DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1961 str. 26     <-- 26 -->        PDF

the course of the season per one face (together with rest periods) — at tine mentioned
tapping method with one face on each tree — the following formula is valid:
T = (960 + n. 669) sec.
4) The location of a tapped tree is considered:


— favourable, if of the total time consumption for all operations in a season —
when tapping is performed according to the modified French system — the share
both of passage and transfers is Sa/o viz. the factor n < 1.02;


— medium favourable if the share of passages and transfers is max. 67°/o and
the factor n = 1.02—1.75; and
— unfavourable are considered those locations in which n > 1.75.
5) In trees with an x-times higher resin yield within the season than the trees
growing in the region of »Đurđevački Pijesci« (yielding 0.97 kg, per one face, the
time consumption for passage and transfers ought to be [(100 x — 4S) : 54] times
higher in order to have the resin produced weighted with equal expenditure of
labour as is the case with resin produced at »Đurđevački Pijesci«.


In »Đurđevački Pijesci« the trees of Aleppo Pine display a ca. treble resin yield
than the trees of Austrian Pine, and thus they can stand a 4.7 — times greater time
consumption for the passage and transfers than the latter ones, the resin produced
being weighted with an equal expenditure of labour force.


6) In all stand´s irrespective of the Pine species, of the standi age and of the site
quality class, there exists a definite growing-stock density and a definite number
of tapped trees in which one kg. of produced resin is on an average weighted with
the least expenditure of labour. This growing-stock density represents the optimum
density for resin-tapping.


If the actual density is higher than the optimum one, than the resin yield of
each individual tapped tree is decreased more than its corresponding expenditure
of working time, and, the actual density being lower than the optimum one, then
the time expenditure for each tree is increased more than its seasonal resin yield.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1961 str. 25     <-- 25 -->        PDF

utrošak vremena za prelaženje i prenošenja od ovih stabala, a pritom je proizvedena
smola opterećena sa jednakim utroškom radne snage.


8. Kod svih tih sastojina, bilo koje vrste bora, te bilo koje sastojinske starosti
i stojbinskog boniteta, postoji neki određeni obrast i određeni broj smolarenih
stabala, kod kojega je proizvedena smola po 1 kg prosječno najmanje
opterećena sa utroškom radne snage. Ovaj obrast predstavlja optimalni obrast
za smolarenje.


Ako je konkretni obrast veći od optimalnog, tada se više smanjuje prinos
smole svakog pojedinog smolarenog stabla nego se smanjuje njegov pripadajući
utrošak radnog vremena, a ako je konkretn obrast manji od optimalnog, tada
se utrošak radnog vremena po svakom stablu više povećava nego se povećava
njegov sezonski prinos smole.


LITERATURA:


(l)Bićani ć Branko: Potrajnost smola renja u Dalmaciji (Uređenje borovih šuma),
Šum. list broj, 6—7/195®.


(2) Bojani n
Stevan: O utrošku vremena kod radova na smolarenju i određivanju
troškova radne snage, Sum. list broj 9—10/1960.
INFLUENCE OF THE LOCATION OF TREES ON TAPPING AND OF THE
NUMBER OF FACES ON THE PAYING OFF OF RESIN-TAPPING


SUMMARY


On the basis of Stevo Bojanin´s work (2) the influence of the location of trees
(site conditions, distances between tapped trees, undershrubs and other) and of the
number of trees was established on the time consumption for resin-tapping, and on
the economy and profitableness of resin-tapping:


1) Irrespective of the location of the tree for tapping, the consumption of time
(together with rest periods) remains in general the same, while in resin-tapping
according to the modified French system it amounts for example to 560 seconds per
one face for all operations occurring in a season if 52 streaks and 4 collections of
resin be performed.


2) The time consumption for going from one tree to another as well as for
transferring the resin cups, lips etc. changes according to the location of tapped
trees.


3)For the calculation of the total time consumption for a single performance
of the individual operation per each face — when tapping according to the modified
French system, with one face opened on each tree — are valid the following formulas:


— for preparatory works Tp = (76.7 + n. 36.6) sec.
— for main works Tg = (8.7 + n. 11.5) sec.
— for final works Tz = (30.3 + n. 30.3) sec.
If the time consumption for a single going from tree to tree on an average
amounts to 8.2 sec., then the factor n = 1. M this time consumption for a single
passage is greater or lesser than 8.2 sec. then the factor n is proportionally greater
or lesser than 1.
If during a season 52 streaks and 4 resin collections are performed then for
the calculation of the total time consumption for carrying out of all operations in




ŠUMARSKI LIST 11-12/1961 str. 24     <-- 24 -->        PDF

Zaključak


1. Bez obzira na položaj stabala za smolarenje utrošak vremena za osnovne
radne operacije smolarenja (sa predasima) ostaje uglavnom isti, a kod smolarenja
sa modificiranom francuskom metodom bez stimuliranja iznosi oko 560
sekundi po jednoj bjeljenici za sve radne operacije u sezoni, ako se vrše 52 zarezivanja
stabala i 4 skupljanja smole.
2. Utrošak vremena za prelaženje od stabla do stabla, te za prenošenje
smole, lončića, slivnika i dr. mijenja se prema položaju stabala za smolarenje,
tj. prema terenskim uslovima, međusobnoj udaljenosti smolarenih stabala, podstojnom
grmlju i dr.
3. Za obračunavanje ukupnog utroška vremena za jednokratno vršenje pojedine
operacije (radnje) po svakoj bjeljenici, kod smolarenja modificiranom
francuskom metodom bez stimuliranja, sa jednom bjeljenicom na svakom stablu,
vrijede slijedeće formule:
— za pripremne radove Tp = (76,7 + n X 36,6) sek.
— za glavne radove Tg = (8,7 + n X 11.5) „
— za završne radove Tz = (30,3 + n X 30,3) „
Ako utrošak vremena za jednokratno, prelaženje od jednog do drugog stabla
prosječno iznosi 8,2 sek., tada je faktor n = 1. Ako je ovaj utrošak vremena za
jednokratno´ prelaženje veći ili manji od 8,2 sek., tada je faktor »n« proporcionalno
veći ili manji od 1.


