DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1961 str. 48 <-- 48 --> PDF |
Beimpfungsversuche, die mit Caeomasporen an Blättern der Pappeln aus der Leuce-Gruppe unternommen worden sind, verliefen positiv. Der Pilz wurde auch an P. maritima und P. nigra gefunden, so dass 2 neue Pinus-Arten als Wirte anzusehen sind. Es war weiter interessant festzustellen, dass in einigen Baumschulen nur eine Pinus-Art befallen wurde, andere überhaupt nicht, sowie umgekehrt in einer anderen Baumschule wurde gerade diese Art befallen, die andere, die in ers´ter Baumschule befallen, wurde, war pilzfrei. Unserer Ansicht nach, müssen folgende Bedingungen bestehen, dass der Pilz die Kiefern infizieren kann: a) Günstige klimatische Verhältnisse für die Keimung der Teleutosporen. b) Gerade in der Zeit der Keimung der Teleutosporen müssen die Kieferntriebe in einem empfänglichen Entwicklungsstadium stehen. Da dieses Stadium bei verschiedenen Pinus-Arten nicht in derselben Zeitspanne erreicht wird, kann man erklären, warum in jeder Baumschule nur eine Art, und zwar in jeder eine andere Art, befallen wurde. ´C) Mit diesen Momenten kann man auch erklären, warum der Pilz nicht so oft auftreten kann, da nicht in jedem Jahre beide Bedingungen (a und b) erfüllt sind. Es ist nicht zu erwarten, dass sich dieser Pilz in jedem Jahre so stark entwickeln wird, aber da bei uns sehr grosse Kiefernanpflanzungen geplant sind, soll alles unternommen werden, um die Schäden zu vorbeugen, sowohl in den Kiefernbaumschulen, als auch in jungen angepflanzten Beständen bzw. Kulturen. Deswegen wurden die Methoden der Behandlung der Leuce-Pappelarten mit ´2, 4, 5-T-Herbiziden beschrieben / Aufstreichen der Rinde mit dem Herbizid in Mischung mjt Dieselöl, Bespritzung der Stammbasis und Blattspritzung mit 2, 4, 5-T in Wasser. Unsere Erfahrungen haben gezeigt, dass Pappelarten gegen 2, 4, 5-T-Herbiziden sehr empfindlich sind, so dass gute Aussichten bestehen, diese Pappelarten in der Nähe der Kiefrenbaumschulen und in jungen Kiefernkulturen za vernichten. Untersuchungen in jungen Kiefernbeständen haben erwiesen, dass die Krankheit nur in der Nähe der Leuce-Pappeln auftrat. Da viele Fragen, besonders diejenigen über die Epidemiologie und klimatische Verhältnisse, die eine starke Infektion bedingen, nicht wissenschaftlich gelöst sind, verlangt der Author dieser Arbeit ausgedehnte Untersuchungen über den Kieferndrehpilz bei uns vorzunehmen, da sonst der Plan der Aufforstung mit Kiefernarten, der gross angelegt wurde, in Frage gestellt werden kann. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1961 str. 45 <-- 45 --> PDF |
Budući da postoji uska veza između topola iz Leuce-grupe, borova i M. p.. glavna i osnovna mjera obrane jest iskreivanje tih topola iz blizine rasadnika i unutar mladih nasada borova. Mi smo tu mjeru odmah, nakon jake pojave ove bolesti u Slavoniji, savjetovali u »Biltenu« svim šumarijama i ove su to, bar u blizini š. rasadnika, kako smo se na nekoliko mjesta uvjerili, i provele. Sve topole iz Leuce-grupe treba u blizini rasadnika do udaljenosti od 150 m uništiti. Budući da će panjevi opet tjerati, treba ih tretirati herbicidima na bazi 2, 4, 5-T. To se može izvršiti na dva načina: a) Tretirati panjeve i vanjski dio korijena s Regulex B40 u nafti (7,5 lit — Regulex B40 + 92,5 lit nafte). b) Ili pustiti da panjevi potjeraju i tada izboje prskati s emulzijom Regulex B40 (1—1.5% Regulex B40 u vodi). To treba izvršiti rano, najkasnije maj—juni, da ne dozvolimo, ponovnu infekciju lišća (caeomasporama koje se razvijaju na boru). Tc Puccinia grami nis), pa ne može doći do zaraze borova (slijedeće godine). Budući da, osim većih stabala, redovito ima i niskih grmova topola (iz Leuce-grupe) u blizini rasadnika, to ih možemo i bez krčenja uništiti herbicidima na slijedeće načine: a) Veći grmovi: Premazati svakom izbojku koru u obliku prstena s Regulex B 40 u nafti (7 5 : 92,5 lit.). Visina prstena iznosi 10—25 cm, prema debljini izbojka. b) Manji grmovi: Prskalicom poprskati podnožje grma do visine 60 cm s Regulex B 40 u nafti. c) Mali grmovi: Pustiti ih da potjeraju i prskati lišće s 1—1,5%, Regulex B 40 u vodi. Iz praktičkih radova na terenu poznato nam je, da sve topole dobro reagiraju na 2. 