DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1961 str. 48     <-- 48 -->        PDF

Beimpfungsversuche, die mit Caeomasporen an Blättern der Pappeln aus der
Leuce-Gruppe unternommen worden sind, verliefen positiv. Der Pilz wurde auch an


P. maritima und P. nigra gefunden, so dass 2 neue Pinus-Arten als Wirte anzusehen
sind.
Es war weiter interessant festzustellen, dass in einigen Baumschulen nur eine
Pinus-Art befallen wurde, andere überhaupt nicht, sowie umgekehrt in einer anderen
Baumschule wurde gerade diese Art befallen, die andere, die in ers´ter Baumschule
befallen, wurde, war pilzfrei. Unserer Ansicht nach, müssen folgende Bedingungen
bestehen, dass der Pilz die Kiefern infizieren kann:


a) Günstige klimatische Verhältnisse für die Keimung der Teleutosporen.
b) Gerade in der Zeit der Keimung der Teleutosporen müssen die Kieferntriebe
in einem empfänglichen Entwicklungsstadium stehen. Da dieses Stadium bei verschiedenen
Pinus-Arten nicht in derselben Zeitspanne erreicht wird, kann man
erklären, warum in jeder Baumschule nur eine Art, und zwar in jeder eine andere
Art, befallen wurde.


´C) Mit diesen Momenten kann man auch erklären, warum der Pilz nicht so oft
auftreten kann, da nicht in jedem Jahre beide Bedingungen (a und b) erfüllt sind.
Es ist nicht zu erwarten, dass sich dieser Pilz in jedem Jahre so stark entwickeln
wird, aber da bei uns sehr grosse Kiefernanpflanzungen geplant sind, soll alles
unternommen werden, um die Schäden zu vorbeugen, sowohl in den Kiefernbaumschulen,
als auch in jungen angepflanzten Beständen bzw. Kulturen. Deswegen
wurden die Methoden der Behandlung der Leuce-Pappelarten mit ´2, 4, 5-T-Herbiziden
beschrieben / Aufstreichen der Rinde mit dem Herbizid in Mischung mjt
Dieselöl, Bespritzung der Stammbasis und Blattspritzung mit 2, 4, 5-T in Wasser.
Unsere Erfahrungen haben gezeigt, dass Pappelarten gegen 2, 4, 5-T-Herbiziden sehr
empfindlich sind, so dass gute Aussichten bestehen, diese Pappelarten in der Nähe


der
Kiefrenbaumschulen und in jungen Kiefernkulturen za vernichten.
Untersuchungen in jungen Kiefernbeständen haben erwiesen, dass die Krankheit
nur in der Nähe der Leuce-Pappeln auftrat.
Da viele Fragen, besonders diejenigen über die Epidemiologie und klimatische
Verhältnisse, die eine starke Infektion bedingen, nicht wissenschaftlich gelöst sind,
verlangt der Author dieser Arbeit ausgedehnte Untersuchungen über den Kieferndrehpilz
bei uns vorzunehmen, da sonst der Plan der Aufforstung mit Kiefernarten,
der gross angelegt wurde, in Frage gestellt werden kann.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1961 str. 47     <-- 47 -->        PDF

(5)
Ferdinand sen i Jorgensen: Skovtraeernes Sygdome. I. Halvdel. Kopenhagen,
1938.
(6)
G a vr i s V. P.: Selection of immune forms of common Pine. Cit. po RAM, 19,
1940:.
(7)
Gäuman n E.: Beitr. zur Kryptogamenflora der Schweiz, Bd. 12. Die Rostpilze.
Bern, 195».
(8)
Gremme n J.: Species of Melampsora occuring on Populus and Salix in
Holland. Cit. po RAM, 34/1965.
(9) Guyo t
A. L.: Uredineana, Coll. of syst, and biol. studies on the Uredinales
of the world. Vol. Ill, Paris, 1951. Cit. po RAM 31/1952.
(10)
Harti g R.: Die Aspe (P. tremula) als Feind der Kiefern. Allg. Forst, und
Jagdzt., 61, 1885.
(11)
Josifovi ć M.: Šumska fitopatologija. Beograd, 1951.
(12J)
Jorsta d I.: Report on forest tree diseases in the years 1942—47. Cit. po
RAM 30/1991.


(13)
Jorsta d I.: Rep. on for. tree dis. in the years 1936—41. Cit. pro RAM, 25, 1946.
(14) Kanga s
E.: Inv. on the injuries occur, in Pine seedling stands and their
imp. Cit. po RAM, 19/1940.
(15)
Kišpati ć J.: Bolesti topole. Topola, 9´1958.
(16)
Klebah n H.: Kulturvers, mit Rostpilzen, ,X. Ztsehr. für Pflanzenkrankheiten,
XII, 1902.
(17) Lepi k E.: Pine rusts and their distrib. Cit. po RAM, 17/1938.
(18)
Morjond o F.: La ruggine curvatrice dei germogli sul Pino domestico. Ital.
for. mont. 6/6, 1951.
(19)
Mori o nd o F.: Rich, sulla M. p. Rostr. in Italia. I. Ann. gper. Agr., N. S.,
Roma,, 19152.
(20)
Murra y J. S.: Rusts of British forest trees. For. Comm. Booklet No. 4. London,
1955.
(21)
Nege r W.: Die Krankheiten uns. Waldbäume. Stuttgart, 1919.
(22)
Peac e T. R.: The occurrence of Melampsora pinitorqua on Scots pine in
south-eastern England. Forestry, 18, 1944.
(23)
Rennerfel t E.: Biol. Unters, über den Kieferndreher. Proc. Congr. int. Un.
For. Res. Org., Roma, 1953.
(24)
Rostrup E.: Cit. po Gäumann (7).
(25)
Schwerdtfege r F.: Die Waldkrankheiten. II. izd., Berlin, 1957.
(26)
Skori ć V.: Ključ za određivanje bolesti drveća. Šum. priručnik, Zagreb, 1948.
(27) Thirty-first
Ann. Rep. of the For. Com. for the year ending Sept. 30 th, 1950.
London, 1991.
(28)
Va nin:Lesnaja fitopatologija. IV Izd., Moskva, 1955.
(29)
Zyc´h a H. i sar.: Pilzkrankheiten der Pappel. Flugblatt BBA, 14, 1953.
EIN STARKER BEFALL VON MELAMPSORA PINITORQUA (A. Br.) ROSTR.
AN PINUS-ARTEN IN VR KROATIEN


