DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/1962 str. 52 <-- 52 --> PDF |
bi bio potreban motor od 15—18 KS. Zbog grubog i nestručnog rukovanja mehanizmima oni su se brzo kvarili, a usled nepostojanja pokretnih remontnih radionica popravke su bile jako skupe i iziskivale su, i zbog najmanjih kvarova, napuštanje rada za duže vreme. Pasivan stav stručnjaka prema mehanizaciji još više je doprinosio njenom neracionalnom korišćenju. To je doprinelo da se mehanizacija u pojedinim sektorima rada smanjuje. Jedino se broj pokretnih žičara povećava, kojima se u Sloveniji postižu vrlo dobri uspesi, što ne bi moglo da se kaže za ostale republike. Nivo mehanizacije prevoza takođe se ne menja, jer je bilo potrebno da se u što kraćem vremenu izveze na tržište velika količina proizvedenog dr veta, a to je bilo moguće jedino mehanizovanim prevozom. Kada se govori o neuspesima mehanizacije kod nas treba spomenuti da je tome doprinela i slaba komunikativnost naših šuma. Racionalna i potpuna primena mehanizacije moguća je samo u dobro otvorenim šumama. Zato je i normalna pojava da se posljednjih godina, kada je postignut izvestan stepen otvorenosti, bolje i racionalnije koriste mehanizmi. Za izgradnju šumskih komunikacija u posleratnom periodu utrošena su znatna sredstva: oko 55i9/o svih investicija. I na kraju treba istaći da se u proteklom periodu relativno malo ulagalo u šumsku privredu, pa se nije ni mogla stvarati neka solidnija tehnička ooremljenost, niti dalje da razvija proizvodnja. Poslednjih godina povećane zadatke prati i uvođenje nove tehnike rada i tehnoloških procesa ,naravno u dosta skromnim rnzmerima. Zadaci koje postavlja petogodišnji plan i program perspektivnog razvoja šumske privrede usloviće dalje i šire odvijanje procesa mehanizacije umske privrede. Privredni i društveni značaj mehanizacije šumske privrede Mehanizacija radova u šumskoj privredi predstavlja jedan veoma složen i težak problem čijem rešavanju treba prići sa više strana. Za sistematsko razmatranje načina, obima i tempa mehanizacije u jednoj oblasti proizvodnje treba, pre svega, utvrditi osnovne karakteristike radova u toj oblasti. Radove u procesu šumske proizvodnje karakteriše sledeće: — Relativno veliki protor u kome se ne odvijaju uvek radovi velikog obima, kako u pojedinim fazama proizvodnje, tako i u celini. — Rad se odvija pod otvorenim nebom, pa je podložan uticaju prirodnih faktora. — Slaba pristupačnost objekta rada. — Raznovrsnost i slaba skoncentrisanost šumskih radova na objektu rada. — Nejednoličnost uslova rada kod istih operacija na raznim mestima rada. — Pojedini radovi se mogu obavljati samo u određeno godišnje doba i u kratkom vremenu (npr. pošumljavanje, izvoz sortimenata nekih vrsta drveća, obrada zemljišta i dr.). Prema tome, radne operacije u procesu šumske proizvodnje su brojne, i veoma različite, odvijaju se pod različitim terenskim i vremenskim uslovima i u određeno doba godine. Ovo ima za posledicu veliki broj radnih mesta, sezonski karakter pojedinih radova, veliki broj oruđa itd. U svemu ovome nalaze se delom razlozi i opravdanje što se radovi u šumskoj privredi mehanizuju vrlo sporo u odnosu na industriju gde je proces proizvodnje jedinstveniji i odvija se u relativno malom prostoru. Takođe, u tome treba tražiti i uzroke vrlo raširenom mišljenju da se »živi rad« u šumskoj privredi ne može zameniti mašinama. I u samoj činjenici da se u šumskoj privredi do skora vrlo malo ulagalo nalaze se jednim delom uzroci sporom tempu mehanizacije šumskih radova. U industrijski nerazvijenim zemljama jeftina radna snaga