DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1961 str. 60 <-- 60 --> PDF |
ZNAČENJE CITOLOSKIH ISTRAŽIVANJA U SADAŠNJOJ FAZI RAZVOJA ŠUMARSKE GENETIKE KOD NAS* BRANKA BEVILACQUA RADOVI na citogenetskim istraživanjima kod šumskog drveća novijeg su datuma. Razvojem šumarske genetike, koja se počela veoma intenzivno proučavati tek nakon rata, počinju se obrađivati, u sve većem broju, i problemi iz citologije kod šumskog drveća. Taj veliki interes za citološka istraživanja šumskog drveća je razumljiv, jer su ti problemi usko povezani s ostalim problemima iz genetike i oplemenjivanja šumskog drveća. Kako su istraživanja iz oblasti citogenetike šumskog drveća novijeg datuma, to su i dosada postignuti rezultati, skromni, Citogenetskim istraživanjima kod šumskog drveća bavili su se do nedavno, uglavnom, citolczi, koji su bili zainteresirani za neke parcijalne probleme. Pored toga, dugi vijek života šumskog drveća odvraćao^ je istraživače od tih objekata. Nakon što su metode oplemenjivanja šumskog drveća razrađene, i uvidjela se mogućnost, da se rezultati mogu postići u relativno kratkom vremenskom periodu, sve se više radi na istraživanju citologije kod šumskog drveća. Citologija proučava živu stanicu, njenu građu i funkciju, to u ovo područje spada i proučavanje diobe stanice. Kako znamo, u doba mitoze jezgrin sadržaj formira posebna tjelešca — kromosome, koji su važni kod same diobe. Budući da su kromosomi zajedno s plazmom i plastidima nosioci nasljednih svojstava, to su citogenetska istraživanja od velike važnosti za oplemenjivača, jer se na taj način mogu ustanoviti unutarnje promjene, koje se odnose na genetske varijacije, a koje mogu biti korisne kod poboljšanja vrsta šumskog drveća. Citogenetika se bavi izučavanjem živih dijelova stanice i ta istraživanja su veoma kompleksna i suptilna. Objekti rada su najčešće oni organizmi, kod kojih se razmnažanje, odnosno dobivanje novih generacija, odvija u kratkom vremenskom periodu i koji pored toga imaju mali broj. ali velikih kromosoma, poznatih pod imenom gorostasni kromosomi, na pr vinska mušica (Drosophila melanogaster) ima n = 4; 2n = 8 kromosoma. Citogenetska istraživanja kod takvih organizama su vrlo opširna i zalaze u veoma fine detalje, kao što su problemi gena i njihove lokacije u kromosomima. Budući da se na citologiji šumskog drveća intenzivnije radi tek kraće vrijeme i pošto ono nije, u tom pogledu, tako sretan cbjekat. to su se istraživanja iz te oblasti koncentrirala uglavnom na. ustanovljivanju broja kromosoma, postanku poliploidije, species-hibrida i pojavi heterosisa. U ovom referatu, pokušat ćemo prikazati dosadašnje rezultate toga rada. * Referat održan u Okviru proslave 100-godišnjice šumarske nastave u NRH. 390 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1961 str. 61 <-- 61 --> PDF |
Kažemo´, da je broj kromosoma za pojedine vrste konstantan, ali, budući da vrstu ne smatramo konstantnom nego< promjenljivom, to je i stalnost broja kromosoma relativan pojam tj. promjenom same vrste može se prcmjeniti i broj kromosoma. U prirodi uvijek nailazimo na oblike, koji više ili manje, odstupaju od tipične vrste. Neke vrste su u tom pogledu više polimorfne od drugih. To- odstupanje od tipičnog oblika najbolje se očituje u morfološkim i. fiziološkim osobinama. No, takva odstupanja — razumljivo´, samo ako su nasljednog karaktera —- imaju promjena u jezgri, odnosno kromosomima, plazmi i plastidima. Te promjene u kromosomima, a naročito u plazmi, su često nedovoljno istražene. Kod šumskog drveća, dosada su najviše istražene promjene u