ZUSAMMENFASSUNG


Der Kieferndrehpilz (Melampsora pinitorqua) wurde bis jetzt in VR Kroatien,
sowie auch im ganzen Gebiete Jugoslaviens sehr selten und vereinzelt gefunden, so
dass dieser Pilz bis jetzt als nicht sehr gefährlich betrachtet wurde. Ganz plötzlich
wurden in diesem Jahre (1961) viele Forstbaumschulen und Kifernjungwuchsbestände
sehr stark befallen, besonders im Gebiete Slawoniens zwischen den Drava
und Sava Flüssen. Der Schaden war sehr gross, da in einzelnen Baumschulen bis
5Ö°/o Kiefern an Haupt- oder an Seitentrieben befallen wurden. Viele von den angegriffenen
Pflanzen haben befallene Triebe durch Austrocknen verloren. Ebenso sehr
stark war der Angriff in einigen jungen Beständen. Es wurde in dieser Arbeit kurz
über die Biologie und Bekämpfungsmassnahmen, auf Grund der ausl. Literatur,
berichtet.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1961 str. 46     <-- 46 -->        PDF

Zaražene izbojke na borovima treba odsjeći i spaliti, ali to treba učiniti
prije nego se razviju i razaspu caeomaspore! Iako nije sigurno, da će se baš svi
zaraženi izbojci osušiti, treba tu mjeru tačno provesti, jer smo> istaknuli da postoji
mogućnost da M. p. perenira u njima pa će se caeomaspore ponovno razviti
slijedeće godine. Sadnice, bilo u š. rasadniku bilo u nasadu, kojima je propao
vršni izbojak ne možemo upotrijebiti za sadnju cdn. moramo ukloniti iz nasada,
jer nam ne mogu dati vrijedna stabla s pravilnim vrhom odn. krošnjom. I ovo
nas prisiljava, da uklonimo topole, jer su inače troškovi uzgoja sadnica i sadnja
uzaludni, pošto kasnije moramo zaražena stabla uklanjati.


Kod vađenja sadnica iz š. rasadnika, u svrhu sadnje u kulturu, treba pažljivo
pregledati svaku sadnicu i odstraniti sve zaražene.


I pitanje izbora lokaliteta novih nasada borova treba razmatrati sa stanovišta
te bolesti tj. odabirati lokalitete gdje nema topola iz Leuce-grupe ili ih
predhodno uništiti, jednako- kao što je potrebno u većim postojećim mladim
nasadima.


Pitanje efikasnog suzbijanja te bolesti prskanjem borova u proljeće fungicidima
nije u literaturi dovoljno obrađeno, jer svi autori smatraju uglavnom
mjere obrane uklanjanje topola iz Leitce-grupe.


Neki autori smatraju i prskanje efikasnim, ali ne toliko, da bismo mogli
izostaviti uklanjanje topola. Opreznosti radi, jer smatramo da u proljeće 1962.
u blizini rasadnika još uvijek ima lišća topola, zaraženog s M. D. (jer topole nisu
na vrijeme ili uopće nisu uklonjene), preporučamo da se izvrši u rasadnicima i
prskanje i to 3—4 prskan ja u razmacima od 14 dana, počevši s prskanjem, kad
iz vršnog puna noćne izbijati »majski« izbojak. Preporučamo 0,3% Zineb-prenarate
(Lirothan) ili 1% bordošku juhu. Dodatak sredstva za ovlaživanje (npr.
Sandovit 0,1%) dcprinjet će boljem prianjanju fungicida na mlade izbojke. Kad
steknemo o ovoj bolesti više iskustva, moći ćemo, možda, prskanja borova izostaviti.


Bolesti su izloženi naročito mladi nasadi, do nekih 10 g. starosti. Kasnije


se bolest može javiti (ustanovljeno je i na starim stablima), ali bez posljedica.


To tim više. ier čim se nasad sklopi dolazi do potiskivanja i gušenja izbojaka


topola iz panja.


Najveću pažnju uništenja topola moramo posvetiti na onim novršinama,


gdje je ranije bilo listopadnih šuma u kojoj su bile zastupane i topole iz Leuce


grupe, a naročito trepetljike.


U svakom slučaju bit će potrebno detaljno proučiti biologiju, te bolesti kod


nas, a isto tako i pitam´e otpornosti pojedinih ekotioova i provenijensi naših


vrsta borova. To> je, međutim, zadatak naše istraživačke službe, a za sada nam


preostaju navedene mjere obrane.


