DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1961 str. 49     <-- 49 -->        PDF

POTREBA ZA PODIZANJEM JEDNOG JAKOG DRVNOG KOMBINATA
NA PODRUČJU UŽE SRBIJE
Ing. ŽIVKO GRUJIC


STANJE ŠUMA I ŠUMSKOG FONDA NRS


ZADACI I NAČIN REŠAVANJA problema u drv. industriji rezultiraju iz
postavljenih ciljeva koje treba ostvariti radi zadovoljenja potreba narodne privrede,
kao i iz faktičnog stanja drv. industrije i drvnog fonda — odnosno širovinske
baze.


Racionalizacija drvno industriske proizvodnje je jednako važna i pri dobrom
i pri lošem stanju šumskog fonda. Dobro stanje drvnog fonda nikada ne
znači da se ne moraju preduzimati potrebne mere za što racionalniju njegovu
eksploataciju. Loše stanje ukazuje opet punom svojom težinom na ozbiljnost
situacije, pa je i psihološki razumljivo, da se u takvim prilikama te mere intenzivnije
preduzimaju.


Jedna od tih mera jeste i stvaranje drvnih kombinata u svrhu omogućavanja
što racionalnijeg iskorišćavanja drvne mase.


Izobilje šuma u NR Srbiji spada u istoriju. Danas se Srbija ubraja u zemlje
sa slabim šumskim fondom. No bila bi velika greška, ako´ bi se izveo< zaključak,
da u ovoj republici nema uslova za razvitak drv. industrije. Neoprostiva greška
bila bi opet. ako> bi se razvoj drv. industrije u NRS frontalno zaustavio´ radi
asanacije šumskog fonda bez prethodnog ispitivanja svih mogućnosti za alimentaciju
te industrije. Takvo rešenje bik» bi rđava usluga narodnoj privredi i samom
šumarstvu u užem smislu.


Slabo stanje šumskog fonda upozorava na njegovo razumno iskorišćenje, što
se u daljem izlaganju baš naročito, podvlači i ukazuje na potrebu podizanja kombinata,
koji će takvo iskorišćenje omogućiti i garantovati.


Ukupna površina šuma i šumskog zemljišta u NR Srbiji iznosi oko 2.115.000 ha
od toga otpada:
a) na obraslu površinu oko 1.715.000 ha ili 81%
b) na neobraslu površinu (krš, goleti, itd.) oko 400.000 ha ili 19%


Öd obrasle površine (1,715.000 ha) otpada na šikare oko 383.000 ha. Prema
tome može se računati da u NRS ima šuma iz kojih se može očekivati izvestan
prinos oko 1,332.000 ha.


Prema tome oko 783.000 ha ili 37% od ukupne površine ne pretstavlja, za
sada, osnovu za proizvodnju drvne mase.


Republika Srbija u pogledu šumovitosti u upoređenju sa ostalim republikama
i sa prošekom u celoj Jugoslaviji stoji najslabije.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1961 str. 50     <-- 50 -->        PDF

Šumovitost Indeks u odnosu na


Narodna Republika i9/o PNRJ NRS
FNRtf 30,8 1,00 1,56
Srbija 19,7 0,64 1,00
Hrvatska 31,3 1,02 1,58
Makedonija 32,00 1,04 1,62
Bosna i Hercegovina 38,(6 1,25 1,96
Crna Gora 42,4 1,38 2,16
Slovenija 38,9 1,73 2,72


Šumovitost NR Srbije iznosi ravno 64% od jugoslovenskog prošeka, odnosno
jugoslovenski prošek šumovitosti je 1,56 puta veći od šumovitosti Srbije. Šumovitost
sviju ostalih republika je iznad jugoslovenskog ´prošeka (Slovenija ima
1,73 veću šumovitost od jugoslovenskog prošeka), a samim tim sve republike
imaju veći stepen šumovitosti - od NRS (šumovitost Slovenije je 2,72 puta veća
nego šumovitost Srbije).