4, 5-T herbicide, te da brze ugibaju. Tretirane herbicidima, topole više ne tjeraju, što nije slučaj, ako ih samo´ posiječemo. Dapače, istaknuli smo ranije, da izbojci iz posječenih stabala i grmova predstavljaju najveću opasnost, jer se na njihovom lišću najčešće razvijaju u redo-i teleutogeneracije. Podaci iz literature, u kojoj udaljenosti od rasadnika treba ukloniti topole nisu jedinstveni, tako da za sada ne možemo ni mi sa sigurnošću reći, ali smatramo kao minimum 100 m, a maksimum 200´ m. Poznato je, naime, da bazidiospore drugih rđa rijetko mogu, nošene vjetrom, prevaliti duži put, a da ne izgube klijavost. U buduće, kod novih izbora rasadnika za borove, treba o tom voditi računa, da budu take locirani, da u blizini nema topola (iz Leuce-grupe), a ako ih ima,, da ih odmah na prikazani način uništimo. Teži je problem kod podizanja nasada borova, osobito ako se radi o većim površinama. I ovdje treba, ne želimo li ponovno doživljavati štete kao ove godine, iskrčiti na opisane načine tonole. U našim ie nasadama ustanovljeno (usmeno saopćenje ing. J. Kulaš. ŠG Našice, te naša opažanja u dva nasada) da su najviše bili zaraženi oni borovi, koji se nalaze u neposrednoj blizini topola iz -Leuce-grupe. Tako smo. u jednom nasadu našli izbojke trepetljike iz panja, stare 2—3 g., a svi su borovi oko tog bili zaraženi, dok u samom nasadu inače nije zaraze bilo Prema tomu, nasadi borova ne smiju imati nikakvih topola iz Leuce-grupe. Iako nije lako tu mjeru provesti, ovogodišnje štete nas na to prisiljavaju. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1961 str. 44 <-- 44 --> PDF |
urede- i teleutogeneracije, ali da im je značenje nešto manje. Svakako je i to potrebno u našim uslovima ispitati. Mi za sada moramo smatrati opasnim sve Leu ce- vrste. Podaci iz literature pokazuju, da nisu svi ekotipovi i provenijence jedne vrste bora jednako osjetljivi odn. otporni. Gavri s (6) je u SSSR, vršeći selekciju resistentnih tipova P. silvestrisa, konstatirao, da postoji pozitivna korelacija između težine sjemena i otpornosti. Sjeme teško 4,1 gr (1000 sjemenki) dalo je 44° o zaraženih sadnica, a sjeme težine 5,7 gr drugog bora dalo je 9% zaraženih sadnica. Budući da nismo> imali na uvidu originalnu radnju, nije nam poznato na koji je način došao autor do tih podataka, osobito, da li je vršio umjetne infekcije. Konstatirano je, da do jačih zaraza dolazi naročito u slučajevima, kad se prije sadnje borova posijeku topole iz Leuce-grupe. Tada, naime, iste tjeraju obilje izbojaka, stvaraju niske i guste grmove, na kojima je lišće redovito jako zaraženo. Na starijim stablima trepetljike i ostalih vrsta iz Leuce-grupe ne nalazi se u pravilu jaka zaraza lišća. U svrhu provjeravanja identiteta caeomastađija na boru. izvršili smo na 3 mjesta na terenu umjetnu infekciju listova topole (P. tremula. P. alba). Caeomaspore su vatom prenesene na ovlažene listove, zatim je čitava grančica ovijena polivinilnom vrećicom 43 sati. Pregledom smo ustanovili, da su infekcije potpuno uspjele, naročito na lišću P. tfemula, te se ie razvile na lišću inficiranih grančica za 14—21 dan obilje uredosperusa. Naprotiv, Infekcije u laboratoriju nisu dale pozitivne rezultate, lišće je dosta brzo uvenuto i pocrnilo. Smatramo, da su izvršeni infekcioni pokusi samo preliminarnog karaktera. U pogledu ove bolesti kod nas. utvrdili smo, da se. bar u ovoj godini, ta bolest u našim uslovima, javlja nešto ranije nego što navodi srednje i zapadnoevropska literatura. Mi smo* većinu pošiljaka oboljelih borova debili u drugoj polovici maja, a literatura (engleska, njemačka) navodi mjesec juni. Nije isključeno, da je ranija pojava ove godine iznimka. To je potrebno još provjeriti. SUZBIJANJE BOLESTI Mi, do sada, jer te bolesti na borovima nismo imali, nemamo nekih iskustva u borbi protiv nje. Štete, koje nam je uzrokovala ove godine, prisiljavaju nas, da već sada kcd uzgoja borova u rasadnicima i u mladim nasadima, poduzmemo sve. kako nas ne bi opet iznenadila. Već smo ranije istaknuli štetnost ove bolesti, jer ako< je vršni izbojak osušio, sadnica je bezvrijedna. Mnogobrojne pošiljke naših šumarija ove godine, kao< i upiti i pozivi na teren, dokaz su nam. da su i šumari u praksi odmah uočili opasnost ove bolest za budući uzgoj borova, naročito u Slavoniji. Ponovno naglašavamo da ne smatramo da će nam se M. p. javljati u takovom intenzitetu svake godine, jer smo naprijed istaknuli, da su zato potrebni povoljni klimatski uslovi u proljeće, a ti ne postoje svake godine. U inostranim je radnjama navedeno´, da bolesti pogoduje vlažno i prohladno proljeće, ali ni u jednoj radnji nismo mogli naći eksperimentalne podatke o tom pitanju, nego se vjerojatno´ radi o dugogodišnjim empiričkim opažanjima pojedinih autora. Kako mi, međutim, ne možemo predskazati vremenske prilike, to moramo bez obzira na to poduzeti mjere obrane. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1961 str. 43 <-- 43 --> PDF |
