DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1962 str. 53     <-- 53 -->        PDF

lanje, zaprašivanje i prskanje hemijskim
preparatima itd. Ovde se ne postavlja pitanje
da li je rentabilniji mehanizovani
ili nemehanizovani rad, jer za njegovo izvršenje
i ne dolazi u obzir nemehanizovani
rad.


Mehanizacijom može se znatno povećati
produktivnost rada, koja je danas u
šumskoj privredi vrlo niska, a time pojeftiniti
i proizvodnja, odnosno sniziti cena
koštanja proizvoda.


Dobrom mehanizacijom i njenom pravilnom
primenom postiže se.racionalno korišćenje
vremena, čime se ubrzava proces
proizvodnje, smanjuje potreba radne snage,
skraćuje vreme proizvodnje i prometa,
što u krajnjoj liniji znači pojeftinjenje
proizvodnje. Prema podacima FAO za mehanizovani
rad potrebno je za 30—40°/o
manje radne snage nego za nemehanizovani.
Takođe po podacima FAO u ukupnoj
ceni koštanja proizvodnje (za radove
u oblasti Mediterana) nadnice učestvuju
sa 35´/o za mehanizovani, a sa 8ÖV0 za
nemehanizovani rad. Iako su ovi podaci
lokalnog značaja (oblast Mediterana) ipak
predstavljaju važan indikator koji govori
o mogućnostima znatnog sniženja radne
snage mehanizacijom radova.


Uvođenjem mehanizacije isključuje se
ili se bar smanjuje broj ljudi i zaprege u
šumi na radu, a to znači otklanjanje šteta
na biljnom pokrivaču, podmlatku, stablima
i šumskom zemljištu. Takođe se postiže
racionalnije korišćenje drveta, smanjenje
otpadaka, povećani obim kulturnih i
meliorativnih radova i njihovo blagovremeno
izvršenje. Radovi na podizanju novih
šumskih površina i plantaža, introdukcija
i dr., koji se predviđaju u narednom
periodu, predstavljaju obimne radove čije
se izvršenje mora da obavi u relativno
kratkom vremenu, a to znači da ne dolazi
u obzir ručni rad i rad zapregama, već
mehanizovani rad.


Mehanizacija radova u šumi po svome
značaju prevazilazi okvire šumske privrede.


Primenom mehanizacije u našim uslovima
regulišu se robno-novčani odnosi u
selima iz kojih se regrutuje radna snaga
i privatne zaprege. Radnu snagu u šumskoj
privredi danas sačinjavaju uglavnom
sezonski radnici kojima je glavno zanimanje
poljoprivreda. Pored zarade od ličnog
rada znatne su zarade i od animalnih
zaprega. Veliki priliv novca od šumskog
rada u selo utiče negativno na unapređenje
poljoprivredne proizvodnje jer seljaci,
koji se orijentišu na rad u šumi, zadovoljavaju
se naturalnom proizvodnjom,
a zaradama od rada u šumi nadoknađuju


ono što bi trebalo da postignu robnom proizvodnjom
na svojim poljoprivrednim imanjima.


Sa gledišta uslova rada u šumi mehanizacija
ovih predstavlja krupan društveno
politički problem čije rešavanje nameće
naš dalji društveni razvoj.


Šumski radovi spadaju u fizički najteže
i najgrublje radove čije izvršenje iziskuje
najveći utrošak kalorija (osim kod
rudara). Šumski radnik dnevno troši 5000
—6000 kalorija dok dnevni utrošak radnika
u industriji i građevinarstvu iznosi
3000—4000 kalorija. Smatra se da čovek
bez štete po zdravlje ne bi smeo da troši
više do 6.000 kalorija, što znači da šumski
radovi iscrpljuju radnu snagu čoveka
do granice njegovih fizioloških mogućnosti.
Prema tome mehanizacija radova u
šumskoj privredi je nužna u prvom redu
radi zaštite čoveka, njegovog oslobađanja
od poslova koji potpuno apsorbuje njegove
radne sposobnosti.


Korišćenje sezonskih radnika kojima je
osnovno zanimanje poljoprivreda nije pravilno
ni sa gledišta unapređenja šumske
privrede. Ovakvi radnici, pre svega, nisu
sigurna radna snaga jer mogu da se koriste
samo u vreme kada nema velikih
poljoprivrednih radova. Njihova je zainteresiranost
za šumsku privredu povremena
i jednostrana. Sa ovakvim radnicima nije
moguće sprovoditi savremenu tehniku
rada jer je njihovo poznavanje šumske
proizvodnje empirijsko i vrlo ograničeno.
S obzirom da im rad u šumi predstavlja
dopunsku zaradu nisu zainteresovani za
svoje stručno obrazovanje, kao i uopšte za
unapređenje šumske privrede. Ovakva
radna snaga dovodi u pitanje izvršenje
proizvodnih zadataka u narednom periodu,
kao i primenu savremenih tehnoloških
procesa.


Pojava napuštanja šumske privrede od
strane šumskih radnika uzela je danas prilične
razmere i ima tendenciju daljeg širenja.
Uzroke ovoj pojavi treba tražiti u
sve većoj industrijalizaciji naše zemlje,
boljim uslovima rada i većoj zaradi u industriji
u odnosu na šumski} privredu gde
se radi pod teškim uslovima, a relativno
malo zarađuje. Ova pojava, koja u nekim
područjima predstavlja ozbiljan problem,
karakteristična je za današnji stepen razvitka
naše šumske privrede koja rešenje
može i mora da traži jedino u mehanizaciji
radova jer ova pruža bolje uslove
rada, veći učinak i zaradu, kao i trajnost
na poslu.


Mehanizacija nije samo uslov za izvršenje
većeg obima zadataka, već i uslov za
stvaranje stalnih šumskih radnika. Stalni