broju kromosoma. Pojavu poliploidije odnosno< pclisomije tj. povećanja broja kromosoma nalazimo često kod biljaka u priredi. Isto tako poznati su i kod šumskog drveća poliploidni. oblici. Poznato´ je, da su poliploidni oblici veći i snažniji cd diploiđnih tj. normalnih. To se tumači time, što :e kod poliploida broj kromosoma veći, a samim tim i jezgra pa i čitava stanica. Povećanjem pak veličine stanica, povećava se i čitav eragnizam. Takvi oblici opisani su obično kao forme »gigas«. Kod šumskog drveća imamo takav primjer: Populus tremula f. gigas, koji predstavlja triploidni oblik obične trepetljike. Triploidna trepetljika,. kao i ostali triploidni oblici reda Populus, pokazali su optimum prirašćivanja, dok drugi oblici s većim brojem kromosoma imaju manji rast od normalnih, te se smatra, da je kod reda Populus triploidija pozitivna, a svaka poliploidija višeg reda djeluje negativno na prirast biljaka. Proučavanjem populacija diploidne i triploidne trepetljike u juvenilnom stadiju. Johnsson je konstatirao, da triploidna ima veći prirast i drvnu masu od diploidne. Većina vrsta konifera ima broj kromosoma 2 n = 24 ili 2 n = 26 ili pak 2 n = 22. Poliploidija je rijetki fenomen kod konifera, no ipak su nađeni poliploidni oblici i kod ove grupe biljaka: na pr. Sequoia ssmpervw?.ns ima n = 11, a nađeni poliploidni oblici imaju 44 i 66 kromosoma, Pseudolarix amabilis ima n = 11, a poliploidni oblici 44, i Juniperus Chinensig ima n = 11, a nađeni poliploidni oblici 44 kromosoma. Kiellander je vršio pokuse s običnom smrčom, te je također proučavao^ i poHploidiju. Ustanovio jef da kod smrče postoji i prirodna poliploidija. Od 1,200.000 biljaka 93 su odstupale u morfološkim osobinama. Od tih 93 biljki 49 su bile diplodne (2 n = 24), jedna je bila triolodna (2 n = 36). 22 su bile tetraploidne (2 n = 48), 3 su bile mikso´ploidi. dok se kod 18 biljaka broi kromosoma nije mogao ustanoviti.. Za razliku od triploidne trepetljike triploidna i tetraploidna smrča rastu, prema istraživanjima Kiellandera, u prvim godinama života sporije od diploidne. Nakon par godina, tetraploidne biljke počinju rasti brže, no još uvijek polaganije cd diploidnih, H. Christiansen je pronašao 1949. godine jedan tetraploidni evropski ariš, koji po´ vanjskom izgledu odgovara formi pendula, ali nema tako dobar rast kao´ tipična vrsta. U odnosu na biljnu sistematiku konstatirano^ je, da neki rodovi, kao na pr. Aoer, Betula, Fraxinus, imaju mnogo polipMdnih oblika, od kojih su neki nastali u priredi, a drugi su proizvedeni umjetnim putem. Rod Betula ima 12 vrsta sa 2 n = 28 kromosoma, a osim toga i 7 vrsta s poliploddnim brojem 56, 70 i 84 kromosoma. Imade slučajeva, kada se unutar same vrste javljaju oblici s različitim brojem kromosoma. Tako kod vrste Betula papyrifera dolazi 391 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1961 str. 62 <-- 62 --> PDF |
nekoliko varijeteta. Varijeteti cordijloia i subcordata imaju 56 kromosoma, dok var. Kenaica ima 70 kromosoma, a var. occidentalis 84. Slično je i kod roda Alnus, 2 n = 28 kromosoma, ali ima i poliploidnih tipova sa 42 i 56 kromosoma. Kod ova dva roda može se pratiti, kako su se razvijale nove vrste i to povećanjem broja kromosoma od prvotnog broja 7 (odnosno 2 n = 14). Kod nekih rodova listača, poliploidija je baza za postanak novih vrsta, odnosno, varijeteta. Klasifikacija vrsta i varijeteta prema vanjsko-morfološkim karakteristikama bila je kod nekih listača i citološki potvrđena. Kod četinjača je broj kromosoma, ne samo kod vrsta jednog roda, nego i kod raznih rodova, često isti, te