DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1962 str. 9 <-- 9 --> PDF |
slučajeva da privredna organizacija neke od tih šuma iz opravdanih ekonomskih razloga neće moći da primi na gospodarenje, to se određuje da se to može učiniti u slučaju kad je ona voljna da ih primi na gospodarenje. Osnovnim zakonom o šumama propisana su prava vlasnika koja im u takvim slučajevima pripadaju time da potanje propise o tom donesu narodne republike. U republičkom zakonu je predviđeno da vlasnicima, čije su šume povjerene privrednoj organizaciji, pripada pravo na sječu drveta za neposredne potrebe njihovog poljoprivrednog gospodarstva u okviru mogućnosti što ih pružaju šume kao i pravo na sakupljanje šušnja i mahovine, te pravo na upotrebu drugih šumskih proizvoda za potrebe njihova poljoprivrednog gospodarstva. Opseg ovih prava utvrđuje se ugovorom između vlasnika i privredne organizacije, a ukoliko se ta prava ne uspiju ugovorom utvrditi, utvrđuje ih rješenjem savjet općinskog narodnog odbora nadležan za poslove šumarstva. Osim naprijed spomenutih prava vlasnicima pripada i pravo na Hfl» od prodajne cijene drveta i drugih šumskih proizvoda. Gospodarenje Sumama i šumskim zemljištima izvan šumskoprivrednih područja Članom 18. Osnovnog zakona o šumama određeno je da se gospodarenje šikarama, degradiranim šumama i šumskim zemljištem izvan šumskoprivrednog područja regulira republičkim propisima. Kod donošenja ove odredbe intencije zakonodavca nesumnjivo je bila da ove površine zaštita od daljnje degradacije i osigura njihovo postepeno osposobljavanje za redovno šumsko gospodarenje. 5 obzirom na to da se radi o šumskim površinama na kojima će ße moći u sadašnjem stanju realizirati mali ili nikakvi prihodi i u koje će se morati ulagati sredstva da bi se´njihovo stanje poboljšalo, zauzeto je stanovište da su općinski odbori u prvom redu pozvani da se brinu za ovu društvenu imovinu i osiguraju sredstva potrebna za njenu zaštitu i poboljšanje sadašnjeg stanja. Zbog raznolikog stanja ovakvih površina i raznih mogućnosti njihovog korištenju u pojedinom kraju nije se moglo´ propisima republičkog zakona pobliže propisati kako treba s njima gospodariti, već je to ostavljeno da se naknadno riješi propisima Izvršnog vijeća Sabora. Pri tome su se imale u prvom redu u vidu površine na kršu Dalmacije i Istre. Na ovom je mjestu potrebno istaknuti da se republičkim Zakonom o šumama nisu mogle propisati mjere za uspješno rješenje krša, jer taj problem nije samo šumarski i što su za njegovo rješenje potrebne zamašne predradnje i velika sredstva od strane zainteresiranih organizacija i zajednice. Opće je mišljenje da problem krša treba rješavati u sklopu cjelokupne privredne problematike tih krajeva. Premda bi se iz teksta zakona moglo zaključiti da će se sve ili veći dio nerentabilnih šuma i šumskog zemljišta prepustiti na brigu narodnom odboru općine, stvarna situacija u našoj republici je sasvim drugačija. Najveći dio deva. stiranih šuma, šikara i goleti uključen je u šumskoprivredna područja, a tendencija je da tako´ uz neke korekcije bude i u budućnosti. Ovdje treba napomenuti da je izvjestan dio šuma i šumskih zemljišta izvan -umskoprivrednog područja potrebno ostaviti narodnim odborima općine da mogu 6 njima gospodariti putem svojih organizacija za opće komunalne potrebe ili ih dati na korištenje organizacijama kojima je to potrebno na njihov zahtjev. 7 |