LITERATURA:
/


(1) Biragh i
A.: Some important diseases of conifers in Italy. FAO Plant Prot.
Bull., 2/11, 1954.
(2) Böhne r
F.: Der Kieferndrehpilz, eine ernste Gefahr für Kiefernkulturen.
Allig. Forstztg.. 7, 1992.
(3) Day
W. R.: Forest pathology. Ren. Imp. For. Inst. Oxford, 1942—43. Cit. po
Rewiew of Applied Mycology (RAM), XXIII, str. 200, 1944.
(4) Dimi tr o v T.: Lesoohrana. Sofija, 1934.


ŠUMARSKI LIST 11-12/1961 str. 45     <-- 45 -->        PDF

Budući da postoji uska veza između topola iz Leuce-grupe, borova i M. p..
glavna i osnovna mjera obrane jest iskreivanje tih topola iz blizine rasadnika i
unutar mladih nasada borova. Mi smo tu mjeru odmah, nakon jake pojave ove
bolesti u Slavoniji, savjetovali u »Biltenu« svim šumarijama i ove su to, bar
u blizini š. rasadnika, kako smo se na nekoliko mjesta uvjerili, i provele.


Sve topole iz Leuce-grupe treba u blizini rasadnika do udaljenosti od 150 m
uništiti. Budući da će panjevi opet tjerati, treba ih tretirati herbicidima na bazi
2, 4, 5-T. To se može izvršiti na dva načina:


a) Tretirati panjeve i vanjski dio korijena s Regulex B40 u nafti (7,5 lit —
Regulex B40 + 92,5 lit nafte).


b) Ili pustiti da panjevi potjeraju i tada izboje prskati s emulzijom Regulex
B40 (1—1.5% Regulex B40 u vodi). To treba izvršiti rano, najkasnije maj—juni,
da ne dozvolimo, ponovnu infekciju lišća (caeomasporama koje se razvijaju na
boru).


Tcžutike — Berberis vulgaris — prekida ciklus razvitka pšenične rđe,
Puccinia grami nis), pa ne može doći do zaraze borova (slijedeće godine).


Budući da, osim većih stabala, redovito ima i niskih grmova topola (iz
Leuce-grupe) u blizini rasadnika, to ih možemo i bez krčenja uništiti herbicidima
na slijedeće načine:


a) Veći grmovi: Premazati svakom izbojku koru u obliku prstena s Regulex
B 40 u nafti (7 5 : 92,5 lit.). Visina prstena iznosi 10—25 cm, prema debljini
izbojka.


b) Manji grmovi: Prskalicom poprskati podnožje grma do visine 60 cm s
Regulex B 40 u nafti.
c) Mali grmovi: Pustiti ih da potjeraju i prskati lišće s 1—1,5%, Regulex
B 40 u vodi.


Iz praktičkih radova na terenu poznato nam je, da sve topole dobro reagiraju
na 2. 4, 5-T herbicide, te da brze ugibaju. Tretirane herbicidima, topole više ne
tjeraju, što nije slučaj, ako ih samo´ posiječemo. Dapače, istaknuli smo ranije,
da izbojci iz posječenih stabala i grmova predstavljaju najveću opasnost, jer se
na njihovom lišću najčešće razvijaju u redo-i teleutogeneracije.


Podaci iz literature, u kojoj udaljenosti od rasadnika treba ukloniti topole
nisu jedinstveni, tako da za sada ne možemo ni mi sa sigurnošću reći, ali smatramo
kao minimum 100 m, a maksimum 200´ m. Poznato je, naime, da bazidiospore
drugih rđa rijetko mogu, nošene vjetrom, prevaliti duži put, a da ne izgube
klijavost.


U buduće, kod novih izbora rasadnika za borove, treba o tom voditi računa,
da budu take locirani, da u blizini nema topola (iz Leuce-grupe), a ako ih ima,,
da ih odmah na prikazani način uništimo.


Teži je problem kod podizanja nasada borova, osobito ako se radi o većim
površinama. I ovdje treba, ne želimo li ponovno doživljavati štete kao ove godine,
iskrčiti na opisane načine tonole. U našim ie nasadama ustanovljeno
(usmeno saopćenje ing. J. Kulaš. ŠG Našice, te naša opažanja u dva nasada)
da su najviše bili zaraženi oni borovi, koji se nalaze u neposrednoj blizini topola
iz -Leuce-grupe. Tako smo. u jednom nasadu našli izbojke trepetljike iz panja,
stare 2—3 g., a svi su borovi oko tog bili zaraženi, dok u samom nasadu inače
nije zaraze bilo Prema tomu, nasadi borova ne smiju imati nikakvih topola iz
Leuce-grupe. Iako nije lako tu mjeru provesti, ovogodišnje štete nas na to prisiljavaju.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1961 str. 44     <-- 44 -->        PDF

urede- i teleutogeneracije, ali da im je značenje nešto manje. Svakako je i to
potrebno u našim uslovima ispitati. Mi za sada moramo smatrati opasnim sve
Leu ce- vrste.