M. p. ne dolazi na svim vrstama i kultivarima topole. Detaljne infekcione pokuse izvršio je Klebah n (16). Sa caeomasporama iz caeome na izbojku bora inficirao je listove različitih topola. Pozitivnu infekciju je dobio na P. tremula, P. canescens i P. aZba (na ovoj je bila Infekcija nešto slabija). Negativnu je infekciju dobio tj. nisu se razvili uredosorusi na P. balsamifera, P. nigra, P. italiea i P. canadensis. SI. 2. Melampsora pinitorqua (de B.) Rostr. 1. Cseoma-spore (ecidiospore). 2, i 3. uredosnore s paralizama 4. Subepidermalni teleutosorus u listu topole 5. Teleutospore (po Klebahn u, 16) Ti su pokusi, prema tomu, dokazali, da su nosioci uredo i teleutogeneracije topole iz Leuce-grupe. Ranije je, dok još nije bila .poznata ta veza između borova, topola i M. p., bolest na boru nosila poseban naziv, Caeoma pinitorquum. I svi kasniji autori ističu, da M. p. u uredo´ i teleutogeneraciji dolazi samo na topolama iz Leuce-grupe, premda u literaturi nismo mogli naći radova, koji su provjeravali raniji rad Klebahn a (16). Na topolama dolazi više Melampsoravrsta, kako smo- to u jednom radu prikazali (K i š p a t i ć, 15). Međutim M. p. ne predstavlja opasnost za evroameričke kultivare, jer njih ne napada. Većina autora npr. (M u r r a y, 20) ističe, da trepetljika (P. tremula) igra glavnu ulogu, ostale vrste (i križanci) iz Leuce-grupe mogu također biti nosioci |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1961 str. 42 <-- 42 --> PDF |
Prema V a n i n u (28) teleutospore kliju u prvoj polovici maja, kad nastupi minimalna temperatura 12° C i rel. zračna vlaga 80—96%. Bazidiospore žive oko 30 sati. Optimalna temp, za klijanje bazidiospora je 18—20° C. Inkubacija na boru traje IO1—18 dana. Uredogeneracija na topolama javlja se obično 20—25 dana iza pojave caeomaspora na boru. Shema bi razvoja M. p. bila slijedeća (prema V a n i n u, 28): Novembar Decembar Januar teleutospore prezimljuju u otpalom lišću topola Februar Mart April klijanje teleutospora, razvijaju se bazidiospore, Maj infekcija bora caeoma stadij na boru, nastaju caeoma spore, Juni infekcija topola Juli na lišću topola uredogeneracija August Septembar na lišću topola teleutogeneracija, lišće otpada Oktobar Iz opisanog ciklusa razvitka izlazi, da gljiva treba za svoj razvoj i bor i topolu, inače nema mogućnosti razvoja. Međutim, ne treba zaboraviti na činjenicu, da neki autori smatraju, da M. p. može u kori izbojka borova i perenirati. Drugi to odlučno negiraju (Murray , 20, npr.), a neki opet smatraju mogućim (npr. Gäuman n 7). Isto tako nije isključeno, da se M. p. može i na topolama održavati u uredostadiju, kao što su dokazali neki talijanski autori za druge Melarnspora vrste na kan. topolama (Moriondo , 18, 19). Ova dva pitanja treba studiranjem te bolesti kod nas provjeriti. U svakom slučaju, ako nisu u neposrednoj blizini borovi i topole iz Leucegrupe. nema velike opasnosti od ove bolesti, prema dosadašnjim opažanjima. Mikroskopski su podaci za M. p. slijedeći: a) Caeoma-stadij. Izbija iz kore mladih izbojaka bora uglavnom pojedinačno, u pukotinama kore, do 3—4 cm dugi. 2—3 mm široki. Caeomaspore (»ecidiospore« u širem smislu riječi) okruglaste do ovalne. 14—20 X 13—17 u velike, fino bradavičaste. Nakupina caeomaspora daje karakterističnu narančastu boju caeomastadiju. b) Uredosorusi na naličju lista topole iz Leuce-grupe. Na gornjoj strani lista žute pjege, pojedinačno ili u grupama, često pokrivaju čitavu gornju stranu lista. Na naličju žuti jastučići. Uredospore ovalne, na jednom kraju nešto utanjene, okruglaste do produžene. 15—22 X 11—16 # velike. Membrana narijetko bradavičasta. Između uredospora nalaze se parafize s karakterističnim zadebljanjem na vrhu. c) Teleutosorusi na naličju lista topola pokriveni epidermom, maleni, smeđecrni, bez sjaja, udruženi u grupe, malo izbočeni. Teleutospore nepravilno prizmatične, s obje strane zatupljene, 20—35 X 7—11 ,u velike. Membrana tanka, na vrhu nije zadebljala. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1961 str. 41 <-- 41 --> PDF |