je za sada vrlo teško naći potvrdu vanjsko-morfološkim razlikama u strukturi kromosoma. Vidaković je ustanovio jednu takvu razliku između crnog i običnog bora. Broj kromosoma i u jednom i u drugom slučaju iznosi 2 n = 24, ali postoji razlika u relativnim veličinama kromoso*ma tih dviju vrsta. Veoma je interesantna činjenica, da se kod nekih poliploidnih rodova, kao na pr. Betula, Carya i Magnolia, paralelno s povećanjem broja kromosoma unutar roda, povećava i težina suhe tvari drveta, odnosno njegova kvaliteta. Koristeći se ovom činjenicom prišlo se u šumarstvu boljem proučavanju takvih oblika, tzv. poliploida. Najprije se pristupilo proučavanju prirodnih oblika, a kasnije se počelo tražiti faktore, koji uzrokuju postanak te pojave i kon- POPULUS TREMULA f prirodni j © [ triploid J gamete gamete n2n3n gamete gamete 2n 2n n n 0 Tab. I |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1961 str. 63 <-- 63 --> PDF |
POPULUS TREMULA © Sj eme kolhicin 4n © gamete gamete 2n 2n n n e Tab. II statirano je, da se to može postići na više načina. Kao prvo> navodimo tretiranje s raznim kemikalijama kao što je na pr. kolhicin, dosada u tu svrhu najbolje ispitan. Drugi faktori su razna zračenja, kao x-zraci, gama-zraci, alfa-zraci, beta-zraci i dr., nadalje temperaturni šokovi i dr. Svi ovi faktori negativno djeluju na proces diobe, te uzrokuju ili nerazilaženje kromosoma u anafazi ili pak sprečavaju nastupanje citokineze. Kao rezultat i jedne i druge »anomalije« jest povećanje broja kromosoma, koje će ostati stalno, ukoliko> dalje ne djelujemo nekim sličnim sredstvom i uzrokujemo neku novu poremetnju. Dakle, poliploidia je nasljedna, ali ovdje je važno napomenuti ovo, da se obično nasljeđuju parne poliploidije, tj. 4n, 6n, itd., jer u tom slučaju svaki kromosom imade svoj par za stvaranje bivalenta u mejozi, dok u slučaju neparne poliploidije nema te pravilnosti, pa se dobiva šareno potomstvo-, a često dolazi i do sterilnosti. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1961 str. 64 <-- 64 --> PDF |
Tab. III Ovakve poliploidije su tzv. mutacione poliploidije ili autopoliploidije. One po genetskoj konstituciji sadrže samo jedan genom (a b c) ponovljen n-puta. Drugi oblik je hibridna poliploidija ili alopoliploddija, dobivena križanjem i sadrži dva genoma, na pr. (aibici) i (aab2C2). Dobivanje poliploddnih oblika moguće je i kod šumskog drveća. Prikazat ćemo nekoliko* primjera dobivanja poliploidnih oblika prema Gathy-u: Tab. I. Ovaj slučaj se dešava u prirodi sam cd sebe na nama nepoznati način. Ova dva slučaja (Tab. II i III) predstavljaju poliploidiju dobivenu umjetnim putem. Slučaj II prikazuje autopoliploidiju izazvanu kolhicinom. Na taj se način dobio´ tetraploid, koji je križan s diploidnim oblikom dao triploid. Treći primjer je alopoliploddija, gdje je vršeno* križanje vrsta Populus tre-1 mula X P. tremuloides. I jedan i drugi novonastali oblik — triploid pokazuju brži rast od pretka diploida. U međusobnom odnosu, alopoliploid nastao križanjem vrsta pokazuje najveći prirast. Slične primjere imamo i kod crne johe (Alnus glutinosa), kod koje je djelovanjem kolhicina dobiven triploid (Tab. IV). Osim autopoliploida, proizveden je i alopoliploid: — alotriploid između dvije vrste joha. (Tab. V). Ovaj oblik pokazuje posebno bujan rast. Johnsson je došao* do rezultata, da triploddna Betula verrucosa i križanac B. (jap. X verr.) X B. verrucosa pokazuje manji rast u visinu od prve diploidne forme, no* ovdje se pozitivni utjecaj poliploidije pokazuje u većem debljinskom prirastu, a i ukupnoj drvnoj masi. Eifler je tretiranjem obične smrče s kolhicinom dobio* tetraploidni oblik s kratkim i tamno zelenim iglicama, no* rast mu je bio> slabiji od diploidne biljke. On je također radio i s brezom te je dobio 6 tetraplodđnih i jednu miksoploidnu biljku. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1961 str. 65 <-- 65 --> PDF |
