DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/1961 str. 73 <-- 73 --> PDF |
reformi — a upravo to je bila svrha podržavljenju uprave — nije se naišlo na potporu ni kod uživaoca šuma, ni kod državnih nadzornih vlasti. G.-1925. premješten je Ministarstvu šuma i rudnika u Beogradu, gdje je bio v. d. načelnika općeg odjela, komunalnih šuma, pošumljavanja i obavljao poslove ;šefa odsjeka za taksaciju, zatim v. d. šefa odsjeka za vrhovni nadzor nad šumama. Od 1932. do 1933. vršio je dužnost generalnog direktora Šipada u Sarajevu, na kojem je položaju odmah pokušao eksploataciju usmjeriti kolosjekom, povoljnim za sačuvanje bosanskih šuma. Po povratku na prijašnji položaj u Ministarstvu posebno se bavio problematikom krajiških imovnih općina, te je u tu svrhu izdao g. 1937. vrlo dobro dokumentiranu monografiju »Krajiške imovne općine «, u kojoj je prikazao stvarno stanje, ali i zabrinjavajuće perspektive, zbog kojih je apelirao na tadanju vlast, da preuzetu stručnu upravu na i. o. prenese na državni budžet, kako je to zakonskim propisima bilo i predviđeno. DRUŠTVENE VIJESTI XIII KONGRES INTERNACIONALNOG SAVEZA ŠUMARSKIH ISTRAŽIVAČKIH USTANOVA (IUFRO) Kongres je održan u Beču u vremenu od 10—18. septembra 1961. godine. 10. septembra održana je sjednica Permanentnog komiteta. U septembru izvršeno je svečano otvaranje kongresa i sjednice Internacionalnog Savjeta. Toga i slijedećih dana održane su sjednice pojedinih sekcija. Kongres je radio u slijedećim sekcijama: 01 — šumarska bibliografija (vodi prof. E. Saari, Helsinki) 11 — opći uticaj šuma (vođi prof. M. G. Wilm, New York) 21 — nauka o šum. staništu (vodi prof. Ade Philippis, Firenza) 22 — šum. genetika ( vodi Dr C. Svrach Larsen) 23 — uzgoj šuma (vodi prof. dr M. Leihundgut, Ziirich) 24 — zaštita >šuma (vodi prof. A. Biraghi, Firenza) 25 — uređivanje šuma (vodi prof. dr Fehim Firat, Istambul) 31 — šumar, ekonomika (vodi prof. dr J. Speer, Miinchen) 32 — organizacija rada (vodi prof. U. Sundberg, Stockholm) 41 — fiz. kem, upotreba šum. produkata (vodi prof. J. Campredon. Pariš) Po kreiranju Banovine Hrvatske premješten je g. 1939. odjelu za šumarstvo Banske vlasti u Zagrebu, u svojstvu šefa za tafcasciju, na kojem je položaju- ostao do okupacije, g. 1941. Tad je obavljao dužnost pročelnika odjela -za uzgoj i uređenje šiuma. Po oslobođenju postavljen je za referenta u odijelu za uređenje šuma, zatim za referenta u odsjek za plansku privredu. G. 1946. premješten je Institutu za šumarska i lovna istraživanja u svojstvu referenta za pitanja iz uređenja šuma, i umirovljen g. 1949. Po umirovljenju nastavio je sa uređivanjem šuima kod komuna Jastrebarsko i Ludbreg, zatim kod Šumskog gospodarstva Sisak, gdje ga je i smrt zatekla. Osim spomenute publikacije o imovnim općinama, izdao je u Šumarskom listu ove stručne rasprave: Agrarna reforma s obzirom na prilike u Gornjoj Krajini; Doprinos Biđ-Bosutske vodne zadruge sa strane Brodske i Petrovaradinske imovne općine; Tablice drvnih masa hrasta lužnjaka za područje NR Hrvatske. Na sjednicama sekcija održani su mnogobrojni referati naučnih radnika iz razriih zemalja. Jugoslaveni su sudjelovali sa 16 predstavnika od kojih su 7 održali svoje referate. Učesnike je primio načelnik grada Beča_ i ministar poljoprivrede i šumarstva Austrije. Na koncu je izabrano novo predsjedništvo (prof. dr Speer, Miinchen) i permanentni komitet u koji je ušao ponovo predstavnik Jugoslavije prof. Tomo Bunuševac. Od 18—19. septembra održane su stručne ekskurzije iz uzgajanja šuma, zaštite šuma i tehnike u šumarstvu. M. A. SIMPOZION O PROBLEMIMA PEDOLOGIJE I DUBRENJA U INTENZIVNOJ ŠUMSKOJ PROIZVODNJI Maglaj, juna 1961. Jugoslavenski savjetodavni centar za poljoprivredu i šumarstvo organizirao je simpozion o problemima pedologije i đubrenja u intenzivnoj šumskoj proizvodnji koji je održan u vremenu od 20—22 juna 1951 g. u Maglaju i na terenu. Prisustvovalo je oko 35 učesnika, šumarskih stručnjaka za pedologiju i uzgoj šuma: 403 |
ŠUMARSKI LIST 9-10/1961 str. 74 <-- 74 --> PDF |