Podaci iz literature pokazuju, da nisu svi ekotipovi i provenijence jedne
vrste bora jednako osjetljivi odn. otporni. Gavri s (6) je u SSSR, vršeći selekciju
resistentnih tipova P. silvestrisa, konstatirao, da postoji pozitivna korelacija
između težine sjemena i otpornosti. Sjeme teško 4,1 gr (1000 sjemenki) dalo je
44° o zaraženih sadnica, a sjeme težine 5,7 gr drugog bora dalo je 9% zaraženih
sadnica. Budući da nismo> imali na uvidu originalnu radnju, nije nam poznato
na koji je način došao autor do tih podataka, osobito, da li je vršio umjetne
infekcije.


Konstatirano je, da do jačih zaraza dolazi naročito u slučajevima, kad se
prije sadnje borova posijeku topole iz Leuce-grupe. Tada, naime, iste tjeraju
obilje izbojaka, stvaraju niske i guste grmove, na kojima je lišće redovito jako
zaraženo. Na starijim stablima trepetljike i ostalih vrsta iz Leuce-grupe ne nalazi
se u pravilu jaka zaraza lišća.


U svrhu provjeravanja identiteta caeomastađija na boru. izvršili smo na
3 mjesta na terenu umjetnu infekciju listova topole (P. tremula. P. alba). Caeomaspore
su vatom prenesene na ovlažene listove, zatim je čitava grančica ovijena
polivinilnom vrećicom 43 sati. Pregledom smo ustanovili, da su infekcije
potpuno uspjele, naročito na lišću P. tfemula, te se ie razvile na lišću inficiranih
grančica za 14—21 dan obilje uredosperusa. Naprotiv, Infekcije u laboratoriju
nisu dale pozitivne rezultate, lišće je dosta brzo uvenuto i pocrnilo. Smatramo,
da su izvršeni infekcioni pokusi samo preliminarnog karaktera.


U pogledu ove bolesti kod nas. utvrdili smo, da se. bar u ovoj godini, ta bolest
u našim uslovima, javlja nešto ranije nego što navodi srednje i zapadnoevropska
literatura. Mi smo* većinu pošiljaka oboljelih borova debili u drugoj
polovici maja, a literatura (engleska, njemačka) navodi mjesec juni. Nije isključeno,
da je ranija pojava ove godine iznimka. To je potrebno još provjeriti.


SUZBIJANJE BOLESTI


Mi, do sada, jer te bolesti na borovima nismo imali, nemamo nekih iskustva
u borbi protiv nje. Štete, koje nam je uzrokovala ove godine, prisiljavaju nas,
da već sada kcd uzgoja borova u rasadnicima i u mladim nasadima, poduzmemo
sve. kako nas ne bi opet iznenadila. Već smo ranije istaknuli štetnost ove bolesti,
jer ako< je vršni izbojak osušio, sadnica je bezvrijedna. Mnogobrojne pošiljke
naših šumarija ove godine, kao< i upiti i pozivi na teren, dokaz su nam. da su i
šumari u praksi odmah uočili opasnost ove bolest za budući uzgoj borova, naročito
u Slavoniji.


Ponovno naglašavamo da ne smatramo da će nam se M. p. javljati u takovom
intenzitetu svake godine, jer smo naprijed istaknuli, da su zato potrebni
povoljni klimatski uslovi u proljeće, a ti ne postoje svake godine. U inostranim
je radnjama navedeno´, da bolesti pogoduje vlažno i prohladno proljeće, ali ni
u jednoj radnji nismo mogli naći eksperimentalne podatke o tom pitanju, nego
se vjerojatno´ radi o dugogodišnjim empiričkim opažanjima pojedinih autora.
Kako mi, međutim, ne možemo predskazati vremenske prilike, to moramo bez
obzira na to poduzeti mjere obrane.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1961 str. 43     <-- 43 -->        PDF

M. p. ne dolazi na svim vrstama i kultivarima topole. Detaljne infekcione
pokuse izvršio je Klebah n (16). Sa caeomasporama iz caeome na izbojku
bora inficirao je listove različitih topola. Pozitivnu infekciju je dobio na P. tremula,
P. canescens i P. aZba (na ovoj je bila Infekcija nešto slabija). Negativnu
je infekciju dobio tj. nisu se razvili uredosorusi na P. balsamifera, P. nigra, P.
italiea i P. canadensis.
SI. 2.
Melampsora pinitorqua (de B.) Rostr.


1. Cseoma-spore (ecidiospore). 2, i 3. uredosnore s paralizama
4. Subepidermalni teleutosorus u listu topole
5. Teleutospore (po Klebahn u, 16)
Ti su pokusi, prema tomu, dokazali, da su nosioci uredo i teleutogeneracije
topole iz Leuce-grupe. Ranije je, dok još nije bila .poznata ta veza između borova,
topola i M. p., bolest na boru nosila poseban naziv, Caeoma pinitorquum. I svi
kasniji autori ističu, da M. p. u uredo´ i teleutogeneraciji dolazi samo na topolama
iz Leuce-grupe, premda u literaturi nismo mogli naći radova, koji su provjeravali
raniji rad Klebahn a (16). Na topolama dolazi više Melampsoravrsta,
kako smo- to u jednom radu prikazali (K i š p a t i ć, 15). Međutim M. p. ne
predstavlja opasnost za evroameričke kultivare, jer njih ne napada.