ALNUS GlUTINOSA koihicin ( 4n ) 0 gamete gamete 2n 2rf n n © Tab. IV ALNUS RUBRA ALNUS 6LUTIN0SA 2n ( hr\J gamete gamete n TI 2n 2n Tab. V Nadalje, s kolhicinom su dobiveni i poliploddni oblici kod vrsta Pinus ponđerosa 18%, naročito su istaknuti tetraploidi, zatim kod X P. attenuradiata 20´% i to uglavnom miksoploidi sa stanicama cd po 2n, 3n i 4n kromosoma. Na |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1961 str. 66 <-- 66 --> PDF |
suprot toga kod vrste P. Lambertiana, P. contorta var. latifolia nisu uopće dobiveni poliploidi a kod vrste P. Jeffrei dobiveni su miksoploidi sa stanicama od 2n i 4n, no tu je zapaženo, da oni često prelaze u diploidni oblik. Tretiranje sjemena dalo je bolje rezultate nego djelovanje kolhicina na izbojke. Obrađujući pojavu poliploidije već smo djelomice dotakli i pogam mutacije, jer i poliploidija spada u okvir mutacija. Mutacijom nazivamo prirodne i inducirane spontane kvalitativne i kvantitativne nasljedne promjene nekog svojstva organizma. I prema tome, kako su te promjene djelovale na samu strukturu stanične jezgre, razlikujemo^ kao prvo promjene u čitavoj garnituri kromosoma, što je bio slučaj i kod poliploidije. Takvu promjenu nazivamo mutacija kromotipa. U slučaju mutacije na pojedinim kromosomima govorimo o kromosomskoj aberaciji, a kod promjena na genima o< transgenaciji ili mutaciji gena. Mutacije često nastaju same od sebe u prirodi, no mogu se postići i na umjetni način, najčešće raznim naglim šokovima, npr. nagle promjene temperature i slično. Danas se naročito mnogo radi na dobivanju mutacija umjetnim putem pomoću radioaktivnog zračenja s ciljem, da se dobiju pozitivni mutanti. Ovakva I i i t P \ i \ \ > \ \ K 5000 r 100 r 4 i A 5 6 7 6 9 ^(J M (J <5 < Graf. 1. Relativne duljine kromosoma kod različiltdh doza zračenja |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1961 str. 67 <-- 67 --> PDF |
istraživanja započeta su i u Zavodu za šumarsku genetiku i dendrologiju Šumarskog fakulteta. Razumljivo je, da ta istraživanja zadiru i u citogenetiku. Zbog toga se vrše citološka istraživanja ozračenog sjemenja, da se ustanovi kakve promjene nastaju u kromosomima somatskih stanica kod raznih doza zračenja. Prema nepotpunim rezultatima, zasada možemo* reći slijedeće. Kod zračnog sjemena obične smrče (Picea abies) s gama-zracima, pokazuju se u građi kromosoma, već kod doze od lOOr izvjesne razlike u usporedbi s kontrolom, no to su veoma male razlike. Kod doze od 5000r odstupanja veličine kromosoma od nazračenih primjeraka su veća. Graf. 1. Ova istraživanja trebaju nam u izvjesnoj mjeri razjasniti kakve promjene nastaju kod kromosoma pod utjecajem zračenja i unutar kojih doza zračenja se mogu očekivati neke promjene nasljednog karaktera. Budući da su istraživanja ovakve naravi prilično dugotrajna, a ovo* su tek započeti radovi, razumljivo* je, da se na osnovi dosadašnjih rezultata ne može ništa sigurno zaključivati, ali ipak možemo* -reći, da razne doze gama-zraka prc´Uzrokuju izvjesne promjene u kromosomima somatskih stanica kod obične smrče, pa se mogu očekivati i neke nasljedne promjene. Kod oplemenjivanja šumskog drveća imaju veliko značenje i dalekovrsni hibridi. Mogućnost dobivanja dalekovrsnih hibrida u pojedinim slučajevima