dovodi u pitanje ekonomičnost i rentabilnost primene mehanizovanog rada, naravno sa gledišta kapitalističke privrede. Ovim tzv. »socijalnim razlozima« pravda se ponekad i kod nas otpor mehanizaciji šumskih radova. Međutim, danas u uslovima socijalističke privrede i relativno visokog nivoa industriskog razvitka naše zemlje, ovo se pitanje kod nas postavlja sasvim drukčije. Mehanizacijom radova u šumi rešavaju se brojni tehnički, ekonomski i socijalni problemi koje postavlja dalji razvoj šumske privrede i društva. Današnji tempo razvitka onih privrednih delatnosti koje upotrebljavaju drvo za reprodukciju i investicionu izgradnju postavlja pred šumsku privredu kao zadatak što veću i što bržu proizvodnju drveta. Primitivnim sredstvima i sadašnjim načinom rada to se ne može postići, pa postoji opasnost da šumska privreda postane kovnica daljem razvoju tih privrednih oblasti. Povećanje obima proizvodnje pretpostavlja primenu novih tehnoloških procesa proizvodnje i nove tehnike rada u šumi, a ova je uslovliena mehan;zTcijom radova. Određeni poslovi u naprednoj šumskoj privredi mogu se jedino izvršavati mehanizovano: duboko oranje, rigo- I |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1962 str. 53 <-- 53 --> PDF |
lanje, zaprašivanje i prskanje hemijskim preparatima itd. Ovde se ne postavlja pitanje da li je rentabilniji mehanizovani ili nemehanizovani rad, jer za njegovo izvršenje i ne dolazi u obzir nemehanizovani rad. Mehanizacijom može se znatno povećati produktivnost rada, koja je danas u šumskoj privredi vrlo niska, a time pojeftiniti i proizvodnja, odnosno sniziti cena koštanja proizvoda. Dobrom mehanizacijom i njenom pravilnom primenom postiže se.racionalno korišćenje vremena, čime se ubrzava proces proizvodnje, smanjuje potreba radne snage, skraćuje vreme proizvodnje i prometa, što u krajnjoj liniji znači pojeftinjenje proizvodnje. Prema podacima FAO za mehanizovani rad potrebno je za 30—40°/o manje radne snage nego za nemehanizovani. Takođe po podacima FAO u ukupnoj ceni koštanja proizvodnje (za radove u oblasti Mediterana) nadnice učestvuju sa 35´/o za mehanizovani, a sa 8ÖV0 za nemehanizovani rad. Iako su ovi podaci lokalnog značaja (oblast Mediterana) ipak predstavljaju važan indikator koji govori o mogućnostima znatnog sniženja radne snage mehanizacijom radova. Uvođenjem mehanizacije isključuje se ili se bar smanjuje broj ljudi i zaprege u šumi na radu, a to znači otklanjanje šteta na biljnom pokrivaču, podmlatku, stablima i šumskom zemljištu. Takođe se postiže racionalnije korišćenje drveta, smanjenje otpadaka, povećani obim kulturnih i meliorativnih radova i njihovo blagovremeno izvršenje. Radovi na podizanju novih šumskih površina i plantaža, introdukcija i dr., koji se predviđaju u narednom periodu, predstavljaju obimne radove čije se izvršenje mora da obavi u relativno kratkom vremenu, a to znači da ne dolazi u obzir ručni rad i rad zapregama, već mehanizovani rad. Mehanizacija radova u šumi po svome značaju prevazilazi okvire šumske privrede. Primenom mehanizacije u našim uslovima regulišu se robno-novčani odnosi u selima iz kojih se regrutuje radna snaga i privatne zaprege. Radnu snagu u šumskoj privredi danas sačinjavaju uglavnom sezonski radnici kojima je glavno zanimanje poljoprivreda. Pored zarade od ličnog rada znatne su zarade i od animalnih zaprega. Veliki priliv novca od šumskog rada u selo utiče negativno na unapređenje poljoprivredne proizvodnje jer seljaci, koji se orijentišu na rad u šumi, zadovoljavaju se naturalnom proizvodnjom, a zaradama od rada u šumi nadoknađuju ono što bi