DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1962 str. 5 <-- 5 --> PDF |
POVODOM OBJAVE REPUBLIČKOG ZAKONA O SUMAMA NIKOLA VUCKOVlC PRIJE NEGO BISMO prešli na razmatranje republičkog Zakona o šuman» potrebno je da se u najkraćim crtama osvrnemo na savezni Osnovni zakon šumama s kojim republički kao dopunski zakon čini jednu organsku cjelinu. Najvažnije i prema dosadašnjim zakonima o šumama najkarakterističnije postavke saveznog zakona o šumama jesu: 1. Poslovanje u šumarskoj privredi na principu formiranja i raspodjele dohotka, 2. utvrđivanje šumskoprivrednog područja na bazi princeLnih ekonomskih S drugih uvjeta, što ukazuju na jedinstvo i cjelinu područja, 3. objedinjavanje eksploatacije šuma sa uzgojem i njegom šuma u pojmu gospodarenja šumama. Usvajanjem prvog načela šumska privreda je usklađena s našim općim privrednim mzvojem i sistemom, a radnici u šumskoj privredi izjednačeni u društvenom i ekonomskom položaju s radnicima u ostalim granama privrede, » usvajanjem drugih dvaju načela zaokružen je proces proizvodnje u šumskoj privredi i dana materijalna baza za uspješno- poslovanje na principu formiranja i raspodjele dohotka. Stega novi savezni zakon o šumama u odnosu na dugogodišnji uglavnom administrativni način upravljianja šumama predstavlja bitnu promjenu i prekretnicu. Ovom prilikom treba napomenuti da su u Narodnoj Republici Hrvatskoj već prije godinu dana za gospodarenie šumama osnovana šumska gospodarstva kao privredne organizacije prema LJredbi o organizaciji šumarstva (Narodne novine broj 5-1960) čija su osnovna načela sasvim u skladu sa izloženim postavkama saveznog Osnovnog zakona o šumama. Pored naprijed izloženih moramo istaknuti još nekoliko načela saveznog zakona o šumama koja predstavljaju novosti u našem pozitivnom pravnom sistemu iz oblasti šumarstva. Savezni zakon ne definira pojam šume i šumskog zemljišta. Samo se u odredbi člana 18. spominje šumsko zemljište. Iz ove odredbe proizlazi da zakon smatra šumskim zemljištem goleti, krš i slično. Sumom smatra određena zemljišta obrasla šumskim drvećem. Koja su to zemljišta nastoji odrediti posrednim putem. U odredbi člana 3. šume prema namjeni dijeli na privredne, zaštitne i šume s posebnom namjenom dajući ujedno karakteristike za sve tri kategorije šuma. U odredbi člana 16. kaže da se drvoredi, šumski rasadnici, parkovi u naseljenim mjestima i si. kao i grupe šumskog drveća na površini do 5 ari ne smatraju šlumom u smislu zakona. Kako će biti vrlo malo zemljišta obraslih šumskim drvećem, koja neće biti moguće podvesti ni pod jednu ni pod drugu |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1962 str. 6 <-- 6 --> PDF |
zakonsku odredbu, a u zakonu se predviđa da će u takvim slučajevima općinski organ uprave nadležan za poslove šumarstva u suglasnosti s onim za poslove poljoprivrede riješiti, da li se radi o šumi, te- se nedostatak definicije pojma šume za praktične svrhe neće jače osjetiti. Ovo je pitanje ostalo otvoreno u pogledu plantaža lišćara i četinjara, jer su ove nasade odredbom člana 17. načelno izuzete iz odredaba zakona. Za razliku od dosada važećih propisa savezni zakon o šumama gospodarenje šumama ne veže za šumske organizacije. Nigdje se posebno* ne govori o šumskoprivrednim organizacijama. Iz odredaba zakona proizlazi da se šume u društvenom vlasništvu u okviru šumskoprivrednog područja mogu dati na korištenje bilo kojoj privrednoj organizaciji (šumskoj, poljoprivrednoj, industrijskoj itd.). Ovo ujedno* znači, da se privredna organizacija, kojoj je dano na upravljanje šumsko privredno područje, pored gospodarenja šumama, ako za to< postoje uvjeti, može baviti i drugim privrednim djelatnostima kao* što je prerada drveta, poljoprivreda itd. Iz ovakve postavke dalje proizlazi da privredna