Većina autora npr. (M u r r a y, 20) ističe, da trepetljika (P. tremula) igra
glavnu ulogu, ostale vrste (i križanci) iz Leuce-grupe mogu također biti nosioci




ŠUMARSKI LIST 11-12/1961 str. 42     <-- 42 -->        PDF

Prema V a n i n u (28) teleutospore kliju u prvoj polovici maja, kad nastupi


minimalna temperatura 12° C i rel. zračna vlaga 80—96%. Bazidiospore žive oko


30 sati. Optimalna temp, za klijanje bazidiospora je 18—20° C. Inkubacija na


boru traje IO1—18 dana. Uredogeneracija na topolama javlja se obično 20—25


dana iza pojave caeomaspora na boru.


Shema bi razvoja M. p. bila slijedeća (prema V a n i n u, 28):


Novembar


Decembar


Januar teleutospore prezimljuju u otpalom lišću topola


Februar


Mart


April klijanje teleutospora, razvijaju se bazidiospore,


Maj infekcija bora


caeoma stadij na boru, nastaju caeoma spore,


Juni


infekcija topola


Juli


na lišću topola uredogeneracija


August


Septembar


na lišću topola teleutogeneracija, lišće otpada


Oktobar


Iz opisanog ciklusa razvitka izlazi, da gljiva treba za svoj razvoj i bor i
topolu, inače nema mogućnosti razvoja. Međutim, ne treba zaboraviti na činjenicu,
da neki autori smatraju, da M. p. može u kori izbojka borova i perenirati.
Drugi to odlučno negiraju (Murray , 20, npr.), a neki opet smatraju mogućim
(npr. Gäuman n 7). Isto tako nije isključeno, da se M. p. može i na topolama
održavati u uredostadiju, kao što su dokazali neki talijanski autori za druge
Melarnspora vrste na kan. topolama (Moriondo , 18, 19). Ova dva pitanja
treba studiranjem te bolesti kod nas provjeriti.


U svakom slučaju, ako nisu u neposrednoj blizini borovi i topole iz Leucegrupe.
nema velike opasnosti od ove bolesti, prema dosadašnjim opažanjima.


Mikroskopski su podaci za M. p. slijedeći:


a) Caeoma-stadij. Izbija iz kore mladih izbojaka bora uglavnom pojedinačno,
u pukotinama kore, do 3—4 cm dugi. 2—3 mm široki. Caeomaspore
(»ecidiospore« u širem smislu riječi) okruglaste do ovalne. 14—20 X 13—17 u
velike, fino bradavičaste. Nakupina caeomaspora daje karakterističnu narančastu
boju caeomastadiju.


b) Uredosorusi na naličju lista topole iz Leuce-grupe. Na gornjoj strani lista
žute pjege, pojedinačno ili u grupama, često pokrivaju čitavu gornju stranu
lista. Na naličju žuti jastučići. Uredospore ovalne, na jednom kraju nešto utanjene,
okruglaste do produžene. 15—22 X 11—16 # velike. Membrana narijetko
bradavičasta. Između uredospora nalaze se parafize s karakterističnim zadebljanjem
na vrhu.


c) Teleutosorusi na naličju lista topola pokriveni epidermom, maleni, smeđecrni,
bez sjaja, udruženi u grupe, malo izbočeni. Teleutospore nepravilno prizmatične,
s obje strane zatupljene, 20—35 X 7—11 ,u velike. Membrana tanka,
na vrhu nije zadebljala.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1961 str. 41     <-- 41 -->        PDF

je bila zaražena baš ona vrsta, koja je u prvom ostala pošteđena, a druga nije
bila zaražena. Moženx> općenito reći, da je u svakom rasadniku, gdje je bilo
više Pinus-vrsta, u pravilu bila zaražena samo jedna, a ostale ne. Najočitije je
to bilo u rasadniku šumarije Trnjani (ŠG SI. Brod), gdje je P. silvestris bio
vrlo jako zaražen (do 40%), a P. strobus uopće ne. Dapače, u svakoj, gredici


P. strobus nalazio- se je pomiješan po koji P. silvestris, a taj je redovito- nosio
zarazu, dok su sve biljke P. strobusa na istoj gredici bile bez ikakve zaraze.
Ove činjenice nas upućuju na slijedeće konstatacije:
a) Pojava te bolesti, naročito jača, uvjetovana je izuzetno- povoljnim klimatskim
faktorima u pojedinim godinama.
b) Izbojci (vršni i pcstrani) mogu biti inficirani samo u određenoj fazi svog
razvoja. Vjerojatno- je ta faza relativno kratka, na što nas upućuje gornja činjenica
zaraženosti pojedinih vrsta borova u pojedinim rasadnicima. Kad bi ta faza
bila razmjerno- duža, morali bismo- očekivati zarazu na više Pmus-vrata u jednom
rasadniku.


c) U određenom rasadniku moraju u fazi razvitka pojedine Pinus-vrste. u
kojoj dolazi do- zaraze, vladati baš u tom mo-mentu povoljni klimatski uslovi
za infekciju.


d) Ovim (a—c) činjenicama možemo protumačiti, zašto se M. p. ne javlja
često kao štetna bolest.


Potrebno je napomenuti, da postoji još jedno, teoretsko, manje vjerojatno,
objašnjenje za ovu pojavu: da su, naime, u istom rasadniku zastupani neotporni
eko-tipovi (provenijence) jedne vrste bora, te otporni druge vrste.