Ako se u toku sezone izvrši 52 zarezi van ja stabala i 4 skupljanja smole,
tada za obračunavanje ukupnog utroška vremena za vršenje svih operacija u
toku sezone po svakoj bjeljenici (T), kod navedenog načina smolarenja, sa jednom
bjeljenicom na svakom stablu, vrijedi slijedeća formula:


T = (560 + n X 666) sek.


4. Položaj stabala za smolarenje smatra se:
— povoljnim, ako* od ukupno utrošenog vremena za sve radne operacije u
sezoni, kod smolarenja modificiranom francuskom metodom bez stimuliranja,
na prelaženje i prenošenja otpada do 55%, odnosno ako je faktor n < 1,02;
— srednje povoljnim, ako na prelaženje i prenošenja otpada najviše 67%,
a faktor n = 1,02 do 1,75; — a
— nepovoljnim položajima smatraju se ostali položaji, u kojem slučaju je
n > 1,75.
5. Na povoljnim i srednje povoljnim položajima nije ekonomično na stabla
postavljati više od jedne bjeljenice, tj. smolarenje sa dvije ili više bjeljenica na
stablu ekonomično je samo na nepovoljnim položajima za smolarenje.
6. Akordne plaće za smolarenje treba da budu usklađene sa normama, odnosno
sa utroškom vremena za osnovne radne operacije, te za prelaženje i prenošenja.
7. Kod stabala sa x-puta većim prinosom smole u sezoni od stabala u »Đurđevačkim
Pescima« (0,57 kg po bjeljenici) utrošak vremena za prelaženje i prenošenja
treba da bude [(100 x — 46) : 54] puta veći, da bi proizvedena smola
bila opterećena sa jednakim utroškom radne snage kao i smola u »Đurđevačkim
Pescima«.
Stabla alepskog bora imaju oko 3 puta veći prinos smole od stabala crnog
bora u »Đurđevačkim Pescima«, te prema tome mogu podnositi 4,7 puta veći




ŠUMARSKI LIST 11-12/1961 str. 23     <-- 23 -->        PDF

bjeljenica opterećena je sa 84% utroška radnog vremena koji opterećuje smolu
dobivenu smolarenjem istih stabala sa jednom bjeljenicom na stablu. Od toga
na osnovne radne operacije otpada 46%, na prelaženje i prenošenja (54 :2) =
27%, tj. polovicu utroška odgovarajućeg radnog vremena kod smolarenja sa
jednom bjeljenicom na stablu, a ostatak od [84 — (46 + 27)] = 11% otpada
na polovicu utroška vremena za obilaženje oko stabla od jedne do druge bjeljenice.


Ako se uslijed pogoršavanja položaja stabala za smolarenje, odnosno uslijed
smanjenja broja smolarenih stabala po 1 ha, utrošak vremena za prelaženje i
prenošenja kod smolarenja sa jednom bjeljenicom na stablu poveća za veličinu
Tx, tada se kod smolarenja sa dvije bjeljenice na stablu utrošak vremena koji
opterećuje jednu od tih bjeljenica povećava za Tx : 2. U momentu, kada smolarenje
sa dvije bjeljenice na stablu postane ekonomično´, kod smolarenja sa modificiranom
francuskom metodom bez stimuliranja postojat će slijedeći odnos:
(100 + Tx) : (84 + Tx/2) = 100 : 74,5. U tom slučaju je Tx = 38,8, odnosno
Tx/2 = 19,4.


To znači, da položaj stabala za smolarenje u prikazanim uvjetima koji su
vladali u »Đurđevačkim Pestima« treba da se pogorša toliko, da se utrošak vremena
za prelaženje i prenošenja kod smolarenja sa jednom bjeljenicom na stablu
poveća od 54% na (54 + Tx) = 92,8%, tj. položaj stabala za smolarenje mora
se pogoršati za (92,8 : 54) = 1,72 puta, da bi smola dobivena smolarenjem modificiranom
francuskom metodom bez stimuliranja sa dvije bjeljenice na stablu
bila jednako opterećena sa utroškom radne snage kao< i smola dobivena smolarenjem
stabala sa jednom bjeljenicom. U uvjetima, koje je osmatrao S. B., to
bi se ostvarilo´, ako bi se po´ 1 ha smolarilo (208 : 1.722) = 7Q stabala. Smanjivanjem
broja smolarenih stabala po 1 ha rentabilnost smolarenja sa dvije bjeljenice
spram smolarenja sa jednom bjeljenicom na stablu postajala bi sve izrazi
tija.