trebalo da postignu robnom proizvodnjom na svojim poljoprivrednim imanjima. Sa gledišta uslova rada u šumi mehanizacija ovih predstavlja krupan društveno politički problem čije rešavanje nameće naš dalji društveni razvoj. Šumski radovi spadaju u fizički najteže i najgrublje radove čije izvršenje iziskuje najveći utrošak kalorija (osim kod rudara). Šumski radnik dnevno troši 5000 —6000 kalorija dok dnevni utrošak radnika u industriji i građevinarstvu iznosi 3000—4000 kalorija. Smatra se da čovek bez štete po zdravlje ne bi smeo da troši više do 6.000 kalorija, što znači da šumski radovi iscrpljuju radnu snagu čoveka do granice njegovih fizioloških mogućnosti. Prema tome mehanizacija radova u šumskoj privredi je nužna u prvom redu radi zaštite čoveka, njegovog oslobađanja od poslova koji potpuno apsorbuje njegove radne sposobnosti. Korišćenje sezonskih radnika kojima je osnovno zanimanje poljoprivreda nije pravilno ni sa gledišta unapređenja šumske privrede. Ovakvi radnici, pre svega, nisu sigurna radna snaga jer mogu da se koriste samo u vreme kada nema velikih poljoprivrednih radova. Njihova je zainteresiranost za šumsku privredu povremena i jednostrana. Sa ovakvim radnicima nije moguće sprovoditi savremenu tehniku rada jer je njihovo poznavanje šumske proizvodnje empirijsko i vrlo ograničeno. S obzirom da im rad u šumi predstavlja dopunsku zaradu nisu zainteresovani za svoje stručno obrazovanje, kao i uopšte za unapređenje šumske privrede. Ovakva radna snaga dovodi u pitanje izvršenje proizvodnih zadataka u narednom periodu, kao i primenu savremenih tehnoloških procesa. Pojava napuštanja šumske privrede od strane šumskih radnika uzela je danas prilične razmere i ima tendenciju daljeg širenja. Uzroke ovoj pojavi treba tražiti u sve većoj industrijalizaciji naše zemlje, boljim uslovima rada i većoj zaradi u industriji u odnosu na šumski} privredu gde se radi pod teškim uslovima, a relativno malo zarađuje. Ova pojava, koja u nekim područjima predstavlja ozbiljan problem, karakteristična je za današnji stepen razvitka naše šumske privrede koja rešenje može i mora da traži jedino u mehanizaciji radova jer ova pruža bolje uslove rada, veći učinak i zaradu, kao i trajnost na poslu. Mehanizacija nije samo uslov za izvršenje većeg obima zadataka, već i uslov za stvaranje stalnih šumskih radnika. Stalni |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1962 str. 54 <-- 54 --> PDF |
šumski radnik naučen da rukuje mašinama koje se primenjuju u šumskoj privredi imaće posla u toku ćele godine kao i osećaj sigurnosti na poslu. Prelaskom šumskih gazdinstava na status privrednih preduzeća stvoreni su uslovi za to. Šumska gazdinstva kao ustanove nisu bila pogodna organizacija za intenzivnu šumsku proizvodnju, a s tim u vezi nisu se mogla rešavati ni sva ona pitanja čija rešenja uslovljavaju intenzivno šumsko gospodarstvo. Šumska gazdinstva, kao privredna preduzeća, mogu da razvijaju proizvodnu snagu u šumskoj privredi do veoma velikih razmera, ali da bi ona mogla da postanu savremeni socijalistički proizvođači i investitori moraju da stvore odgovarajuću tehničku bazu, bez koje se u današnjim uslovima ne mogu da formiraju stalni šumski radnici, tehnički obrazovani socijalistički radnici, trajno vezani za šumsko gazdinstvo; bez ovakvih radnika nema ni radničkog samoupravljanja, kao ni primene savremenih tehnoloških procesa u šumskoj proizvodnji. Od obima ulaganja u šumsku privredu zavisiće uglavnom i obim mehanizacije ali za nabavku i pravilno korišćenje te mehanizacije, potrebno je da se rese pitanja koja se ovim otvaraju i izvrše odgovarajuće pripreme. Pre svega otvaraju se ova pitanja: 1. Koje tipove mehanizma treba nabavljati? 