DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1962 str. 38 <-- 38 --> PDF |
Na području navedene zajednice nalaze se gola staništa s tako dobrim tlom da pošumljivanje samo crnim borom nije rentabilno. Crni bi bor u takvim eko-loškim okolnostima trebao da čini samo kostur u kojemu bi se bolje razvijale vrste drveća bržeg rasta. Glavna uloga bora je da obilnim i dobrim četinjakom stvara plodnije tlo i da jakom i razmjerno gustom krošnjom održava dobar kompleks klimatskih uslova. Na boljim staništima koja nisu mnogo izložena buri dovoljno bi bilo da ova vrsta drveća čini do 40% smjese. Na taj način crni bi bor obavljao određenu meliorativnu ulogu. Općenito, on bi trebao biti meliorativno-proizvodna vrsta drveća. Druge vrste, koje brže rastu nego crni bor, treba da su uglavnom produktivne. Ova i mnoga druga razmatranja nagonila su nas na razmišljanje: kojim novim vrstama drveća bj se mogla povećati proizvodnost postojećih i novih kultura. Jer poslije obavljenih terenskih radova, opširnih opisa staništa i kultura, raznih analiza, sinteza, komparacija, kombinacija i analogija trebalo je šumskom gospodarstvu konkretno predložiti: kako usmjeriti daljnji razvitak kultura. Da bi u određenim kulturama trebalo obavljati njegovanje, to je dovoljno poznato. Da se na više položaje s humidnijim staništem mogu unijeti bolje, mezofilne četinjače, to može zaključiti i svaki lugar na temelju temeljitijeg pregleda razvojnog stanja sastojina, broj takvih kultura je neznatan, svega dvije. Ali kojim bi se vrstama drveća mogao povećati proizvodni kapacitet na većini staništa, to nije bilo jasno. Pronaći prihvatljivo rješenje; bilo je još teže. I konačno, poslije mnogih uzaludnih pokušaja da se pronađe bar kakavtakav izlaz, uspjelo je probiti tamu naših razmišljanja. Slučajno. Ne, nije bilo posve slučajno. Iz davne prakse u šumarskoj operativi na području Crikvenice i Novoga nesvjesno su ili podsvjesno izbijala sjećanja na grupe topola u privatnim posjedima Vinodola. Ali ova su sjećanja bila, opet nesvjesno, potiskivana činjenicom da su u Vinodolu najbolja staništa na području Hrv. primorja. A staništa zajednice Seslerieto-Ostryetum gotovo sva su losa do vrlo loiša. I potkraj jednog umornog i beznadnog dana, u području ljutog Krša (u zaselku Klaričevac, između Senja i Krivog Puta), zapitam seljaka Prpića kakva su mu ono debela stabla na njegovu posjedu. Bila su to stabla domaće crne topole. Izbor vrsta drveća Autohtona crna topola (Populus nigra L.). Stabla domaće crne topole mogu se naći na raznim staništima u Vinodolskoj kotlini i iznad nje, npr. nedaleko kultura Pališin i Guč šumarije Crikvenica u predjelu zvanom Grohak i Solin; također i u Istri. Ali topole u zaselku Klaričevac i u njegovoj okolici rastu na brisanom prostoru poznate senjske bure. Na nadmorskoj visini oko 600 m. Dok bor u obližnjoj kulturi Greben vrlo sporo napreduje, čak se nemalen broj stabala i suši, topole u Klaričevcu uspješno odolijevaju i suhoj buri, i toplom jugu, i jakoj vrućini i insolaciji, i velikoj studeni, i lošem mehaničkom sastavu pedosfere, i pomanjkanju vlage u tlu (v. si. br. 3). Makar ovdje bura mehanički i fiziološki vrlo štetno utječe na razvitak i održavanje vegetacije, krošnje topola su normalno razvijene; nisu ni ekscentrične. Na deblu nema čičkavosti, tehničke mane koja smanjuje kvalitet deblovine. To je, recimo, aridni ekotip crne topole. Pred oko deset godina inozemstvo (Švicarska) je zamolilo da se pošalju klonovi takve topole (Trockenpappel) za osnivanje pokusnih nasada. Tada o njoj nismo ništa znali. Danas se rijetko gdje može naći po koje stablo takve topole. Lišće crne topole odlična je stočna hrana, pa se, možda, |