Danas se računa, da se potrebe stanovništva na drvetu mogu podmiriti akona
jednog stanovnika dolazi oko 0,35 ha šume.
Na jednog stanovnika dolazi u Jugoslaviji:


Indeks u odnosu na
Po 1 stanov. minimum od


Republika ha MNTRJ Srbija 0,35 ha


FNRJ 0,49 1,00 1,89 1,40
Srbija 0,26 0,53 1,00 0,74
Hrvatska 0,49 1,00 1,89 1,40
Slovenija 0,62 1,26 2,39 1,77
BiH 0,89 1,40 3,65 1,97
Makedonija 0,75 1,83 2,89 2,14
Crna Gora 1,52 3,10 5,90 4,37


Po jednom stanovniku u NR Srbiji otpada 0,26 ha šume, što iznosi tek 53%
u odnosu na jugoslovenski prošek a 74% u odnosu na potrebnu površinu od
0,35 ha. 1 u ovom pogledu NRS stoji najslabije, jer Cna Gora ima 4,34 puta više
od potrebnog minimuma, a ostale republike, iako manje od Crne Gore, ipak zadovoljavaju
dok Srbija ne zadovoljava ni taj minimum.


I u odnosu na ostale zemlje u Evropi i ostalim kontinentima Srbija u tom


pogledu spada među najslabije:
Po 1 stanov. Po 1 stanov.
Zemlja ha šuma Evropa 0,56
NR Srbija 0,26 ha šuma
Švajcarska 0,24 Azija 0,80
Francuska 0,25 Afrika 2,57
Grčka 0,37 Amerika 5,74
Austrija 0,76 Australija 10,10
Norveška 2,69 Ceo svet 0,54
Švedska 3,76 (prošek) *


* FAO za 1954 god.


ŠUMARSKI LIST 11-12/1961 str. 51     <-- 51 -->        PDF

Srbija u Evropi spada u istu kategoriju sa Svajcarskom i Francuskom koje
su ispod potrebnog minimuma, a stoji i ispod evropskog i svetskog prošeka.


Po načinu uzgoja od 1,332.000. ha šume otpada na:


Način uzgoja
Površina
OOO ha B/o
Drvna000 m1 masa
°/o
Pros eno
tn3/ha
Niske šume 644 48 18.000 17 28
Visoke jednodobne
Preborne šume
371
317
28
24
35.000
57.000
31
52
54
180
Ukupn o 1.332 100 110.O0O 100 83


Niskih šuma ima skoro polovina, što dokazuje na nepovoljan odnos uzgojnih
tipova u NRS. Uzevši da normalna drvna masa kod niskih štima treba da iznosi
oko 100 m3/ha, kod visokih oko 210 m3/ha, onda se vidi da masa od oko 83
m3/ha pretstavlja oko 50% one mase, koja bi normalno trebala da postoji.
Ustvari, ovo normalno stanje je više pretpostavka, jer je normalnu zalihu vrlo
teško odrediti. Uz nešto* manju normalnu zalihu bio bi taj procenat stvarne zalihe
u odnosu na normalnu nešto veći No svakako stoji da je drvna zaliha ispod
normale.


Struktura šume po vrsti vlasništva:


Uztgo.ini tip
Opštedržavne
ha 000 »/o
Zadružne i
ha OCO
. privatne
*k
Ukupno
ha 00O »A)
Niske šume
Visoke jednodobne
Preborne
241
210
309
,37
57
97
403
161
8
03
43
3
044
371´
317
100
100
100
Ukupn o 700 57 572 43 1.332 100


Struktura po dobnim i debljinskim razredima:


D obrti i Drvna masa Površina
Uzgojni tip debljinski razred 000 mB »/(. 000 ha °/o
Niske šume 1—1011—20
god.

2.648
3.9174
14
22
268
1155
42
24
21—40 „ 8.481 47 155 24
Visoke jednodobne
preko 40 god.
Ukupn o
1—40 god.
41—80 „
3.148
18.221
7.919
17.194
17
100
21
50
66
644
162
156
10
100
43
42
81—120 „ 6.755 20 39 11
Preborne
preko 120 god.
Ukupn o
1—10 cm
2.922
34.790
13.659
S
100
24
14
371
4
100
11—20 „ 5.955 10
Ql—40 „ 21.504 38
preko 50Ukupn o
cm 15.833
56.951
28
100 317


Iz tabelarnih pregleda o strukturi šuma po vlasništvu, te po dobnim i debljinskim
razredima vidi se, da zadružne i privatne šume kod niskih i visokih
jednodobnih šuma zauzimaju znatne površine (63% i 43%), a prosečno ove šume
(zadružne i privatne) zauzimaju 43%. Dobni razredi kod niskih i visokih jedno




ŠUMARSKI LIST 11-12/1961 str. 52     <-- 52 -->        PDF

dobnih šuma trebalo bi da su povoljniji. Međutim, kod prebornih šuma struktura
je kako po vlasništvu tako i po rasporedu debljinskih razreda u prošeku
prilično povoljna.