ima i svoje teoretsko, objašnjenje ili ga pak treba naći, jer ćemo samo na taj način biti u mogućnosti sa sigurnošću riješiti pojedinačne probleme .Teoretsko rješenje svakog takvog problema leži u izučavanju citologije roditeljskog para kao i samog eventualnog dobivenog hibrida. Poznato je, da dalekovrsni hibridi često imaju pojavu luksuriranja, što> je od naročitog značenja za šumarstvo. Znači, treba nastojati pronaći u prirodi takve hibride te ih i proizvesti umjetnim putem. U prirodi su takvi hibridi veoma rijetki te se mora raditi na tome, da se oni na umjetan način dobiju. Ukoliko se i nađu izvjesni individuumi, koji prema svom izgledu odgovaraju križancu između dviju vrsta, potrebno je na osnovi citoloških istraživanja ustanoviti, da li postoji, i u kojoj mjeri, mogućnost križanja tih dviju vrsta. Ukoliko takav individuum (dalekovrsni hibrid) pokazuje neke nepravilnosti kod mejotičke diobe, sigurno je, da se tu radi o dalekovrsnom hibridu. Uzrok pojave asindeze, tj. otsustva konjugiranja kromosoma u bivalente je otsustvo bližeg podudaranja između kromosoma udaljenih vrsta. Kod mejoze konjugiraju, tj. postave se u parove samo bliski kromosomi. Ukoliko je srodstvo među njima manje, utoliko* je manja mogućnost konjugacije. Do pojave asindeze često dolazi u onom slučaju, kada je broj kromosoma kod roditelja nejednak. No, ima mnogo i takvih slučajeva, gdje je broj kromosoma kod roditelja jednak, a ipak teško dolazi do stvaranja hibrida, a javljaju se i teškoće kod njegovog daljnjeg spolnog razmnažanja, npr.: križanac između Pinus nigra i Pinus silvestris, Pinus silvestris i Pinus pinea, Pinus silvestris i Pinus halepensis itd. Isto tako ima primjera, gdje je broj kromosoma kod dviju vrsta različit, a ipak dolazi do njihovog međusobnog križanja i stvaranja Fi-generacije kao npr. kod breze — Betula verrucosa (broj kromosoma 2n == 28) X Betula papvrifera(2n = 84). Križanac ima 2n = 56 kromosoma. Sličan slučaj predstavlja i Betula pubescens (2n = 56) X Betula papvrifera (2n = 84) = križanac sa 2n = 70 kromosoma. Prema tome, sam broj kromosoma ne daje uvijek sigurnu garanciju za uspješno križanje. U slučajevima, koje smo naveli (primjeri s borovima) uzrok i 397 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1961 str. 68 <-- 68 --> PDF |
poteškoćama treba često puta tražiti u samom mehanizmu oplodnje, tj. u razlici kemijskog sastava izvjesne supstance kod polena i jajne stanice, a rješavanje ovakvih problema zahtijeva i citološka istraživanja. Iz svega izloženog možemo zaključiti, da su citološka istraživanja neophodno važna kod daljnjeg razvoja genetike šumskog drveća. U sadašnjoj fazi razvoja ove oblasti šumarske znanosti potrebno je obratiti naročitu pažnju na izučavanje poliploidije, kako one nastale u prirodi, tako> i one dobivene umjetnim putem, budući da su poliploidne biljke u nekim slučajevima dale veće priraste od di ploidnih, a postoji mogućnost, da se na takav način poboljšaju i druga svojstva. Citološka istraživanja trebaju se usmjeriti i kod radova dalekovrsne hibradiza cije i kod pojave heterozisa. Ovako usmjereni rad na citogenetici šumskog drveća riješio bi izvjesne pro bleme, koji bi bili i od praktičnog značenja za oplemenjivača, a ujedno< bi se pojavili novi i kompliciraniji problemi, koje bi s tako obogaćenim znanjem mogli dalje rješavati. LITERATURA: 1. Andersson , E.: The Ass.ociation of Forest Tree Breeding. Svensk Pappersfidning Nr 1—3, 1948. 2. Christiansen , H.: A tetraploid Larix decidua Miller. Det Kgl. Danske Videnskabernes Selskab, Biologiske Meddelelser, bind XVIII. Nr. 9, Kopenhagen, 1950. 