2. Kako organizovati korišćenje mehanizacije: da li odvojeno; da li sva mehanizacija da postoji kod jednog šumskog gazdinstva ili stvarati servisne stanice, udruživati više gazdinstava međusobno ili sa poljoprivredom itd.; 3. Kako obezbeđivati sredstva za nabavku mehanizacije? Nema sumnje da u današnjim uslovima treba sugerirati stvaranje sopstvenih fondova šumskih preduzeća za nabavku sitne i srednje mehanizacije. Za nabavku krupne mehanizacije treba ići na traženje kredita koji bi trebalo da se daju šumskoj privredi pod izuzetno povoljnim uslovima, jer šumska privreda nije svojom krivicom ostala nerazvijena. Šumsku privredu danas treba tretirati kao nerazvijenu privrednu oblast koju treba pomagati da stigne druge oblasti i stvori povoljne uslove za brže tehničko opremanje. 4. ´Na koji način uključivati domaću masinogradnju u procesu mehanizacije šumske privrede? Postoje uslovi da se dobrim delom oslobodimo uvoza, bar uvoza kompletnih mehanizama, ali je zato potrebno da se sa mašinogradnjom što tešnje sarađuje. naročito sa onim preduzećima koja su se već orijentisala na proizvodnju mašina i uređaja za šumsku privredupoljoprivredu. 5. Kako obezbediti stručni kadar? Sa primenom mehanizacije u šumskoj privredi tesno je povezano i pitanje stručnih kadrova, koji će mehanizacijom rukovati i održavati je u ispravnom stanju, kao i visoko kvalifikovanih kadrova koji treba da organiuzju i rukovode primenom mehanizacije. Mi danas imamo vrlo malo ovakvih kadrova. Iskustvo iz prošlosti uči nas da su stručni kadrovi jedan od osnovnih faktora koji uslovljavaju uspešnu primenu mehanizacije. Zato paralelno s nabavkom mehanizacije treba rešavati i ovo pitanje. 6. Kako orijentisati naučno-istraživačku službu na probleme mehanizacije radova u šumskoj privredi? Naša naučnoistraživačka služba do danas se uglavnom nije bavila problemima u vezi sa mehanizacijom radova u šumskoj privredi. Međutim, nabavka i primena mašina i opreme zahteva da se predhodno ispitaju njihove ekonomsko-tehničke karakteristike. To pred naučno-istraživačku službu postavlja zadatak ozbiljnog i sistematskog izučavanja svih mehanizama ,a naročito studiju racionalne organizacije rada pojedinim mašinama. Stvar je dogovora u kojim će se naučno-istraživačkim organizacijama proučavati mehanizacija šumske privrede (da li u posebnim institutima, pri pojedinim ili pri svim šumarskim institutima), ali to proučavanje mora da bude dobro organizovano i na jugoslovenskom planu. Između naučno-istraživačke službe ža mehanizaciju i šumsko-privrednih o ganizacija mora da postoji što tešnji kontakt, kako po pitanju izrade tematskih planova, tako i po pitanju primene postignutih rezultata. Prirodi poslova i uslovima rada odgovarajuća mehanizacija u šumskoj privredi Jugoslavije treba da bude jedna od osnovnih karika unapređenja ove oblasti proizvodnje; mehanizacija treba da omogući šumskoj privredi visoku proizvodnost rada i izvršenje obimnih zadataka koji pred niom stoje u narednom periodu, kao i likvidiranje sadašnjeg zaostajanja šumske privrede za ostalim oblastima proizvodnje. Proces mehanizacije šumske privrede jeste jedna od značajnih karakteristika velikih promena u šumskoj privredi. Složenost problema mehanizacije radova u šumskoj privredi upućuje na to da rešavanju ovoga problema treba prilaziti smišljeno, sistematski i organizovano na svim čvornim tačkama proizvodnje. Pre svega, problem mehanizacije radova u šumskoj nrivredi treba shvatiti kao jedan proces čije |