U Jugoslaviji najviše nedržavnih šuma ima NR Slovenija (69%) i NR Srbija
(43%). Ali dok su u Sloveniji ove šume u većim kompleksima u kojima se može
racionalno gazdovati i vršiti industriska eksploatacija, dotle su u Srbiji to većinom
manje šumske površine za podmirenje sopstvenih potreba. Sve ove okolnosti
ukazuju da u NR Srbiji ne postoje uslovi za veći broj jakih drvno industriskih
pogona, koji bi za svoje snabdevanje imali osiguranu povoljnu sirovinsku
bazu.


Struktura po vrsti drveća:


Drvna masa Od toga u užoj Srbiji
Vrsta drveća u 000 ms V. 000 m» h
Hrast 17.850 17 11.800 13,5
Bukva 66,000 60 59.600 68,0
Ostali tvrdi lišćari 11.8C0 11 7.950 9,0
Meki lišćari
Četinari
3.200
10,650
2
10
50
7.700
0,5
8,8
Ukupn o 110.000 10O 87.000 100,0


Iz ove strukture se vidi da je u NR Srbiji glavna vrsta bukva i da četinara
ima vrlo malo. Ovaj odnos je na području uže Srbije još izraziti, jer su četinari
zastupljeni manje od 1/10 (8,8%). .


Usled izrazitog nedostatka četinarskog drveta mora se drv. industrija
usmeravati tako da se eliminiše u što većem stepenu upotreba četinarskog drveta.
Ovde se napominje da se u porečjima Morave i njenih pritoka mogu uzgajati
odlične topolove kulture kao i u Vojvodini u porečjima Dunava, Save i Tise.


Za proizvodnju panela koji je neophodan u finalnoj´, proizvodnji (u proizvodnji
nameštaja) uvoze se četinarski trupci i četinarska rezana građa. Međutim,
nabavka četinarske građe je svakim danom sve teža. Umesto panela mogu se u
finalnoj proizvodnji upotrebi ti ploče iverice, za koje se kao sirovina mogu koristiti
bukovi otpaci i topolove sečenice i oblice. Time se omogućuje ušteda znatnih
količina četinarskog drveta i proširuje sirovin-ska baza za finalnu industriju.
Ekonomična proizvodnja ovih ploča za koju se upotrebljavaju otpaci drvar.
industrije i manje vredni šumski sortimenti, najbolje je zagarantovana u drvnom
kombinatu. Drvni kombinat je neophodan uslov za iskorišćen-je otpadaka
i racionalno korišćenje drveta uopšte.


STRUKTURA POTROŠNJE DRVETA U NR SRBIJI


Postoje uglavnom tri kategorije potrošača drveta: — seosko stanovništvo,


— gradsko stanovništvo i — industrija i zanatstvo.
Prema anketi koju je izvršio Zavod za ztatistiku i evidenciju FNRJ potrošnja
drveta u seoskim domaćinstvima iznosila je u 1951 godini 12,960.000 m3


Od ove količine otpada na drvo< dobijeno iz voćnjaka, vrzina,
međa, ograda 1,302.000 ms
a iz šume . 11,658.000 m*


462




ŠUMARSKI LIST 11-12/1961 str. 53     <-- 53 -->        PDF

Prema oceni Uprave 2a šumarstvo NRS (u elaboratu podnetom
Izvršnom veću NRS) iznosi prosečna godišnja potrošnja
drveta za gradsko stanovništvo za ogrev oko ... . 2,370.000 prm
ili , , 1,540.000 ms


Prema podacima bivše Planske komisije trošilo se u gradu za:



škole, bolnice, razne ustanove, pekare, mlinove, električne
centrale i druge industriske pogone u vremenu od 1946—
1951 prosečno godišnje 25% od ukupne mase gradske potrošnje
tj 385.000 ms
što znači da se ukupno godišnje troši u gradovima oko . 1,925.000 ms

U industriji i zanatstvu trošilo se u periodu 1946—1951 g.
prosečno godišnje 615.000 ms
Dakle ukupno se troši godišnje oko . . "."/ 15,5000.000 m3


Prema podacima Saveznog zavoda za statistiku i evidenciju oko 90% potrošnje
drveta na selu otpada na ogrev, a gradska potrošnja se troši u celini na
ogrev.