3. D a r 1 i n g t o n, C. D. and La C o u r, L. F.: The Handling cf Chromosomes. London,-1950. 4. D a r 1 i n g t o n, C. D. and Janaki Ammal, E. K.: Chromosome Atlas of Cultivated Plants. London, 1945. 5. D a r 1 i n g t o n, C. D. and Wy 1 i e, A. P.: Chromosome Atlas of Flowering Plants. London, 1955. 6. Dorman , W. K.: 7. Eifler, I.: Kunstliche Polyploiđie-Erzeugung bei Picea abies und Betula verruccsa. Z. Forstgenetik 4, 1895. 8. Gathy , P.: La Genetique forestiere dans quelques pays d´Europe occidentale. Station de Recherches des Eaux et Forets Groenendaal-Hoeilaart Belgique, Travaux- Serie B, No. 21. 9. Griško, N. N. i D e 1 o n e, L. N.: Kurs genetike. Beograd, 1948. 10. Hyuo , S. Kyu : Inldluctiibn of Polyplbid´y iln Pines by rneains of Colchiieine Treatment. Z. Forstgenetik 3, 1954. 11. Johnsson , H.: Studies on Birch Species Hybrids. Hereditas XXXV., 1949. 12. Johnsson , H.: Development of Triploid and Diploid Populus tremula during the juvenile period. Z. Forstgenetik 2, 1953. 13. Johnsson , H.: Auto- and Allotriploid Betula-families, Derived from Colchicine Treatment. Z. Forstgenetik 5, 1956. 14. Khan , M. I. R.: Forest Tree Breeding. Z. Forstgenetik 4, 1955. 15. Kiellander , C. L.: Polyploidy in Picea Abies. Hereditas XXX., 1950. 16. Langner , W.: Einfuhrung in die Forstpflanzenzuchtung. Allgemeine Forstzeitschrift Nr. 48/ lff-57 bis Nr. 16/1958, Bayerischer Landwirtschaftsverlag, Munchen. 17. Rohmeder, E. — Schonbach, H.: Genetik und Ziichtung der Waldbaume. Hamburg, 1959. 18. Sbornik statjej: Poliploidija. Moskva, 1956. 19. Schutt , P.: Ziichtung mit Kiefern, Teil II, Kreuzengen, Resistenzzlichtung und Zytologie. Forstgenetik und Forstpflanzenzuchtung Nr. 42, 1959. 20. Ta v čar, A.: Osnove genetike. Zagreb, 1952. 21. Vidaković , M.: Investigations on the Intermediate Type between the Austrlan and the Scots Pine. Silvae Genetica 7, 1958. ono |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1961 str. 69 <-- 69 --> PDF |
SIGNIFICANCE OF CYTOLOGIC RESEARCH IN THE PRESENT PHASE OF DEVELOPMENT OF FORESTRY GENETICS IN THIS ĆOUNTRY SUMMARY This report contains the thus far achieved results of oitological investigations in the breeding of forest tree species, i. e. in the obtaining of useful mutantš. Reviewed are the results of several authors, who, in various ways were performing the breeding of individual forest tree species. The report contains in the main studies cf polyploidy as the basis for obtaining new apecies. Reviewed are polyploidic formš — hoth natura! and antificial ones — as well as methods by which the latter are obtained. Treated is also the obtaining of autopo´lyploids by the action of various eX.ternal factcrs — some chemicals, various radiations, sudden shocks etc. — as well the obtaining of allopo^p´loids by the interspecific crossings within a genus. Presented is in detail the obtaining of the triploid European Aspen (Populus tremula) i. e. first the autopolvploid — autotriploid obtained by treating the seed with colchicin and the sllotriploid obtained by crossing the Populus tremula X Populus tremuloides species. The genu,s of Alnus and Betula received a similar treatment. Mentioned is also the importance of the discovery of distant hybrids as well as their eytologlcal treatment. At the end mention is made of the first results of investigations into the effect of X-rays on the somatic cells of Norway Spruce, works that are bei´ng carried out at this Institute. The author points to the điscrepancies among the relative sizes of chromosomes. |