DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 3-4/1962 str. 19     <-- 19 -->        PDF

godini postigli debljine 30 cm, naročito primorski bor; kulture stare oko
6 godina razvile su se u visinu do 7—8 m. Rasadnik je bio kod lugarnice
Sv. Mara. Sjeme pinjole dobavljano je iz Toskane a primorskog bora iz
Pariza. Šuma Kalifront bila je pod nadzorom namjesništva u Zadru, a
šuma Dundo, vlasništvo vjerske zaklade, pod upravom šumarije Klana.


Godine 1933. S. Šuri ć u povodu izrade gospodarske osnove, objavljuje
napis o šumi Dundo. Navodi da je stara osnova iz god. 1906.
propisala uzgoj srednje šume, ophodnju za podstojno drveće 15 godina
i za nadstojno 120 godina. Drvna masa po ha bila je prosječno 50 m3, a
prirast oko 3 m3/ha. Propisan godišnji etat za period 1906—1915. bio je
360 m3; po ha to bi bilo prosječno, 3,5 m3; sjeklo se 234 m3. Od god. 1915.
do 1933. nije bilo sječa. Od god. 1906. do 1915. sadile su se ove vrste
drveća: crnika, plutnjak, orah, lovori, primorski bor, alepski bor i pinjol;
uspjeh je bio malen. Kasnije su sađeni crnika, cedar i čempres. Prema
Surićevom mišljenju, šumu Dundo treba uzgajati estetski, jer je ukras
otoka Raba. Pod crniku treba unositi lovor tako da se stvori dvoslojna
sastojina; usto osnivati grupe raznih vrsta četinjača, naročito uz putove.
Na 14 primjernih ploha proredama je izvađeno 15 nvVha. Pisac preporuča
nisku proredu.


A. Petrači ć je opisao klimu, reljef, tlo, vegetaciju i način dosadašnjeg
gospodarenja. Na temelju analize primjernih ploha pokazalo se
da se golom sječom iz 20-godišnje sastojine može dobiti oko 55 m3 drvne
mase; znači, prirast je bio po ha oko 2,7 m3. Prema prosječnim podacima
šumarije, izvadilo se po ha oko 36 m3; znači, prirast je bio oko 1,8—2
m3 po ha. Prema rezultatima istraživanja B. Nikšić a u god. 1955. na
primjernim plohama, ukupna drvna masa po ha (vjerovatno u 20-godišnjoj
sastojini) bila je na I bonitetu 40,2 m3, na II bonitetu 35,3 m3 i na III bonitetu
13,7 m3; znači, prirast je bio po bonitetima oko 2 do 0,7 m3 po ha.
Nijedna od navedenih gospodarskih osnova (iz god. 1894, 1906 i 1933)
nije pronađena.


Geofizički, vegetacijski i šumsko-gospodarski odnosi


Reljef navedenih predjela je blago valovit. Pad zemljišta prema moru
je najprije blag i kod obale strmiji. Najviša nadmorska visina je 84 m.
Petrografsku podlogu čine vapnenci Gornje Krede. Tlo je do srednje duboko,
većinom osrednje strukturno, plodno. Značajno je da ovdje nema
zmija otrovnica i da se umjetno naseljene jarebice nisu mogle održati;
uzroci ovoj pojavi nisu poznati.


Prema studiji A. Sliepčevićev e za period 1946—1958., klima
otoka Raba je blaga, pod jakim utjecajem aktivnosti meridionalne monsunske
cirkulacije, s kontinentalnim i povremenim oceanskim varijantama.
Relativna vlaga zraka prosječno je 65,8%; nema ekstremne vrijednosti.
Godišnja oborina nije mnogo nejednolično raspoređena; ipak su
proljeće i ljeto najsuši dio godine. Ukupna godišnja oborina je 1042 mm,
od toga u toplijem dijelu godine 47%. Ljetna vrućina je podnošljivija nego
npr. u Crikvenici. Na temelju podataka o temperaturama (srednja godišnja
je 15,5°C) može se zaključiti da je klima na Rabu prelazna između
kontinentalne i maritimne. Na ovom otoku manji je broj vrućih, hladnih