organizacija, kojoj je šumskoprivredno područje dano na korištenje, može pojedine poslove da vrši sama ih da ih povjeri drugoj privrednoj organizaciji da joj ih uslužno* obavlja o čemu sama odlučuje. Šume i druga zemljišta u društvenom vlasništvu u okviru šumskoprivrednog područja mogu se dati na korištenje privrednoj organizaciji samo u cjelini. Teoretski promatrane* prema pravnom stanju jednoj privrednoj organizaciji mogu se dati na korištenje dva ih više šumskoprivrednih područja. Praktično to* neće doći u obzir. ... U cilju zaštite i unapređenja gospodarenja šumama u građanskom vlasništvu savezni zakoni daje mogućnost narednim republikama da propišu da se gospodarenje ovim šumama može povjeriti privrednim organizacijama, čime se ujedno otvara mogućnost da se uključe u šumskoprivredno područje. Daljnje nove institucije koje donosi savezni zakon o* šumama jesu: arendacija šuma, vođenje katastra šuma kao* i stručno tehnička dokumentacija sa pregledom i prijemom za veće radove na unapređenju gospodarenja sumarne. Na koncu ovog kratkog osvrta na savezni zakon o šumama trebs napomenuti. da je niz vrlo važnih problema, za koje se pretpostavljalo* da će biti rješeni saveznim zakonom, prepušten* da ih svojini propisima riješe republike. Dobra strana toga je činjenica što je time omogućeno* republikama da ih riješe pvsma svojini specifičnim prilikama. S obzirom na tendencije koje izviru iz saveznog zakona republički zakon o šumama, regulirajući pojedine probleme, nastojao je da što* više smanji rješavanje konkretnih pitanja u šumarstvu administrativnim mjerama. U slučajevima gdje se intervencija organa vlasti ne može izbjeći, a u cilju jačanja uloge komune u šumarstvu, tu intervenciju je u pravilu povjerio organima narodnog edbera općine s veoma rijetkim odstupanjima. Građa koju regulira republički zakon podijeljena je na glave po srodnosti koje obrađuju, pa ćemo* stoga razmatranje republičkog zakona u tom pravcu usmjeriti. ; Šumskoprivredno područje O´dredbom stava 4. člana 7. saveznog zakona prepušteno je narodnim republikama da donesu propise o osnivanju šumskoprivrednih područja. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1962 str. 7 <-- 7 --> PDF |
Pravilno utvrđivanje šumskoprivrednih područja je jedan cd najodlučnijih faktora za unapređenje šumske proizvodnje. Definiciju šumskoprivrednog područja u smislu stava 3. člana 7. Osnovnog zakona o šumama, koja bi služila kao formula za pravilno utvrđivanje šumskoprivrednog područja u svakom slučaju, nije bilo moguće dati. Jednako nije bilo moguće propisati minimalnu i maksimalnu veličinu šumskoprivrednog područja budući da ima veliki broj faktora odnosno činjenica koje su u tom pravcu odlučujuće. Stoga je u odredbi člana 3. zakona općenito rečeno, da se površina šumskoprivrednog područja utvrđuje tako da šume i druga zemljišta u okviru tog područja treba da osiguravaju maksimalno* unapređenje šumske proizvodnje i omogućuju trajan prihod dovoljan za gospodarenje šumama ,dok je u odredbi člana. 4. propisana ekonomskotehnička dokumentacija koja mora biti osnova za utvrđivanje šumskoprivrednog područja. Na temelju ove dokumentacije treba utvrditi kolika i kakva površina šumskoprivrednog područja mora da bude u konkretnom slučaju. Kako međutim u praksi ima jakih tendencija da se šuniskcprivredna područja utvrđuju za uža područja ekonomski vrijednih šuma, čiji šumski fond omogućuje u kraćem ili dužem razdoblju ne samo dovoljan, već i veći prihod od potrebnog ulaganja a da se pri tom ne vodi računa, da se time susjednim područjima smanjuje materijalna osnova intenzivnijeg unapređenja šuma, to je trebalo propisati da šumskoprivredno područje utvrđuje Izvršno vijeće Sabora na prijedlog narodnog odbora kotara. To je ujedno bio jedini način da