Prema tome vidi se da se godišnje troši:


Na
selu U gradovima Ukupno


3 3 3


Vrsta upotrebe 000 m000 m000 m»/
za ogrev 11.664 1.925 13.989 87,6
za seljačku građu 1.296 — 1.296 8,4
za industriju i zan atstvo — — 516 4,0


Pored Zavoda za statistiku FNRJ postoje podaci o seoskoj potrošnji od bivšeg
Sa veta za industriju i građevinarstvo FNRJ. zatim od bivše Glavne uprave
za šumarstvo NRS i od Uprave za šumarstvo NRS. Ti podaci su veoma različiti
i pokazuju se u sledećoj tabeli:


Ređ. Potrošnja na selu
br. Izvor podataka u 000 m*


1. ZZSE FNRJ
12.960
2. Bivši Savet za industriju i građevinarstvo FNRJ
5.888
3. Bivša Glavna uprava za šumarstvo NRS
0.232
4. Bivša Uprava za šumarstvo NRS
4.360
Kad se uzme da se na selu troši 90% drveta za ogrev i 10% za seljačku
građu, a da gradsko* stanovništvo za ogrev troši 1.925.000 m3 i da se za industriju
i zanatstvo troši 615.000 m3 godišnje, onda se dobija sledeći procentualni
odnos po* vrsti potrošnje drveta:


Izvor
podataka
Za ogrev
000 ms °/o
Za .selj.
000 ms
građu
«/0
Za ind.
000 m3
i zan.
°/o
Ukupno
000 m3 »/»
1. 13.589 88 1.3916 8 615 4 15.1500 100
2 7.224 86 588,8 7 615 7 8.428 100
3. 7.551,8 86 62S,2 7 615 7 8.7®2 100
4. 5.850 85 486 6 6115 9 6.900 100
463




ŠUMARSKI LIST 11-12/1961 str. 54     <-- 54 -->        PDF

Dakle, za ogrev se troši preko 85% drvne mase, dok za industriju i u zanatstvu
troši se najviše 9%. Korišćenje drvne mase u NRS prema tome je očigledno
do krajnosti neracionalno. Da bi se još bolje uočila zaostalost u tom pogledu
u NRS, iznosimo neke podatke o preradi drveta u industriji i zanatstvu u drugim
zemljama: U NRS se troši u industriji i zanatstvu ispod 9%; u Svajcarskoj
34%; u Evropi 50%; u Americi 80% itd.


Razume se, da veće ili manje iskorišćenje drveta u industriske svrhe zavisi
od manjeg ili većeg stepena ekonomske razvijenosti pojedinih zemalja. No u
tome i leži stvar. Zaostalost NRS u pogledu iskorišćenja drveta je poražavajuća.
Dok se u ekonomski visoko* razvijenim zemljama drvo većim delom upotrebljava
u industriji i taj se deo> penje i do 80%, u NR Srbiji je baš obratno tj. troši 85%
drvne mase za ogrev i visokovredna sredstva se prosto spaljuje.


Pokazane brojke govore dovoljno, te je dalji komentar u tom pogledu nepotreban.
Potrebno je preduzeti mere da se NRS izvuče iz ekonomske i industriske
zaostalosti. Jedna od tih mera jeste i usmeravanje drvar, industrije na preradu
što veće količine drveta i to na što racionalniju preradu. Garanciju za takvu
preradu može u najvećoj meri da pruži drvni kombinat.


STRUKTURA DRVNOINDXJSTRXSKE PROIZVODNJE


Dosadašnji način upotrebe drveta u drvar, industriji ne zadovoljava, a što.
se vidi i iz strukture drvno prerađivačke industrije. Ta struktura u republici
Srbiji je sledeća:


— na strugarama se preradi (prema stanju iz 1954 god.) od ukupne mase 95%

u ostaloj mehaničkoj preradi kao u proizvodnji šperploča, panela,
plemenitog furnira 5%

iskorišćavanje otpadaka za proizvodnju ploča iverica ili vlaknatica,
kao i iskorišćenje drveta u hemijskoj preradi —
Ukupno: 100%


Navedeni brojevi pokazuju da je drvno prerađivačka industrija u NRS vrlo
nerazvijena. Od ono malo drveta (ispod 9% celokupne drvne mase koja se troši
u industriji), velikim delom (95%) reže se na strugarama, dok; se mali deo (5%)
iskorišćava racionalnije za furnire, šper i panel ploče. Drvni otpaci i malovredni
šumski sortimenti uopšte se ne prerađuju u drvarskoj industriji.


