikakve veće investicije treba provesti na što većim kompleksima. 172 |