se u okvir šumskoprivrednog područja mogu uključiti ekonomski manje vrijedne kao> i dio devastiranih šuma, da bi se na taj način što bolje zaštitile i postepeno osposobile za redovno gospodarenje. Ako bi se dozvolilo usitnjavanje šumskoprivrednih područja, princip trajnosti prinosa, koji zajednici u budućnosti treba da osigura sve više prinosa, ne bi mogao da dođe do izražaja. Zaštitne šume i šume s posebnom nmnjenom Zaštitne šume su one, koje prvenstveno služe kao zaštita prirodnih i drugih objekata, naselja, vodnih tokova, zemljišta i druge imovine ,a šume s posebnom namjenom, koje predstavljaju osobite rijetkosti ili ljepote ili su od osobitog niaučnog ili historijskog značaja (nacionalni parkovi i rezervati), zatim šume namijenjene izletištima (park šume) kao- i šume namijenjene naučnim istraživanjima, nastavi ,vojnim potrebama i drugim potrebama utvrđenim posebnim propisima. U zakonu je postavljeno načelo da šume proglašava zaštitnim odnosno s posebnom namjenom općinski naredni odbor. Iznimno od ovog načela predviđeno^ je da Izvršno vijeće Sabora može intervenirati u slučaju nesuglasnosti između općinskog narodnog odbora i privredne organizacije o potrebi da se određena šuma proglasi zaštitnom odnosno s porebnom namjenom, kao i u slučaju kad općinski narodni odbor ne uviđa činjenice šireg općeg društvenog značaja koje nalažu da se neke šume proglase zaštitnim odnosno s posebnom namjenom. Dalje je u zakonu postavljeno načelo da zaštitnim šumama (osim nacionalnih parkova i rezervata) u društvenom vlasništvu gospodari organizacija, koja koristi šume i druga zemljišta tog privrednog područja. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1962 str. 8 <-- 8 --> PDF |
Kod zaštitnih šuma često se radi o većim površinama šuma (npr. uz ceste vodotoke itd.) čiji je opseg korištenja ograničen odnosno režim u gospodarenju promijenjen samo utoliko koliko je potrebno da se ne bi smanjile njihove zaštitne funkcije. Stoga nema nikakvog razloga da se one izuzimaju iz gospodarenja privrednoj organizaciji, ćiija su ona osnovna sredstva, a koja će nesumnjivo s njima stručnije gospodariti nego bilo koja druga organizacija. Isto vrijedi i za šume, čija je posebna namjena da budu izletišta (park šume). I u ovakvim slučajevima redovno se radi o većim šumskim površinama koje bi bilo štetno izuzeti iz šumskog gospodarenja. Svrha park šuma je da služe za razonodu i rekreaciju građana i one će tu svrhu postići ako se s njima gospodari na odgovarajući za njih propisani način. S druge strane praksa je pokazala da te šume kad se daju na korištenje drugim organizacijama redovno ostaju bez stručnog nadzora i bez potrebe se zapuštaju i oštećuju. Ovdje se ne misli na male izdvojene šumice u naseljenim mjestima uključivši one uz more. koje treba smatrati parkovima u smislu odredbe člana 16 saveznog zakona. Ostale šume s posebnom namjenom predaju se na korištenje državnom organu, ustanovi ili organizaciji na čiji zahtjev su proglašene s posebnom namjenom kao npr. nekoj naučnoj ustanovi, školi itd. U vezi sa zaštitnim šumama i šumama s posebnom namjenom potrebno je napomenuti: Donošenjem odredaba o zaštitnim sumama i šumama s posebnom namjenom u republičkom zakonu u skladu s odredbama saveznog zakona, kojima su pojedini problemi riješeni drugačije nego^ u republičkom Zakonu o zaštiti prirode (Naredne novine broj 19-1960.) nastala je potreba da se ovaj posljednji zakon uskladi s republičkim Zakonom o šumama. U međuvremenu u spornim slučajevima treba primjenjivati republički zakon o šumama kao specijalni i kasnije doneseni zakon. Povjeravanje šuma u građanskom vlasništvu na gospodarenje privrednim organizacijama Šumama u građanskom vlasništvu gospodare njihovi vlasnici, koji mogu gospodarenje svojim šumama povjeriti