je bila zaražena baš ona vrsta, koja je u prvom ostala pošteđena, a druga nije bila zaražena. Moženx> općenito reći, da je u svakom rasadniku, gdje je bilo više Pinus-vrsta, u pravilu bila zaražena samo jedna, a ostale ne. Najočitije je to bilo u rasadniku šumarije Trnjani (ŠG SI. Brod), gdje je P. silvestris bio vrlo jako zaražen (do 40%), a P. strobus uopće ne. Dapače, u svakoj, gredici P. strobus nalazio- se je pomiješan po koji P. silvestris, a taj je redovito- nosio zarazu, dok su sve biljke P. strobusa na istoj gredici bile bez ikakve zaraze. Ove činjenice nas upućuju na slijedeće konstatacije: a) Pojava te bolesti, naročito jača, uvjetovana je izuzetno- povoljnim klimatskim faktorima u pojedinim godinama. b) Izbojci (vršni i pcstrani) mogu biti inficirani samo u određenoj fazi svog razvoja. Vjerojatno- je ta faza relativno kratka, na što nas upućuje gornja činjenica zaraženosti pojedinih vrsta borova u pojedinim rasadnicima. Kad bi ta faza bila razmjerno- duža, morali bismo- očekivati zarazu na više Pmus-vrata u jednom rasadniku. c) U određenom rasadniku moraju u fazi razvitka pojedine Pinus-vrste. u kojoj dolazi do- zaraze, vladati baš u tom mo-mentu povoljni klimatski uslovi za infekciju. d) Ovim (a—c) činjenicama možemo protumačiti, zašto se M. p. ne javlja često kao štetna bolest. Potrebno je napomenuti, da postoji još jedno, teoretsko, manje vjerojatno, objašnjenje za ovu pojavu: da su, naime, u istom rasadniku zastupani neotporni eko-tipovi (provenijence) jedne vrste bora, te otporni druge vrste. Do- zaraze izbojaka borova dolazi na slijedeći način: U lišću topole prezime teleutospore. U proljeće, kad nastupi toplije i vlažno vrijeme, teleutospc-re kliju i na njima nastaju bazidiospore, koje prenosi vjetar na izbojke borova. U slučaju, da su u fazi razvitka, sposobnog za zarazu tj. da bazidicspo-ra mcže kličnom cijevi prcdrti u tkivo- kore, dolazi do zaraze. Nakon toga proraste micelij tkivo kore, javljaju se ranije opisane pjege, u kojima se sada razvijaju teško uočljivi spermogoniji. Nakon za Uredinales karakteristične plazmogamije razvijaju se u kori ecidije tipa caeo-ma (to je poseban tip ecidija za kojeg je karakteristično, da nema peridije, nego caeoma-tip ecidije graniči direktno na staničje biljke, tj. ko-re bora). U tim caeo-ma-ecidijama nalaze se ecidiospore. Broj je tih ecidiospora velik, pa to daje narančastožutu prašinu, koja je u udubinama (= caeoma) lako uočljiva. Dapače, kad velik broj ecidiospora ispadne, to može biti čitav izbojak pokriven narančastom prašinom. Ecidiospore prenosi vjetar na lišće topola. Tu one kliju u kapi vode i kličnom cijevi prodiru u unutrašnjost lista. Nakon isteka inkubacije pojave se na naličju lista jastučići žute boje, veličine do 0,5 mm, koji ubrzo pokriju čitavu do-nju stranu lista. Na gornjoj su strani lista uočljive žute pjege. Te pjege predstavljaju uredospore tj. jastučiće s uredospo-rama. Uredospore. nošene vjetrom, šire zarazu dalje, tj. one ponovno inficiraju listove to-pola i tako se zaraza ljeti širi dalje, broj zaraženih listova na topolama sve je veći, a i pojedini su listovi sve jače zaraženi. Kad se listovi počnu sušiti, nastaju na naličju lista ispod epiderme teleutospo-re. Listovi otpadnu i tako gljiva u njima u obliku teleutospora prezimi. U proljeće kliju opet teleutospore, nastaju bazidiospore i ciklus se nastavlja. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1961 str. 40 <-- 40 --> PDF |