Iz ovoga proizlaze slijedeća pravila:


1. U uvjetima povoljnim za prelaženje od stabla do< stabla nije ekonomično
vršiti smolarenje bilo´ kojom metodom sa dvije ili više bjeljenica na stablu.
Pogoršavanjem tih uvjeta prelaženje od stabla do> stabla se otežava, i u izvjesnom
momentu smolarenje sa dvije ili više bjeljenica na stablu postaje jednako
ekonomično kao i smolarenje sa jednom bjeljenicom na stablu, a daljnjim pogoršavanjem
tih uvjeta postaje neekonomično smolarenje sa jednom bjeljenicom
na stablu.
2. Na povoljnim i srednje povoljnim položajima za smolarenje nije ekonomično
vršiti smolarenje modificiranom francuskom metodom bez stimuliranja
sa dvije bjeljenice na stablu, odnosno« u tim uvjetima ekonomično« je samo smolarenje
sa jednom bjeljenicom na svakom stablu. Smolarenje sa ovom metodom
sa dvije bjeljenice na stablu ekonomično je samo na nepovoljnim položajima
za smolarenje, i u tim uvjetima ga treba primjenjivati.
Vjerojatno je, da se smolarenjem »na mrtvo« na povoljnim i srednje povoljnim
položajima utrošak vremena za proizvodnju 1 kg smole još više povećava,
te se ekonomičnost, a time i rentabilnost smolarenja u tim uvjetima još
više smanjuje.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1961 str. 22     <-- 22 -->        PDF

Ne raspolažemo sa podacima, koliko iznosi prinos smole po jednoj bjeljenici,
ako se na stablima nalaze po- 3, 4 ili više: bjeljenica, spram prinosa dobivenog
postavljanjem samo jedne bjeljenice na svakom stablu, ali se ovaj prinos po
jednoj bjeljenici svakako procentualno* smanjuje. Radi pomanjkanja ovih podataka
ne možemo razmatrati, u kojim je slučajevima smolarenje »na mrtvo«
ustvari ekonomično, a kada je neekonomično, te se moramo ograničiti samo na
detaljna razmatranja ekonomičnosti smolarenja sa jednom i sa dvije bjeljenice
na stablima.


Iz gornjih podataka proizlazi, da se smolarenjem stabala prsnog promjera
30—45 cm sa modificiranom francuskom metodom »na živo*< bez stimuliranja,
u uvjetima koji su vladali na »Đurđevačkim Pestima«, ako se broj bjeljenica
poveća, i to od jedne na dvije bjeljenice na svakom stablu, smanjuje dobivena
količina smole po jednoj bjeljenici za (100—74.5) = 25,5%, a odgovarajući utrošak
radne snage smanjuje se samo za (100—84) = 16%. Prema tome, u ovom
slučaju proizvedena smola opterećena je sa (84—74,5) : 74,5 X 100) = 12.7%
većim utroškom radne snage, nego< smola koja se dobiva od istih stabala, ako bi
se na njima nalazila samo- po jedna bjeljenica.


Dakle, postavljanjem više od jedne bjeljenice na stablima do 45 cm prsnog
promjera u uvjetima smolarenja koji su vladah na »Đurđevačkim Pestima«,
nije ekonomično i opravdano.


Pitanje je, u kojem će slučaju smolarenje modificiranom francuskom metodom
bez stimuliranja sa dvije bjeljenice na svakom stablu biti ekonomično, i
kada će ga trebati primijeniti.


Prema podacima S. B-a, smola koja se dobiva iz jedne od dviju bjeljenica
na stablu, osim jednakog utroška vremena za osnovne radne operacije kao kod
smolarenja sa jednom bjeljenico´m na stablu, opterećena je sa polovicom prosječno
utrošenog vremena za prelaženje i prenošenja, te sa polovicom vremena
potrebnog za obilaženje oko stabla od jedne do druge bjeljenice. Povodom
ovoga, povećavanjem utroška vremena za prelaženje i prenošenja, tj. pogoršavanjem
položaja stabala za smolarenje ukupni utrošak radne snage kod smolarenja
sa jednom bjeljenicom na svakom stablu brže raste nego ukupni utrošak
radne snage po jednoj bjeljenici, ako se na svakom stablu nalaze dvije bjeljenice.
Rezultat ovoga jest taj, da kod pogoršavanja položaja stabala za smolarenje
nastaje sve veća razlika između utroška radne snage kod smolarenja sa jednom
bjeljenicom i utroška radne snage koji opterećuje jednu od dviju bjeljenica na
svakom stablu.


Smolarenje sa dvije bjeljenice na stablu postat će jednako ekonomično kao
i smolarenje sa jednom bjeljenicom na stablu u onom slučaju, kada odnos utroška
radne snage koji opterećuje jednu od dviju bjeljenica na stablu spram
utroška radne snage kod smolarenja istog stabla sa jednom bjeljenicom bude
isti kao i odnos između njihovih prinosa na smoli po jednoj bjeljenici. Prema
tome, uz naznačeni način smolarenja, smolarenje sa dvije bjeljenice na stablu
postat će jednako ekonomično kao* i smolarenje sa jednom bjeljenicom na stablu
u onom slučaju, kada smola dobivena iz jedne od dviju bjeljenica na stablu bude
opterećena sa 74,5% od utroška radne snage, koji opterećuje smolu dobivenu
smolarenjem istih takvih stabala sa jednom bjeljenicom na stablu.