Do- zaraze izbojaka borova dolazi na slijedeći način: U lišću topole prezime
teleutospore. U proljeće, kad nastupi toplije i vlažno vrijeme, teleutospc-re kliju
i na njima nastaju bazidiospore, koje prenosi vjetar na izbojke borova. U slučaju,
da su u fazi razvitka, sposobnog za zarazu tj. da bazidicspo-ra mcže kličnom
cijevi prcdrti u tkivo- kore, dolazi do zaraze. Nakon toga proraste micelij
tkivo kore, javljaju se ranije opisane pjege, u kojima se sada razvijaju teško
uočljivi spermogoniji. Nakon za Uredinales karakteristične plazmogamije razvijaju
se u kori ecidije tipa caeo-ma (to je poseban tip ecidija za kojeg je karakteristično,
da nema peridije, nego caeoma-tip ecidije graniči direktno na staničje
biljke, tj. ko-re bora).


U tim caeo-ma-ecidijama nalaze se ecidiospore. Broj je tih ecidiospora velik,
pa to daje narančastožutu prašinu, koja je u udubinama (= caeoma) lako
uočljiva. Dapače, kad velik broj ecidiospora ispadne, to može biti čitav izbojak
pokriven narančastom prašinom.


Ecidiospore prenosi vjetar na lišće topola. Tu one kliju u kapi vode i kličnom
cijevi prodiru u unutrašnjost lista. Nakon isteka inkubacije pojave se na
naličju lista jastučići žute boje, veličine do 0,5 mm, koji ubrzo pokriju čitavu
do-nju stranu lista. Na gornjoj su strani lista uočljive žute pjege. Te pjege predstavljaju
uredospore tj. jastučiće s uredospo-rama. Uredospore. nošene vjetrom,
šire zarazu dalje, tj. one ponovno inficiraju listove to-pola i tako se zaraza ljeti
širi dalje, broj zaraženih listova na topolama sve je veći, a i pojedini su listovi
sve jače zaraženi. Kad se listovi počnu sušiti, nastaju na naličju lista ispod epiderme
teleutospo-re. Listovi otpadnu i tako gljiva u njima u obliku teleutospora
prezimi. U proljeće kliju opet teleutospore, nastaju bazidiospore i ciklus se
nastavlja.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1961 str. 40     <-- 40 -->        PDF

U pošiljkama, koje su nam stigle, nalazili smo različite posljedice napada.


Mnogi su vrhovi jednostavno zasušili, drugi su bili zakrivljeni i suhi. Neki
su opet bili zakrivljeni, ali još živi. I veličina pukotina u kori znatno< je varirala,
a isto tako i količina narančastog praha ecidiospora. Ustanovili smo, da svi
borovi reagiraju izlučivanjem smole, a naročito neke vrste (P. maritima). Kod
svih izbojaka bila je kora iznad zaraženog mjesta sve do vrha uzdužno´ smežurana.
a izbojak utanjen.


Prilikom pregleda rasadnika šumarije Trnjani imali smo prilike vidjeti kolike
su štete. Velik broj biljaka imao je suhi vrh, a druge opet po više suhih
ili polusuhih, iskrivljenih postranih izbojaka. U nasadu šumarije Kutievo u neposrednoj
blizini rasadnika većina je posađenih sadnica P. maritima bila zaražena
i vrhovi su propali.


Posljedice su napada ove bolesti vrlo neugodne, jer ako propadnu vršni
izbojci, nijedan ga postrani ne može pravilno nadomjestiti, te se razvija džbunolika
sadnica, bez vrha, te ne možemo dobiti pravilno stablo. Ustvari, sadnica
je u tom slučaju izgubljena.


Iako su mnoge sadnice, kako smo ljeti pregledom ustanovili, »regenerirale«
tj. odbacile zaražene i suhe izbojke, te nastavile rastom zaraženih izbojaka koji
su preboljeli bolest, sve su te sadnice imale vrlo loš izgled, a naročito one. gdje
je propao vršni izbojak. Takve su sadnice tj. bez vršnog izbojka neuporabljive
za sadnju, a ukoliko´ su već u nasadu, moramo ih ukloniti. U vezi s tim
potrebno je istaknuti, da neki autori smatraju da micelij te gljive perenira u
kori i da. prema tomu. na zaraženim mjestima možemo (ako zaražene izbojke
nismo odrezali) i na godinu opet očekivati novu bolest. Svakako da je pitanje
dali gljiva perenira u zaraženim izbojcima vecma važno´ i da ga treba u daljem
praćenju pojave te bolesti proučiti, prvenstveno u vezi s tim. treba li sve zaražene
izbojke odrezati, jer uvijek moramo računati s tim. da će nam u većim
rasadnicima izbjeći sušenju jedan dio slabije zaraženih izbojaka.


Pregledavajući u rasadnicima zaražene sadnice, koje su preboljele, ustanovili
smo, da napad gljive ima utjecaj i na kasniji njihov razvitak. Tako smo
uočili da su mnoge od njih razvile više pupova nego što je normalno (i do 12).
Nadalje, mnoge su sadnice imale mnogo veći broj izbojaka. koji su ostali kraći,
a imali su kratke uspravne iglice. Na nekim je izbojcima manjkao centralni pup.
Slična je opažanja zabilježio i B ö h n e r (2).


BIOLOGIJA GLJIVE


Biologija Melampsore pinitorqua-e proučena je rano. Ha rt ig (10) i


R o s t r u p (24), su. utvrdili hetereciju, a kasnije je to razradio Klebah n (16).


