DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/1961 str. 64 <-- 64 --> PDF |
Tab. III Ovakve poliploidije su tzv. mutacione poliploidije ili autopoliploidije. One po genetskoj konstituciji sadrže samo jedan genom (a b c) ponovljen n-puta. Drugi oblik je hibridna poliploidija ili alopoliploddija, dobivena križanjem i sadrži dva genoma, na pr. (aibici) i (aab2C2). Dobivanje poliploddnih oblika moguće je i kod šumskog drveća. Prikazat ćemo nekoliko* primjera dobivanja poliploidnih oblika prema Gathy-u: Tab. I. Ovaj slučaj se dešava u prirodi sam cd sebe na nama nepoznati način. Ova dva slučaja (Tab. II i III) predstavljaju poliploidiju dobivenu umjetnim putem. Slučaj II prikazuje autopoliploidiju izazvanu kolhicinom. Na taj se način dobio´ tetraploid, koji je križan s diploidnim oblikom dao triploid. Treći primjer je alopoliploddija, gdje je vršeno* križanje vrsta Populus tre-1 mula X P. tremuloides. I jedan i drugi novonastali oblik — triploid pokazuju brži rast od pretka diploida. U međusobnom odnosu, alopoliploid nastao križanjem vrsta pokazuje najveći prirast. Slične primjere imamo i kod crne johe (Alnus glutinosa), kod koje je djelovanjem kolhicina dobiven triploid (Tab. IV). Osim autopoliploida, proizveden je i alopoliploid: — alotriploid između dvije vrste joha. (Tab. V). Ovaj oblik pokazuje posebno bujan rast. Johnsson je došao* do rezultata, da triploddna Betula verrucosa i križanac B. (jap. X verr.) X B. verrucosa pokazuje manji rast u visinu od prve diploidne forme, no* ovdje se pozitivni utjecaj poliploidije pokazuje u većem debljinskom prirastu, a i ukupnoj drvnoj masi. Eifler je tretiranjem obične smrče s kolhicinom dobio* tetraploidni oblik s kratkim i tamno zelenim iglicama, no* rast mu je bio> slabiji od diploidne biljke. On je također radio i s brezom te je dobio 6 tetraplodđnih i jednu miksoploidnu biljku. |