DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1962 str. 8 <-- 8 --> PDF |
Kod zaštitnih šuma često se radi o većim površinama šuma (npr. uz ceste vodotoke itd.) čiji je opseg korištenja ograničen odnosno režim u gospodarenju promijenjen samo utoliko koliko je potrebno da se ne bi smanjile njihove zaštitne funkcije. Stoga nema nikakvog razloga da se one izuzimaju iz gospodarenja privrednoj organizaciji, ćiija su ona osnovna sredstva, a koja će nesumnjivo s njima stručnije gospodariti nego bilo koja druga organizacija. Isto vrijedi i za šume, čija je posebna namjena da budu izletišta (park šume). I u ovakvim slučajevima redovno se radi o većim šumskim površinama koje bi bilo štetno izuzeti iz šumskog gospodarenja. Svrha park šuma je da služe za razonodu i rekreaciju građana i one će tu svrhu postići ako se s njima gospodari na odgovarajući za njih propisani način. S druge strane praksa je pokazala da te šume kad se daju na korištenje drugim organizacijama redovno ostaju bez stručnog nadzora i bez potrebe se zapuštaju i oštećuju. Ovdje se ne misli na male izdvojene šumice u naseljenim mjestima uključivši one uz more. koje treba smatrati parkovima u smislu odredbe člana 16 saveznog zakona. Ostale šume s posebnom namjenom predaju se na korištenje državnom organu, ustanovi ili organizaciji na čiji zahtjev su proglašene s posebnom namjenom kao npr. nekoj naučnoj ustanovi, školi itd. U vezi sa zaštitnim šumama i šumama s posebnom namjenom potrebno je napomenuti: Donošenjem odredaba o zaštitnim sumama i šumama s posebnom namjenom u republičkom zakonu u skladu s odredbama saveznog zakona, kojima su pojedini problemi riješeni drugačije nego^ u republičkom Zakonu o zaštiti prirode (Naredne novine broj 19-1960.) nastala je potreba da se ovaj posljednji zakon uskladi s republičkim Zakonom o šumama. U međuvremenu u spornim slučajevima treba primjenjivati republički zakon o šumama kao specijalni i kasnije doneseni zakon. Povjeravanje šuma u građanskom vlasništvu na gospodarenje privrednim organizacijama Šumama u građanskom vlasništvu gospodare njihovi vlasnici, koji mogu gospodarenje svojim šumama povjeriti zadruzi ili drugim privrednim organizacijama na osnovu ugovora o kooperaciji ili nekog drugog ugovora. Osnovni zakon o šumama predviđa mogućnost da se republičkim propisima odredi da se gospodarenje šumama u građanskom vlasništvu, i to onih vlasnika koji ih nisu dobrovoljno povjerili zadruzi ili nekoj drugoj privrednoj organizaciji, može povjeriti privrednoj organizaciji. U prijedlogu zakona predviđena je mogućnost da se to u konkretnom slučaju uradi kada nalažu interesi šumskoprivrednog područja kao cjeline ili ako vlasnici ne gospodare svojim šumama u skladu sa šumskoprivrednom osnovom ili propisima koji je zamjenjuju. Ovakvo je stanovište zauzeto dz razloga što je potrebno koliko je god moguće osigurati pravilno gospodarenje spomenutim šumama. Ovo tim više, što će propisima koji će se donijeti na osnovu saveznog zakona biti propisan način gospodarenja šumama u građanskom vlasništvu kojega se vlasnici često iz bilo kojih razloga neće pridržavati. Za te slučajeve predviđa se mogućnost da se spomenute šume povjere na gospodarenje privrednoj organizaciji. Kako će međutim biti 8 |