DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1962 str. 48     <-- 48 -->        PDF

nosno omogućuje, da se unesena epidemija
suzbije ili iskorijeni.


Svakako, da se tu uzima u obzir i gospodarski
momenat. Stavljaju se u odnos
troškovi provedbe karantenskih mjera
prema štetama, koje bi uslijed epidemije
nastale, da se karantena nije provela. K arantena
će biti od koristi,
ako bude osnovana na naučnim
i zdravim biološkim temeljima.


Principi karantenske organizacije opširno
su raspravljeni u VI sveska djela
Soraue r P.: Pflanzenschutz - Berlin
Hamburg 1952. Oni su tu studiozno izneseni,
pa su poslužili i za ovaj članak, kao
i podaci, koje su nam pružili prof, dr 2.
Kovačević, prof, dr J. Kišpatić te ing. B.
Britvec.


Dobro nam mora biti poznata biologija
štetnika od kojih prijeti introdukcija, te
njihova geografska rasprostranjenost. Svaka
zemlja treba da ima točan pregled rasprostranjenosti
svih bolesti i štetnika na
svom području o čem treba da upozna i
druge zemlje. Neki štetnik u svom domaćem
području čini vrlo male štete, ali
kada dospije u drugo područje postaje
opasan i obratno. Tu često ima klima veliku
ulogu, ali su od velikog utjecaja i
paraziti štetnika, kao i njegovi domaćini,
koje također treba dobro poznavati. Stoga
je vrlo važno proučiti uvjete razvoja štetnika
u starom području, kao i u onom
kojega treba zaštititi.


Unošenjem ili dolaskom štetnika mogu
nastati najraznoličniji poremećaji biološke
ravnoteže nekog kraja. Veliku nam
korist može dati izrada pouzdanog postupka
pomoću kojeg bi mogli predskazati,
dali će introdukcija određenog štetnika i
njegovo udomaćenje u novom području
izazvati velike štete u šumskim sastojinama
i kulturama.


Za uspjeh karantenskih mjera osobito
je važan način njihova provođenja. Nakon
ispitivanja svih bioloških i gospodarskih
momenata, te donošenja odluke o uvođenju
karantene za pojedinu vrstu štetnika,
treba da nam bude jasno u kojoj se formi
mora zasnovana karantena provesti.


Tu se mogu pojaviti dvije vrste zadataka:
ili treba spriječiti unošenje epidemije,
odnosno ako je već unesena ograničiti
njeno širenje ili treba tek unešenu epidemiju
suzbiti, odnosno iskorijeniti. Prema
tome karantena može biti obzirom na
neku zemlju ili područje — vanjskog
ili unutrašnjeg karaktera. Prema
pojavi i lokalitetu štetnika od kojega pri


jeti introdukcija organizuje se vanjska


unutarnja karantena.


Rasprostranjivanje štetnika moguće je
.tek, kada se on udomaći i prilagodi prilikama
novog područja. Već udomaćenog
štetnika treba u njegovim žarištima što
prije suzbiti i iskorijeniti. Za uspjeh takove
akcije odlučna je dobro i stručno organizirana
opažačka služba, koja će stalno
i što točnije pratiti kretanje i širenje štetnika.


Karantena će se drugačije organizova


ti u području, koje neposredno graniči sa


područjem u kojem se štetnik proširio a


drugačije u području, koje je od njega


odijeljeno širokim vodama, visokim brd


skim lancima ili drugim velikim zapre


kama.


Zaštita granica neke zemlje od
introdukcije štetnika često se provodi bazuvjetnom
i potpunom zabranom uvoza biljaka
ili dijelova biljaka, koje bi mogle biti
zaražene štetnicima, kao i zabranom
uvoza svih predmeta i stvari, koje dolaze
s njima u vezu i doticaj. U tom će se slučaju
introdukcija štetnika moći spriječiti
tek onda, ako svi načini unošenja
budu onemogućeni. Treba
spriječiti uvoz ne samo biljaka, glavnih
domaćina štetnika, već i uvoz drugih biljaka
i njihovih dijelova koje, prema iskustvu
taj štetnik napada. Lista takovih
predmeta je opsežna, pa ovaj način karantene
zahtijeva dobre i za determiniranje
specijalizirane stručnjake. Upravo
zbog velike količine predmeta, koji bi mogli
biti zaraženi nije -po ovom sistemu
potpuno onemogućena introdukcija štetnika.
Ipak radi velike mogućnosti introdukcije,
koja bi nastala, da nema zabrane
uvoza biljaka i njihovih dijelova ona nam
često preostaje kao jedino rješenje.


Soraue r je još 1898 objašnjavao, da
se zabrana uvoza biljaka sa fitopatolcškog
stanovišta može samo u rjeđim slučajevima
dozvoliti a i to samo kao pokus, jer u
praksi korist nije dokazana. Ona samo
pod određenim i osobitim okolnostima može
da bude uspješna.


Tüboef je god. 1928 tražio, da se u
Njemačku zabrani uvoz svih biljaka korjenjaka,
da bi se na taj način uklonila
opasnost uvoza uzročnika bolesti na korjenjacima
u busenju ili ambalaži.


Re h pak tvrdi, da se unošenje štetnika
u susjedne zemlje i njegovo udomaćivanje
ne može ni najstrožim mjerama
zabrane uvoza dugo sprečavati. Takva
zabrana uvoza može imati samo tu svrhu,
da se introdukcija štetnika zategne tako,
da ostane dovoljno vremena za organizovanje
njegovog suzbijanja.