Pilanska prerada drveta je neracionalna prerada. Ako se jedan trupac oljušti
i preradi naprimer u šperploče, debija se, prosečno< oko 2,5 puta veća upo>trebna
površina, nego ako< se izreže na pilani u daske. Iz ovoga ne treba zaključiti
da pilanska prerada uopšte nije potrebna, ali je bezuslovno potrebno pilansku
preradu svesti na njen neophodan minimum.


Ako bi svi pilanski pogoni u NR Srbiji bili i najmoderniji (a oni to nisu),
oni već iz razloga racionalizacije prerade drveta ne bi imali svi opravdanja.
Sädanji pilanski kapaciteti su u disproporciji sa mogućnošću njihove alimentacije,
pa i s te strane ne postoje uslovi opstanka za sve pilanske kapacitete.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1961 str. 55     <-- 55 -->        PDF

Poznato je, da se kod proizvodnje rezane bukove građe (u NRS ima bukovine
oko 70% od ukupne drvne mase) oblovina u NRS koristi oko 50%, a ostatak
ide na otpadak. Pojedini pilanski pogoni su razbacani tu i tamo, njihovi
kapaciteti posmatrani svaki za sebe su premaleni da bi se isplatilo podizanje
pogona za takve kapacitete za iskorišćenje otpadaka.


Vidi se dakle, da postojeći pojedinačni pilanski pogoni ne mogu svi opstati
i da su najmodernije opremljeni, i da se na njima, drvo najbolje koristiti kao
rezana građa. Međutim, ustvari, postojeći pogoni su daleko i od moderne opremljenosti
i od racionalnog rezanja.


što se tiče podizanja novih pogona za proizvodnju plemenitog furnira, šperploča
ili drugih proizvoda, takođe je očigledno´, da i takvi pogoni kao> pojedinačni,
u principu, u NR Srbiji nemaju svoga opravdanja, jer ne postolje uslovi
da se drvo do krajnjih granica mogućnosti racionalno koristiti, tj. i za rentabilno
korišćenje otpadaka. Međutim, kod svih tih načina prerade dobijaju se velike
količine otpadaka, koji se upotrebljavaju za proizvodnju sopstvene energije ili
kao ogrev za široku potrošnju, jer ne postoje uslovi da se ti otpaci iskoriste kao
sirovina u daljoj proizvodnji.


Prema tome. sadašnja struktura drvno prerađivačke industrije svojom nerazvijencšću
i izrazitom prevagom pilanske prerade drveta — koja se s pravom
smatra zastarelom opominje na potrebu o&etne redukcije tog načina prerade i
na korenitu preorijentaciju na racionalnije tehnološke procese uključivo´ i iskorišcenje
drvnih otpadaka. To ukazuje na neophodnost podizanja drvnog kombinata,
gde bi se razni načini prerade uzajamno nadopunjavali kcrišćenjem jednih
proizvoda kao´ sirovine za druge, i gde bi otpaci praktično bili eliminisani.


Prednost drvnog kombnata se ispoljava naročito u ovome:


1. U prednosti velikih preduzeća uopšte koja važe i ovde:
— smanjenje amortizacije i režiskih troškova,
— primena modernih mašina i uređaja, kao i bolja organizacija rada, čime
se ostvaruje povišenje produktivnosti rada.
2. Strugara u sastavu kombinata može koristiti i trupce lošijeg kvaliteta,
jer će korišćenje otpadaka u daljoj preradi činiti rentabilnim i rezanje trupaca
sa manjim procentom iskorišćenja.
Pored toga postoji u kombinatu mogućnost da se prvobitno- namenjeni trupci
za, rezanje prebace za proizvodnju furnira ili šperploča, ako bolje odgovaraju
toj proizvodnji, kao i obrnuto.