Gljiva dolazi na više vrsta borova. Dosada je zabilježeno (prema Gäu


mannu, 7), na Pinus sylvestris, P. montana, P. pinea. Nege r (21) još navodi


i P. Strobus. Biragh i (1) je bolest u Italiji utvrdio na P. pinaster. Mi smo


ustanovili zarazu na slijedećim vrstama: P. silvestris, P. nigra. P. strobus. P.


maritima. Prema temu, kod nas je ustanovljena i na vrstama, koje ranija lite


ratura ne bilježi.


Zanimljiva je ova činjenica, konstatirana na terenu: U jednom smo rasad


niku nalazili jaku zarazu jedne Pinus-vrsie. a druga vrsta u tom rasadniku nije


uopće bila zaražena. U drugom smo rasadniku imali obratan slučaj, u njemu


450




ŠUMARSKI LIST 11-12/1961 str. 38     <-- 38 -->        PDF

ne možemo očekivati da će se u buduće javljati redovito u takvom intenzitetu
svake godine. Stoga ne treba stvarati neku paniku, nego nastaviti s planom proizvodnje
sadnica borova i sadnjama, ali istovremeno, radi opreza i sigurnosti
treba poduzimati mjere zaštite.


PREGLED LITERATURE


Rđa Melampsora pinitorqua (A. Br.) Rostr. zabilježena je u svjetskoj literaturi
odavno i na mnogo mjesta. Bilježe je svi udžbenici šum. fitopatologije. Josifovi ć


(11) je detaljno obrađuje, navodeći da je česta pojava na mladim borovima u rasadnicima
i kulturama, s ozbiljnim posljedicama. Međutim, ne navodi ni jedan domaći
lokalitet, gdje je bolest nađena ili raširena, nego samo citira (po Vaninu) štete u
SSSR. Stoga pretpostavljamo, da je ni prof. Josifović nije na području Srbije nalazio.
Za Njemačku je bilježe Neger (2.1) i Schwerdtfeger (25), što znači da tamo
nije rijetka pojava. Prema Vanin-u (281) bolest je raširena u SSSR, gdje su zabilježene
štete i do 50—B(P/o. Ferdinand es i J org engen (5) navode da je u
Danskoj česta.
Dimitro v (4) je bilježi u Bugarskoj. Isto je tako obrađena u talijanskim
radovima (Biraghi 1, Moriondo 18, 19).


Najnovija knjiga G ä u m a n n - a (7) koja obrađuje rđe s florističkog gledišta,
navodi da je Melampsora pinitorqua raširena po čitavoj Evropi. Prema tomu, ta rđa
nije za evropske zemlje nepoznata bolest. Ipak, ti opći udžbenici ne bilježe stvarne
štete na određenim lokalitetima, nego ;to iznose specijalni radovi, od kojih ovdje
neke navodimo.


Gavriis (6) navodi velike štete u SSlSR, gdje su konstatirane zaraze ftft—S&´/o
u srednjoj! Rusiji. Peac e (22) j,e zabilježio jak napad u Kentu i Sussexu na


P. silvestris, a to isto navodi i Da y (3). M u r r a y (20) iznosi za: Englesku općenito
da štete mogu biti velike. Jörstad i Hansen (12, 13) bilježe jaku pojavu u
skandinavskim zemljama. Moriond o (18, 19) navodi velike štete u Italiji. K a nga
s (14) je ustanovio velike štete u sj. Finskoj. U Njemačkoj (Böh.ner, 2) je M. p.
vrlo ozbiljna bolest, pojava joj je česta. Isto tako, i u Francuskoj (Guyo t 9). Neki
autori (Zycha, 29, Gremmen , 8) ističu štete, ali s gledišta topole, gdje uslijed
napada ove bolesti dolazi do rane defolijacije.
Kao što se vidi, Melampsora pinitorqua je obrađena u priličnom broju radova,
što dokazuje, da je i u drugim zemljama dolazilo do velikih šteta, Karakteristično
je, da mnogi autori ističu kao karakteristiku ove bolesti, da intenzitet
napada u pojedinim godinama jako varira. Isto tako, mnogi autori ističu mišljenje,
da pojava i intenzitet ove bolesti raste paralelno s intenzitetom sadnje
borova u područjima, gdje su raširene topole iz Leuce-grupe.


SIMPTOMI BOLESTI


Melampsora pinitorqua je heterecijska rđa, što znači da tokom svog životnog
ciklusa mijenja domaćina. Ecidijska generacija dolazi na izbojcima (ev. na
iglicama) borova, a uredo — i teleuto — generacija na lišću topole iz Leuce-grupe.
Prema tomu, postoji uska veza između pojave te bolesti i kulture borova na
područjima, gdje se istovremeno u blizini borova nalaze topole iz Le?zce-grupe.
Nisu li ispunjena ta dva uslova, tj. da su borovi i topole u neposrednoj blizini,
nema opasnosti.


Simptomi su na borovima slijedeći: Na kori vršnog ili postranih mladih
(»majskih«) izbojaka u početku se javljaju pjege tamnije boje, kora je malo
uleknuta. Nakon toga se udubljenje povećava, kora raspucava i u udubljenju
nalazimo narančasti prah (to su ecidije, vidi o tom pcd biologija gljive). Oko
pukotine pojavljuje se smola. Posljedica napada je različita, što u prvom redu
ovisi o tom, dali je izboj ranije ili kasnije inficiran, te. zatim, o vremenskim




ŠUMARSKI LIST 11-12/1961 str. 37     <-- 37 -->        PDF

POJAVA KDE MELAMPSORA PINITORQUA (A. Br.) ROSTR.
NA BOROVIMA NA PODRUČJU NR HRVATSKE
Prof. Dr J. KlSPATlC


UVOD


TOKOM MJESECA maja i juna 1961 g. dolazile su u Zavod za fitopatologiju,
jedna za drugom, pošiljke različitih vrsta borova, s traženjem da se izvrši
determinacija bolesti, koja je, prema dopisima šumarija, nanijela velike štete.