U pošiljkama, koje su nam stigle, nalazili smo različite posljedice napada. Mnogi su vrhovi jednostavno zasušili, drugi su bili zakrivljeni i suhi. Neki su opet bili zakrivljeni, ali još živi. I veličina pukotina u kori znatno< je varirala, a isto tako i količina narančastog praha ecidiospora. Ustanovili smo, da svi borovi reagiraju izlučivanjem smole, a naročito neke vrste (P. maritima). Kod svih izbojaka bila je kora iznad zaraženog mjesta sve do vrha uzdužno´ smežurana. a izbojak utanjen. Prilikom pregleda rasadnika šumarije Trnjani imali smo prilike vidjeti kolike su štete. Velik broj biljaka imao je suhi vrh, a druge opet po više suhih ili polusuhih, iskrivljenih postranih izbojaka. U nasadu šumarije Kutievo u neposrednoj blizini rasadnika većina je posađenih sadnica P. maritima bila zaražena i vrhovi su propali. Posljedice su napada ove bolesti vrlo neugodne, jer ako propadnu vršni izbojci, nijedan ga postrani ne može pravilno nadomjestiti, te se razvija džbunolika sadnica, bez vrha, te ne možemo dobiti pravilno stablo. Ustvari, sadnica je u tom slučaju izgubljena. Iako su mnoge sadnice, kako smo ljeti pregledom ustanovili, »regenerirale« tj. odbacile zaražene i suhe izbojke, te nastavile rastom zaraženih izbojaka koji su preboljeli bolest, sve su te sadnice imale vrlo loš izgled, a naročito one. gdje je propao vršni izbojak. Takve su sadnice tj. bez vršnog izbojka neuporabljive za sadnju, a ukoliko´ su već u nasadu, moramo ih ukloniti. U vezi s tim potrebno je istaknuti, da neki autori smatraju da micelij te gljive perenira u kori i da. prema tomu. na zaraženim mjestima možemo (ako zaražene izbojke nismo odrezali) i na godinu opet očekivati novu bolest. Svakako da je pitanje dali gljiva perenira u zaraženim izbojcima vecma važno´ i da ga treba u daljem praćenju pojave te bolesti proučiti, prvenstveno u vezi s tim. treba li sve zaražene izbojke odrezati, jer uvijek moramo računati s tim. da će nam u većim rasadnicima izbjeći sušenju jedan dio slabije zaraženih izbojaka. Pregledavajući u rasadnicima zaražene sadnice, koje su preboljele, ustanovili smo, da napad gljive ima utjecaj i na kasniji njihov razvitak. Tako smo uočili da su mnoge od njih razvile više pupova nego što je normalno (i do 12). Nadalje, mnoge su sadnice imale mnogo veći broj izbojaka. koji su ostali kraći, a imali su kratke uspravne iglice. Na nekim je izbojcima manjkao centralni pup. Slična je opažanja zabilježio i B ö h n e r (2). BIOLOGIJA GLJIVE Biologija Melampsore pinitorqua-e proučena je rano. Ha rt ig (10) i R o s t r u p (24), su. utvrdili hetereciju, a kasnije je to razradio Klebah n (16). Gljiva dolazi na više vrsta borova. Dosada je zabilježeno (prema Gäu mannu, 7), na Pinus sylvestris, P. montana, P. pinea. Nege r (21) još navodi i P. Strobus. Biragh i (1) je bolest u Italiji utvrdio na P. pinaster. Mi smo ustanovili zarazu na slijedećim vrstama: P. silvestris, P. nigra. P. strobus. P. maritima. Prema temu, kod nas je ustanovljena i na vrstama, koje ranija lite ratura ne bilježi. Zanimljiva je ova činjenica, konstatirana na terenu: U jednom smo rasad niku nalazili jaku zarazu jedne Pinus-vrsie. a druga vrsta u tom rasadniku nije uopće bila zaražena. U drugom smo rasadniku imali obratan slučaj, u njemu 450 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1961 str. 39 <-- 39 --> PDF |
prilikama. Ako je infekcija izboja uslijedila rano, gljiva zalazi intercelularno micelijem duboko u koru, zaraza opkoli izbojak prstenasto i izbojak se osuši. Kod kasnije zaraze ostaje gljiva lokalizirana samo* na jednoj strani izbojka, također uzrokujući pukotine u kori, a kako druga strana i dalje raste, to dolazi do iskrivljenja izbojka. Kasnije se, radi geotropizma, izbojak iznad zaraženog mjesta ponovno ispravi, tako da dobivamo ukrivljen izbojak u obliku (više ili manje) slova »S«. Ukrivljenje na zaraženom mjestu dolazi otuda, što je na njemu kambij odumro. Micelij zalazi u koru i, djelomično, kod jače zaraze i u drvo, gdje, prema nekim autorima, perenira tj. ostaje više godina. Puknuta mjesta imaju prosječnu dužinu 1—4 cm, ali se u produženju same pukotine SI. 1. nalazi još 1—2 cm tamna i sasušena kora. U pošiljkama, koje smo dobili, nalazili smo i abortivnih pukotina, bez ecidija, osobito kod jačih izboja, što znači da su isti otporniji prodiranju gljive, a vjerojatno su inficirani kasnje. Nije isključeno, da vremenske prilike mogu spriječiti formiranje ecidija. Mikroskopskim pregledom zaraženih izbojaka ustanovljen je micelij gljive prvenstveno u parenhimu kore, ali isto tako i u liku i zrakama srčike. Prema nekim autorima (Moriondo 18, 19, Biraghi 1) mogu biti zaražene i 1-god. biljke (tada se javljaju ecidije i na iglicama). Mi, za sada, nismo fcakvu zarazu konstatirali. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1961 str. 38 <-- 38 --> PDF |