zadruzi ili drugim privrednim organizacijama na osnovu ugovora o kooperaciji ili nekog drugog ugovora. Osnovni zakon o šumama predviđa mogućnost da se republičkim propisima odredi da se gospodarenje šumama u građanskom vlasništvu, i to onih vlasnika koji ih nisu dobrovoljno povjerili zadruzi ili nekoj drugoj privrednoj organizaciji, može povjeriti privrednoj organizaciji. U prijedlogu zakona predviđena je mogućnost da se to u konkretnom slučaju uradi kada nalažu interesi šumskoprivrednog područja kao cjeline ili ako vlasnici ne gospodare svojim šumama u skladu sa šumskoprivrednom osnovom ili propisima koji je zamjenjuju. Ovakvo je stanovište zauzeto dz razloga što je potrebno koliko je god moguće osigurati pravilno gospodarenje spomenutim šumama. Ovo tim više, što će propisima koji će se donijeti na osnovu saveznog zakona biti propisan način gospodarenja šumama u građanskom vlasništvu kojega se vlasnici često iz bilo kojih razloga neće pridržavati. Za te slučajeve predviđa se mogućnost da se spomenute šume povjere na gospodarenje privrednoj organizaciji. Kako će međutim biti 8 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1962 str. 9 <-- 9 --> PDF |
slučajeva da privredna organizacija neke od tih šuma iz opravdanih ekonomskih razloga neće moći da primi na gospodarenje, to se određuje da se to može učiniti u slučaju kad je ona voljna da ih primi na gospodarenje. Osnovnim zakonom o šumama propisana su prava vlasnika koja im u takvim slučajevima pripadaju time da potanje propise o tom donesu narodne republike. U republičkom zakonu je predviđeno da vlasnicima, čije su šume povjerene privrednoj organizaciji, pripada pravo na sječu drveta za neposredne potrebe njihovog poljoprivrednog gospodarstva u okviru mogućnosti što ih pružaju šume kao i pravo na sakupljanje šušnja i mahovine, te pravo na upotrebu drugih šumskih proizvoda za potrebe njihova poljoprivrednog gospodarstva. Opseg ovih prava utvrđuje se ugovorom između vlasnika i privredne organizacije, a ukoliko se ta prava ne uspiju ugovorom utvrditi, utvrđuje ih rješenjem savjet općinskog narodnog odbora nadležan za poslove šumarstva. Osim naprijed spomenutih prava vlasnicima pripada i pravo na Hfl» od prodajne cijene drveta i drugih šumskih proizvoda. Gospodarenje Sumama i šumskim zemljištima izvan šumskoprivrednih područja Članom 18. Osnovnog zakona o šumama određeno je da se gospodarenje šikarama, degradiranim šumama i šumskim zemljištem izvan šumskoprivrednog područja regulira republičkim propisima. Kod donošenja ove odredbe intencije zakonodavca nesumnjivo je bila da ove površine zaštita od daljnje degradacije i osigura njihovo postepeno osposobljavanje za redovno šumsko gospodarenje. 5 obzirom na to da se radi o šumskim površinama na kojima će ße moći u sadašnjem stanju realizirati mali ili nikakvi prihodi i u koje će se morati ulagati sredstva da bi se´njihovo stanje poboljšalo, zauzeto je stanovište da su općinski odbori u prvom redu pozvani da se brinu za ovu društvenu imovinu i osiguraju sredstva potrebna za njenu zaštitu i poboljšanje sadašnjeg stanja. Zbog raznolikog stanja ovakvih površina i raznih mogućnosti njihovog korištenju u pojedinom kraju nije se moglo´ propisima republičkog zakona pobliže propisati kako treba s njima gospodariti, već je to ostavljeno da se naknadno riješi propisima Izvršnog vijeća Sabora. Pri tome su se imale u prvom redu u vidu površine na kršu Dalmacije i Istre. Na ovom je mjestu potrebno istaknuti da se republičkim Zakonom o šumama nisu mogle propisati mjere za uspješno rješenje krša, jer taj problem nije samo šumarski i što su za njegovo rješenje potrebne zamašne predradnje i velika sredstva od strane zainteresiranih organizacija i zajednice. Opće je mišljenje da problem krša treba