3. Fabrika furnira i šperploča može takođe koristiti i loše trupce za furnire
i Ijuštenje. jer se i ovde otpaci daljom preradom mogu koristiti u okviru rentabilnosti
kombinata.
4. Otpaci koji se javljaju kod proizvodnje savijenog nameštaja — koji su
dosta veliki — potpuno- se iskorišćuju u drvnoj galanteriji i proizvodnji ploča
iverica, ili sličnoj proizvodnji. To´ važi i za ostale otpatke.
5. Snizuju se troškovi proizvodnje, jer se smanjuju transportni troškovi.
Naprimer za ploče iverice se otpaci iz strugare, fabrike šperploča, furnira itd.
nalaze kao sirovina u kombinatu, a transportni troškovi za proizvodnju nameštaja
otpadaju jer su ploče iverice, šper i panel ploče, kao i furniri takođe već
u kombinatu, odnosno na mestu proizvodnje nameštaja. Ovo važi i za ostale
finalne proizvode (parkete, drvnu galanteriju, ambalažu itd.).


ŠUMARSKI LIST 11-12/1961 str. 56     <-- 56 -->        PDF

SADAŠNJE STANJE DRVARSKE INDUSTRIJE


Prikazana sirovinska baza, kao i industriska prerada drveta, očigledno pokazuju
da stanje prerade drveta nije ni iz daleka na onoj visini, kako bi to
moglo da bude pri današnjem stepenu razvoja opštih tehničkih dostignuća.
Akcent koji je ovde posebno dat na primarnu preradu, zaslužuje i dalje punu
pažnju. Jedno teško nasleđe prošlosti ne može se ni lako, ni brzo odstraniti.
Taj posao odvija se polako i on će se jednim planskim razvojem svesti na; pravu
meru. Već sada se mogu navesti neki podaci koji ukazuju na pozitivne promene
koje su se desile u poslednjih nekoliko godina u primarnoj preradi drveta.
Prema najnovijim podacima, a na osnovu snimanja stanja drvno-industriskih
preduzeća NR Srbije (akciju snimanja izvelo je Udruženje drvarske industriie
Jugoslavije — Sekcija za NR Srbiju — i Sekretarijat za industriju IV NR Srbije),
stanje kapaciteta na dan 1. I 19´58 godine uporedeno sa stanjem kapaciteta
1949/50 godine je sledeće:


Stanje kapaciteta primarne prerade drveta


m3 oblovine


Stanje kapaciteta
1949/50 ´ 1. I 1958
Vrsta kapaciteta 1 2 2:1


1. Pilane 588.500 404.600 80
2. Furnir 3.500 9.500 273
3. Šperploča 5.100 11.1500 225
4. Panel ploče 3.600 10.000 280
Treba napomenuti, da je Udruženje drvar, industrije obuhvatilo popisom
samo preduzeća koja su članovi Udruženja. Slika je verovatno još poraznija,
kada bi se prišlo totalnom snimanju svih pogona koji se bave preradom drveta.


Pa i prema ovim podacima vidi se da su kapaciteti pilanske prerade još
uvek neverovatno´ visoki. Istina, utešno je da se kapaciteti pilanskih pogona
smanjili za 20% a da su porasli kapaciteti furnira, šper i panel ploča. I ti smanjeni
kapaciteti pilanske industrije su u disproporciji sa sirovinskom bazom.
Jednovremeno´, kada je vršena anketa preduzeća drvar, industrije, Sekretarijat
za šumarstvo NRS izvršio je analizu šumskog fonda. Po tim podacima, na teritoriji
NR Srbije, potencijalne mogućnosti šumskog fonda iznose 305.960 m3 trupaca
za rezanje, tj. šumski fond pokriva oko 77% pilanske kapacitete. Dakle,
tako stoji odnos između pilanskih pogona i sečnih mogućnosti.


Međutim, ako se razmotre podaci o stvarnoj potrošnji trupaca za rezanje
za zadnje tri godine, stvar stoji sasvim drugačije. Evo tih podataka za period
od 1956 do 1958 godine.