ne možemo očekivati da će se u buduće javljati redovito u takvom intenzitetu svake godine. Stoga ne treba stvarati neku paniku, nego nastaviti s planom proizvodnje sadnica borova i sadnjama, ali istovremeno, radi opreza i sigurnosti treba poduzimati mjere zaštite. PREGLED LITERATURE Rđa Melampsora pinitorqua (A. Br.) Rostr. zabilježena je u svjetskoj literaturi odavno i na mnogo mjesta. Bilježe je svi udžbenici šum. fitopatologije. Josifovi ć (11) je detaljno obrađuje, navodeći da je česta pojava na mladim borovima u rasadnicima i kulturama, s ozbiljnim posljedicama. Međutim, ne navodi ni jedan domaći lokalitet, gdje je bolest nađena ili raširena, nego samo citira (po Vaninu) štete u SSSR. Stoga pretpostavljamo, da je ni prof. Josifović nije na području Srbije nalazio. Za Njemačku je bilježe Neger (2.1) i Schwerdtfeger (25), što znači da tamo nije rijetka pojava. Prema Vanin-u (281) bolest je raširena u SSSR, gdje su zabilježene štete i do 50—B(P/o. Ferdinand es i J org engen (5) navode da je u Danskoj česta. Dimitro v (4) je bilježi u Bugarskoj. Isto je tako obrađena u talijanskim radovima (Biraghi 1, Moriondo 18, 19). Najnovija knjiga G ä u m a n n - a (7) koja obrađuje rđe s florističkog gledišta, navodi da je Melampsora pinitorqua raširena po čitavoj Evropi. Prema tomu, ta rđa nije za evropske zemlje nepoznata bolest. Ipak, ti opći udžbenici ne bilježe stvarne štete na određenim lokalitetima, nego ;to iznose specijalni radovi, od kojih ovdje neke navodimo. Gavriis (6) navodi velike štete u SSlSR, gdje su konstatirane zaraze ftft—S&´/o u srednjoj! Rusiji. Peac e (22) j,e zabilježio jak napad u Kentu i Sussexu na P. silvestris, a to isto navodi i Da y (3). M u r r a y (20) iznosi za: Englesku općenito da štete mogu biti velike. Jörstad i Hansen (12, 13) bilježe jaku pojavu u skandinavskim zemljama. Moriond o (18, 19) navodi velike štete u Italiji. K a nga s (14) je ustanovio velike štete u sj. Finskoj. U Njemačkoj (Böh.ner, 2) je M. p. vrlo ozbiljna bolest, pojava joj je česta. Isto tako, i u Francuskoj (Guyo t 9). Neki autori (Zycha, 29, Gremmen , 8) ističu štete, ali s gledišta topole, gdje uslijed napada ove bolesti dolazi do rane defolijacije. Kao što se vidi, Melampsora pinitorqua je obrađena u priličnom broju radova, što dokazuje, da je i u drugim zemljama dolazilo do velikih šteta, Karakteristično je, da mnogi autori ističu kao karakteristiku ove bolesti, da intenzitet napada u pojedinim godinama jako varira. Isto tako, mnogi autori ističu mišljenje, da pojava i intenzitet ove bolesti raste paralelno s intenzitetom sadnje borova u područjima, gdje su raširene topole iz Leuce-grupe. SIMPTOMI BOLESTI Melampsora pinitorqua je heterecijska rđa, što znači da tokom svog životnog ciklusa mijenja domaćina. Ecidijska generacija dolazi na izbojcima (ev. na iglicama) borova, a uredo — i teleuto — generacija na lišću topole iz Leuce-grupe. Prema tomu, postoji uska veza između pojave te bolesti i kulture borova na područjima, gdje se istovremeno u blizini borova nalaze topole iz Le?zce-grupe. Nisu li ispunjena ta dva uslova, tj. da su borovi i topole u neposrednoj blizini, nema opasnosti. Simptomi su na borovima slijedeći: Na kori vršnog ili postranih mladih (»majskih«) izbojaka u početku se javljaju pjege tamnije boje, kora je malo uleknuta. Nakon toga se udubljenje povećava, kora raspucava i u udubljenju nalazimo narančasti prah (to su ecidije, vidi o tom pcd biologija gljive). Oko pukotine pojavljuje se smola. Posljedica napada je različita, što u prvom redu ovisi o tom, dali je izboj ranije ili kasnije inficiran, te. zatim, o vremenskim |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1961 str. 37 <-- 37 --> PDF |