rješavati u sklopu cjelokupne privredne problematike tih krajeva. Premda bi se iz teksta zakona moglo zaključiti da će se sve ili veći dio nerentabilnih šuma i šumskog zemljišta prepustiti na brigu narodnom odboru općine, stvarna situacija u našoj republici je sasvim drugačija. Najveći dio deva. stiranih šuma, šikara i goleti uključen je u šumskoprivredna područja, a tendencija je da tako´ uz neke korekcije bude i u budućnosti. Ovdje treba napomenuti da je izvjestan dio šuma i šumskih zemljišta izvan -umskoprivrednog područja potrebno ostaviti narodnim odborima općine da mogu 6 njima gospodariti putem svojih organizacija za opće komunalne potrebe ili ih dati na korištenje organizacijama kojima je to potrebno na njihov zahtjev. 7 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1962 str. 10 <-- 10 --> PDF |
Iskorištavanje i zaštita šuma Odabiranje i obilježavanje stabala za sječu (doznaka) je najvažniji stručni akt u gospodarenju šumama od kojeg prvenstveno zavisi kvalitet sastojine i trajnost prihoda. Pravilnom doznakom se najbolje i najekonomičnije mogu koristiti prirodni i biološki faktori u gospodarenju šumama, a nepravilnom nanijeti i nepopravljiva šteta. Doznaka se obavlja u skladu sa šumskoprivrednom osnovom odnosno propisima što vrijede za šume koje ne moraju imati šumskoprivrednu osnovu. U zakonu se predviđa da doznaku u šumama u društvenom vlasništvu obavljaju organizacije koje njima gospodare, a u šumama u građanskom vlasništvu, kojima ne gospodare privredne organizacije, organ uprave općinskog narodnog dobora nadležan za poslove šumarstva. Za obavljanje doznake ovaj organ može ovlastiti i cso-be koje nisu službenici općinskog narodnog odbora. Za vršenje poslova doznake stabala za sječu s obzirom na naprijed izložene okolnosti propisana je minimalna stručna sprema za lica koja je obavljaju. Često se u praksi postavlja pitanje da li je doznaka stabala za sječu stručni akt ili akt vlasti. Pitanje nije pravilno postavljeno. Doznaka je u svakom slučaju stručni akt a bit će ujedno i akt vlasti kad ga prema propisima vrše organi vlasti ili u ime organa vlasti ovlašteni stručnjaci. Kako je prevladavalo stanovište da doznaku u šumama u građanskom vla sništvu treba da vrše organi vlasti, to nije usvojen ni prijedlog da troškove ove doznake snose vlasnici šuma. Ovdje treba napomenuti da troškove doznake ne mogu podmirivati općinski zemljišta i da se omogući podizanje plantaža i intenzivnih kultura, narodni odbori (kao što je to bio do sada slučaj) iz doprinosa vlasnika za una pređivanje šuma u građanskom vlasništvu prema vrijednosti posječenog drveta. U duhu i skladu s prednjim načelima što vrijede za doznaku stabala donijet će se i odredbe o žigosanju drva kod- panja kao> i o izdavanju popratnica. Krčenje šuma, kojim se ugrožava zaštitna funkcija šuma, zabranjeno je. Krčenjem, koje se dozvoljava, ide se za tim da se manje vrijedni djelovi šuma pretvore u vilševrijedne i to uglavnom izmjenom vrsti drveća i boljom obradom U zakonu je regulirano i pitanje krčenja šume radi trajnog oduzimanja šumskog zemljišta šumskoj kulturi. To su slučajevi interesa javne sigurnosti i obrane zemlje, podizanje objekata općeg značaja i unapređenja poljoprivrede csnivanejm kultura visokog prinosa. Odredbama saveznog zakona dana je mogućnost republici da može da odredi u kojim je slučajevima dopuštena čista sječa, koju ne predviđa šumskoprivredna osnova. Međutim, prilikom donošenja zakona zauzeto´ je stanovište da čiste sječe, koje ne predviđa šumskoprivredna osnova, ne treba dozvoljavati. Ukoliko čista sječa dolazi u obzir u vezi s krčenjem šume pitanje je riješeno> propisima o krčenju.. Kad je čista sječa (ili neka druga sječa) potrebna u vezi s postavljanjem objekata za prijenos i razvođenje električne energije, vodovodnih objekata itd., pitanje sječe treba smatrati riješenim aktom o prenosu korištenja, ustanovljenju prava služnosti ili privremenog zauzimanja zemljišta po odredbama Zakona o eksproprijaciji. Iz rješenja donesenih na osnovu ovog zakona mora proizlaziti vrst i obim sječe koja je potrebna. Organizacije koje gospodare šumama u društvenom vlasništvu treba da vode brigu da sječu izvrše odnosno da se sječa |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1962 str. 11 <-- 11 --> PDF |
