DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1961 str. 73     <-- 73 -->        PDF

reformi — a upravo to je bila svrha podržavljenju
uprave — nije se naišlo na potporu
ni kod uživaoca šuma, ni kod državnih
nadzornih vlasti.


G.-1925. premješten je Ministarstvu šuma
i rudnika u Beogradu, gdje je bio v. d.
načelnika općeg odjela, komunalnih šuma,
pošumljavanja i obavljao poslove ;šefa odsjeka
za taksaciju, zatim v. d. šefa odsjeka
za vrhovni nadzor nad šumama. Od 1932.
do 1933. vršio je dužnost generalnog direktora
Šipada u Sarajevu, na kojem je položaju
odmah pokušao eksploataciju
usmjeriti kolosjekom, povoljnim za sačuvanje
bosanskih šuma.


Po povratku na prijašnji položaj u Ministarstvu
posebno se bavio problematikom
krajiških imovnih općina, te je u tu
svrhu izdao g. 1937. vrlo dobro dokumentiranu
monografiju »Krajiške imovne općine
«, u kojoj je prikazao stvarno stanje,
ali i zabrinjavajuće perspektive, zbog kojih
je apelirao na tadanju vlast, da preuzetu
stručnu upravu na i. o. prenese na
državni budžet, kako je to zakonskim propisima
bilo i predviđeno.


DRUŠTVENE VIJESTI


XIII KONGRES INTERNACIONALNOG
SAVEZA ŠUMARSKIH ISTRAŽIVAČKIH
USTANOVA (IUFRO)


Kongres je održan u Beču u vremenu
od 10—18. septembra 1961. godine. 10. septembra
održana je sjednica Permanentnog
komiteta. U septembru izvršeno je svečano
otvaranje kongresa i sjednice Internacionalnog
Savjeta. Toga i slijedećih dana
održane su sjednice pojedinih sekcija.
Kongres je radio u slijedećim sekcijama:


01 — šumarska bibliografija (vodi prof.


E.
Saari, Helsinki)
11 — opći uticaj šuma (vođi prof. M.
G.
Wilm, New York)
21 — nauka o šum. staništu (vodi prof.
Ade Philippis, Firenza)
22 — šum. genetika ( vodi Dr C. Svrach
Larsen)
23 — uzgoj šuma (vodi prof. dr M. Leihundgut,
Ziirich)
24 — zaštita >šuma (vodi prof. A. Biraghi,
Firenza)
25 — uređivanje šuma (vodi prof. dr
Fehim
Firat, Istambul)
31 — šumar, ekonomika (vodi prof. dr


J.
Speer, Miinchen)
32 — organizacija rada (vodi prof. U.
Sundberg, Stockholm)
41 — fiz. kem, upotreba šum. produkata
(vodi prof. J. Campredon. Pariš)


Po kreiranju Banovine Hrvatske premješten
je g. 1939. odjelu za šumarstvo
Banske vlasti u Zagrebu, u svojstvu šefa
za tafcasciju, na kojem je položaju- ostao
do okupacije, g. 1941. Tad je obavljao dužnost
pročelnika odjela -za uzgoj i uređenje
šiuma.


Po oslobođenju postavljen je za referenta
u odijelu za uređenje šuma, zatim za
referenta u odsjek za plansku privredu. G.
1946. premješten je Institutu za šumarska
i lovna istraživanja u svojstvu referenta
za pitanja iz uređenja šuma, i umirovljen


g. 1949. Po umirovljenju nastavio je sa
uređivanjem šuima kod komuna Jastrebarsko
i Ludbreg, zatim kod Šumskog gospodarstva
Sisak, gdje ga je i smrt zatekla.
Osim spomenute publikacije o imovnim
općinama, izdao je u Šumarskom listu ove
stručne rasprave: Agrarna reforma s obzirom
na prilike u Gornjoj Krajini; Doprinos
Biđ-Bosutske vodne zadruge sa strane
Brodske i Petrovaradinske imovne općine;
Tablice drvnih masa hrasta lužnjaka za
područje NR Hrvatske.


Na sjednicama sekcija održani su mnogobrojni
referati naučnih radnika iz razriih
zemalja. Jugoslaveni su sudjelovali sa 16
predstavnika od kojih su 7 održali svoje
referate.


Učesnike je primio načelnik grada Beča_
i ministar poljoprivrede i šumarstva
Austrije.


Na koncu je izabrano novo predsjedništvo
(prof. dr Speer, Miinchen) i permanentni
komitet u koji je ušao ponovo predstavnik
Jugoslavije prof. Tomo Bunuševac.


Od 18—19. septembra održane su stručne
ekskurzije iz uzgajanja šuma, zaštite
šuma i tehnike u šumarstvu.


M.
A.
SIMPOZION O PROBLEMIMA PEDOLOGIJE
I DUBRENJA U INTENZIVNOJ
ŠUMSKOJ PROIZVODNJI


Maglaj, juna 1961.


Jugoslavenski savjetodavni centar za
poljoprivredu i šumarstvo organizirao je
simpozion o problemima pedologije i đubrenja
u intenzivnoj šumskoj proizvodnji
koji je održan u vremenu od 20—22 juna
1951 g. u Maglaju i na terenu. Prisustvovalo
je oko 35 učesnika, šumarskih
stručnjaka za pedologiju i uzgoj šuma:


403




ŠUMARSKI LIST 9-10/1961 str. 74     <-- 74 -->        PDF

predstavnika šumarskim fakulteta, instituta,
Saveza poljoprivredno-šumarskih komora,
šumskih gospodarstava, biroa za
projektiranje u šumarstvu i drugih šumarskih
organizacija.


Sastanak je otvorio pom. direktora ing.