POJAVA KDE MELAMPSORA PINITORQUA (A. Br.) ROSTR. NA BOROVIMA NA PODRUČJU NR HRVATSKE Prof. Dr J. KlSPATlC UVOD TOKOM MJESECA maja i juna 1961 g. dolazile su u Zavod za fitopatologiju, jedna za drugom, pošiljke različitih vrsta borova, s traženjem da se izvrši determinacija bolesti, koja je, prema dopisima šumarija, nanijela velike štete. Cim su prispjele prve pošiljke utvrdili smo-, da se radi o napadu jedne vrste rđe (Uredinales) i to Melamfisora pinitorqua (A. Br.) Rostr. U roku od nekoliko tjedana primili smo uzorke oboljelih borova (i to različitih vrsta) s područja Hrvatske, uglavnom iz Slavonije (Trnjani, SI. Drenovac, Našice, SI. Orahovica, Levanjska Varoš, H. Dubica i dr.). Kod svih se pošiljaka radilo o istoj bolesti, a štete su na svim mjestima bile velike i to prvenstveno-u šumskim rasadnicima na sadnicama, a zatim i u mladim nasadima (Kutjevo). Prema tome, bolest je ove godine (1961) neočekivano´ zauzela široke razmjere, pa smo- u vezi s tim odmah na nju šumarsku praksu upozorili ukratko« preko »Biltena« PŠ Komore, Sekcije za šumarstvo. Međutim, štete koje nam je ove godine nanijela ta bolest nisu se dale više ukloniti. Kako pak postoji mogućnost, da se u našim rasadnicima i mladim nasadima borova i dalje javi kao- ozbiljna i vrlo štetna bolest, potrebno je detaljnije opisati samu tu bolest i mjere obrane, tim više, jer se je javila na čitavom području Slavonije, gdje je u planu proširenje uzgoja različitih vrsta borova. O toj bolesti nije u našoj literaturi opširnije pisano, jer dosada, barem koliko mi je poznato, nije bilo česta ni ozbiljna pojava. Poznato mi je, da ju je prof. S k o r i ć (26) jednom našao (nemam podatke o lokalitetu nalaza), a sam sam je našao 1947 g. u Zaprešiću kod Zagreba (11 km zapadno) na 2 bora. Ti rijetki nalazi, navodili su nas na misao, da je pojava te bolesti borova kod nas rijetka i beznačajna. Međutim, ova nenadana jaka pojava dokazuje nam, da nas u pojedinim godinama može neugodno´ iznenaditi, pa o< njoj moramo voditi više računa. Kod njezina razmatranja treba imati u vidu da su redovito napadnuti vršni izbojci koji se suše, te je biljka radi gubitka vršnog izbojka bezvrijedna. O tom će biti govora i kasnije u ovom radu. Svakako nas ova nenadana pojava u ovoj godini s obzirom da je inače nismo nalazili, navodi na misao, da za intenzivnu pojavu te bolesti moraju u proljeće vladati posebni i naročito- povoljni klimatski uslovi, koji, prema postojećoj literaturi, nisu dovoljno proučeni. Međutim, i da su ti uslovi proučeni, ne bi nam u praksi mnogo koristili, jer ih ne možemo unaprijed znati, pa, prema tomu, moramo- poduzimati određene mjere obrane, bez obzira dali će se bolest pojaviti ili ne, da ne bi doživjeli ponovno neugodno iznenađenje i štete, koje smo- imali ove godine. Sigurno je, da |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1961 str. 47 <-- 47 --> PDF |
(5) Ferdinand sen i Jorgensen: Skovtraeernes Sygdome. I. Halvdel. Kopenhagen, 1938. (6) G a vr i s V. P.: Selection of immune forms of common Pine. Cit. po RAM, 19, 1940:. (7) Gäuman n E.: Beitr. zur Kryptogamenflora der Schweiz, Bd. 12. Die Rostpilze. Bern, 195». (8) Gremme n J.: Species of Melampsora occuring on Populus and Salix in Holland. Cit. po RAM, 34/1965. (9) Guyo t A. L.: Uredineana, Coll. of syst, and biol. studies on the Uredinales of the world. Vol. Ill, Paris, 1951. Cit. po RAM 31/1952. (10) Harti g R.: Die Aspe (P. tremula) als Feind der Kiefern. Allg. Forst, und Jagdzt., 61, 1885. (11) Josifovi ć M.: Šumska fitopatologija. Beograd, 1951. (12J) Jorsta d I.: Report on forest tree diseases in the years 1942—47. Cit. po RAM 30/1991. (13) Jorsta d I.: Rep. on for. tree dis. in the years 1936—41. Cit. pro RAM, 25, 1946. (14) Kanga s E.: Inv. on the injuries occur, in Pine seedling stands and their imp. Cit. po RAM, 19/1940. (15) Kišpati ć J.: Bolesti topole. Topola, 9´1958. (16) Klebah n H.: Kulturvers, mit Rostpilzen, ,X. Ztsehr. für Pflanzenkrankheiten, XII, 1902. (17) Lepi k E.: Pine rusts and their distrib. Cit. po RAM, 17/1938. (18) Morjond o F.: La ruggine curvatrice dei germogli sul Pino domestico. Ital. for. mont. 6/6, 1951. (19) Mori o nd o F.: Rich, sulla M. p. Rostr. in Italia. I. Ann. gper. Agr., N. S., Roma,, 19152. (20) Murra y J. S.: Rusts of British forest trees. For. Comm. Booklet No. 4. London, 1955. (21) Nege r W.: Die Krankheiten uns. Waldbäume. Stuttgart, 1919. (22) Peac e T. R.: The occurrence of Melampsora pinitorqua on Scots pine in south-eastern England. Forestry, 18, 1944. (23) Rennerfel t E.: Biol. Unters, über den Kieferndreher. Proc. Congr. int. Un. For. Res. Org., Roma, 1953. (24) Rostrup E.: Cit. po Gäumann (7). (25) Schwerdtfege r F.: Die Waldkrankheiten. II. izd., Berlin, 1957. (26) Skori ć V.: Ključ za određivanje bolesti drveća. Šum. priručnik, Zagreb, 1948. (27) Thirty-first