Utrošak trupaca za rezanje
u 000 m3 oblovine
Prerađeno Kapaciteti pilana */o kori´šćenja
Godina trupaca ´2 X 8:h kapaciteta


19156 206 525 30°/«
1957 220 465 47*/»
191518 212 485 4dV»


466




ŠUMARSKI LIST 11-12/1961 str. 57     <-- 57 -->        PDF

Praktično to znači da je sa ovakvim korištenjem kapaciteta pilanske prerade
drveta nemoguće ni govoriti o´ produktivnosti rada, kada ti pogoni nisu
korišćeni ni sa 50%. S druge strane može se staviti prigovor da nisu ni korišćene
potencijalne mogućnosti šumskog fonda. Prema iznetim podacima to korišćenje
iznosi:


— u 1956 67%
— u 1957 72%
— u 1958 69%
Ako uzmemo u razmatranje potencijal šumskog fonda i potrošnju trupaca
za rezanje za jednu od navedenih godina, onda bi dobili još jasniju sliku, gde
i kod koje vrste drveća se specijalno loše koriste potencijalne mogućnosti.
Prema istoj anketi, odnos između potencijalnih mogućnosti šuma i potrošnje
trupaca za rezanje u 1957 godini je sledeći:


u O00 m´ oblovine


Trupci az rezanje
Potencijalne mogućnosti Potrošnja 2:1
Vrsta drveća 1 2 %
— hrast 48 24 50
— bukva 125 57 46
— ostali tvrdi lišćari 31 27 86
— meki lišćari 8 7 90
— četinari 94 105 113
306 220 72


Ovaj pregled pokazuje da je naročito slabo korišćena bukva (46%), pa i
hrastovina (50%), dok kod ostalih vrsta drveća stanje nije baš tako loše. Međutim,
to ipak ne znači da su šume tako loše iskorišćene, jer jedan deo trupaca
odlazi u druge republike (naročito bukva).


Kod četinarskih trupaca stvar ne stoji baš tako kao što pokazuje tabela.
Znatan deo četinarskih trupaca uvozi se iz drugih republika, pa je baš u navedenoj
godini uvezeno´ oko 70.000 m´3 četinarskih trupaca za rezanje, tako da se
% ovih šuma snižava na 37%, a ukupno korišćenje svih trupaca iznosi 50%,
mesto 72%.


Iz ovog se da izvesti zaključak:


— da su pilanski kapaciteti predimenzionirani i u odnosu na potencijalne
mogućnosti šumskog fonda,
— da su potencijalne mogućnosti šumskog fonda korišćene sa svega 50%.
Postavlja se pitanje kako resiti ovaj zaista interesantan i za privredu važan
problem disproporcije između pilanskih kapacitete i mogućnosti šumskog fonda?
Da li privreda u celini ima koristi da i dalje održava ovako velike neiskoriš´ćene
pogone, i kako i na koji način omogućiti bolje korišćenje potencijalne mogućnosti
šuma.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1961 str. 58     <-- 58 -->        PDF

Bez nekih posebnih dubljih analiza, prva mera koja se nameće je očigledno
likvidacija suvišnih pilanskih kapaciteta i svođenje istih na realnu mogućnost
šumskog fonda. Gde, koliko i u kom obimu ostaviti pilanske pogone, stvar je
posebne studije.


Odmah zatim treba sagledati mogućnost boljeg korišćenja šumskog fonda.
Jedan od osnovnih problema koji treba resiti za bolje gazdovanje sa šumama
je pitanje šumskih komunikacija, što ukazuju i podaci Sekretarijata za šumarstvo
NR Srbije. Prema tom izvoru Srbija je imala šumskih komunikacija u
1945 godini 1,1 km/1000 ha šume ne računajući šikare; u 1958 godini 2,0 km/10O0,
pa je zbog te okolnosti onemogućeno- na 73% površine šuma intenzivno gazdovanje
sa šumskim fondom. Zbog´toga predviđa se da se u narednom periodu
1961/65 god. izgradi šumskih komunikacija u visini od oko 900 km, kako bi se
ovaj odnos komunikacija prema šumskim površinama popravio. Na taj način
došlo bi se u mogućnost otvaranja još neotvorenih šumskih kompleksa sa većom
drvnom masom, a time i do boljeg korišćenja šumskog fonda.


Posebno je pitanje realizacije posečene drvne mase, upravo pitanje strukture
sortimenata. Možda bi bilo korisno- i posebno individualno nagrađivanje za svaki
kubik više proizvedenih trupaca za ljuštenje i rezanje, kako bi se i na taj način
došlo do što više vrednih i oskudnih sortimenata potrebnih za pogone primarne
prerade drveta.