Kako je već navedeno, kod smolarenja sa dvije bjeljenice na stablu, u konkretnom
slučaju kojega je osmatrao S. B., smola dobivena iz svake od ovih dviju




ŠUMARSKI LIST 11-12/1961 str. 21     <-- 21 -->        PDF

Uz jednake terenske uvjete, ako se broj smolarenih stabala po 1 ha smanji,
to smanjenje ne djeluje nepovoljno na rentabilnost smolarenja, ako je time prouzročeno
povećanje prinosa smole po jednom stablu proporcionalno sa povećanjem
utroška vremena za sve radne operacije smolarenja i ako su materijalni
troškovi smolarenja srazmjerno maleni.


Iz ovoga izlaganja, također, slijedi, da bi se mlade guste sastojine u bilo kojim
terenskim uvjetima smolarilo uz jednak utrošak radne snage po< 1 kg smole, ako
bi se na primjer po 1 ha smolarenje proširilo na četiri puta veći broj stabala,
i ako bi se po svakom stablu proizvelo- prosječno samo za 1,54 puta manje smole.
Ovo proizlazi iz činjenice, da se tokom svake smolarske sezone izvrši većinom
oko 52 zarezivanja stabala, i da ukupni utrošak vremena za sve operacije u toku
sezone po jednoj bjeljenici, ako- je n = 1 iznosi 1224 sek., a ako je n = 2, tada
iznosi 1889 sek.


Ova činjenica nešto djeluje i na skraćivanje ophodnje najveće vrijednosti
smole, odnosno na pomicanje najpovoljnijeg razdoblja smolarenja prema mlađim
debljinskim stepenima (1).


III


Općenito se smatra, da se povećavanjem broja bjeljenica na smolarenim
stablima, a naročito smolarenjem »na mrtvo-«, u svakom slučaju povećava
ekonomičnost i rentabilnost smolarenja. Stoga se redovno predviđa i provodi
smolarenje »na mrtvo-« kod proreda, te kod oplodne sječe, dakle u uvjetima,
kada po 1 ha često ima dosta veliki broj stabala za smolaernje, da bi se na taj
način navodno povećala rentabilnost smolarenja.


Međutim, podaci S. B-a pokazuju, da je ova pretpostavka u mnogim slučajevima
pogrešna, i da je povećavanje broja bjeljenica na smolarenim stablima,
a naročito uvođenje smolarenja »na mrtvo« ako se smolari veliki broj
stabala po 1 ha, većinom neekonomično-, odnosno da je u tim uvjetima najrentabilnije
smolarenje sa jednom bjeljenicom na svakom stablu, bez obzira na
debljinu tih stabala.


Naime, prema podacima S. B-a, kod osmatranog smolarenja u »Đurđevačkim
Pescima« utrošak vremena po- jednoj bjeljenici za sve radne operacije
u sezoni, kod smolarenja sa 2 i više bjeljenica na stablu, smanjuje se prema
utrošku vremena za, smolarenje sa jednom bjeljenicom na stablu, i iznosi:


— kod smolarenja sa 2 bjeljenice na stablu . . oko- 84%,
— kod smolarenja sa 3 bjeljenice na stablu . . oko 78,5%, — a
— kod smolarenja sa 4 bjeljenice na stablu . . oko 76% od ukupno
utrošenog vremena po bjeljenici za sve radne operacije u sezoni, ako se na svakom
takvom stablu nalazi samo po jedna bjeljenica.
Broj mogućih bjeljenica na stablu kod smolarenja »na živo« ovisan je o
debljini stabla, te se na stablima do- 30 cm prsnog promjera (do- 90 cm opsega)
može postaviti po jedna bjeljenica, a na stablima od 30—45 cm prsnog promjera
(od 90—140 cm o-psega) po dvije bjeljenice (1).
Prema podacima Oudin-a (2), ako se na stablima prsnog promjera
30—45 cm (opsega od 90—140 cm) nalaze po dvije bjeljenice, tada prosječni
prinos smole po jednoj od ovih bjeljenica iznosi u prosjeku svega 74,-5% od prinosa
koji se dobije, ako se na istim stabjima nalazi samo po jedna bjeljenica.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1961 str. 18     <-- 18 -->        PDF

— ako se broj stabala na izvjesnoj površini poveća n-puta, tada se prosječna
udaljenost između stabala smanji 1 n-puta.
Na primjer, ako> se u konkretnom slučaju broj stabala koja se smolari na
1 ha smanji 4-puta (od 208 na 52 stabla), tada se međusobna udaljenost stabala
povećava 2-puta (od 6,39 na 12,78 m), ili, ako bi se broj stabala po> 1 ha povećao
za 1.5 puta (od 208 na 312 stabala), tada bi se međusobna udaljenost smanjila za
V U5 = 1,225-puta .(od 6,39 na 5,22 m).


Prema tome, smanjivanjem broja stabala na izvjesnoj površini n-puta, povećava
se utrošak vremena za prelaženje od stabla do stabla za 1 n-puta, — i
obratno, povećavanjem broja stabala na izvjesnoj površini n-puta, smanjuje se
utrošak vremena za prelaženje \ n-puta. Ovo važi i za utrošak vremena za
prenošenje smole i dr. materijala. Utrošak vremena za osnovne radne operacije
smolarenja, međutim, u svakom slučaju ostaje isti.