Ann. Rep. of the For. Com. for the year ending Sept. 30 th, 1950. London, 1991. (28) Va nin:Lesnaja fitopatologija. IV Izd., Moskva, 1955. (29) Zyc´h a H. i sar.: Pilzkrankheiten der Pappel. Flugblatt BBA, 14, 1953. EIN STARKER BEFALL VON MELAMPSORA PINITORQUA (A. Br.) ROSTR. AN PINUS-ARTEN IN VR KROATIEN ZUSAMMENFASSUNG Der Kieferndrehpilz (Melampsora pinitorqua) wurde bis jetzt in VR Kroatien, sowie auch im ganzen Gebiete Jugoslaviens sehr selten und vereinzelt gefunden, so dass dieser Pilz bis jetzt als nicht sehr gefährlich betrachtet wurde. Ganz plötzlich wurden in diesem Jahre (1961) viele Forstbaumschulen und Kifernjungwuchsbestände sehr stark befallen, besonders im Gebiete Slawoniens zwischen den Drava und Sava Flüssen. Der Schaden war sehr gross, da in einzelnen Baumschulen bis 5Ö°/o Kiefern an Haupt- oder an Seitentrieben befallen wurden. Viele von den angegriffenen Pflanzen haben befallene Triebe durch Austrocknen verloren. Ebenso sehr stark war der Angriff in einigen jungen Beständen. Es wurde in dieser Arbeit kurz über die Biologie und Bekämpfungsmassnahmen, auf Grund der ausl. Literatur, berichtet. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1961 str. 46 <-- 46 --> PDF |
Zaražene izbojke na borovima treba odsjeći i spaliti, ali to treba učiniti prije nego se razviju i razaspu caeomaspore! Iako nije sigurno, da će se baš svi zaraženi izbojci osušiti, treba tu mjeru tačno provesti, jer smo> istaknuli da postoji mogućnost da M. p. perenira u njima pa će se caeomaspore ponovno razviti slijedeće godine. Sadnice, bilo u š. rasadniku bilo u nasadu, kojima je propao vršni izbojak ne možemo upotrijebiti za sadnju cdn. moramo ukloniti iz nasada, jer nam ne mogu dati vrijedna stabla s pravilnim vrhom odn. krošnjom. I ovo nas prisiljava, da uklonimo topole, jer su inače troškovi uzgoja sadnica i sadnja uzaludni, pošto kasnije moramo zaražena stabla uklanjati. Kod vađenja sadnica iz š. rasadnika, u svrhu sadnje u kulturu, treba pažljivo pregledati svaku sadnicu i odstraniti sve zaražene. I pitanje izbora lokaliteta novih nasada borova treba razmatrati sa stanovišta te bolesti tj. odabirati lokalitete gdje nema topola iz Leuce-grupe ili ih predhodno uništiti, jednako- kao što je potrebno u većim postojećim mladim nasadima. Pitanje efikasnog suzbijanja te bolesti prskanjem borova u proljeće fungicidima nije u literaturi dovoljno obrađeno, jer svi autori smatraju uglavnom mjere obrane uklanjanje topola iz Leitce-grupe. Neki autori smatraju i prskanje efikasnim, ali ne toliko, da bismo mogli izostaviti uklanjanje topola. Opreznosti radi, jer smatramo da u proljeće 1962. u blizini rasadnika još uvijek ima lišća topola, zaraženog s M. D. (jer topole nisu na vrijeme ili uopće nisu uklonjene), preporučamo da se izvrši u rasadnicima i prskanje i to 3—4 prskan ja u razmacima od 14 dana, počevši s prskanjem, kad iz vršnog puna noćne izbijati »majski« izbojak. Preporučamo 0,3% Zineb-prenarate (Lirothan) ili 1% bordošku juhu. Dodatak sredstva za ovlaživanje (npr. Sandovit 0,1%) dcprinjet će boljem prianjanju fungicida na mlade izbojke. Kad steknemo o ovoj bolesti više iskustva, moći ćemo, možda, prskanja borova izostaviti. Bolesti su izloženi naročito mladi nasadi, do nekih 10 g. starosti. Kasnije se bolest može javiti (ustanovljeno je i na starim stablima), ali bez posljedica. To tim više. ier čim se nasad sklopi dolazi do potiskivanja i gušenja izbojaka topola iz panja. Najveću pažnju uništenja topola moramo posvetiti na onim novršinama, gdje je ranije bilo listopadnih šuma u kojoj su bile zastupane i topole iz Leuce grupe, a naročito trepetljike. U svakom slučaju bit će potrebno detaljno proučiti biologiju, te bolesti kod nas, a isto tako i pitam´e otpornosti pojedinih ekotioova i provenijensi naših vrsta borova. To> je, međutim, zadatak naše istraživačke službe, a za sada nam preostaju navedene mjere obrane. LITERATURA: / (1) Biragh i A.: Some important diseases of conifers in Italy. FAO Plant Prot. Bull., 2/11, 1954. (2) Böhne r F.: Der Kieferndrehpilz, eine ernste Gefahr für Kiefernkulturen. Allig. Forstztg.. 7, 1992. (3) Day W. R.: Forest pathology. Ren. Imp. For. Inst. Oxford, 1942—43. Cit. po Rewiew of Applied Mycology (RAM), XXIII, str. 200, 1944. (4) Dimi tr o v T.: Lesoohrana. Sofija, 1934. |