Navedene mere su opštevredne bez. obzira na broj pogona za primarnu preradu
drveta. Predimenzioniranost pilanskih kapaciteta je očigledna i jasna, i u
republici Srbiji mora doći do> redukcije istih i svođenja na razumnu meru. Prednost
kombinata ostaje i nadalje,, jer vertikalno spajanje pogona za preradu
drveta. kako smo već napred naveli je potpuno opravdano. Ovo se naročito
odnosi na bukvu, jer problem iskorišćenja bukovine je još uvek nerešen ne samo
u NR Srbiji, već i u Jugoslaviji.


Bukovina kao industriska sirovina traži svoje rešenje u svim zemljama koje
poseduju bukove šume, što svedoči i održana Međunarodna konferencija za
bukovinu u CSR u Sliaču (Slovačka) 1957 godine. Stepen prerade bukovog
drveta u pojedinim evropskim zemljama varira u vrlo širokim granicama.
»Od drvne mase bukove otpada na tehničko drvo od 10 do 85%, a na ogrevno
drvo 15—90%«. (1)


Kako je u republici Srbiji bukovina glavna industriska sirovina, to samo
vertikalno povezivanje pogona može dovesti do boljeg korišćenja sirovine. Takav
zaključak donesen je i na pomenutoj Međunarodnoj konferenciji o bukovini
gde se kaže: »da bi se današnje nezadovoljavajuće stanje tehnologije prerade
bukovine poboljšalo, preporučuje se primeniti princip specijalizacije pogona na
isključivu preradu bukovine. Kod dovoljne koncentracije sirovine smatra se da
je oblik kombinata najsvrsishodniji organizacioni oblik koji omogućuje kompleksno
iskorišćavanje sirovine i istovremeno proizvodnju gotovih elemenata
(delova)«. (2)


(1) Prof. dr Ivo H or vat: Međunarodna konferencija u CSR — Bukovina kao industriska
sirovina — (Drvna industrija br. 9—1G/119Š7, str. 131, red 14-i odozgo.
(2) Derto, str. 133. red 16-i odoz´go.


ŠUMARSKI LIST 11-12/1961 str. 59     <-- 59 -->        PDF

NOTWENDIGKEIT DER ERRICHTUNG EINES GROSSEN HOLZINDUSTRIE


KOMBINATS IN SERBIEN


ZUSAMMENFASSUNG


Man rechnet heutzutage damit, dass man die Anforderungen der Bevölkerung
an Holz decken kann, wenn auf einen Einwohner 0.3.5 ha Waldfläche entfällt. In
bezug auf die übrigen Länder Europas (mit einem Durchschnitt von 0.58: ha pro
Einwohner), sowie in bezug auf den jugoslawischen Durchschnitt (0,49 ha pro Einwohner)
gehört die VR Serbien zu den waldärmsten Ländern. Nach dem Abzug von
Gebüsch- und Ödlandflächen kann man in Serbien mit einer Gesamtwaldfläche von
1,332.000 ha rechnen.


Wenn man dabei noch den ungünstigen Zustand der Wälder mit Rücksicht auf
die Betriebsform (48lo/o Niederwald), die Alters- und Stärkeklassenverteilung (kaum
lOP/o der Wälder über 40 Jähre alt) und den Nadelholzanteil von nur lOf/o in Erwägung
zieht, dann wird notwendigst das Anstreben nach einer Besserung dieser
äusserst ungünstigen Lage klar. Es ist für Serbien besonders kennzeichnend, dass
in diesem Lande die Buche die Hauptholzart darstellt, während die Nadelhölzer sehr
schwach wertreten sind (weniger als lOVo), weshalb man diesen Mangel mit intensivem
Pappelanbau zu mildern trachten soll.


Der Autor schlägt vor, dass Massnahmen unternommen werden, dass die VR
Serbien so weit gebracht wird, dass die wirtschaftliche und industrielle Rüokständigkeit
beseitigt sein kann. Eine dieser Massnahmen soll die Orientierung der
Holzindustrie auf die Verarbeitung einer grösstmöglichen Holzmasse mit einer wesentlich
besseren Ausnutzung dieses Rohstoffes sein. Die Garantie für eine solche
rationelle Verarbeitung könnte nur durch einen Holzkombinat, der sein Produktionsprogramm
vielseitiger gestalten würde, geboten werden.