Cim su prispjele prve pošiljke utvrdili smo-, da se radi o napadu jedne vrste
rđe (Uredinales) i to Melamfisora pinitorqua (A. Br.) Rostr. U roku od nekoliko
tjedana primili smo uzorke oboljelih borova (i to različitih vrsta) s područja
Hrvatske, uglavnom iz Slavonije (Trnjani, SI. Drenovac, Našice, SI. Orahovica,
Levanjska Varoš, H. Dubica i dr.). Kod svih se pošiljaka radilo o istoj bolesti,
a štete su na svim mjestima bile velike i to prvenstveno-u šumskim rasadnicima
na sadnicama, a zatim i u mladim nasadima (Kutjevo). Prema tome, bolest je
ove godine (1961) neočekivano´ zauzela široke razmjere, pa smo- u vezi s tim
odmah na nju šumarsku praksu upozorili ukratko« preko »Biltena« PŠ Komore,
Sekcije za šumarstvo. Međutim, štete koje nam je ove godine nanijela ta bolest
nisu se dale više ukloniti. Kako pak postoji mogućnost, da se u našim rasadnicima
i mladim nasadima borova i dalje javi kao- ozbiljna i vrlo štetna bolest,
potrebno je detaljnije opisati samu tu bolest i mjere obrane, tim više, jer se je
javila na čitavom području Slavonije, gdje je u planu proširenje uzgoja različitih
vrsta borova. O toj bolesti nije u našoj literaturi opširnije pisano, jer dosada,
barem koliko mi je poznato, nije bilo česta ni ozbiljna pojava. Poznato mi
je, da ju je prof. S k o r i ć (26) jednom našao (nemam podatke o lokalitetu nalaza),
a sam sam je našao 1947 g. u Zaprešiću kod Zagreba (11 km zapadno) na
2 bora. Ti rijetki nalazi, navodili su nas na misao, da je pojava te bolesti borova


kod nas rijetka i beznačajna. Međutim, ova nenadana jaka pojava dokazuje nam,
da nas u pojedinim godinama može neugodno´ iznenaditi, pa o< njoj moramo
voditi više računa. Kod njezina razmatranja treba imati u vidu da su redovito
napadnuti vršni izbojci koji se suše, te je biljka radi gubitka vršnog izbojka
bezvrijedna. O tom će biti govora i kasnije u ovom radu. Svakako nas ova nenadana
pojava u ovoj godini s obzirom da je inače nismo nalazili, navodi na
misao, da za intenzivnu pojavu te bolesti moraju u proljeće vladati posebni i
naročito- povoljni klimatski uslovi, koji, prema postojećoj literaturi, nisu dovoljno
proučeni.


Međutim, i da su ti uslovi proučeni, ne bi nam u praksi mnogo koristili, jer
ih ne možemo unaprijed znati, pa, prema tomu, moramo- poduzimati određene
mjere obrane, bez obzira dali će se bolest pojaviti ili ne, da ne bi doživjeli ponovno
neugodno iznenađenje i štete, koje smo- imali ove godine. Sigurno je, da




ŠUMARSKI LIST 11-12/1961 str. 39     <-- 39 -->        PDF

prilikama. Ako je infekcija izboja uslijedila rano, gljiva zalazi intercelularno
micelijem duboko u koru, zaraza opkoli izbojak prstenasto i izbojak se osuši.
Kod kasnije zaraze ostaje gljiva lokalizirana samo* na jednoj strani izbojka,
također uzrokujući pukotine u kori, a kako druga strana i dalje raste, to dolazi
do iskrivljenja izbojka. Kasnije se, radi geotropizma, izbojak iznad zaraženog
mjesta ponovno ispravi, tako da dobivamo ukrivljen izbojak u obliku (više ili
manje) slova »S«. Ukrivljenje na zaraženom mjestu dolazi otuda, što je na
njemu kambij odumro. Micelij zalazi u koru i, djelomično, kod jače zaraze i
u drvo, gdje, prema nekim autorima, perenira tj. ostaje više godina. Puknuta
mjesta imaju prosječnu dužinu 1—4 cm, ali se u produženju same pukotine


SI. 1.


nalazi još 1—2 cm tamna i sasušena kora. U pošiljkama, koje smo dobili, nalazili
smo i abortivnih pukotina, bez ecidija, osobito kod jačih izboja, što znači da su
isti otporniji prodiranju gljive, a vjerojatno su inficirani kasnje. Nije isključeno,
da vremenske prilike mogu spriječiti formiranje ecidija.


Mikroskopskim pregledom zaraženih izbojaka ustanovljen je micelij gljive
prvenstveno u parenhimu kore, ali isto tako i u liku i zrakama srčike.


Prema nekim autorima (Moriondo 18, 19, Biraghi 1) mogu biti zaražene
i 1-god. biljke (tada se javljaju ecidije i na iglicama). Mi, za sada, nismo
fcakvu zarazu konstatirali.