DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1962 str. 13     <-- 13 -->        PDF

dručju jeste NE vetar bura. Zimzelena vegetacija eumediterana se pomera u
veće visine i dalje na kopno u području gdje nema bure, a listopadna vegetacija
se spušta do morske obale u predelima jačih bura. Ovaj pregled! edafskih
i klimatskih faktora bit će nam od koristi kod rejoniranja proizvodnje
stočne hrane na degradiranim površinama ovog područja.


3.
Osnovni principi melioracije degradiranih pašnjaka-kamenjara i proizvodnje
stočne hrane
Posmatrajući pojavu travnih formacija na pašnjacima-kamenjarama jadranskog
mediteranskog i submediteranskog područja (izuzev navodnjavane
livade) može se konstatcvati da proizvodnost i krmna vrednost pojedinih tipova
kamenjara-pašnjaka raste sa nadmorskom visinom. Merenja izvršena u tom
pravcu dala su sledeće rezultate:


Tab. 8.
Proizvodnost raznih tipova kamenjara


CO
a


n


-
ft
P
P


jličina
na u
tc/ha


vi


Tip Vegetacijsko


co


W


kamenjara područje ci .5 cn .


CO


u


o -o


!>


MSE


P-i oot)


1. Brachypodium ramosum Quercetum ilicis : 10 15,4 3—5 V
2. Chrysopogon grillus Carpinetum
orientalis 70 14,2 7—11 III/IV
3. Carex humilis-centaurea Seslerlstorupestris
ostryetum 960 11,1 20 I


1) i 2) opažanja i merenja autora.
3) Brzac T.: Istraživanje ekonomskog značaja primorske zajednice Carex


humilis — Centaurea rupestris.


Gore navedeni prinosi pod 1) i 2) odnose se na regenerisane pašnjake t. j .
one na kojima se nije paslo više godina. Prinosi pašnjaka na kojima se stalno
nekontrolisano pase mnogo su niži, prosečno oko 1 mtc/ha. Ova opažanja nam
dozvoljavaju da povučemo zaključak, da nenavodnjavane kamenjare i pašnjaci
mediteranskog i submediteranskog jadranskog područja ne mogu da budu
osnova za jedno naprednije stočarstvo. Kapacitet tih pašnjaka i kad su održavani
u stvari je nizak, a na preopterećenim je vrlo nizak.


Melioracija aridnih degradiranih krških kamenjara-pašnjaka jadranskog
područja (sa matičnim supstratom na površini i znatnim procentom skeleta) sa
đubrenjem i navodnjavanjem, ne bi bila rentabilna bez obzira na činjenicu, da
na najvećem delu tog područja nema uslova za navodnjavanje. Osim toga na
ovim tlima i upotreba mehanizacije u većoj meri praktički je nemoguća.


Melioraciju tih površina treba prema tome vršiti biološkim putem podizanjem
kultura meliorativnih šumskih vrsta drveća, grmlja i polugrmlja. A
pošto se ta melioracija vrši u cilju proizvodnje stočne hrane, te šumske meliorativne
vrste treba da budu i krmne vrste.