Ako bi se u gospodarskoj jedinici »Đurđevački Pesci«, ili nekoj drugoj sastojim
sa sličnim položajem stabala za smolarenje, na 1 ha smolarilo 52 stabla
na isti način, ali samo s jednom bjeljenicom na svatom stablu, tada bi se utrošak
vremena za prelaženje od jednog stabla do- drugog, a i za iznošenje smole i prenose
lončića i dr. podvostručio, dočim bi utrošak vremena za osnovne radne
operacije ostao isti, te bi ukupni utrošak vremena po svakoj bjeljenici za jednokratno
vršenje pojedine operacije u prosjeku iznosio:


— za pripremne radove za 32% više, tj. 113,3 X 1.32 = . . 149.9 sek.
— za glavne radove za 57% više, tj. 20,2 X 1,57 = 31,7 „
— za završne radove za 50% više, tj. 60,6 X 1,50 = . . . 90,9 „ ,
a radne norme u tom slučaju bile bi slijedeće:
— za pripremne radove 193 bjeljenica
— za glavne radove 903 „
— za završne radove 316 ,,
Uz zarezivanje stabala svakog trećeg dana, jedan radnik bi u tom slučaju
mogao smolari ti 2709 stabala,´a njegova sezonska proizvodnja smole, uz isti prinos
smole po 1 bjeljenici, iznosila bi 1544 kg. Prosječna dnevna norma za glavne
radove bila bi 9,9 kg smole.


Na utrošak vremena za prelaženje od stabla do stabla i za prenošenja, osim
međusobne udaljenosti stabala, u znatnoj mjeri utječu i razne druge okolnosti,
kao što su terenski uslovi (strmost terena, kameni tost i dr.), zatim vrsta i gustoća
podstojnog grmlja itd.


Ako se za prelaženje od stabla do stabla i prenošenja do pomoćnog stovarišta,
koje se nalazi unutar smolarene sastojine ili na njenom rubu, troši n-puta
toliko vremena koliko on iznosi u uvjetima koji vladaju u »Đurđevačkim Peseima
«, uz primjenu približno´ jednakog naprezanja po- jedinici vremena i istog
načina smolarenja (modificirani francuski način bez stimulacije), bez obzira koji
su faktori to prouzročili, tada smatramo, da je u tom sluđaju položaj stabala za
smolarenje n-puta lošiji. U tom slučaju, za obračunavanje ukupnpg utroška vremena
za jednokratno vršenje pojedine operacije po Svakoj bjeljenici (T% kod.
smolarenja modificiranom francuskom metodom bez stimulacije, mogu poslužiti
slijedeće formule:


423




ŠUMARSKI LIST 11-12/1961 str. 17     <-- 17 -->        PDF

/
(stabala), dočim za glavne radove (zarezivanje stabala, sakupljanje i iznošenje
smole, sa eventualnim izlijevanjem vode iz lončića) kao korisni učinak kojega
je moguće naknadno mjeriti služi količina predane smole.


U slučaju, kojega je osmatrao S. B., kod smolarenja sa 1 bjeljenicom na
svakom pojedinom stablu, utrošak vremena po svakoj bjeljenici za jednokratno
vršenje pojedine operacije u prosjeku je iznosio:


— Za pripremne radove 113,3 sek., od čega na prelaženje od stabla do stabla,
te na iznošenje smole i prenose lončića i dr. otpada oko 32% (36,6 sek.), a na
osnovne radne operacije oko 68% (76,7 sek.).
— Za glavne radove, uzevši prosjek za slučajeve s odlijevanjem i bez odlijevanja
vode, svega 20,2 sek., od čega na prelaženje i iznošenja otpada oko 57%
(11,5 sek.), a na osnovne radne operacije oko 43% (8,7 sek.).
— Za završne radove 60,6 sek., od čega na prelaženje i iznošenje otpada oko
50% (30.3 sek.), a na osnovne radne operacije oko 50% (30, 3 sek.).
Prema tome, za smolarenje modificiranom francuskom metodom bez stimulatora
uz naznačene uvjete rada i prelaženja, tj. na označenom položaju stabala
za smolarenje, vrijede slijedeće radne norme za 8-satno radno vrijeme:


— za pripremne radove 255 bjeljenica
— za glavne radove 1420 ,,
— za završne radove 475 ,,
Da se dobije norma za glavne radove u količini proizvedene smole potrebno


je prethodno ustanoviti prosječni prinos smole po jednom stablu. U gornjem
slučaju, ako se zarezivanje vrši svaki treći dan, tada jedan radnik može smolariti
4260 stabala, s tim, da sam vrši sve osnovne radne operacije, te prenošenje
smole, odnosno lončića i dr. Ako< je prinos smole po 1 bjeljenici 0,57 kg, kako
je to bilo u konkretnom slučaju, tada sezonski učinak za glavne radove iznosi
2428 kg smole, uz uvjet, da smolarenje vrši samo sa jednom bjeljenicom na
svakom stablu. Prosječna dnevna norma se dobije, da se sezonski učinak (2428
kg) podijeli sa brojem radnih dana utrošenih za glave radove (52 X 3 = 156),
i u ovom slučaju iznosi 15,56 kg smole.


Na veličinu radnih normi kod smolarenja, uz određeni način smolarenja i
određeni prinos, smole po bjeljenici (stablu), odlučnu ulogu ima položaj stabala
za smolarenje. Ako se položaj stabala za smolarenje pogoršava, proporcionalno
se produljuje vrijeme za prelaženje od stabla do stabla i za prenošenja, i ono
procentualno sve više učestvuje u ukupno utrošenom vremenu za sve radne
operacije u sezoni.


Jedan od važnih činilaca, po kojemu se određuje kakav je položaj stabala
za smolarenje, i koji znatno utječe na prosječni utrošak vremena za prelaženje
od stabla do stabla, jest međusobna udaljenost smolarenih stabala, a s time
u vezi i broj smolarenih stabala po 1 ha. Ako´ se povećava međusobna udaljenost
stabala, proporcionalno se povećava i vrijeme prelaženja od stabla do stabla,
uz uvjet, da su ostali činioci položaja stabala za smolarenje ostali isti.


