DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1962 str. 43 <-- 43 --> PDF |
šenje glavnog vrha i vrhova grančica, ali ne u tolikoj mjeri da bi bio ugrožen daljnji normalni razvitak stabla. Štete na šetalištu Vladimira Nazora međutim bile su znatno teže: u jednoj skupini od 5 čempresa 3 su se posve posušila, a u drugoj skupini od 13 komada 5 ih je uginulo. Sve su ovo bila stabla manje ili više piramidalne forme. Zimi 1960/61. god. na Čiovu sađen je i čempres. Tu međutim nije bilo nikakovih gubitaka. Doduše oni su radi suše dobili crvenkasto-ljubičastu boju, (kao što je dobivaju mlađi primjerci i tokom zime), ali se nakon prvih kiša potpuno vratili u život dobivši intenzivno svježe zelenu boju. Česmina (Quercus ilex L..): Stabalca visine od cea 1 met. koja su bila prije 3—4 godine posađena na šetalištu Vladimira Nazora, u blizini čempresa, posušila se. Na južnoj strani Marjana ni u stjenovitom dijelu sušenja nije bilo. Na ovom mjestu česmina se nalazi od prirode. Na navedenom mjestu na Čiovu zimi 1960/61. unošena je i česmina i to sadnjom žira. JMicanje žira bilo je vrlo dobro, a krajem ljeta (21. IX) utvrđen je gubitak od svega 3°/o. Među ostalim jedinkama nisu zapažene takve koje hi se. prema vanjskom izgledu, trebale osušiti, pa veći gubici nisu zapaženi ni kasnije. U prirodnoj sastojini — makijskog tipa u Kaočini gaju vanjskih znakova djelovanja suše nije bilo. Lemprika, lopočika (Viburnum ti- nu s L.): U Splitu bilo je sušenja cijelih grmova ili pojedinih izbojaka (grana). Na nekim primjercima zapaženo je samo sušenje rubova većeg ili manjeg broja listova. Sve su to posađeni primjerci, a jače sušenje bilo je na plićem tlu. U šumi Kaočina gaj lemprika se nalazi i od prirode i to na nadmorskoj visini od oko 300 met. To su pojedini grmovi okruženi stablima (grmovima) česmine. Primjerci koji se nalaze u zasjeni česmine imali su normalni izgled, dok na primjercima koji su bili izvan dosega zasjene početkom listopada lišće je imalo noluuveli izgled. Jačih oštećenja nije bilo te su tokom je-eni i ovi primjerci dobili normalan izgled. Lovorika (L a u r u s n o b i 1 i s L.): Sušenje dijelova ili cijelog lista, ali i sušenje cijelih stabala-grmova. Sve su to bili posađeni primjerci, a sušenje je bilo jače na plićem staništu. Oleandar (Nerium oleandar L.): Nije zapažen nikakav negativan utjecaj. Pokazao se otpornijim od ružmarina (na kamenitom staništu kod Sv. Nikole na Marjanu). Oleandar se pokazao mnogo otpornijim na sušu nego na studen (vidi lit. 2.), znatnije je oštećen i tokom zime 1961/ /62. godine, iako temperature u zaklonu nisu bile manje od —6°C. Planika (Arbutus unedo L.): U Kaočini gaju planike ima oko 20*Vo od ukupne dendroflore (lit. 4.) te je iza česmine najbrojnija vrst. Na dijelovima s plićim tlom zapažena je uvelost listova, ali ugibanje grmova nije zapaženo. Jedinke koje su osjetile udar suše tokom jeseni oporavile su se. Ružmarin (Rosmarinus officinali s L,.): Na istočnoj i južnoj strani Marjana osušio se znatan broj grmova. Većinom su to bili stariji grmovi, ali bilo je i mlađih. Kod ulaza u botanički vrt Više pedagoške škole osušili se grmovi koji nisu bili na dohvatu sjene stabala alepskog bora, dok se oni u zasjeni nisu osušili niti su zapažena kakva oštećenja. Pittosporum tobira L.: Na kamenjaru osušili se pojedini primjerci, dok se na primjercima na dubljem tlu suša očitovala uvelošću lišća. U toku mog dvanaestgodišnjeg promatranja ove vrste ovo je po prvi puta, da se nedostatak vlage — suša očitovala na vanjski način. Pyracntha eoceinea Rom.: Suša se odrazila sušenjem dijela lišća, ali i sušenjem cijelih stabalaca. Zapažena je i pojava smanjenja klorofila u lišću odnosno žućenje lišća. Cistus sp. (bušini): Na Čiovu i u Ka- očinu gaju gotovo svi primjerci izgubili su tokom IX mj. lišće. Međutim sušenja stabljika nije bilo. te je nakon jesenjih kiša izbilo novo lišće. Zaključak Prema iznijetim rezultatima opažanja posljedice sušnog ljetnog perioda 1961. g. kao općenito možemo zaključiti da jača oštećenja, sušenja cijelih jedinki, javljaju se samo na plićim tlima odnosno na staništima gdje u matičnom stijenju nema pukotina u koje bi moglo prodirati korijenje. Ali i to, da zasjena u znatnoj mjeri ublažuje nedostatak vode u tlu (vidi lempriku i ružmarin). Također možemo zaključiti da je česmina otpornija na sušu nego planika, jer je planici venulo lišće na mjestima na kojima takva pojava nije zapažena na česmini. Moglo bi se primijetiti, da je lišće česmine jače »kožasto« nego od planike, ali i stariie lišće planike dosta je čvrsto, a osim toga još i sjajno, |