izvrši na način i u obimu koji proizlazi iz spomenutih rješenja. Stoga o čistoj sječi u republičkom zakonu nije ništa propisano. Paša je u šumi redovno štetna, bilo zbog ogrizavanja mladica i izbojaka, bilo zbog zbijanja zemljišta gaženjem od strane stoke. Imajući pred očima sadašnje stanje razvoja našeg stočarstva kao i nemogućnost intenziviranja šumske proizvodnje stalo* se na stanovište, da bi potpuna zabrana pašarenja i žarenja bila u sadašnjim uvjetima preuranjena i ekonomski neopravdana. Stoga, da bi se ipak omogućilo korištenje šumske paše kad je korist od nje veća nego šteta koja se sa njom čini, trebalo je u zakonu navesti slučajeve kad se paša iznimno* može dozvoliti, kao što je paša na nepošumljenim zemljištima, zatim u šumama što* se prirodnim putem obnavljaju te u mladim šumama koje su toliko odrasle da stoka ne može doseći vrhove stabala. Međutim za šume koje su dane na gospodarenje šumskoprivrednim organizacijama određeno* je da te organizacije same odlučuju u kojim se šumama, kada i kroz koje vrijeme može pašariti i koliki se broj stoke po* jedinici površine može pustiti u pašu i žirenje. S obzirom na to da šumski požari mogu prouzročiti ogromne štete u šumama bilo je potrebno u zakonu istaknuti da je loženje otvorene vatre u šumi zabranjeno. Ta je odredba potrebna s obzirom na osobe nezaposlene u šumi, kao što su prolaznici, izletnici, turisti itd. Da se time ne bi otežalo* normalno gospodaren:e u šumama koje često* zahtijeva loženje (grijanje, kuhanje itd.), predviđeno je da se iznimno može ložiti otvorena vatra na mjestima koje odredi organizacija koja gospodari šumama i to nakon toga što su prethodno poduzete sve mjere opreznosti. Ovako* je određeno iz razloga što je u interesu privredne organizacije da ne dođe do* požara, pa se predpostavlja da će ona i poduzeti sve potrebne preventivne mjere. Dosadašnji propisi prema kojima se za svako loženje vatre u šumi tražila dozvola općinskog organa uprave i onako se nisu primjenjivali. Takva mjera predviđena je samo za slučaj podizanja krečana, ciglana i drugih zgrada s otvorenim ognjištem u šumi i blizu šume. U prelaznim odredbama zakona je predviđeno da se sadašnja šumskoprivredna područja moraju uskladiti s odredbama saveznog i republičkog zakona. Na koncu je potrebno* naročito upozoriti da je u novoj organizaciji šumarstva nadležnost općinskog narodnog odbora znatno* proširena i veoma značajna. Pored ostalih upravnih poslova općinski narodni odbori obavljaju i poslove šumarske inspekcije i odobravaju šumskoprivredne osnove. Da bi ove poslove mogli uspješno obavljati potrebno je da što prije u svom upravnom aparatu organiziraju odgovarajuću službu i u svojim proračunima osiguraju potrebna sredstva. ON THE OCCASION OF THE PUBLICATION OF THE FOREST LAW OF THE PR OF CROATIA SUMMARY First the author reviews the Federal Basic Forest Law which regulates the fundamental reorganization of the management of forests in Yougoslavia. Instead of the previous administrative management of forests the new Law foresees the management of forests through forest enterprises. Further the author comments on the Republican Forest Law which complements the Federal Law by regulating individual problems with regard to the specifities of the Republics. |