Iz formule Bauersachs-a za određivanje udaljenosti stabala (u) iz
površine sastojine u m2 (P) i broj stabala (N), koja glasi: u = 0,922 VP/N
proizlazi slijedeće pravilo:


— ako se broj stabala na izvjesnoj površini smanji n-puta, tada se je prosječna
udaljenost izm»^" +;h stabala povećala za n-puta, i obratno,


ŠUMARSKI LIST 11-12/1961 str. 16     <-- 16 -->        PDF

I


Stevo B o j a n i n je utvrdio (2), da promjena svojstava terena, zatim visina
i gustoća podrasta, međusobna udaljenost stabala neznatno utječu na utrošak
vremena za osnovne radne operacije smolarenja, dočim u velikoj mjeri utječu
na brzinu kretanja odnosno na utrošak vremena za prelaženje od_stabla do stabla,
te za iznošenje odnosno prenošenje smole, lončića, alata i drugog materijala
do pomoćnog stovarišta.


Osnovne radne operacije kod smolarenja jesu: orumenjavanje stabala,
raspodjela lončića i poklopčića, postavljanje lončića i slivnika ´na stabla, zarezivanje
stabala uz eventualno odlijevanje vode (kišnice), sakupljanje smole,
struganje strušca, te skidanje čavala i slivnika uz skupljanje lončića i poklopčića.
Kod stimuliranog smolarenja u osnovne radne operacije spada i špricanje
bjeljenica sa simulatorom (razređenom kiselinom ili dr.).


Ispitivanje utroška veremena kod smolarenja na pojedine radne operacije
vršio je Stevo Bojanin na području šumarije Đurđevac u gospodarskoj jedinici
»Đurđevački Peski«. Po 1 ha smolareno´ je 208 stabala, uglavnom P. nigra i nešto


P. silvestris. Stabla su po sastojini dosta jednolično rasprostranjena, a njihova
međusobna srednja udaljenost iznosila je 6,39 metara. Smolarenje je vršeno na
modificirani francuski način, u četvrtoj godini smolarenja, bez stimulatora. Tlo
je ravno, bez kamena, sa srednje jakim podrastom kupine, ali ovaj podrast u
manjoj mjeri smeta kretanju radnika po´ sastojim, jer su staze od stabla do stabla
prilično očišćene cd ovog podrasta. Smola je iznošena do prosjeke, gdje se
je nalazilo bure, a isto tako lončići, poklopčići, slivnici i čavli prenašani su do
prosjeke. Radnik, koji je vršio´ smolarenje, dobro je uvježban u poslu i savjestan
je, a star je 32 godine. Od smolarenih stabala bilo´ je 78.5% s jednom bjeljenicom,
19,8% sa dvije, 1,2% sa tri i 0,5% sa četiri bjeljenice.
Prema dobivenim podacima S. B-a, kod smolarenja stabala sa jednom bje-
Ijenicom ukupni utrošak vremena po jednoj bjeljenici za sve radne operacije
u toku sezone iznosio je 1.226 sek., s tim, da su tokom sezone izvršena ukupno
52 zarezivanja stabala i 4 skupljanja smole.


Od ovog ukupno utrošenog vremena za sve radne operacije u sezoni otpalo
je:


— na osnovne radne operacije sa predasima 560 sek., tj. oko 46%, a
— na prelaženje od stabla do stabla (oko 52%), te iznošenje smole, odnosno
prenošenje lončića, poklopčića, slivnika i čavala, sa predasima (oko 2%) svega
666 sek., tj. oko 54%.


S. B. nije rasporedio predahe u toku rada na osnovne radne operacije i na
prelaženja, te je u. ovom slučaju ova raspodjela izvršena na bazi važećeg propisa,
da kod rada (na jednom stalnom radnom mjestu) dnevni odmor iznosi
V2 sata, tj. 6,25% od ukupno utrošenog vremena za rad (8 sati dnevno), i na bazi
uobičajene prakse, da kod hoda (prelaženja) odmori prosječno, iznose oko 18%.
U praksi se obično vrši plaćanje smolarskih radnika po korisnom učinku,
kojega je moguće naknadno kontrolirati i mjeriti, i to posebno za pripremne
odnosno završne radove, a posebno za glavne radove. Za pripremne radove
(orumenjavanje stabala, raspodjela lončića i poklopčića sa prenosom, te postavljanje
lončića i slivnika), a isto tako i za završne radove (struganje strušca,
sakupljanje i iznošenje lončića i poklopčića, te skidanje i iznošenje čavala i slivnika),
kao korisni učinak koga je moguće naknadno´ mjeriti služi broj lončića




ŠUMARSKI LIST 11-12/1961 str. 15     <-- 15 -->        PDF

O UTJECAJU POLOŽAJA STABALA ZA SMOLARENJE I BROJA
BJELJENICA NA EKONOMIČNOST I RENTABILNOST SMOLARENJA


Ing BRANKO BlCANlC


IAKO JE OPĆENITO POZNATO, da položaj stabala za smolarenje i broj
bjeljenica na pojedinom stablu imaju velik utjecaj na ekonomičnost i rentabilnost
smolarenja, ipak je malo´ poznata zakonitost toga utjecaja. Kod nas dosada
nitko nije proučavao tu zakonitost, te nije bilo ni moguće, da bi se njegovom
primjenom u praksi moglo utjecati na povećanje rentabilnosti smolarenja, iako
je rentabilnost smolarenja povremeno dolazila u pitanje radi nepredviđenih
okolnosti, koje nisu bile na dohvatu djelovanja proizvođača smole.