predstavnika šumarskim fakulteta, instituta, Saveza poljoprivredno-šumarskih komora, šumskih gospodarstava, biroa za projektiranje u šumarstvu i drugih šumarskih organizacija. Sastanak je otvorio pom. direktora ing. D. Bura, pozdravio prisutne u ime Jugoslavenskog savjetodavnog centra i iznio razloge koji su diktirali organiziranje ovog zbora. Za simpozion pripremljeni su slijedeći ´ referati: »Zemljišta Jugoslavije sa gledišta iskorištavanja u šumskoj proizvodnji« prfof. dr M. Ćir´ića, zatim referat »Tumačenje i praktična korišćenja analitičkih podataka glavnih tipova zemljišta u šumarskoj proizvodnji« prof. dr M. Anti ć a, te referat dr B. Popovića: »Primena đubriva u šumarskoj proizvodnji«. U okviru prvog referata učesnicima je prof. dr C i r i ć prikazao nomenklaturu i karakteristike glavnih tipova tala Jugoslavije sa gledišta iskorištavanja u šumarskoj proizvodnji. Autor je svrstao pojedine jedinice tala prema njihovim proizvodnim svojstvima u IV proizvodne grupe, iznoseći pri tome i osnovne principe agrotehnike kod različitih oblika šumskog gospodarenja. U prvu grupu svrstana su tla sposobna za uzgoj intenzivnih šumskih kultura, bilo da se mogu iskoristiti bez prethodnih melioracija ili da zahtijevaju te melioracije. U drugu grupu svrstana su šumska tla visokog proizvodnog potencijala, a u treću šumska tla ograničenih proizvodnih mogućnosti i najzad, neproduktivna tla na kojima šuma ima pretežno zaštitnu ili meliorativnu funkciju. Predavanje je bilo popraćeno prikazivanjem vrlo uspjelih dijapozitiva glavnih tipova tala, što je znatno doprinijelo upoznavanju zainteresiranih šumarskih stručnjaka sa fizionomijom ovih tipova tala. Referat prof. dr A n t i ć a obuhvatio je metode ispitivanja tala za šumarsku proizvodnju. Naime, ispitivanja kvantitativnih vrijednosti pojedinih svojstava naših tala u svrhu ustanovljenja proizvodne vrijednosti određenog tipa tla kao i odnosa te vrijednosti na prirast šumskog drveća, veoma su malobrojna. Isto tako nisu još utvrđene metode za određivanje stepena opskrbljenosti šumskih tala hranljivim elementima odnosno granični brojevi na osnovu kojih se može govoriti o opskrbljenosti odnosno neopskrbljenosti tala ovim elementima. Sve ovo jasno ukazuje na činjenicu koliko je teško davati preporuke operativi za primjenu bilo kakve količine gnojiva za šumske vrste. Pored kratkog iznošenja rezultata ispitivanja fosfornih gnojiva u raznim rastva račUrna, kao i uiporednih rezultata ispitivanja važnijih tipova tla na sadržaj fosfora i kalija po raznim metodama, dato je tumačenje i praktično korištenje analitičkih podataka glavnih tipova tala u šumarskoj proizvodnji. Referat je zatim obuhvatio važna razmatranja i prijedloge u vezi problema usvajanja jedinstvenih metoda ispitivanja, tala na sadržaj asimilativnog oblika hranljivih elemenata, posebno fosfora. Autor je iznio pregled metoda za određivanje hranljivih elemenata (fosfora i kalija) i pokazao da u pogledu, naročito fosfora, još ne postoji jedinstveno mišljenje ikoju bi metodu odnosno kakvo ekstrakciono sredstvo trebalo upotrebljavati za ispitivanje šumskih tala. Na osnovu rezultata autorovih vlastitih istraživanja i diskusije o referatu, predloženo je među ostalim da se za ispitivanja sadržaja hranljivog elementa fosfora u šumskim tlima, usvoji zasada metoda Kirsanova kao najpogodnija. Doneseni su i zaključci u vezi jedinstvene primjene analitičkog metoda za određivanje mehaničkog sastava tla kao i sadržaja dušika u tlu. Svakako da će ova, kao i niz drugih ispitivanja šumskih tala u cilju objašnjenja njihove proizvodne vrijednosti, doprinijeti većoj mogućnosti davanja konkretnih mjera melioracije našoj operativi. U svom referatu »Primjena đubriva u šumarskoj proizvodnji« iznio je dr B. P opovi ć principe određivanja potreba i normativa gnojidbe za glavne ekonomske vrste šumskog drveća, zatim folijalnu dijagnostiku, vrste i svojstva gnojiva, te način i vrijeme unošenja gnojiva, kako u prirodnim šumama, tako i u kulturama i plantažama. Autor je naglasio značaj koji primjena gnojiva ima u intenzivnom šumskom gospodarenju. No, da se dobije najbolji način gnojidbe, te oblik i doze gnojiva na raznim tlima i za razne kulture, uz iskustva postignuta u inostranstvu, a u zadnje vrijeme i kod nas, neophodno je i postavljanje vlastitih pokusa gnojidbe. Staništa siromašna, u hranljivim materijama znatno se popravljaju nakon gnojidbe, ali ako se želi znatnije intenzivirati proizvodnja, ni bolja staništa ne treba ostavljati negnojena. Praktično se mogu očekivati rezultati gnojidbe samo na dovoljno dubokim tlima, koja mogu biti isprana i siromašna u hranljivim tvarima. Na plitkim i kamenitim tlima, kao i ondje gdje su vodnozračne prilike nepovoljne, ne mogu se očekivati veći uspjesi gnojidbe. Za određivan´e potrebnih količina gnojiva, treba izvršiti analizu tla, a može ovdje mnogo da pomogne i analiza lišća. |