DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1962 str. 24     <-- 24 -->        PDF

Američki borovac (vajmutovac)


(Pinus Strobus, L.)


Američki borovac spada među najviša stabla u sjeveroistočnoj Americi.
gdje ga zovu »Eastern White pine«. Raste od sjeverne Georgije do sjeverne
Kanade. P. Strobus uspijeva u čistim sastojinama ali dolazi i u smjesi s listačama
i ostalim četinjačama. U državi Tennessee i Sjevernoj Caro-lini postiže
najbolji razvoj na nadmorskim visinama od 900—1.200 m. Ondje su stabla
američkog borovca visoka do 67 m. U centralnom dijelu Nove Engleske borovac
se proteže od morske razine do nadmorske visine od 750 m.


Sto se tiče edafskih faktora, . američki borovac voli svježe, pjeskovitoglineno
tlo, ali dobro uspijeva i u barovitim zonama, kao i na pijescima i dinama.
Drvo američkog borovca je lagano, otporno i lako za obradu, te ga mnogo
upotrebljavaju u izgradnji nastambi, u građevinarstvu i brodogradnji (za
jarbole).


U sjevernom dijelu svog prirodnog areala stradava više a na jugu manje
od Cronartium ribicola.


Prirodni areal američkog borovca je jako proširen u sjevernom dijelu Amerike,
gdje su ga intenzivno sadili. U Evropu je unesen pred oko- 250 godina.
Pokazao se uspješan u blažoj klimi na pjeskovitom i svježem glinenom tlu s
prosječnim godišnjim oborinama od 635—890 mm. Na britanskom otočju američki
-borovac također dobro uspijeva; pokazao- se rezistentan na smrzavicu i
sušu na pjeskovitom i pjeskovito-ilovastom tlu s prosječnim godišnjim oborinama
od 510´—1.020 mm. Ipak ga u Engleskoj nisu dalje forsirali zbog ozbiljnih
napadaja od Cronartium ribioola. U južnom dijelu Evrope ta bolest nije tako
opasna. U novije vrijeme poduzeti su ozbiljni radovi na polju selekcije i oplemenjivanja
u cilju da se dobiju rezistentne sorte na tu bolest. Jedan hibrid
s azijskim Pinus griffithii mnogo obećaje u tom smjeru.


Evropske zemlje imaju danas već prilično iskustvo s američkim borovcem.
Evo-, što kažu Francuzi o njemu.


U pogledu ekoloških prilika američki borovac je vrlo plastična vrsta, indiferentna
na zimu; podnosi zasjenu i spada među po-luheliofilne vrste drveća.
Cesto strada od Cronartium ribicola, koja se javlja na kori i prouzrokuje velike
štete. Američki bo-rovac se sadi u razmacima od 2x 2 m sadnicama od 1—3
ili 2—3 godine starim. U mladosti vrlo brzo raste. Dolazi u obzir za sadnju u
teškim uvjetima, gdje druge domaće vrste drveća ne uspijevaju. Ne preporuča
se osnivanje kultura većih površina zbog opasnosti cd spomenute gliive
(Pourtet). ]


Američki borovac voli svjetlo. Rezistentan je na hladnoću, ali traži određenu
atmosfersku vlagu. Podnosi kiselo tlo; može rasti čak i na tresetastom
tlu. Zbog njegova brzog rasta u mladosti, P. Strobus se mnogo upotrebljava u
pošumljavanju nizinskih i brežuljkastih predjela, no napadaj gljive, koja uzrokuje
rđu na kori, osujećuje gdjekad željeni uspjeh. (Guinier, Oudin, Schaeffer).


P. Strobus je rezistentan na niske temperature; ima male zahtjeve na tlo;
vrlo je plastičan u pogledu proširenja, no ipak je potrebno-, da tlo ima nešto
svježine i da nije vapneno. Podnosi mokre terene. Dobro uspijeva čak i ondje
gdje se javlja Sphagnum. Američki borovac strada od gljive Cronartium ribicola
22