Pod položajem stabala za smolarenje u ovom članku smatra se zbir svih
onih činilaca, koji utječu ili na prosječni utrošak vremena za prelaženje od jednog
smolarenog stabla do drugog (terenski uslovi, međusobna udaljenost stabala,
podstojno grmlje i dr.) i za prenošenje smole, lončića i dr. materijala do pomoćnog
skladišta, ili na prosječni godišnji prinos smole po 1 ha određene vrste i
starosti stabala (broj smolarenih stabala po> ha, sklop, ekspozicija i dr.). Prema
tome položaj stabala za smolarenje može se osmatrati sa dva aspekta:


— prvo, sa gledišta njegova utjecaja na utrošak vremena za prelaženje od
stabla do stabla i za prenošenje smole, lončića i dr, materijala.
—i i drugo, sa gledišta njegova utjecaja na prosječni godišnji prinos smole
po ha određene vrste i starosti stabala.
U oba ova slučaja radi se o utjecaju položaja stabala za smolarenje na ekonomičnost
i rentabilnost smolarenja.
Podaci Steve B o j a n i n a (2) doprinijeli su, da se pomoću njih može pristupiti
rasvjetljavanju utjecaja položaja stabala i broja bjeljenica na utrošak
vremena za smolarenje. te na ekonomičnost i rentabilnost smolarenja, kao i
ustanovljenju zakonitosti koja u tome vlada.


U ovom članku ne razmatra se utjecaj položaja stabala na prosječni godišnji
prinos smole po- 1 ha, odnosno ne razmatra se, koji broj stabala neke vrste borova
i koje starosti, uz određene stojbinske prilike i određeni način smolarenja,
treba da bude na 1 ha, da ibi prosječni godišnji prinos smole bio najveći. Ove
podatke mogu dati samo dugotrajna i svestrana naučna ispitivanja.


Razmatranja iz ovog članka treba da korisno posluže našem šumarstvu u
povećavanju ekonomičnosti i rentabilnosti smolarenja. a osim toga da ukazu na
potrebu za daljnje utvrđivanje tehničkih normi smolarenja analitičko-proračunskom
metodom normi ran ja, na što- se dosada u praksi nije obraćala ni kakova
pažnja. Dužnost mi je, da izrazim veliku zahvalnost kolegi ing. Stevi Bojaninu,
koji mi je dao na raspolaganje sve potrebne podatke koje je imao, i na taj način
mi omogućio, da dođem do što tačnijih zaključaka.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1961 str. 20     <-- 20 -->        PDF

Položaj stabala za smolarenje predstavlja, dakle, vrlo važan faktor, koji
može znatno povećati ili smanjiti utrošak vremena za smolarenje, a prema tome
može znatno utjecati na rentabilnost smolarenja. Naročito one vrste borova, čija
stabla imaju srazmjerno dosta malen prinos smole (crni i bijeli bor), kao i stabla
alepskog bora koja radi posebnih razloga imaju malen prinos smole (mlada stabla
i dr.) ne podnose smolarenje na nepovoljnim položajima. Pošto stabla alepskog
bora imaju oko tri puta veći sezonski prinos smole od stabala crnog bora
iste starosti, smolarenje alepskog bora može podnijeti tri puta (300%) veći utrošak
vremena po bjeljenici nego smolarenje crnog bora. Uzme li se pritom u
obzir, da je od ukupnog utroška vremena kod smolarenja crnog bora u »Đurđevačkim
Pestima« na osnovne radne operacije otpadalo oko 46%, proizlazi,
da kod smolarenja odraslih stabala alepskog bora utrošak vremena za prelaženje
i prenošenja može biti [(300´—46) : 54] — 4,7 puta veći, da bi proizvedena
smola bila opterećena sa jednakim utroškom radne snage. Uz jednake terenske
uslove i jednaku prohodnost podstojnog grmlja, po 1 ha mora biti za cea 22 puta
manje stabala alepskog bora nego crnog, da bi utrošak radne snage za proizvod
1 kg smole bio jednak. To znači, da bi smola koja bi bila proizvedena sa cea


(208 : 22) = 9,5 stabala alepskog bora po 1 ha, ako bi terenski uslovi bili isti
kao u »Đurđevačkim Pestima«, po 1 kg bila opterećena sa istim utroškom radne
snage kao> i smola dobivena sa odnosnih 208 stabala crnog bora. Ova činjenica
daje ogromnu ekonomsku prednost smolarenju alepskog bora pred smolarenjem
crnog i bijelog bora.
Jedan od problema smolarenja predstavlja pitanje, kada postaje ekonomično
smolarenje mladih stabala, čiji je prinos smole srazmjerno dosta malen, odnosno
kada ta stabla postaju zrela za smolarenje (1). Pritom se uglavnom radi ili o
uvođenju u smolarenje mladih jednodobnih borovih sastojjna ih o uvođenju
u smolarenje tankih stabala u prebornim šumama, gdje se već vrši smolarenje
stabala koja pripadaju određenim debljinskim stepenima. Kod rješavanja ovog
problema u svakom konkretnom slučaju treba uzeti u obzir povećanje broja
smolarenih stabala na dotičnoj površini, a s time i nastalo smanjenje utroška
vremena za prelaženje od stabla do stabla i za prenošenja. U slučaju, ako se
radi o uvođenju u smolarenje novih stabala koja se nalaze uz put za smolarenje
starih stabala, tada je ustvari smola dobivena iz tih novih stabala opterećena
samo sa utroškom vremena za osnovne radne operacije (bez vremena za prelaženje
i prenošenja), a taj u svakom slučaju opterećuje smolu sa manje od polovicu
ukupno utrošenog vremena za proizvodnju 1 kg smole.


