DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1961 str. 40 <-- 40 --> PDF |
U pošiljkama, koje su nam stigle, nalazili smo različite posljedice napada. Mnogi su vrhovi jednostavno zasušili, drugi su bili zakrivljeni i suhi. Neki su opet bili zakrivljeni, ali još živi. I veličina pukotina u kori znatno< je varirala, a isto tako i količina narančastog praha ecidiospora. Ustanovili smo, da svi borovi reagiraju izlučivanjem smole, a naročito neke vrste (P. maritima). Kod svih izbojaka bila je kora iznad zaraženog mjesta sve do vrha uzdužno´ smežurana. a izbojak utanjen. Prilikom pregleda rasadnika šumarije Trnjani imali smo prilike vidjeti kolike su štete. Velik broj biljaka imao je suhi vrh, a druge opet po više suhih ili polusuhih, iskrivljenih postranih izbojaka. U nasadu šumarije Kutievo u neposrednoj blizini rasadnika većina je posađenih sadnica P. maritima bila zaražena i vrhovi su propali. Posljedice su napada ove bolesti vrlo neugodne, jer ako propadnu vršni izbojci, nijedan ga postrani ne može pravilno nadomjestiti, te se razvija džbunolika sadnica, bez vrha, te ne možemo dobiti pravilno stablo. Ustvari, sadnica je u tom slučaju izgubljena. Iako su mnoge sadnice, kako smo ljeti pregledom ustanovili, »regenerirale« tj. odbacile zaražene i suhe izbojke, te nastavile rastom zaraženih izbojaka koji su preboljeli bolest, sve su te sadnice imale vrlo loš izgled, a naročito one. gdje je propao vršni izbojak. Takve su sadnice tj. bez vršnog izbojka neuporabljive za sadnju, a ukoliko´ su već u nasadu, moramo ih ukloniti. U vezi s tim potrebno je istaknuti, da neki autori smatraju da micelij te gljive perenira u kori i da. prema tomu. na zaraženim mjestima možemo (ako zaražene izbojke nismo odrezali) i na godinu opet očekivati novu bolest. Svakako da je pitanje dali gljiva perenira u zaraženim izbojcima vecma važno´ i da ga treba u daljem praćenju pojave te bolesti proučiti, prvenstveno u vezi s tim. treba li sve zaražene izbojke odrezati, jer uvijek moramo računati s tim. da će nam u većim rasadnicima izbjeći sušenju jedan dio slabije zaraženih izbojaka. Pregledavajući u rasadnicima zaražene sadnice, koje su preboljele, ustanovili smo, da napad gljive ima utjecaj i na kasniji njihov razvitak. Tako smo uočili da su mnoge od njih razvile više pupova nego što je normalno (i do 12). Nadalje, mnoge su sadnice imale mnogo veći broj izbojaka. koji su ostali kraći, a imali su kratke uspravne iglice. Na nekim je izbojcima manjkao centralni pup. Slična je opažanja zabilježio i B ö h n e r (2). BIOLOGIJA GLJIVE Biologija Melampsore pinitorqua-e proučena je rano. Ha rt ig (10) i R o s t r u p (24), su. utvrdili hetereciju, a kasnije je to razradio Klebah n (16). Gljiva dolazi na više vrsta borova. Dosada je zabilježeno (prema Gäu mannu, 7), na Pinus sylvestris, P. montana, P. pinea. Nege r (21) još navodi i P. Strobus. Biragh i (1) je bolest u Italiji utvrdio na P. pinaster. Mi smo ustanovili zarazu na slijedećim vrstama: P. silvestris, P. nigra. P. strobus. P. maritima. Prema temu, kod nas je ustanovljena i na vrstama, koje ranija lite ratura ne bilježi. Zanimljiva je ova činjenica, konstatirana na terenu: U jednom smo rasad niku nalazili jaku zarazu jedne Pinus-vrsie. a druga vrsta u tom rasadniku nije uopće bila zaražena. U drugom smo rasadniku imali obratan slučaj, u njemu 450 |