DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/1962 str. 24 <-- 24 --> PDF |
Američki borovac (vajmutovac) (Pinus Strobus, L.) Američki borovac spada među najviša stabla u sjeveroistočnoj Americi. gdje ga zovu »Eastern White pine«. Raste od sjeverne Georgije do sjeverne Kanade. P. Strobus uspijeva u čistim sastojinama ali dolazi i u smjesi s listačama i ostalim četinjačama. U državi Tennessee i Sjevernoj Caro-lini postiže najbolji razvoj na nadmorskim visinama od 900—1.200 m. Ondje su stabla američkog borovca visoka do 67 m. U centralnom dijelu Nove Engleske borovac se proteže od morske razine do nadmorske visine od 750 m. Sto se tiče edafskih faktora, . američki borovac voli svježe, pjeskovitoglineno tlo, ali dobro uspijeva i u barovitim zonama, kao i na pijescima i dinama. Drvo američkog borovca je lagano, otporno i lako za obradu, te ga mnogo upotrebljavaju u izgradnji nastambi, u građevinarstvu i brodogradnji (za jarbole). U sjevernom dijelu svog prirodnog areala stradava više a na jugu manje od Cronartium ribicola. Prirodni areal američkog borovca je jako proširen u sjevernom dijelu Amerike, gdje su ga intenzivno sadili. U Evropu je unesen pred oko- 250 godina. Pokazao se uspješan u blažoj klimi na pjeskovitom i svježem glinenom tlu s prosječnim godišnjim oborinama od 635—890 mm. Na britanskom otočju američki -borovac također dobro uspijeva; pokazao- se rezistentan na smrzavicu i sušu na pjeskovitom i pjeskovito-ilovastom tlu s prosječnim godišnjim oborinama od 510´—1.020 mm. Ipak ga u Engleskoj nisu dalje forsirali zbog ozbiljnih napadaja od Cronartium ribioola. U južnom dijelu Evrope ta bolest nije tako opasna. U novije vrijeme poduzeti su ozbiljni radovi na polju selekcije i oplemenjivanja u cilju da se dobiju rezistentne sorte na tu bolest. Jedan hibrid s azijskim Pinus griffithii mnogo obećaje u tom smjeru. Evropske zemlje imaju danas već prilično iskustvo s američkim borovcem. Evo-, što kažu Francuzi o njemu. U pogledu ekoloških prilika američki borovac je vrlo plastična vrsta, indiferentna na zimu; podnosi zasjenu i spada među po-luheliofilne vrste drveća. Cesto strada od Cronartium ribicola, koja se javlja na kori i prouzrokuje velike štete. Američki bo-rovac se sadi u razmacima od 2x 2 m sadnicama od 1—3 ili 2—3 godine starim. U mladosti vrlo brzo raste. Dolazi u obzir za sadnju u teškim uvjetima, gdje druge domaće vrste drveća ne uspijevaju. Ne preporuča se osnivanje kultura većih površina zbog opasnosti cd spomenute gliive (Pourtet). ] Američki borovac voli svjetlo. Rezistentan je na hladnoću, ali traži određenu atmosfersku vlagu. Podnosi kiselo tlo; može rasti čak i na tresetastom tlu. Zbog njegova brzog rasta u mladosti, P. Strobus se mnogo upotrebljava u pošumljavanju nizinskih i brežuljkastih predjela, no napadaj gljive, koja uzrokuje rđu na kori, osujećuje gdjekad željeni uspjeh. (Guinier, Oudin, Schaeffer). P. Strobus je rezistentan na niske temperature; ima male zahtjeve na tlo; vrlo je plastičan u pogledu proširenja, no ipak je potrebno-, da tlo ima nešto svježine i da nije vapneno. Podnosi mokre terene. Dobro uspijeva čak i ondje gdje se javlja Sphagnum. Američki borovac strada od gljive Cronartium ribicola 22 |