II
Iz prednjeg izlaganja proizlazi, da se povećanjem prosječne međusobne udaljenosti
smolarenih stabala povećava utrošak radne snage za proizvodnju 1 kg
smole, tj. da se smanjuje rentabilnost smolarenja. Ovo, međutim, vrijedi samo
u slučaju, ako prinos smole po stablu ostaje isti, bez obzira na međusobnu udaljenost
smolarenih stabala. U stvarnosti, povećavanjem međusobne udaljenosti
smolarenih stabala do izvjesne mjere, većinom povećava se prinos smole po stablu,
jer s jedne strane zasjena {gusto sklopljene sastojine) smanjuje prinos smole
po stablu, a prirašćivanjem i starenjem stabala do izvjesne dobe taj prinos se
povećava. Dakle, ove dvije činjenice, tj. povećavanje utroška radne snage i povećavanje
prinosa smole, u pogledu rentabilnosti smolarenja djeluju u suprotnom
pravcu.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1961 str. 19     <-- 19 -->        PDF

— za pripremne radove Tp = (76,7 + n X 36,6) sek.
— za glavne radove Tg = (8,7 + n X 11,5) „
— za završne radove Tz = (30,3 + n X 30,3) „
Radne norme za smolarenje u tom slučaju iznosit će:
— za pripremne radove . . [28800 : (76,7 + n X 36,6)] bjeljenice
— za glavne radove . . . [28800 : (8,7 + n X 11,5)]
— za završne radove . . . [28800 : (30,3 ´+ n X 30,3)]
Ako se za jednokratno prelaženje od jednog stabla do drugog troši prosječno
po 8,2 sek., tada je n = 1. Međutim, smanjivanjem ovog prosječnog utroška
vremena ispod ili povećavanjem iznad 8,2 sek., faktor »n« se proporcionalno
smanjuje ili povećava.


Naročito na položajima koji su krševiti, strmi i gusto obrašteni grmljem,
a sa dosta rijetkim stablima za smolarenje, prosječno vrijeme za prelaženje i
vrijeme za prenošenja srazmjerno je dosta dulje nego u slučaju kojega je osmatrao
S. B., te na prelaženje i prenošenja (sa predasima) otpada veliki dio od
ukupno utrošenog vremena za sve radne operacije smolarenja u sezoni, tj. dosta
više nego je to bk> slučaj u gospodarskoj jedinici »Đurđevački Pesci«, gdje iznosi
više od polovicu toga vremena (preko 54%). U tom slučaju će »n« biti dosta
veći od 1.


Po našem mišljenju, položaj stabala za smolarenje može se smatrati povoljnim,
ako kod smolarenja francuskom metodom bez stimulacije, sa jednom bjeljenicom
na svakom stablu, od ukupno utrošenog vremena za sve radne operacije
u sezoni na prelaženje i prenošenja otpada najviše 55%, odnosno*, ako se
u terenskim uvjetima smolarenja koji vladaju u »Đurđevačkim Pescima« po
1 ha smolari najmanje 200 stabala, ili ako´ se (bez obzira na terenske uvjete) za
jednokratno prelaženje od stabla do stabla kod zarezivanj a stabala (bez odlijevanaj
vode iz lončića) prosječno troši ispod 8,4 sekunde;


— srednje povoljnim položajem stabala za smolarenje smatramo onaj položaj,
kod kojega, prilikom smolarenja francuskom metodom bez stimuliranja, sa
jednom bjeljenicom na svakom stablu, od ukupno utrošenog vremena za sve
radne operacije u sezoni na prelaženje i prenošenja otpada najviše 67%, odnosno
ako se u terenskim uvjetima »Đurđevačkih Pesaka« po´ 1 ha smolari najmanje
70 stabala, ili ako se (bez obzira na terenske uvjete) na jednokratno prelaženje
od stabla do stabla kod zarezivanja stabala (bez odlijevanja vode) prosječno troši
od 8,4 do 15 sekundi; — dočim
— nepovoljnim položajima za smolarenje smatramo sve one položaje, kod
kojih su uvjeti za prelaženje od stabla do stabla i za prenošenja još nepovoljniji,
te je utrošak vremena (bez obzira na terenske uvjete) za jednokratno prelaženje
od stabla do stabla prosječno veći od 15 sekundi, a od ukupno utrošenog vremena
za sve radne operacije u sezoni, kod smolarenja francuskom metodom
bez stimuliarnja, sa jednom bjeljenicom na svakom stablu, na prelaženje i prenošenja
otpada više od 67%.
U naprijed navedenim formulama za obračunavanje utroška vremena za
jednokratno vršenje pojedine operacije po svakoj bjeljenici (T) kod smolarenja
modificiranom francuskom metodom bez stimuliranja, faktor »n« iznosi:


— kod povoljnih položaja za smolarenje . . . . n < 1,02
— kod srednje povoljnih položaja n = 1,02 do 1,75
— kod nepovoljnih položaja . n
> 1,75