D. Bura, pozdravio prisutne u ime Jugoslavenskog
savjetodavnog centra i iznio
razloge koji su diktirali organiziranje ovog
zbora.
Za simpozion pripremljeni su slijedeći


´ referati: »Zemljišta Jugoslavije sa gledišta
iskorištavanja u šumskoj proizvodnji«
prfof. dr M. Ćir´ića, zatim referat »Tumačenje
i praktična korišćenja analitičkih
podataka glavnih tipova zemljišta u šumarskoj
proizvodnji« prof. dr M. Anti ć
a, te referat dr B. Popovića: »Primena
đubriva u šumarskoj proizvodnji«.


U okviru prvog referata učesnicima je
prof. dr C i r i ć prikazao nomenklaturu i
karakteristike glavnih tipova tala Jugoslavije
sa gledišta iskorištavanja u šumarskoj
proizvodnji. Autor je svrstao pojedine
jedinice tala prema njihovim proizvodnim
svojstvima u IV proizvodne grupe,
iznoseći pri tome i osnovne principe agrotehnike
kod različitih oblika šumskog gospodarenja.
U prvu grupu svrstana su tla
sposobna za uzgoj intenzivnih šumskih
kultura, bilo da se mogu iskoristiti bez
prethodnih melioracija ili da zahtijevaju
te melioracije. U drugu grupu svrstana su
šumska tla visokog proizvodnog potencijala,
a u treću šumska tla ograničenih proizvodnih
mogućnosti i najzad, neproduktivna
tla na kojima šuma ima pretežno
zaštitnu ili meliorativnu funkciju.


Predavanje je bilo popraćeno prikazivanjem
vrlo uspjelih dijapozitiva glavnih
tipova tala, što je znatno doprinijelo upoznavanju
zainteresiranih šumarskih stručnjaka
sa fizionomijom ovih tipova tala.


Referat prof. dr A n t i ć a obuhvatio je
metode ispitivanja tala za šumarsku proizvodnju.
Naime, ispitivanja kvantitativnih
vrijednosti pojedinih svojstava naših
tala u svrhu ustanovljenja proizvodne vrijednosti
određenog tipa tla kao i odnosa
te vrijednosti na prirast šumskog drveća,
veoma su malobrojna. Isto tako nisu još
utvrđene metode za određivanje stepena
opskrbljenosti šumskih tala hranljivim
elementima odnosno granični brojevi na
osnovu kojih se može govoriti o opskrbljenosti
odnosno neopskrbljenosti tala ovim
elementima. Sve ovo jasno ukazuje na činjenicu
koliko je teško davati preporuke
operativi za primjenu bilo kakve količine
gnojiva za šumske vrste.


Pored kratkog iznošenja rezultata ispitivanja
fosfornih gnojiva u raznim rastva


račUrna, kao i uiporednih rezultata ispitivanja
važnijih tipova tla na sadržaj fosfora
i kalija po raznim metodama, dato je
tumačenje i praktično korištenje analitičkih
podataka glavnih tipova tala u šumarskoj
proizvodnji. Referat je zatim obuhvatio
važna razmatranja i prijedloge u vezi
problema usvajanja jedinstvenih metoda
ispitivanja, tala na sadržaj asimilativnog
oblika hranljivih elemenata, posebno fosfora.
Autor je iznio pregled metoda za
određivanje hranljivih elemenata (fosfora
i kalija) i pokazao da u pogledu, naročito
fosfora, još ne postoji jedinstveno mišljenje
ikoju bi metodu odnosno kakvo ekstrakciono
sredstvo trebalo upotrebljavati
za ispitivanje šumskih tala. Na osnovu rezultata
autorovih vlastitih istraživanja i
diskusije o referatu, predloženo je među
ostalim da se za ispitivanja sadržaja hranljivog
elementa fosfora u šumskim tlima,
usvoji zasada metoda Kirsanova kao
najpogodnija. Doneseni su i zaključci u
vezi jedinstvene primjene analitičkog metoda
za određivanje mehaničkog sastava
tla kao i sadržaja dušika u tlu.


Svakako da će ova, kao i niz drugih
ispitivanja šumskih tala u cilju objašnjenja
njihove proizvodne vrijednosti, doprinijeti
većoj mogućnosti davanja konkretnih
mjera melioracije našoj operativi.


U svom referatu »Primjena đubriva u
šumarskoj proizvodnji« iznio je dr B. P opovi
ć principe određivanja potreba i
normativa gnojidbe za glavne ekonomske
vrste šumskog drveća, zatim folijalnu dijagnostiku,
vrste i svojstva gnojiva, te način
i vrijeme unošenja gnojiva, kako u
prirodnim šumama, tako i u kulturama i
plantažama.


Autor je naglasio značaj koji primjena
gnojiva ima u intenzivnom šumskom gospodarenju.
No, da se dobije najbolji način
gnojidbe, te oblik i doze gnojiva na
raznim tlima i za razne kulture, uz iskustva
postignuta u inostranstvu, a u zadnje
vrijeme i kod nas, neophodno je i postavljanje
vlastitih pokusa gnojidbe. Staništa
siromašna, u hranljivim materijama znatno
se popravljaju nakon gnojidbe, ali ako
se želi znatnije intenzivirati proizvodnja,
ni bolja staništa ne treba ostavljati negnojena.
Praktično se mogu očekivati rezultati
gnojidbe samo na dovoljno dubokim
tlima, koja mogu biti isprana i siromašna
u hranljivim tvarima. Na plitkim i kamenitim
tlima, kao i ondje gdje su vodnozračne
prilike nepovoljne, ne mogu se
očekivati veći uspjesi gnojidbe.


Za određivan´e potrebnih količina gnojiva,
treba izvršiti analizu tla, a može
ovdje mnogo da pomogne i analiza lišća.