DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1962 str. 50 <-- 50 --> PDF |
odnosno korigirati. Većina navedenih štetnika, ne samo što su prije dulje vremena unesene, već su i udomaćene. Karantenske mjere nisu dovoljne, da se spriječi introdukcija i udomaćivanje štetnih gljiva ili insekata. Jer unatoč najrigoroznije provedenim karantenskim mjerama, redovno nije moguće spriječiti introdukciju već ju eventualno samo vremenski zategnuti. Zdravstveni nadzor u našim šumama mora biti tako organizovan, -da se introducirane opasne bolesti i insekti u što kraćem roku otkriju i suzbiju prije nego što se uspiju udomaćiti i poprimiti epidemijski karakter. Držimo, da današnja organizacija inspekcije za zaštitu bilja koja obuhvaća i zaštitu šuma nije u pogledu zdravstvenog nadzora nad šumama zadovoljavajuća, jer u njoj nisu na terenu dovoljno angažirani i šumarski stručnjaci, a u većini šumskih područja nije organizovana ni efikasna opažačka služba. Ono što se do sada učinilo nije dovoljno. Pred nama je primjer introdukcije r aka kestenove kore, koji je unesen iz graničnih talijanskih šuma, pa je najprije zapažen na području Gorice — Sežane u šumi Panovec, a kasnije i na području Kopra. U cilju suzbijanja te bolesti, kao i tintene bolesti kestena donio je »Uradni list LRS št. 32-1952« posebnu odredbu, koja je 1954. god. nadopunjena. Godine 1955. održana je međurepublička konferencija za suzbijanje raka kestenove kore u Ljubljani. Izdana je opsežna edicija sa zapisnikom i referatima održanim na toj konferenciji (Ljubljana juni 1956). Savezna uprava za zaštitu bilja izdala je god. 1956. u svrhu suzbijanja raka kestenove kore »Privremeno uputstvo«. Dok spomenuta odredba LRS propisuje dužnost opažanja na terenu i postupak sa zaraženim drvetom i plodovima u šumama, Uputstvo savezne uprave za zaštitu bilja govori samo o postupcima s plodovima pitomog kestena prigodom otpreme i prijevoza, U LR Sloveniji osnovana je »Komisija za zatiranje kestenovog raka«. Iz izvještaja te komisije od 25. VII o. g. se vidi, da se rak kestenove kore i dalje širi, pa je zapažen u šumama kestena i hrasta medunca na području šumarije Buje. Zaraza se širi još i dalje. Ona je već zapažena i na području, susjedne šumarije Poreč , a pojedinačno i kod Lovrana. Žarišta zaraze su radikalno uništena sječom i spaljivanjem stabala, ali opasnost daljnjeg širenja je ostala. Primili smo vijest i o sumnjivom oboljenju kestena na području šumarije Sisa k u šumama gospodarske jedinice Orlova. Daljnji su primjeri introdukcije ra k topol e (Dotischiza populea), te suše nje grana na topoli, kao i rđa topolovog lišća. Te se bolesti unose reznicama topola nabavljenim iz rasadnika stranih zemalja. Tu su potrebne naročite mjere zaštite kako bi planirane plantaže topola što bolje uspjele i dale u što kraće vrijeme onaj veliki prirast drvne mase, koji se očekuje. Zato je vrlo koristan oprez, kada su klonovi euroameričkih topola »1-214«, koji se uvoze u većoj količini iz Italije raspoređeni u tri karantenska rasadnika (Novi Sad, Osijek i Košutnjak), gdje ostaju dvije godine tj. tako dugo, dok se ne ustanovi njihova zdravost, a tek nakon toga će se prenijeti na teren. Svakako, da ti rasadnici zahtijevaju poseban režim i mjere, da se eventualno unesena bolest ne proširi u nezaražena područja. Ali sve te mjere za ove kao i za druge bolesti i insekte (Dreyfusia Nüslini, termiti drvaši itd.) od kojih prijeti opasnost unošenja preko granica našeg državnog područja, kao i unutar tih granica iz jednog nezaraženog predjela u drugi nisu dovoljne. Mišljenja smo, da u cilju sprečavanja introdukcije i udomaćivanja novih bolesti šumskog drveća, kao i novih štetnih insekta te drugih štetnih organizama u naše šume nije dovoljna organizacija inspekcija Opće zaštite bilja. Tu je potrebna i dobro organizirana inspekcija i opažačka služba specijaliziranih šumarskih stručnjaka na terenu . Introdukciju štetnih organizama ne možemo spriječiti samo kontrolom uvoza i provoza te karantenskim mjerama. Te mjere iako su često neophodno potrebne smatramo samo kao pomoćne i privremene. Glavno težište akcije za sprečavanje introdukcije novih štetnika treba da se vodi u šumama graničnih šumarija, koje leže uz područja iz kojih prijeti op snost. Tu akciju treba.svuda da vode specijalizirani šumarski stručnjaci, koji će ne samo dobro poznavati štetnika i njegovu opasnost, te način njegova suzbijanja, već i šume te ekologiju šuma koje treba zaštititi. Većinom neće biti dovoljne represivne mjere, koje često djeluju tek na kraći rok, već će biti potrebno odmah započeti i sa preventivnim šumsko uzgojnim i šumsko zaštitnim mjerama, a to će moći izvesti samo šumarski stručnjaci specijalizirani u zaštiti šuma. Z. Vajda |